KAJAK, malen krut ili sklopiv čamac s kosturom od drva i oblogom od kože ili gumirana platna, služi za ribarenje (polarni) ili za sport (sportski).

POLARNI KAJACI

Polarni kajaci Eskima i drugih naroda Dalekog sjevera građeni su velikim brodograđevnim, tesarskim, rezbarskim i štavilačkim iskustvom. Po ljepoti i pomorskim svojstvima na prvom su mjestu grenlandski i labradorski kajaci.

Grenlandski i labradorski kajak. Eskimi grade kajake od drva koje skupljaju duž obala, panjeva donesenih morskim strujama, drva od podrtina nastradalih brodova ili drva nabavljena zamjenom za krzna. U starije doba obrađivali su drvo teslom, koju su izrađivali od drvenog drška i oštrog kamena. Kamen je bio pričvršćen uz držak trakama od tuljanove kože (sl. 1). Deblje panjeve cijepali su klinovima od tvrdog drva, po kojima su udarali kamenim maljem. Danas se služe modernim oruđem od čelika. Od skupljenog drva izrađuju najprije 5 dugih letava, od kojih najjača nije nikada deblja od 5 cm i služi kao kobilica. Dvije plosnate letve služe za valnice, a dvije četvorokutne za proveze. Za rebra se upotrebljava lagano drvo od jednog komada, koje se krivi na vatri. Od tih se dijelova sastavlja okosnica kajaka (sl. 5); oni se spajaju klincima od drva ili kosti i pojačavaju povezicama od tuljanove kože. Eskim je u staro doba bušio rupe za klince i povezice primitivnim ručnim svrdlom, koje je okretao lukom (sl. 4). Danas se i pri bušenju služi modernim oruđem: čeličnim svrdlima.

Gradnja kajaka počinje se s malom svečanošću. Najprije se sastave dvije valnice, koje tvore gornji okvir kostura, i utorima se spajaju s kobilicom. Valnice se razmiču sponjama, koje su na približno jednakim razmacima. Naprezanja i otpori ispituju se iskušavanjem, pa Eskimi često pregrađuju svoj k., sve dok mu ne nađu najbolji oblik. Sponje su debele 4 x 1 cm i ravne, osim dviju sponja ispred sjedišta, koje imaju umjeren obluk, da se veslač može lakše uvući u k. i da barem donekle može skvrčiti koljena, kad mu se noge ukoče od dugog sjedenja s ispruženim nogama (sl. 7). Grenlandski se Eskimi zadovoljavaju manjim oblukom, jer su gotovo neprekidno u kajacima pa su navikli na skučeni položaj nogu, ali Labradorci, koji hodaju daleko u lovu za lisicama, ustrajni su pješaci s razvijenim nogama, pa u kajacima zahtijevaju više mjesta. Zbog toga grade sponje ispred sjedišta sa mnogo većim oblukom.

K. ima obično 15 rebara, koja su pričvršćena za letve kostura klincima od kosti i povezicama od tuljanove kože. Preko kobilice, proveza, valnica i svih sponja prevlači se vanjska kožna obloga, koja presjeku trupa daje uglast oblik (sl. 9). Ponekad je palubica ojačana uzdužnim letvicama, koje se postavljaju iznad sponja.

Veslačevo je sjedište izrađeno od dvije daske: duge oko 1 m, široke 10—15 cm i debele 1 cm. Postavljaju se na dno kajaka preko rebara i pričvršćuju koštanim klincima. Ponekad se iznad dasaka nalazi i tanak obruč (sl. 10), koji služi za krzneni jastuk, na kojemu veslač sjedi iznad vode, što prodre na dno kajaka. Slično se pojačanje nalazi i na gornjem dijelu kostura ispred grotalca. Grenlanđani na tome mjestu namještaju 2—3 daščice, duge oko 50 cm i široke oko 5 cm, koje pričvršćuju koštanim klincima iznad sponja ili ispod njih (sl. 11). One pojačavaju grotalce, o njih se veslač odupire koljenima, ali one i zaštićuju kožnu oblogu, da je veslač ne bi koljenima probio.

