KANARSKI OTOCI (Islas Canarias), 27°40 '—29°30 'N i 13°20 '—18°10 'W, skupina od 7 španjolskih otoka, 5 otočića i nekoliko grebena u sjevernom dijelu Atlantskog oceana, 56 nm zapadno od rta Juby na afričkoj obali. Prostiru se u dugom luku, u rasponu od 300 nm. Obuhvataju površinu od 7273 km ² . Sastoje se od otoka (od zapada prema istoku): Hierro (Ferro), Palma, Gomera, Tenerife, Gran Canaria, Fuerteventura i Lanzarote. Nenastanjeni su otočići Alegranza, Graciosa, Montafia Clara i Lobos.

Oblik i sastav. K. o. su vulkanskog podrijetla; građeni su od bazaltnog, andezitnog i fonolitskog kamenja. Goroviti su (najviši vrh je Pico de Teyde, 3712 m, na otoku Tenerife). Vulkanske su erupcije bile u prošlim stoljećima česte; naročito je stradao otok Lanzarote (1730—37). Još uvijek djeluju poneke slabije solfatare na otoku Tenerife. Otoci su opkoljeni dubokim morem.

Klima. Klima je blaga; ljetne vrućine ublažuju sjeverni vjetrovi (Las Palmas: srednja temperatura u siječnju iznosi 17°, u kolovozu 25°, povoljna je za liječenje živčanih i plućnih bolesti). Ljeti i jeseni na većini otoka nema oborina, a zimi padne oko 550 mm (Tenerife).

Na istočnim otocima (Lanzarote i Fuerteventura) nema šuma; mjestimice su prekriveni pustinjskim pijeskom, koji vjetar donosi iz Afrike. Vulkansko tlo uvjetuje plodnost u dolinama, a vegetacija (makija, travnjaci) na pristrancima pogoduje stočarstvu. Ostali otoci, čije vrhunce veći dio godine prekriva snijeg, bogati su vodenim tokovima i obrasli gustim šumama. Po padinama i u dolinama susreće se suptropska vegetacija.

Hierro je najzapadniji i najmanji otok ove skupine (dug 25,5 km, širok 13,5 km) . Brdovit je (najveća visina 1521 m) i šumovit. Jedino je znatnije naselje Valverde. Oko 33 nm na sjeveroistoku od otoka Hierro leži Gomera; obale ovog otoka vrlo su strme i gotovo nepristupačne. Najviši vrh Gomere, Alta Garone (1341 m) , ruši se strmo do mora. Glavno je naselje i luka San Sebastian (oko 2500 st.) . Na otoku se uzgaja žito i mnoge vrste tropskog voća. Na krajnjem sjeverozapadu arhipelaga leži otok Palma, izgrađen od strmih erodiranih i šumovitih vulkanskih stijena (Pico Muchachos 2345 m). Vrhovi gora pretežni dio godine su pod snijegom. Zapadni vjetrovi donose kišu više nego na ijednom otoku ove skupine. Broji oko 40.000 st. Glavno je naselje i luka Santa Cruz de la Palma, na pješčanoj obali, u sredini uvale. Zaštićeno je utvrdama. Parobrodska pruga povezuje otok jedanput mjesečno s marokanskim i mediteranskim lukama. Na istoku od Palme i Gomere leži najveći, najvažniji i najslikovitiji otok ove skupine, Tenerife. Obale su mu pretežno strme; samo na istočnoj strani protežu se mala žala. Na otoku je najviši vrh Kanarskih otoka: Pico de Teyde (3712 m, poznat kao Pico de Tenerife) s dubokim kraterom. Glavna je luka i sjedište zapadnog distrikta Santa Cruz (39.000 st.) , sagrađena na uskoj pješčanoj obali sa starim obrambenim kulama i slikovitom obalnom fasadom bijelih kuća. Ribarski je dio luke sklonište brojnih ribarskih brodica. Santa Cruz i Las Palmas (na otoku Gran Canaria) imaju redovitu brzu parobrodsku vezu sa španjolskom lukom Cádiz. Od Santa Cruza vodi električna željeznica 12 km u unutrašnjost do La Lagune, poznatog klimatskog mjesta, na visini od 530 m. Zbog blage klime otok posjećuju brojni turisti i rekonvalescenti iz mnogih zemalja.

