KAMBODŽA, država na indokineskom poluotoku, u jugoistočnoj Aziji. Susjedne su joj države: Sijam, Laos i Vijetnam (Južni), a na jugu izbija na obalu Sijamskog zaljeva (Južnokinesko more). Zaprema 181.000 km ² površine, a ima 4,073.967 st. (1953).

Prirodna sredina. K. je pretežno ravan kraj, koji sa susjednom Cochinchinom čini jedinstvenu morfološku cjelinu. U reljefu Kambodže ističu se 4 glavne prirodne regije: planine Cardamones na jugu, gorje Phanom Dang Raek na sjeveru, depresija s jezerom Sap u centralnom dijelu i dolina Mekonga na istoku. Gorje Cardamones (visoko do 1500 m) građeno je od granita i eruptivnih stijena, a na jugu i od vapnenaca. Dopire do mora, pa je obala vrlo razvedena, a pred njim ima mnogo otoka (Kong, Tang, Rong, Phu Ǫuoc). Dominantan je oblik na obali velik i dubok zaljev Kompong Song, najbolja prirodna luka Kambodže. Gorje Phanom Dang Raek (do 700 m visine) građeno je od pješčenjaka, a strmo se ruši prema jugu. Reljef u planinskim krajevima vrlo je dinamičan zbog djelovanja specifičnih denudacijskih procesa, koji su uvjetovani tropskom vlažnom klimom i gustim prašumskim pokrovom. Između ova dva gorja leži prostrana depresija, u čijem se najnižem dijelu nalazi jezero Sap. To je bivši morski zaljev, koji su zatrpali nanosi brojnih rijeka, što teku u tome kraju. Dolina Mekonga zahvaća čitav istočni i dio srednje Kambodže. Nizinski dio Kambodže pretežno je ravan.

Klima je monsunska. Godina se dijeli na sušno doba (listopad-travanj), kad prevladava zimski, kopneni monsun, i na vlažno doba (travanj-listopad) sa mnogo kiše. U nizinskim krajevima padne 700—1500 mm, a u planinama do 2000 mm kiše, koju donose monsuni s mora. Temperature u toku godine malo kolebaju; srednja godišnja temperatura iznosi oko 27,8°, siječanjska 26,1°, a travanjska 28,9°. Zbog obilja oborina riječna je mreža vrlo razvijena. Najvažnija je rijeka Mekong, koja bitno utječe na sve grane privrede. Vodostaj Mekonga jako se koleba; ljeti je razina za 12—15 m viša od zimske, pa se njegov tok ljeti pretvara u golemo jezero. Suvišna voda otječe tada u jezero Sap (površina oko 2000 km ²), koje poplavi sve okolne krajeve. Zimi se voda slijeva natrag u Mekong, a površina jezera Sap jako se smanji (na oko 250 km ²). Mulj iz Mekonga povoljno djeluje na plodnost tla.

Stanovništvo. God. 1953 K. je imala 4,073.967 st. Uz domaće stanovništvo znatan je broj Kineza (218.000) i pripadnika Laosa i Vijetnama (220.000). Stanovništvo je koncentrirano uz Mekong, jezero Sap i morsku obalu. U prašumama ima plemena na vrlo niskom stupnju kulture. Glavni grad Phnom Penh (375.000 st., 1953) je luka na početku delte Mekonga, čvorište putova iz doline Mekonga i depresije oko jezera Sap, gdje leži grad Battambang. Na obali Sijamskog zaljeva nalazi se Kompong Som, glavna morska luka Kambodže.

Privreda. Poljoprivreda je glavno zanimanje stanovništva. Rižom (1,503.000 t, 1953) se zasijava oko 80% od ukupne obradive površine; oko 150.000 t godišnje preostaje za izvoz. Proizvodnja kukuruza (360.000 t, 1938; 90.000 t, 1951) jako je poremetio Drugi svjetski rat (odrezanost od tržišta). Žitarice se najviše uzgajaju uz Mekong i jezero Sap, a papar (1500 t, 1950) uz obalu Sijamskog zaljeva. Proizvodnja kaučuka naglo raste; kaučukovcem je zasađeno 92.000 ha (1948—49 tek 29.787 ha), a prinos iznosi 22.400 t. (1953). Uzgajaju se i duhan, kapok, pamuk i uljane biljke. Industrija je vrlo slaba, a ograničena je na preradbu poljoprivrednih i šumskih proizvoda (ljuštionice riže, čistionice pamuka, destilerije, tvornice tekstila, pilane). Golema šumska bogatstva, fosfati i željezna ruda vrlo se malo eksploatiraju. Jugozapadno od Battambanga vadi se drago kamenje. Mnogo je važnije zanatstvo. Ono daje većinu proizvoda, koje troši stanovništvo. Ribolov je najrazvijeniji na jezeru Sap (oko 100.000 t godišnje), a njime se bavi oko 30.000 osoba.