Grotalce je izrađeno od drvenog obruča spojenog opalčenjem, koje je zabijeno sa 3—4 koštana klinca. Ali obruč nije spojen s kosturom kajaka, već ga drži samo kožna obloga; to veslaču daje ograničenu slobodu gibanja. Kad veslač iziđe iz kajaka, obruč leži na sponjama (sl. 7 i 12). Kožna obloga palube provučena je na tome mjestu ispod grotalca i pričvršćena s unutrašnje strane obruča koštanim klincima. Pritezanjem i popuštanjem obloge s prstena mogu se ispravljati razlike u napetosti čitave obloge (sl. 13). S vanjske strane obruča pričvršćena su klincima dva prstena od kosti. Kad muškarci izrade čitav kostur kajaka, predaju ga ženama, koje ga oblažu trostrukom tuljanovom kožom.

Žene uzimaju krabiarpik, kosu daščicu na dvije noge (sl. 3), pa na njoj osobitim nožem ( tsaki) od drva i zubi morskog psa (sl. 2) stružu s tuljanove kože potkožno tkivo i salo. Poslije toga koža se moči u toploj vodi i s nje se skida dlaka. Grenlandkinje briju dlaku oštrim kamenom ili nožem, a Labradorke je čupaju zubima. Zatim se oguljena i obrijana koža napinje klincima na zemlji i suši.

Kožu pripravljenu na ovaj način žene ponovo vlaže i prišivaju preko kostura, tako da su svi glavni šavovi na palubi izvan vode. Obloga se namješta preko kostura, ali šiva se iznutra likom ili živcima polarnih životinja. Potom se šavovi premazuju osobitim lojem i mašću da bi bili nepromočivi. Koža se pri šivanju umjereno priteže, a sasvim se napne sama, kad se osuši.

Na opšiveni k. muškarci namještaju protukobilice; pramac i krmu rese ukrasima od kosti. Na palubi vežu poprečne remene za držanje koplja, harpuna, kuka za tuljane, lopatice za veslanje i dr. Ispred grotalca postavljaju bubanj, na koji namataju povraz isječen u jednom komadu u spirali iz tuljanove kože. Povraz jednim krajem pričvršćuju za harpun, a drugim za plovak, koji stoji na palubici iza sjedišta.

Grenladski je k. dug 5,50 m, kod glavnog rebra širok je 0,56 m, a promjer grotalca iznosi 0,45 m. Pramac je visok 0,30 m, a krma 0,25 m na najnižem mjestu rila. Ima i većih kajaka i ponešto različita oblika. U kajaku vesla jedan veslač (rjeđe dvojica) dvolopatastim veslom sjedeći okrenut licem prema pramcu. Najljepše su lopatice Eskima iz srednjeg Grenlanda, koje imaju i koštane prstenove, da voda ne teče s krajeva lopatica na ruke (sl. 17).

Aleutski kajak ima često dva ili tri sjedišta. Kajaci sa tri sjedišta potječu iz Sibira i služe za dva veslača i jednog putnika. Pramac i krma nisu šiljasti kao kod grenlandskog kajaka, već svršavaju s vertikalnim statvama, a valnice se ne spajaju međusobno, već pomoću kratke sponje, koja se naslanja na plosnatu- i široku statvu (sl. 15 i 16). Rebra su spojena s kobilicom i valnicama kao na grenlandskom kajaku, ali su sa svake strane tri proveze od tankih letvica (sl. 14). K. nije s gornje strane plosnat, već oštar, a za oblogu Aleućani radije uzimaju morževu nego tuljanovu kožu (sl. 18).

Aljaski kajak znatno se razlikuje od svih ostalih, jer je nastao mješavinom eskimskog kajaka, sibirske ladve i indijanskog kanoa. Pramac je uzdignut i zašiljen; na vrhu rila izrađeno je oko za tegljenje. Palubica je oštra poput krova. Vesla se jednom jednostrukom lopaticom kao u kanou (sl. 19).P. M.

SPORTSKI KAJACI

Sportski kajaci mogu biti sklopivi ili kruti, upotrebljavaju se za turističke vožnje i natjecanja po divljoj i mirnoj vodi. Veslač u kajaku gleda prema pramcu i vesla lopaticom, bez oslonca o čamac. Ovi se čamci grade po uzoru eskimskih kajaka, pa često i naliče na njih. Među kajake se u širem smislu ubraja i kanoa sportski čamac, građen prema indijanskom kanou.

Kajaci se dijele u dvije grupe: sklopive i krute.

