JYLLAND, poluotok u Danskoj (v. Danska).
Pomorska bitka 1916. U Prvom svjetskom ratu, 31. V. 1916, došlo je do velike bitke između britanske Grand Fleet i njemačke Hochseeflotte pred zapadnom obalom poluotoka Jylland (engl. Battle of Jutland, njem. Skagerrakschlacht). Glavna faza bitke vodila se oko 70 nm od obale Jyllanda, na položaju 57°N i 6°E. Britanskom flotom zapovijedao je admiral J. R. Jellicoe, a njemačkom admiral R. Scheer.
Uvod. Da bi se tok bitke i njeni rezultati mogli pravilno ocijeniti, potrebno je imati na umu vojne, strategijske i političke koncepcije protivnika. Britanska vlada i vojno vodstvo bili su uvjereni da mogu rat riješiti u svoju korist jedino u slučaju da britanska flota zadrži do kraja rata gospodstvo na moru. Kako je njemačka ratna flota i prije bitke imala ograničenu slobodu kretanja, a njemačka trgovačka mornarica praktično prestala ploviti oceanima, trebalo je da se njemačka flota izmami iz baza i uništi, ali da se Grand Fleet ne izlaže opasnosti i ne prihvaća bitku u noći, ni u vodama, gdje mine, podmornice i obalna artiljerija daju njemačkoj floti mnoge prednosti. Nasuprot tome planu, Hochseeflotte je izbjegavala odlučnu bitku, sve dok se Grand Fleet ne oslabi gubicima, koje je trebalo nanijeti bojevima s dijelovima Grand Fleeta, a ne sa čitavom britanskom glavninom.
Raspored snaga. Neposredno prije bitke britanske su snage bile raspoređene u tri luke. U Scapa Flowu: 16 bojnih brodova, 3 bojna krstaša, 4 oklopna krstaša, 10 lakih krstarica, 5 vođa flotile i 36 razarača. U Invergordonu: 8 bojnih brodova, 4 oklopna krstaša, 1 krstarica, 1 vođa flotile i 10 razarača. U Rosythu: 4 bojna broda, 6 bojnih krstaša, 14 krstarica, 27 razarača i 1 nosač hidroplana. Osim toga, u Harwichu je bilo 5 krstarica i oko 20 razarača, a u Sheernessu 2 starija bojna broda (ta dva odreda nisu sudjelovala u bitki).
Njemačka je flota bila u Wilhelmshavenu, i to 16 bojnih brodova, 6 preddrednota, 5 bojnih krstaša, 11 lakih krstarica i 63 vođe flotile i razarača.
Ukupno, britanska se flota sastojala od 28 bojnih brodova sa 48 topova od 380 mm, 10 topova od 356 mm, 110 topova od 343 mm i 104 topa od 305 mm, i od 9 bojnih krstaša sa 32 topa od 343 mm i 40 topova od 305 mm. Nasuprot ovoj floti stajala je njemačka Hochseeflotte sa 22 bojna broda sa 176 topova od 305 mm i 24 topa od 280 mm i 5 bojnih krstaša sa 16 topova od 305 mm i 28 topova od 280 mm. Ukupno se omjer topova na bojnim brodovima i bojnim krstašima odnosio kao 3:2 u korist Grand Fleeta.
Faze bitke. Iako je jilandska pomorska bitka bila vrlo složena i zamršena, ipak se u toku bitke vidi šest različitih faza. U prvoj fazi Nijemci su htjeli bombardirati englesku obalu i tako primamiti dio britanske flote na pučinu, gdje je bila postavljena zasjeda podmornica, kako bi se koncentrirala čitava snaga Hochseeflotte na dio Grand Fleeta. U drugoj fazi došlo je do prilaženja flota. U trećoj fazi došlo je do prvih dodira i borbe bojnih krstaša u plovidbi prema jugu, kad je njemački admiral Hipper nastojao da britanske bojne krstaše privuče k Hochseeflotti. U četvrtoj fazi, britanski se admiral Beatty povlači prema sjeveru i tako privlači Hochseeflottu Grand Fleetu. U petoj fazi dolazi do bitke glavnina. I, napokon, u šestoj fazi dolazi do noćnih okršaja i provlačenja njemačke flote kroz britanske razarače i povratak Hochseeflotte u bazu.
