KAMERUN (franc. Cameroun, engl. Cameroons, njem. Kamerun), teritorij u zapadnoj Africi pod starateljstvom Ujedinjenih naroda, obuhvaća 520.266 km ² . Veći dio (432.000 km ²) nalazi se pod francuskom upravom (v. Francuska Ekvatorska Afrika), a manji, uz istočnu obalu Nigerije (88.266 km ²) , pod upravom Velike Britanije (v. Nigerija) . Naziv potječe od portugalske riječi Camarões (vrsta račića na obalama Kameruna).

Prirodne osobine. U reljefu Kameruna karakteristične su prostrane, oko 1000 m visoke, riječnim tokovima rasječene visoravni, građene od starih kristaliničnih stijena. Najizrazitije su u središnjem i južnom dijelu, otkuda se vrlo strmo ili stepeničasto spuštaju prema primorju, sjeverozapadnom planinskom području i prema jezeru Čad na sjeveru, dok se prema jugoistoku nastavljaju u zavalu Konga. Do 150 km široko aluvijalno obalno područje ima preko 300 km dugu, brojnim zaljevima razvedenu obalu (zaljev Biafra). Najveći je takav zaljev estuarij rijeke Kamerun, na kojem leži Douala (127.000 st., 1951), glavna luka i ekonomski centar Francuskog Kameruna. U obalnom pojasu nalaze se močvare i lagune ograđene pješčanim prudovima. Samo sjeverno od estuarija Kameruna, gdje se jugozapadni ogranci istoimenog vulkanskog gorja (4070 m) spuštaju prema moru, obala je strma i kamenita. Na tom obalnom odsjeku razvila se Victoria, glavna luka Britanskog dijela Kameruna. Vulkansko gorje Kamerun (erupcije 1909 i 1922) nalazi se uz obalu Gvinejskog zaljeva, na tektonskoj liniji, koja se pruža od jugozapada prema sjeveroistoku. K. kao sastavni dio gvinejskog područja ima ekvatorsku klimu. Zbog visoke temperature (prosječna mjesečna temperatura iznad 21°) i obilja oborina (na jugozapadnim pristrancima gorja Kamerun padne godišnje preko 10.000 mm kiše, što je maksimum u Africi), obalno je područje vrlo nezdravo. Godišnja se količina oborina smanjuje prema unutrašnjosti: na visoravni 1500—1000 mm, a u području jezera Čad 500—300 mm. Samo u toku zime, kad se zenitne kiše povuku prema jugu, dolazi K. pod utjecaj suhog pasata, koji snizuje vlagu. Primorje i niži dijelovi gorja Kamerun pokriveni su vlažnom tropskom šumom (obalni rub s mangrovama), dok su visoravni uglavnom savanska područja, koja na sjeveru prelaze u suhe stepe (jezero Čad). Rijeke Kameruna otječu u Atlantski ocean ili pripadaju porječjima rijekâ Benue, Konga ili jezera Čad. Glavni su tokovi: Sanaga, Mungo, Wuri, Nyong. Značajna je veza između voda rijeke Niger i jezera Čad; iz močvarnog jezera u području Adamana (središnji K.) otječe pritok Benue (Niger) i pritok Logone, koji utječe u jezero Čad.

Stanovništvo. Francuski K. sa središtem u gradu Yaoundé (31.800 st., 1952) imao je 1952 ukupno 3,077.000 st., od toga 13.173 Evropljana, dok Britanski K. (administrativni centar Buëa) ima 1,430.000 st. (1953). Stanovništvo Kameruna (osim malobrojnih Evropljana) sastoji se od Sudanskih Crnaca na sjeveru i Bantu-Crnaca u južnom i središnjem dijelu. Sudanski se Crnci bave stočarstvom, Bantu-Crnci ratarstvom, a manje stočarstvom; u krajevima, gdje zbog muhe ce-ce nema stoke, bave se samo ratarstvom. Ukupan broj stanovnika iznosi oko 4,5 mil., pa je K. rijetko naseljen. Prosječno u francuskom i britanskom dijelu živi oko 8 st. na 1 km ² . Posljedica šire primjene zdravstvene službe odražava se i u povećanju prirodnog prirasta.

