KAČIĆI, hrvatsko pleme, naseljeno najprije možda na području između Zadra i Krke, a kasnije (od druge polovice XI. st.) na obalnom području između ušća Cetine i Neretve (Krajina), koje se još u XV. st. spominje kao »stara domaja« Kačića. U utvrđenom Omišu (odatle i naziv Omišani) sjedi jedna obitelj Kačića, čiji članovi vrše, po senioratskom pravu, funkciju nasljednog kneza ( kenezius, comes) u plemenu. U XII. st., kad se na Jadranu vode dugotrajne borbe za prevlast između Bizanta, Mletaka i hrvatsko-ugarskih kraljeva, javljaju se K. kao smioni gusari i nasljednici i potomci starih neretljanskih gusara, koji ozbiljno ugrožavaju promet i trgovinu uz čitav istočni jadranski obalni pojas. God. 1102 dobiva comes Gurran de genere Chacittorum (uz predstavnike drugih hrvatskih plemena) od kralja Kolomana potvrdu privilegija, a nekako pola stoljeća kasnije (kako spominju izvori) pokorio je Bizant u Dalmaciji, među ostalim i Κατξιϰίων ἔϑνος (Katzikion ethnos pleme Kačića). Bizantska je vlast nad Kačićima bila, međutim, sigurno samo formalna: već 1167 sklapa Kotor s omiškim knezom Nikolom, s njegovim srodnicima i sa svima, koji su pod njegovom vlašću, ugovor, kojim osigurava svojim građanima slobodnu plovidbu, a stranim brodovima nesmetano trgovanje s Kotorom. Poslije smrti bizantskog cara Manuela (1180), kad se lomi vlast Bizanta u zemljama Južnih Slavena, pojačavaju K. gusarsku aktivnost na Jadranu, napadajući u prvom redu mletačke brodove i zalijetajući se katkad do Apulije. Nesigurnost na moru, koja je zbog njih vladala, prisilila je i Dubrovčane, da 1190 sklope ugovor о slobodnoj plovidbi s Kačićima, kojima je na čelu bio iupanus Brena. Taj je ugovor obnovio 1208 omiški comes Sebenna, koji je istodobno sklopio i s Mlecima ugovor, obećavajući da će uvijek čuvati čvrsti mir i prijateljstvo i da ne će nikad smetati Mlečanima na moru, od Suska do Mletaka i od Fana do Mletaka. Gusarski pothvati Kačića osobito su se pojačali, kad je omiškim knezom postao Malduč Kačić. Njihovi napadaji na brodove, koji su prevozili križare, izazvali su intervenciju hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. i pape Honorija III. (1221), a papin legat Akoncije pozvao je (po Tomi Arhiđakonu) »čitavu Dalmaciju i Hrvatsku upomoć protiv heretika i gusara«. Operacije na kopnu i na moru protiv Kačića završene su tek 1226, kad su se ovi pokorili i obećali, da će spaliti svoje gusarske brodove. Tako su se formalno pokorili, ali su i dalje nastavljali s gusarenjem, napadajući u prvom redu mletačke brodove. Zbog toga su Mlečani 1232 obnovili već prije sklopljeni ugovor s Dubrovčanima, u kojem se Dubrovčani među ostalim obvezuju, da će u slučaju mletačke akcije protiv Kačića pomagati Mletke jednim brodom. To je navelo Kačiće da počnu napadati i dubrovačke brodove. Nakon represalija, koje je poduzeo Dubrovnik, K. na čelu s knezom Kolomanom bili su prisiljeni sklopiti 1235 s Dubrovnikom mir, koji su poslanici Omiša i kneza Nikole obnovili pred dubrovačkim Velikim vijećem 1238. Iduće godine sklopili su K. i sa Splićanima mir, koji međutim nije bio dugotrajan: Maldučev sinovac Toljen opljačkao je ubrzo zatim splitsko polje, a Maldučevi sinovi Pribislav i Osor zauzeli su Hvar i Brač. U vojnoj akciji, koju je Split 1240 poveo protiv Kačića, operacije su se vodile na kopnu i moru protiv Omiša i Brača. Pošto je knez Osor zarobljen, K, su bili ponovno prisiljeni na sklapanje mira. Splićanima su morali predati svoje brodove i obećati, da više ne će gusariti ni pljačkati Splićane, Mlečane i Ankonitance ni uznemirivati Apuliju. Iako je to bio za Kačiće težak udarac, oni ni nakon toga ne miruju: već 1243 obećavaju Rabljani Mlecima, da će se boriti protiv »svih Kačića« ( omnibus Kazzetis), ako se ovi budu bunili protiv mletačke vlasti, a iduće godine uvjerava kralj Bela IV. mletačke poslanike, da ne će dopustiti svojim podanicima, u prvom redu Kačićima, da budu na smetnju Mlečanima. Međutim, poraz u ratu sa Splitom sigurno je znatno oslabio udarnu snagu Kačića, jer se 1245 obvezuju Dubrovčanima (a da nije došlo do borbe među njima), da će održavati s njima mir sve do u deveto koljeno; tu će obvezu prekršiti jedino u slučaju, ako hrvatsko-ugarski kralj, kojemu su oni podanici, zarati s Dubrovnikom.