Promet je slabo razvijen; za vodeni promet najviše se koristi Mekong i Sap, koji imaju 1400 km plovnih putova. Cesta ima 5500 km (1949), od toga asfaltiranih 1000 km. Glavne ceste povezuju Phnom Penh sa Saigonom, Kompong Somom, Battambangom i Laosom. Jedina željeznička pruga povezuje Phnom Penh s Poipetom na sijamskoj granici.

Kambodža i more. Prije osamostaljenja Saigon je bio prirodan izlaz na more za gotovo cijelu Kambodžu, pa je tim smjerom i išla većina njene trgovine. To je ujedno i glavni uzrok, što je Phnom Penh, koji je od mora udaljen 300 km, postao glavna luka i za morske brodove i distributivni centar Kambodže. Osamostaljenjem Kambodže i Vijetnama podiže se među njima carinska barijera, koja remeti dosadašnji prirodni tok trgovine. Usto je i usmjerivanje (politički i ekonomsko-politički razlozi) trgovačkih putova na vlastitu obalu povećalo važnost domaćih luka Kep, Ream i osobito Kompong Som. U Kompong Somu podiže se moderna luka (prvi dio pušten u pogon u svibnju 1955), a autocesta, duga 150 km, povezivat će ga s Phnom Penhom, koji će i dalje ostati ekonomsko središte zemlje. Kompong Som će u doglednoj budućnosti postati glavna morska luka Kambodže i njen novi izlaz na more.

LIT.: C. Robequain, The Economic Development of French Indochina, New York 1944; L. D. Stamp, Asia. A Regional and Economic Geography, New York 1944; A. H. Brodrick, Little Vehicle: Cambodia and Laos, London 1949; P. Gourou, Land Utilization in Indochina, New York 1951; G. B. Cressey, Asia’s Land and Peoples, New York 1951; P. Gourou, Asie, Paris 1953; J. E. Spencer, Asia East by South. A Cultural Geography, New York 1954.T. Ša.

Povijest. Ime zemlje nastalo je prema hinduskom imenu Kambu, mitskom praocu naroda Khmer, kojega podrijetlo nije objašnjeno. Taj je narod, pod utjecajem brahmanizma i hinduske kulture, u V. st. formirao u Kambodži svoju državu. Od V. do VII. st. vlast se Khmerana, pod dinastijom S’rutavarman, proširila na cijelu Kambodžu. Poslije pada te dinastije u VIII. st. dolazi do podjele države na dva kraljevstva. Ponovni uspon započinje u IX. st. uspostavom jedinstvene države. Za vladara Yasovarmana (889—910) sagrađena je prijestolnica Angkor Thom. Tada počinje u Kambodžu prodirati budizam, koji kasnije postaje službena religija. Država Khmerana doživljuje svoj najveći razvoj i uspon u XII. st., kad je bio sagrađen Angkor Vat, hram boga Višnua. To je, uz Angkor Thom, najmonumentalniji spomenik khmerskog graditeljstva. U to su doba Khmerani osvojili susjednu državu Champa, koja se nalazila na području današnje Indokine. U XIII. st. počinje opadanje centralne državne vlasti, a kroz iduća stoljeća Sijamci sve više potiskuju Khmerane, koji u XV. st. moraju napustiti i svoju prijestolnicu Angkor Thom. U XVI. st. dolaze u zemlju prvi Evropljani, Portugalci i Holanđani. Kroz XVII. i XVIII. st. bore se za vlast nad Kambodžom susjedne države Sijam i Anam, a utjecaj Sijama sve više prevladava. U XIX. st. Francuzi, pošto su pokorili Anam, počinju prodirati u Kambodžu. Kad su 1863 zauzeli prijestolnicu i uspostavili svoj protektorat, nastojali su da iz Kambodže sasvim istisnu Sijam. God. 1887 uključena je K. u okvir Francusko Indokine, koja je stajala pod upravom generalnog guvernera. Ugovorom iz 1907 vratio je Sijam Kambodži područja Battambang, Siemreap i Sisophon; na taj su način Francuzi uspostavili svoju vlast u cijeloj Kambodži. Kraljevi, koji su i dalje vladali zemljom, bili su potpuno ovisni о francuskim guvernerima. U Drugom svjetskom ratu Sijani je, poslije prodora Japanaca u Indokinu, okupirao jedan dio Kambodže. God. 1940—45 K. je bila japanska vojnička baza. Ugovorom iz 1949 Francuska je priznala kraljevstvo Kambodžu kao nezavisnu državu unutar Francuske Unije, a 1954 K. je postala suverena država. Kad je 1955 abdicirao kralj Norodom Sihanuk predao je vlast svom ocu, Norodomu Suramaritu.V. Mi.

