ARAFURSKO MORE (nizoz. Arafoera Zee), rubno more Indijskog oceana, koje dijeli Australiju od Nove Gvineje. Prema zap. spojeno je s Indijskim oceanom prolazom između otoka Timor i australskih otoka Bathurst i Melville, a na ist. ga Torresov prolaz, koji je opasan za navigaciju zbog mnoštva koraljnih grebena, spaja s Koraljnim morem. S Bandskim morem na sjev. vežu ga prolazi i kanali, koji se nalaze između South Western i South Eastern Islands te otočja Kai. Australski zaljev Carpentaria duboko se uvalio između poluotoka York i Arnhemove Zemlje, te pripada također jednim dijelom Arafurskom moru.

Plitko A. more pripada kontinentskom šelfu Sahul unutar izobate od 200 m. Izvan šelfa Sahul doseže dubinu od 3108 m između otočja Kai i Aru (uleknina Moore) i oko 1600 m u susjedstvu otoka Tanimbar. Australske su obale pretežno dobro razvedene, bogate otocima i otočićima, a obale Nove Gvineje niske su i kompaktne.

A. more pripada izrazito monsunskom području, s alternativnom izmjenom jugoistočnih i sjeverozapadnih monsuna. Jugoistočni monsun pojavljuje se potkraj ožujka te je pravilno razvijen i snažan od travnja do kolovoza; u listopadu i studenom slabi te se postepeno mijenja u sjeverozapadni monsun, koji počinje u početku prosinca i traje do kraja veljače. U srednjem dijelu Arafurskog mora amplituda je plimnog vala oko 2,5 m, a uz obale otočja Kai, otoka Aru i Tanimbar (Timorlaut) 2 m. Najveći su plimni valovi na ušću rijeka na sjeverozapadnoj obali Nove Gvineje, gdje iznose oko 6 m. U zaljevu Merauke i kod otoka Frederik Hendrik (Nova Gvineja) iznosi amplituda 5 m. Kroz prolaze između otoka Timor i Tanimbar dolaze struje iz Bandskog mora u Arafursko more pa onda teku uglavnom duž sjeverozapadne obale Nove Gvineje.

Antropogeografska i ekonomska je važnost ovog mora neznatna, jer je sa svih strana opkoljeno nenastanjenim ili slabo nastanjenim krajevima (ponajviše nizozemski posjedi), koji su u ekonomskom pogledu veoma zaostali. Jedina je važna luka Darzvin na sjev. australskoj obali.

LIT.: O. Krümmel, Handbuch der Ozeanographie, Stuttgart 1911; C. Vallaux, Géographie générale des Mers, Paris 1933; G. Schott, Geographie des Indischen und Stillen Ozeans, Hamburg 1935; Instructions nautiques № 390, Paris 1937; J. Rouch, Traité d'Oceanographie physique, Paris 1943—1948; G. Wood, The Pacific Basin, Melbourne 1950.O. Oz.