Tek što su se K. nešto oporavili, počinju opet napadati mletačke brodove, pa Mleci u vezi s tim 1252 obnavljaju s Dubrovčanima ugovor iz 1232. Nakon mnogih gusarskih pothvata (zarobljenje jednog mletačkog podanika oko 1267, pljačkanje kefalinijskog biskupa Henrika 1273), jaka mletačka flota prisilila je Kačiće na sklapanje mira u Zadru 1274: među uvjetima mira bilo je i plaćanje odštete kroz dvadeset godina. Iste godine stvaraju Split, i Šibenik savez protiv Kačića, tražeći istodobno pomoć napuljskog kralja Karla I. Anžuvinca. U planiranoj akciji protiv Kačića Karlo I. obeća, da će izravno sudjelovati s pet potpuno opremljenih brodova, a još tri broda da će iznajmiti Splitu i Šibeniku.

Ni u ovoj novoj situaciji Kačići nisu odustali od gusarenja, pa su nakraju i Mleci poveli protiv njih vojnu, u kojoj je nakon dugih opsada osvojen i Omiš (1280). Odsad sjedi u Omišu mletački kapetan, a u mletačkoj je vlasti i Brač i Hvar. K. sad počinju napadati svoje nekadašnje posjede, pa im i uspije osvojiti Omiš, svoje najjače uporište. Mlečani nato forsirano pripremaju akciju za konačno uništenje Kačića. U velikoj pomorskoj akciji Mlečana i njihovih podanika 1287 sudjelovali su i Bribirski knezovi, koji su udarili na Omiš s kopna. Pošto je osvojen Omiš i Primorje, sklopljen je mir, u kojem kao garanti za ispunjenje obaveza iz ugovora nastupaju Bribirski knezovi. Omišani nastavljaju s gusarenjem i u XIV. st. i napadaju brodove i posjede dalmatinskih gradova, a zalaze katkad sve do južne Italije. Ne smeta ih, što su sa svih strana opkoljeni mletačkim posjedom i što ih Mleci gone i pomažu njihovo gonjenje (Hvaranima i Bračanima daju 1334 brodove za obranu od Omišana) i zabranjuju Splitu, Šibeniku i Trogiru svako trgovanje s njima. Oni gusare dalje čak i nakon mira u Zadru 1358, zalijetajući se na jug gotovo do Boke Kotorske, Još za 1394 postoji vijest, da su opljačkali jedan mletački brod, a zarobljenike s broda (Francuze i Flamance) odveli u Omiš. U XV. st. prestaju dokumenti govoriti о njihovu gusarenju, a 1444 dolazi i Omiš pod vlast Mletaka. K. su se iz Krajine djelomice preselili u sjevernije krajeve, gdje se u tom i u idućem stoljeću javljaju na području Bihaćke krajine. Druge obitelji Kačića ostale su i dalje u Krajini kao mletački podanici. God. 1452 traže nobiles de Cacich de Crayna, da im Mleci potvrde njihova stara prava, a nude se, da će po potrebi ratovati na kopnu i na moru na strani Mletaka. Mleci im iste godine dopuštaju, da mogu birati svoga rektora. Potkraj XV. st. dolazi Krajina pod tursku vlast. Ime Kačića mnogo se spominje kasnije, osobito u XVII. st., u vezi ratovanja s Turcima.

LIT.: I. Kukuljević, Regesta documentorum, Starine JA, 1889, 21, str. 245; V. Klaić, Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća, Rad JA, 1897, 130, str. 19—34; F. Šišić, Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića, I, Zagreb 1944, str. 117—118; G. Novak, Prošlost Dalmacije, I, Zagreb 1944, str. 152—162; Historija naroda Jugoslavije, I, Zagreb 1953, str. 690 i 711.M. Šr.