Provođenje njemačkog plana. Admiral Scheer, zapovjednik Hochseeflotte, izdao je 18. V. zapovijed, da bojni krstaši bombardiraju Sunderland. Hochseeflotte će prihvatiti krstaše južno od Dogger Banka, podmornice će stvoriti zasjedu pred lukama, gdje će položiti mine.
Podmornice su imale prispjeti na svoja odredišta 23. V. Vrijeme se međutim pogoršalo, pa se nije moglo izviđati iz zraka, a Scheer se nije usudio približiti britanskoj obali bez sigurna izviđanja, da ga ne iznenadi čitava britanska flota. Na podmornicama je gorivo već bilo pri izmaku, pa kako više nije mogao čekati, Scheer je 30. V. odustao od bombardiranja i odredio, da admiral Hipper, zapovjednik bojnih krstaša, izvrši pomorsku demonstraciju pred sjeverozapadnom Norveškom, kamo će ga Hochseeflotte slijediti van vidika. Scheer se nadao, da će Britanci doznati za taj pokret, isploviti s dijelom Grand Fleeta i napasti Hipperove bojne krstaše. Hipper će okrenuti k jugu i privući britansku eskadru i Sheer će sa čitavom svojom flotom tući dio Grand Fleeta.
Prilaženje protivnika. Britanska je pomorska izvještajna služba navrijeme doznala za podmorničku zasjedu, za neobičnu živost u njemačkoj bazi i za pripremanje krupne operacije, pa je britanska flota isplovila 30. V. u 22 h30 m, dakle prije njemačke flote. Dijelovi su iz Scapa Flowa, Invergordona i Rosytha krenuli prema ugovorenoj točki sastanka (sl. 1).
Prilikom isplovljenja britanske glavnine, pred lukama se nalazilo 13 njemačkih podmornica. Osim toga, U67 bila je u zasjedi južno od Dogger Banka, a U75 je položila mine, od kojih je kasnije potonula krstarica Hamsphire. U75 se tada već vraćala u bazu. Podmornice su izvršile nekoliko napadaja, ali bez uspjeha.
Jellicoeu nije bila jasna situacija, kad je isplovio iz baze. Admiralitet mu je 31. V. ujutro javio, da su radiogoniometri lokalizirali njemački admiralski brod u zaljevu Jade. To je bilo zbog toga, što su Nijemci, radi varke, radili s admiralskom radiostanicom s kopna, kad je brod već bio na moru. Jellicoe je plovio umjerenom brzinom, da razaračima štedi gorivo, dok se ne razbistri situacija.
Admiral Hipper je isplovio s njemačkim bojnim krstašima iz ušća rijeke Jade 31. V. u 2 h i zaplovio prema sjeveru van vidika danske obale. Poslije 50 minuta isplovio je i Scheer s glavninom; na pučini je primio veoma nejasne izvještaje podmornica, po kojima je zaključio, da je Grand Fleet isplovili iz luka. Dakle, bilo je nade, da će se ispuniti plan: napad na dio britanske glavnine.
Admiral Beatty s bojnim krstašima Lion, Princess Royal, Queen Mary, Tiger, New Zealand i Indefatigable stigao je 31. V. u 14 h na mjesto sastanka i, prema planu, htio okrenuti k sjeveru, ali je u tom trenutku na istočnom krilu izvidničke linije krstarica Galatea opazila neki trgovački brod i proslijedila prema jugoistoku. Istodobno je njemačka krstarica Elbing ugledala isti parobrod i poslala razarače u izvide. Tako su se protivnički brodovi međusobno opazili. Beatty je, međutim, već okrenuo k sjeveru, kad je Galatea signalizirala »neprijatelj u vidiku«. Plovio je još 10 minuta prema sjeveru, opazio dim Hipperovih bojnih krstaša i okrenuo k istoku (sl. 2).
Dodir i boj bojnih krstaša u plovidbi prema jugu. Zbog svjetlijeg zapadnog obzorja Hipper je već opazio 6 britanskih bojnih krstaša. Shvatio je, da mu kane odrezati odstupnicu, pa je okrenuo k jugu, da Beattyeve krstaše privuče njemačkoj glavnini. U Hipperovoj eskadri bili su bojni krstaši: Lützov, Seydlitz, Moltke, Derfflinger i Von der Tann.