Sklopivi kajaci imaju drveni kostur i kožu, prevlaku od tekstila, prevučenog gumom ili plastičnom masom. Dadu se rastaviti i složiti u posebne vreće radi lakšeg transporta. Potreba lakšeg transporta proizlazi iz osnovne namjene sklopivih kajaka: spust i plovidba niz rijeke, a time i prenošenje do polazne točke, češće u gornjim tokovima rijeka, daleko od većih naselja. Velika je prednost sklopivih kajaka, što se mogu lako popraviti ih zamijeniti dijelovi, oštećeni na divljoj vodi, pa im je upotrebljivost velika.

Sklopivi se kajaci grade kao jednosjedi (s uobičajenom oznakom F-1) i dvosjedi ( F-2). Oblik i veličina ovise o namjeni čamca, t. j. da li služi za natjecanja ili za turizam. Kako se brzinska natjecanja na mirnoj vodi ne održavaju u sklopivim, već u krutim kajacima, oblik sklopivih čamaca ne ide za najvećom brzinom, već za lakšim svladavanjem divlje vode u spustu; stoga su sklopivi kajaci veoma okretljivi i stabilni; najokretljiviji su čamci građeni posebno za kajak-slalom. Prije su se gradili izraziti turistički kajaci, koji su bili širi, radi lakšeg smještaja prtljage, danas se gube razlike između takvih i sportskih kajaka.

Gledan odozgo (sl. 20—22), oblik čamca ima tri varijante: oblik kaplje (sprijeda širi, straga oštriji), švedski (sprijeda oštriji, straga širi) i približno simetričan. Na sredini palube čamca nalazi se otvor za veslača, sprijeda obično oštar, a straga okrugao ili ravan.

Gledan sa strane, k. ima obično blag obluk, više ili manje zaobljene statve, ravnu ili blago zavinutu kobilicu. Ravna kobilica daje kajaku stabilnost smjera i veću brzinu, a savinuta kobilica veću okretljivost, osnovno svojstvo čamaca za slalom. Paluba ima visoko podignutu krovnicu, koja napinje platno, tako da se doima kao krov, osobito visok pred otvorom za veslača.

Oblik glavnog rebra, a po njemu i svih ostalih rebara, proizlazi iz namjene čamca i njegove konstrukcije. Kako se čamac sastoji od uzdužnih elemenata pričvršćenih na rebrima, i preko njih napete kože, poprečni je presjek čamca izlomljena linija. Veća okretljivost zahtijeva plosnatiji oblik rebara, a to je ujedno i oblik veće stabilnosti. Iako posebne namjene zahtijevaju gradnju specijalnih čamaca, u najvećem se broju kajaci grade u obliku (sl. 23), koji je kompromis brzine, dobrih plovnih sposobnosti i udobnosti (prostora).

Dimenzije sklopivih kajaka: tablica

Eskimski k. ima veoma lijepe linije. Točno po njegovu obliku grade se katkad kajaci za spust, koji se nazivaju eskimo. Dugi su 4,5—6 m, široki 4 6—60 cm. Zbog manje širine obično su dosta nestabilni, ali to ima i dobrih strana, jer se nakon prevrnuća lako uspravljaju (eskimotiranje).

Kostur sklopivih kajaka (sl. 26) sastoji se od kobilicu (a) s mostom (b) i statvama (c i d), rebara (e), podnica (f), jedne ili dvije širnice (g), razme (h), krovnice (i), a katkad i od upora (j).

Kobilica i ostale uzdužnice (f, g, h, i) sastavljene su od više dijelova različitim spojevima. Najčešće su dvodjelne ili trodjelne. To je nužno radi transporta; nastoji se da duljina letvi, a time i vreće, bude što manja. Najčešći je način spajanja stičnicom, klinastim sastavom i metalnim umetkom (sl. 32), ali je čest i spoj s umetanjem jedne letve u tuljak na kraju druge. Sve su uzdužnice gotovo uvijek od jasenova drva.

Rebra se na uzdužnice učvršćuju kimovima, postavljenim na rebrima. Ovi klinovi sprečavaju pomicanje rebara u uzdužnom smjeru. Rebro može biti izrezano od ukočenog drva ili sastavljeno od tankih letvica, slijepljenih na kalupu (laminirana rebra), no najčešće su sastavljena od međusobno slijepljenih komada jasenova drva raznih debljina (sl. 28).