Stanovništvo je crnačko, u unutrašnjosti obitavaju plemena Bali, Bamum, Vute i dr., a uz primorje naročito Douala (oko 25.000), okretni lovci i ribari, rukotvorci i trgovci, negda poznati kao ratnici i zbog razvijenoga bubnjarskog doglasnog govora (na bubnjevima od izdubenih debala).

Privreda. U primorskom pojasu prevladavaju ekvatorske šume. Pored domorodačke poljoprivrede (maniok, slatki krumpir, kukuruz), koja služi za vlastite potrebe, ima i plantaža kakaa, arahida, banana i kaučukovca. Uljonosne palme rastu samoniklo; znatne se količine plodova i ulja izvoze. Iz šuma se iskorišćuju ebanovina i okumé. Zbog nedovoljno razvijenih energetskih izvora (velike rezerve hidroenergije još se ne iskorišćuju) nema znatnije industrije (samo male pilane). U unutrašnjosti, osobito u savanskim krajevima, prevladava domorodačka poljoprivreda (proso, sirak, kukuruz) i stočarstvo, a na pristrancima između obalne nizine i visoravni gaji se na plantažama kava. Na sjeveru se pretežno uzgajaju goveda, ovce i koze.

Prometna je mreža slaba. Rijeke su plovne samo na malom dijelu donjeg toka. Željezničke pruge (505 km u francuskom dijelu i nekoliko kraćih pruga u britanskom dijelu) vode iz glavnih luka u unutrašnjost. Ima oko 10.600 km cesta.V. B.

Povijest. Do obala Kameruna stigao je već u antičko doba Hano, pomorac iz Kartage, a ponovo ih je otkrio u XV. st. portugalski pomorac Fernando Póo. U toku idućih stoljeća počeli su evropski trgovci trgovati s domorodačkim plemenima na obali Kameruna. U XVII. st. već se ovdje osnivaju prve evropske faktorije, a sredinom XVIII. st. dolaze i prvi misionari. God. 1883 Nijemci otvaraju svoj konzulat, a 1884 ulaze u posjed Kameruna (prvi carski komesar bio je istraživač Afrike G. Nachtigal); sporazumom s Francuskom i V. Britanijom Njemačkoj je priznato cijelo područje do Čadskog jezera. God. 1911 Njemačka je proširila granice Kameruna do rijeke Kongo, stekavši jedan dio Francusko Ekvatorske Afrike. Već u početku Prvog svjetskog rata okupirale su britanske i francuske trupe Κ., a njemačke zaštitne jedinice konačno su kapitulirale 1916. God. 1919 podijelile su Velika Britanija i Francuska područje Kameruna tako, da je Francuskoj pripao veći dio. Već u toku Drugog svjetskog rata formirano je u Kamerunu savjetodavno ekonomsko i financijsko vijeće (1942), a poslije rata (1946—47) dobio je K. svoju predstavničku skupštinu i predstavnike u Parizu (u Narodnoj skupštini, u Skupštini francuske unije, u Vijeću Republike i u Ekonomskom vijeću).V. Mi.

LIT.: R. Scheber, Kamerun, Berlin 1937; H. Labouret., Le Cameroun, Paris 1937.

Državno uređenje. Kamerun je oduzet Njemačkoj u veljači 1916 (za vrijeme Prvoga svjetskog rata), a Londonskim ugovorom od 4. III. 1916 podijeljen je između Velike Britanije i Francuske. Poslije toga, odlukom Društva naroda, manji dio Kameruna stavljen je pod mandat prve, a veći njegov dio pod mandat druge države. Nakon Drugog svjetskog rata ti su mandati, u skladu s odredbama Povelje OUN, pretvoreni u međunarodna starateljstva. Uprava nad tim teritorijima povjerena je dotadašnjim mandatnim državama, uz uvjet, da se vrši pod kontrolom te međunarodne organizacije, a prema propisima njene Povelje.

Britanski dio Kameruna priključen je administrativno Nigeriji i sastavni je dio autonomne oblasti Istočne Nigerije.

Francuski dio Kameruna zasebna je administrativna jedinica. Prema francuskom Ustavu od 13. X. 1946 i odnosnim zakonima, nakon konzultiranja Skupštine Francuske unije, Francuski Kamerun ima položaj, koji imaju i ostali francuski »prekomorski teritoriji«. Zato se s njim postupa, i pokraj njegova međunarodnog režima, kao sa sastavnim dijelom i Francuske Republike i Francuske unije.