Britanska 5. eskadra najmodernijih bojnih brodova ( Barham, Valiant, Warspite i Malaya) zaostala je na zapadu i nije mogla navrijeme stići u borbu bojnih krstaša. Zbog toga zakašnjenja Beatty je pretrpio teške gubitke.
U 15 h34 m Beatty postrojava liniju brazde, povišuje brzinu i plovi sa 25 čv prema Hipperovoj eskadri. S nosača hidroplana Engadine poletio je hidroplan, koji je javio, da Hipper plovi k jugu, ali tu vijest Beatty nije primio. Poslije uvodnih manevara Beatty je u 15 h45 m mogao već jasno razabrati protivnika. Oko 15 h48 m oba protivnika gotovo istodobno otvaraju vatru s daljine od 15.000 m. Konvergencija kursova naglo smanjuje udaljenost. Hipper ima prednost, jer se obrisi britanskih brodova jasno razabiru na svijetlom zapadnom obzorju, dok je vidljivost prema istoku znatno slabija. Nešto poslije. 16 h Lützow pogađa srednju kulu Beattyeva admiralskog broda Lion, u kojoj izbija požar. Tada Queen Mary stupa u borbu s krstašem Derfflinger. Indefatigable vodi ogorčeni dvoboj s Von der Tannom, koji ga sa tri granate pogađa u najosjetljivije dijelove. Indefatigable skreće iz brazde i tone. U 16 ho6 m drugi je plotun izazvao na njemu eksploziju i bojni krstaš se prevrnuo i potonuo sa čitavom posadom. Obje strane povećavaju razmak, pa dolazi do kraćeg prekida.
Vještim manevriranjem približila se britanska 5. eskadra bojnih brodova i nešto poslije 16 h Barham otvara vatru na Von der Tanna s daljine od oko 18.000 m. Pod leškim granatama od 380 mm Hipper vozi zig-zag, ali su britanske granate eksplodirale na površini, ne prodirući u oklop. Začelje njemačkih bojnih krstaša nije dugo ostalo van borbe, jer u 16 h1o m Hipper skreće prema Britancima. Kako je i Beatty poslije predaha uspio srediti brazdu skreće i on malo k istoku, da se približi Nijemcima. Razmak se naglo smanjio i boj se nastavio. Seydlitz i Derfflinger gađaju Queen Mary. U 16 h26 m plotun pogađa pramac, izaziva eksploziju kula, i za tren ostaje samo oblak dima na mjestu, gdje je nestala Queen Mary s posadom.
Borba se dalje vodila između dvije linije. Britanska 13. flotila razarača došla je tada u povoljan položaj za torpedni napadaj. Istodobno njemačka flotila kreće u napadaj protiv 5. eskadre bojnih brodova. Bojni krstaši jedne i druge strane izbjegavaju torpeda skretanjem iz kursa, a u međusobnoj borbi obje strane gube po dva razarača: Britanci Nestora i Nomada, a Nijemci V 27 i V 29. U tom trenutku dolazi do preokreta u boju. Hipper se, prikliješten britanskim bojnim brodovima i bojnim krstašima, približio na vidik svojoj glavnini i u njoj nalazi pomoć i predah.
Beattyevo povlačenje prema sjeveru. Njemačku glavninu prva je ugledala krstarica Southampton, koja se, unatoč žestokoj vatri, približila na 12.000 m. O položaju i kursu njemačke glavnine bežično je izvijestila Jellicoea. Beatty je također plovio prema jugu do vidika njemačke glavnine, te u 16 h40 m okrenuo u brazdi za 180° prema sjeveru. Otad se povlači umjesto da proganja neprijatelja, da bi Scheerovu glavninu odvukao za sobom prema Grand Fleetu.
Hipper je bio toliko zauzet izbjegavanjem torpeda, da nije iskoristio povoljan trenutak, kad su se Beattyevi krstaši okretali u istoj točki i pružali izvrstan cilj. Beatty je u 16 h50 m sredio liniju od 4 preostala bojna krstaša i ponovo zametnuo boj. Za skretanja Hipperove eskadre, radi izbjegavanja torpeda, jedan je torpedo pogodio Seydlitza i otvorio mu velik prodor vode, ali je brod izdržao teško oštećenje i ostao u postroju. Činjenica, da je Seidlitz, iako teško oštećen, ipak ostao u bojnom postroju, dokazuje da su njemački brodovi bili veoma žilavi.