Paluba se sastoji od čvrstog platna, obično impregniranog, na kožu našivenog kod razmi. Ima oblik krova radi brzog otjecanja vode i dobivanja prostora za noge veslača i za teret. Krmeni dio palube iza otvora obično je ravniji od pramčanoga.

Koža kajaka redovito se izrađuje od čvrstog gumiranog platna. Obično ima dva sloja platna i tri sloja gume (sl. 29), no izrađuje se i s jednim platnom i dva sloja gume, što je jeftinije. Za posebne se svrhe (lagani regatni čamci) primjenjuje lakša koža s tanjim slojevima gume. U novije vrijeme upotrebljava se i tekstil prevučen plastičnom masom, uglavnom za regatne čamce, ali po trajnosti i izdržljivosti zaostaje za gumiranim platnom.

Na sastavljen kostur čamca gumirano se platno napne, pričvrsti čavlićima i odreže po obliku trupa. Napne se i platno palube i označe točke dodira kože i platna palube. Nakon skidanja oba se dijela ponovo sastave po oznakama i sašiju. Koža, oštećena u vožnji na podvodnom kamenju i granju, popravlja se šivanjem i lijepljenjem gumenih traka. Koža se najviše troši ondje, gdje naliježe na uzdužnice, pa se na tim mjestima pojačava i lijepljenjem uzdužnih gumenih traka.

Čamac se sastoji od dva dijela: prednje i stražnje polovice. Kobilica s prednjom (odnosno stražnjom) statvom i uzdužnicama, najčešće trajno pričvršćenim na statvama, čini cjelinu, koja se popunjava rebrima. Pri sastavljanju čamca obje se polovice kostura umetnu u kožu, međusobno spoje i napnu mostom. Kad su pričvršćeni dijelovi otvora za veslača, valnice, čamac je spreman za plovidbu.

Oprema sklopivih kajaka, osim vesla, obuhvaća sjedalo, koje je obično drveno. Da spriječi ulaženje vode u čamac, veslač upotrebljava kapitak (riječ eskimskog podrijetla), komad platna, koji se pričvrsti uz valnice i uz struk veslača. Za zaštitu veslača od kiše i nepogoda upotrebljava se anorak, vrsta kratke kabanice s kapuljačom. Anorak je zajedno s imenom preuzet od Eskima. Rasklopljeni se k. složi obično u dvije vreće; u dugu i usku spremaju se uzdužni elementi, a u naprtnjaču koža i rebra. Za lakše prenošenje služe mala kolica sa dva kotača (sl. 30).

U opremu kajaka ide i krmilo. Obično je izrađeno od aluminijskog lima s listom na svornjak, tako da se kod dodira s dnom ili kamenom samo podigne, a ne ošteti. Pokreće se nogama preko poluge, koja je čeličnim čelima povezana s jarmom krmila. Katkad su kajaci (redovito su to dvojci) opremljeni i jedriljem: obično sošnim jedrom i prečkom s ukupnom površinom 1,5—4,5 m ².

Često su kajaci opremljeni malim, obično dvotaktnim benzinskim motorima (jačine 0,5—2,5 KS) s dugom osovinom. Pričvršćuju se uz bok čamca, a osovina im ulazi koso u vodu.

Odjeća, oprema za logorovanje i kuhanje i zalihe hrane spremaju se u nepromočive vreće od tankog gumiranog platna, koje također idu u opremu kajaka. Kod prevrnuća ili prodora vode u k., ovi predmeti ostaju suhi. Vreće se razmještaju u pramčani i krmeni dio čamca.

U kajaku se često nalaze i razni drugi predmeti opreme: jastuk za sjedalo, naslon za leđa, potporanj za noge, spužva, zračni mjehuri (da održe čamac na površini, ako se napuni), konop, pribor za popravke i t. d.

Osim kajaka, kao rasklopni, grade se katkad i neki drugi čamci, na pr. čamci za ribarenje, pokretani veslima ili motorom, rasklopni dingi za jedrenje, pomoćni čamci na većim brodovima i t. d.

Kruti kajaci namijenjeni su turističkoj vožnji po stajaćoj ili lagano tekućoj vodi i regatama na stajaćoj vodi. Te dvije različite namjene stvorile su i dvije vrste: turistički i regatni kajak.