LIT.: E. Aymonier, Le Cambodge, III, Paris 1900—04; G. Maspero, L’empire Khmer, Phnom-Penh 1904; J. B. Alberti, Indochine d’autre fois et d'aujourd’hui, Paris 1934; G. De Coral-Rémusat, L’art Khmer, Paris 1941.

Državno uređenje. K. je kraljevina od VI. st., znamenita po kulturnim i umjetničkim spomenicima iz XI.—XII. st. (Angkor). Nakon dugotrajnih ratova s Anamom i Sijamom došla je 11. VIII. 1863 pod francuski protektorat, koji je utvrđen ponovnim ugovorom 17. VI. 1884. Prema njemu je, pored kralja, stvarnu vlast imao francuski rezident kao predsjednik Vijeća ministara i Vijeća protektorata.

Oslobodilački pokret, kao i u drugim zemljama bivše Indokine, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata, izvojštio je Kambodži 7. I. 1946 najprije poseban modus vivendi; zatim joj je francuskim Ustavom od 13. X. 1946 priznat status t. zv. udružene države u Francuskoj Uniji, t. j. zemlje, koja je s Francuskom formalno vezana individualnim ugovorom. Međutim, ta je veza oslabila. Prema ugovoru u Parizu 8. XI. 1949, Francuska je priznala kraljevinu Kambodžu kao nezavisnu državu u Uniji. Dana 29. VII. 1953 u Phnom Penhu potpisan je ugovor, kojim se politička i zakonodavna vlast prenosi na kambodžansku vladu. Ženevskim sporazumom od 21. VII. 1954 K. je dobila garancije svoje nezavisnosti i integriteta. God. 1955 K. je postala član OUN.

Prema Ustavu, što ga je kralj Norodom Sihanuk proglasio 6. V. 1947, izvršna vlast pripada kralju preko vijeća ministara. Zakonodavna vlast pripada izabranom narodnom predstavništvu. Zemaljska je uprava podijeljena u 14 provincija.V. Bra.

Novac. Novčana jedinica je réal. koji se dijeli na 100 sena. Paritet prema USA-$: 35 réala = 1 dolar, odnosno 0,0286 dolara — 1 réal. Odnos prema dinaru: 1 réal — 8,58 Din.

Mjere. Uveden je metrički sistem mjera, a upotrebljavaju se još i stare mjere: za težinu: 1 shin (shi) = 3,75 g, 1 damleng = 10 shina = 37,5 g, 1 neal = 16 damlenga = 600 g, 1 chong = 50 neala = 30 kg, 1 picul (hab) = 100 neala = 60 kg; za tekućine: 1 kanter = 7,5 l, 1 tao = 15 l, 1 tuk = 18 l, 1 thang = 30 l, i flang = 100 l; za dužinu: 1 thneap = 2,08 cm, 1 cham-am = 12 thneapa = 24,96 = cm, 1 hat = 2 cham-am-a = 49,92 cm, 1 fiam — 4 hata = 199,68 cm, 1 sen = 20 fiana = 39,84 m, i. yoch = 400 sena — 159,36 km.

Ekonomska struktura. Nakon raspada francuske Indokine osamostaljena K. morala je izgraditi vlastitu privredu. Prirodna bogatstva zemlje nisu dovoljna za prelazni period, pa je K. upućena na stranu pomoć. Riža je glavna kultura; ona obuhvaća 80% obradive površine i glavni je izvozni artikl (1953 god. 138.725 t). Izvoze se i manje količine kaučuka, šećerne trstike (1953 god 24.820 t), papra i drugih mirodija, drva kapok, u povoljnim godinama i kukuruz.