Istočno od Tenerifa (39 km) leži otok Gran Canaria, najvažniji iz cijele skupine po agrarnoj proizvodnji, ribarstvu i prometu. Otok ima 935 km ² površine; gorovit je i strmih obala. Tlo i množina oborina povoljno utječu na razvoj hrastovih i borovih šuma te na uzgoj voćaka (orah, kesten, jabuka, badem i smokva). Razvijeno je povrtlarstvo (rajčice, krumpir), uzgoj agruma i banana. Glavno mjesto Las Palmas sjedište je drugog distrikta na Kanarskim otocima. Pruža se uzduž obale, zasađene palmama, s dugim nizom bijelih zgrada u španjolskom stilu. Ističe se katedrala, započeta u XV. st. Ima najbolju prirodnu luku i najveći promet s evropskim i američkim lukama.

Dalje prema istoku smještena su dva posljednja otoka: Fuerteventura i Lanzarote, oba iste građe, a po postanku stariji od ostalog otočja; po napučenosti i ekonomskim uvjetima od manjeg su značaja. Malobrojno stanovništvo pretežno se bavi ribarstvom, stočarstvom i poljoprivredom.

Stanovništvo sačinjavaju mješanci, potomci Španjolaca i prastanovnika (Guancha) te normanskih, flamanskih i arapskih osvajača. Prevladava bijelo stanovništvo, jedino na otoku Gran Canaria ima nekoliko crnačkih sela, čiji su stanovnici potomci robova. God. 1951 na Kanarskim otocima bilo je 809.952 st., od kojih preko 200.000 živi na otocima Tenerife i Gran Canaria.

Nakon osvajanja Genovežana, Francuza, Španjolaca, Portugalaca i Normana, Kanarski otoci od XV. st. čine integralni dio Španjolske. Dekretom od 21. rujna 1927 oni su podijeljeni na dvije pokrajine, koje su dobile ime po njihovim gradovima: Santa Cruz de Tenerife i Las Palmas. Prvu pokrajinu čine otoci: Tenerife, Palma, Gomera i Hierro ili Ferro (preko kojega je od 1634 prolazio početni meridijan); a drugu otoci: Gran Canaria, Lanzarote i Fuerteventura s malim neplodnim otocima: Alegranza, Rocca del Este, Rocca del Oeste, Graciosa, Montaña Clara i Lobos.

Privreda. Glavno je zanimanje stanovništva poljoprivreda, stočarstvo i ribarstvo. Industrija je neznatna (proizvodnja šećera i cigara). U kućnoj radinosti izrađuju se čuvene čipke i vezovi za izvoz. Poznato je vino s Kanarskih otoka. Rano povrće i voće izvozi se na evropska tržišta (krumpir, rajčice, grožđe, banane, agrumi). Sva je zemlja u rukama veleposjednika, pa je ekonomsko stanje seljaštva vrlo slabo.O. L.

Ekonomska struktura. U poljoprivrednoj proizvodnji na prvom su mjestu banane. God. 1934—38 u prosjeku je izvezeno 130.000 t banana, a 1953 njihov izvoz raste na 164.000 t. Najviše se uvozi u Veliku Britaniju (koja s Kanarskih otoka uvozi godišnje robe u vrijednosti do 30 mil. USA-$, a na otoke izvozi samo 7—8 mil. USA -$ svojih industrijskih proizvoda, što se povoljno odražava na trgovinsku bilancu Španjolske). Pored banana, za izvoz je važno rano povrće, naročito rajčice i mladi krumpir.

Sve značajniji postaje internacionalni turizam. Preko zime mnogi stranci borave na otočju. U Las Palmasu pristaju mnogi brodovi na kružnom putovanju po Atlantiku kao i brodovi pruga, koje vežu Evropu i južnu Afriku, odnosno Evropu i Južnu Ameriku, te brodovi nekih pruga na potezu Sjeverna Amerika—zapadna i južna Afrika. Osobito je važno pristajanje brodova britanskih društava Royal Mail Lines i Union-Castle Mail Steamship, a posljednjih godina i njemačkih. Radi opskrbe motornih brodova naftom i derivatima u Santa Cruz de Tenerife podignuta je velika rafinerija nafte, koja je 1954 ukupno proizvela preko 700.000 t derivata iz sirovina, koje se dopremaju iz zemalja oko Karipskog mora.

Između dva rata parobrodarsko društvo Oceanija održavalo je redovitu prugu Trst—Sušak—Split—Dubrovnik—Alžir—Maroko—Las Palmas. Prevozio se pretežno naš cement i drvo, a na povratku zemaljski proizvodi pretežno za zemlje srednje Evrope. Poslije Drugog svjetskog rata ta pruga nije obnovljena.I. B.