Turistički kajaci su raznih oblika i veličina, nisu podvrgnuti nikakvim ograničenjima ni propisima. Ima ih s okruglim ili uglatim rebrima. Okrugla su rebra obično U-oblika, jer on daje veću stabilnost. Jednosjed je dug 4—5 m i širok 50—80 cm, a dvosjed je dug 4,5—6 m i širok 60—90 cm. Obično se grade na kobilici s krivljenim ili piljenim rebrima i oplatom od mekog ili ukočenog drva. Često se kruti kajaci grade u dimenzijama i obliku eskimskih kajaka.

Regatni kruti kajaci grade se kao jednosjedi ( K-1), dvosjedi ( K-2) i č etvorosjedi ( K-4). Grade se tako, da bi se postigla što veća brzina.

Oblici K-čamaca donekle su slični sklopivim kajacima, jer su se zajedno razvijali. I oni se grade u švedskom obliku, obliku kaplje i simetričnom obliku. Rebra su izrazitog V-oblika, osobito kod jednosjeda (sl. 24), tako da se održavanje stabiliteta pomaže lopaticom pri vožnji. Ovaj oblik daje stabilnost kursa, koja se obično povećava ugradnjom perajice na krmi. Oblici su K-čamaca postigli visok stupanj u savršenosti; njihov otpor oblika iznosi oko 15% ukupnog otpora, a 85% otpada na otpor trenja vode o trup. Da se otpor što više smanji, nastoji se dobiti što glađa površina trupa, pa se čamac izvana premazuje tvrdim lakovima ili tvrdom plastičnom folijom, a onda polira.

Otvor za veslača nalazi se otprilike u sredini čamca. Dvosjed ima dva otvora, a četvorosjed četiri, za razliku od sklopivog dvojca, na kojemu je jedan dugi otvor za oba veslača.

Dimenzije K-čamaca ograničene su međunarodnim propisima I. C. F. ( International Canoe Federation): tablica

K-čamci se grade na kobilici s piljenim ili savijenim rebrima i s oplatom od 2,5—3 mm debelog furnira (sl. 27). U novije se vrijeme, međutim, sve više primjenjuju novi načini gradnje: lijepljenje furnira na kalupu i izradba od plastičnih masa. Kod prvog načina, obično se — pod međusobnim kutom od 90° — postavljaju slojevi furnira i lijepe sintetskim ljepilom (fenolno, resorcinsko i dr.) na kalupu, koji odgovara čamcu, smanjenom za debljinu oplate. Pritisak, potreban za lijepljenje, postiže se pneumatskim ili hidrauličkim putem; ako je potrebna povišena temperatura, furnir se na kalupu podvrgava povećanom pritisku u autoklavu. Gradnjom od lijepljenih furnira postiže se veoma čvrsta, elastična i lagana ljuska bez rebara. U nju se ugradi jedna letvica kao razma i nekoliko lokoća, na kojima leži sjedalo. S gornje je strane čamac pokriven palubom od tankog impregniranog platna ili plastika.

I čamci od plastičnih masa imaju ljusku bez rebara, izrađenu posebnim postupkom od armirane plastične mase. Zbog čvrstoće, trajnosti i ekonomičnosti u održavanju, ovi se čamci, kao i čamci od lijepljenog furnira, sve više upotrebljavaju.

Radi lakšeg transporta, K-2 i K-4 dadu se rastaviti u dva ili više dijelova. Na mjestima sastava postavljena su na dijelovima čamca okvirna rebra, koja se kod sastavljanja priljube, a dijelovi spoje vijcima i maticama, obično krilnim.

Opremu krutih čamaca, osim lopatica, čini sjedalo i kapitak, koji potpuno odgovaraju onima kod sklopivih kajaka. Dvosjed i četvorosjed imaju krmilo kao i sklopivi kajaci.

Dvostruka lopatica je duga 200—260 cm. Sastoji se od ponekad šupljeg drška okruglog presjeka i od dva lista postavljena u ravninama pod kutom od 90° u uzdužnom smjeru (sl. 25). Listovi imaju oko 50 x 18 cm i blago su ispupčeni, na dnu su pojačani limom, tekstolitom ili tvrdim drvom. Lopatice su od smrekovine ili drugih vrsta laganog i žilavog drva, lijepljene uzdužno. Radi lakšeg transporta, dvostruka je lopatica redovito dvodjelna i u sredini sastavljena spojem s tuljkom. Na lopaticu se mogu postaviti gumeni prsteni, kapljobrani, da se spriječi cijeđenje vode do ruku veslača.V. Kć.