Saobraćaj. Naročita se pažnja obraća izgradnji saobraćajnih veza. Rijeka Mekong je okosnica unutrašnjeg prometa, a povezuje Kambodžu sa Saigonom, preko čije se luke vršio sav promet s inozemstvom. Mekong je na teritoriju Kambodže plovan 875 nm (500 nm i kod niskog vodostaja); do glavnog grada Phnom Penha plovan je i za brodove do 4000 brt. God. 1933 pristalo je u luci Phnom Penh 188 brodova sa 134.000 t. Phnom Penh je povezan sa Saigonom i autocestom, a željeznicom (u duljini od 381 km) s Poipetom na granici Sijama. Da bi se oslobodila ovisnosti i političkog pritiska od strane Vijetnama i Sijama i da bi uspostavila izravne veze s inozemstvom, K. hitno gradi novu oceansku luku Kompong Som na Sijamskom zaljevu i modernu autocestu, koja će je vezati s glavnim gradom Phnom Penhom.I. Be.

Ribarstvo. Riba je uz rižu osnova prehrane stanovništva u Kambodži; svaki je poljoprivrednik ujedno i ribar. Ribolov je osobito razvijen na rijekama i jezerima, a slabije duž morske obale, iako su obalne vode vrlo bogate ribama. Najviše se ribe ulovi u Kambodži u jezeru Sap, koje obuhvaća kod srednjeg vodostaja 300.000 ha, a za vrijeme poplava i do 1,000.000 ha. Tu — u povremeno poplavljenim područjima — nalaze ribe vrlo povoljne uvjete za mriješćenje i razvoj. Jezero Sap daje 6—7 puta veći godišnji prinos ribe po 1 ha nego sjeverni Atlantik.

Fauna jezera Sap sastoji se od mnogobrojnih vrsta slatkovodnih i morskih riba, raznih vrsta školjkaša, kozica (2 vrste), kornjača i krokodila; od morskih se riba najčešće love: skuša, brgljun (inćun), šnjur (šaran), tunj, raža, morski pas, jaglun (iglun) i riba pilašica (1,50 m duga).

Od ribolovnih se alata u Kambodži najviše upotrebljava udica, harpun, parangal, vrša, različite pregradne mreže za zatvaranje prolaza prigodom seobe riba, mreže potezače i dr. Zatvorne stajaće mreže duge su 80—100 m, a potezače, koje se upotrebljavaju u velikim jezerima i rijekama, duge su 400—1000 m, a visoke 15 m.

U jezeru Sap ulovi se godišnje oko 50.000 t ribe, u ostalim vodama oko 80.000 t, a u moru 30.000 t.

Morske se ribe najviše troše svježe, a slatkovodne se uglavnom prerađuju i prema vrsti konzerviraju soljenjem, sušenjem i dimljenjem; osim toga se proizvodi riblja rasolina, fermentirana riba i riblje ulje; sve se ove riblje prerađevine i izvoze. Poznati fermentirani riblji proizvod je nuoc-mam, koji se dobiva fermentacijom (autolizom) ili maceriranjem ribljih organizama pod utjecajem bakterija i dijastaza. Za taj proces služe male, uglavnom slatkovodne ribe (s glavom i probavnim organima), koje se slažu u drvene bačve i naizmjenično sole (sloj ribe, sloj soli) u odnosu 3 : 1, t. j. 3 dijela ribe i 1 dio soli. Napunjene se bačve zatvore poklopcem, koji se optereti nekim teškim predmetom, da riba bude pod pritiskom. Poslije određenog vremena stvara se na dnu bačve mrka tekućina, oštra mirisa od fermentacije, koja se sakuplja u zemljane, iznutra vernirane posude, zatim se ostavlja na suncu, da se preostali organski dijelići (u koloidalnom obliku) otope. Ovaj proizvod troše svi narodi Azije, a sadržava visokokvalitetne 100% probavljive bjelančevine. Upotrebljava se kao začin (mirodija) kod dnevnih obroka hrane. God. 1952 bilo je u Kambodži preko 30 radionica za proizvodnju nuoc-mama, od kojih 9 u Phnom Penhu.

LIT.: L. Petillot, Une richesse du Cambodgc, La Péche et les Poissons, Paris 1911; P. Durand, L’Industrie de la Péche dans la Région des Lacs au Cambodge, Saigon 1915; A. Agard, La Péche en Indochine Française, Hanoi; Commercial Fisheries Review, Washington 1955.L. Kć.