Za razliku od ostalih prekomorskih teritorija, s obzirom na to, da ide (kao i Francuski Togo) u starateljska područja, kojima Francuska upravlja pod nadzorom OUN, K. ima naziv »udruženog teritorija« i član je Francuske unije; bira svoje predstavnike u oba doma francuskog Parlamenta i u Skupštinu Francuske unije, ali po posebnom ključu, tako da u Skupštini unije 3,200.000 kamerunskih domorodaca ima svega tri, a 6000 Bijelaca — koliko ih svega živi na tom teritoriju — imaju dva predstavnika. Unutrašnja administracija organizirana je kao i administracija ostalih prekomorskih teritorija, ali je francuska uprava prinuđena na ustupke oslobodilačkom pokretu, koji se sve jače razvija. Ogorčenje naroda došlo je posebno do izražaja u krvavim sukobima prilikom izbora za teritorijalnu skupštinu 23. XII. 1956.J. Sć.

Novac. Novčani sistem francuski kolonijalni afrički franak ( Fr CFA), i franak — 100 santima. Od 18. X. 1948 relacija 100 francuskih kolonijalnih franaka — 200 metropolitanskih franaka. 1 USA-$ — 175 Fr CFA. Novčanice od 5, 10, 25, 50, 100, 500, 1000 i 5000 Fr CFA. 100 Fr CFA — 171,44 dinara.I. Be.

Ekonomska struktura. Kakao je okosnica privrede današnjeg Kameruna. U svjetskoj proizvodnji kakaa K. je na petome mjestu; u izvozu Kameruna 1954 na kakao je otpalo 54% izvoza prema 36% prije Drugog svjetskog rata. Na kavu je otpalo 13% izvoza 1954 prema 10% god. 1938, a na banane 7% prema 3% god. 1938. Ova tri artikla obuhvatala su 1954 oko 75% izvoza prema 49% u 1938. Na palmine koštice, pamuk, kaučuk, arahide i duhan otpada po 2—3% izvoza; tako tipični proizvodi zapadne tropske Afrike apsorbiraju gotovo 90 ukupnog izvoza.

Proizvodnja najvažnijih artikala poljoprivrede (000 t): tablica

Francuska je uložila znatna sredstva u kamerunsku privredu: u Douali je izgrađena suvremena luka, jedna od najboljih u čitavoj zapadnoj Africi; moderno je opremljena i ima plutajući dok od 1000 t nosivosti, tako da se popravci na srednjim objektima mogu vršiti u zemlji. Među velikim industrijskim objektima na prvom je mjestu tvornica aluminija, koju podiže veliki francuski kemijski koncern Compagnie des Produits Chimiques el Electrométallurgiques Pechinery u Edei, da bi iskoristio jeftinu hidroenergiju Kameruna. Glinica će se dobivati iz Gardanneua (na obali Sredozemnog mora), a u Kamerunu bi se vršila elektroliza.

Pomorski promet bilježi znatan porast (u 000 t): tablica

Od ukrcane robe na prvom su mjestu: kakao, kava i banane (one se najvećim dijelom izvoze). Bitno je smanjen izvoz arahida i palminih koštica, jer se razvila znatna industrija vegetabilnog ulja za potrebe stanovništva i za izvoz. Izvoz drva, koji je prije rata iznosio 0,4 mil. m ³, udesetorostručen je; rezane građe ukrcano je 1934—38 god. 42.000 т ³ , a posljednjih godina dvostruko.

Od iskrcane robe znatan dio otpada na brašno i šećer. Naftinih derivata iskrcano je 1954 oko 80.000 t, a cementa 77.000 t, nekoliko puta više nego 1938.

Kod uvoza oko 60% otpada na Francusku, a na francuske teritorije 20%. Sa po 3—4% sudjeluju: USA, Zapadna Njemačka, Velika Britanija i Nizozemski Antili (koji daju derivate nafte). I kod izvoza preko polovina otpada na Francusku. Sa 10% sudjeluju USA, a Nizozemska sa 15%.

Pomorske veze održavaju francuska društva: Chargeurs Réunis, Société Navale Dclmas-Vieljeux i Fabre-Fraissinet, kao i razna druga evropska i sjeveroamerička društva.I. Be.