Kako 5. eskadra nije opazila zastavni signal za okret na Lionu, plovila je i dalje prema jugu u dvoboju s Hipperovim krstašima, koji su plovili k jugu još 10 minuta. Beattyevi su bojni krstaši tada prošli punom brzinom pokraj bojnih brodova 5. eskadre, a Lion je ponovio signal za okret. Ali prije nego je 5. eskadra mogla izvršiti zapovijed, upala je pod vatru njemačke glavnine. Eskadra je okrenula gotovo istodobno s Hipperovim krstašima, ali u okretu Barhama je pogodila jedna granata, koja ga je teško oštetila i razorila mu radio-stanicu. Malaya, posljednji brod u brazdi, bio je punih 20 minuta izložen vatri gotovo čitave njemačke čelne divizije bojnih brodova i pretrpio je još teža oštećenja pod vodom. Razarači Onslow i Moresby izvršili su tada torpedni napadaj na njemačke bojne krstaše, ali bez rezultata. Scheer, međutim, s glavninom hita najvećom brzinom za Beattyevim odredom, koji se povlači prema sjeveru.
Pošto se 5. eskadra uspjela udaljiti od njemačke glavnine, boj se malo stišao. U 17 h40 m, kad su se pojavili Hipperovi bojni krstaši iz sumaglice, ponovo je došlo i do povremene borbe, ali je Beatty štedio snage za odlučnu borbu glavnina.
Bitka glavnina. Britanska glavnina, pod zapovjedništvom admirala Jellicoea, dolazila je sa sjeverozapada u postroju šestorostruke kolone. Admiralski brod Iron Duke bio je na čelu lijeve srednje kolone bojnih brodova. Ispred glavnine plovila je 4. eskadra lakih krstarica, koja je s flotilama razarača vršila protupodmorničku zaštitu. Još dalje sprijeda bila je u razvijenoj izvidničkoj liniji 1. i 2. eskadra krstarica. Oko 20 nm istočnije nalazili su se bojni krstaši: Invincible, Indomitable i Inflexible, t. j. 3. eskadra bojnih krstaša admirala Hooda.
Do 14 h45 m britanska je glavnina plovila ekonomičnom brzinom, ali je nakon prvih bežičnih vijesti povećala brzinu na 18 čv. Kurs je vodio prema rtu Blaavand. U 15 h59 m, kad je Jellicoe doznao, da su viđeni bojni krstaši, zaplovio je brzinom od 20 čv, ali još uvijek u marševskom poretku, jer nije znao položaj neprijatelja.
Međutim, ni položaji britanskih admiralskih brodova nisu bili dovoljno poznati. Iron Duke i Lion povremeno su javljali svoje položaje, ali zbog vožnje u zig-zagu i čestih promjena kursa oba su broda imala pogrešno određen položaj. Nije, dakle, čudo, da su i izvještaji o neprijatelju bili netočni. Jellicoe je predviđao, da će Hochseeflottu ugledati ispred čela, ali se ona pokazala pred lijevim krilom. Hood je također imao pogrešne podatke: plovio je ususret Beattyu, ali se našao na protivnoj strani, t. j. istočno od neprijatelja.
U 17 h40 m britanska flota bojnih krstaša, koja se sa zapada približavala Hipperovim snagama, iznenada je opazila Lützowa i ostale njemačke bojne krstaše. Vatra je otvorena s daljine od 13.000 m. Hippera je to zbunilo pa je skrenuo k istoku, a za nekoliko časaka začuo je paljbu i s istočne strane, gdje je došlo do boja između Hoodove eskadre i njemačke 2. izvidničke grupe. Iako nije slutio, da se sa sjevera približava Grand Fleet, kao da je osjetio opasnost, jer u 18 h34 m okreće prema jugoistoku. Time je htio prihvatiti svoje lake krstarice, koje su napadale 4 britanska razarača. Kasnije je pomislio, da je to prethodnica Grand Fleeta i okrenuo prema jugozapadu, da zauzme izvidnički položaj pred svojom glavninom. Britanski razarači, koje je on vidio, pripadali su Hoodovoj eskadri. U tim borbama tri su njemačke krstarice oštetile Chestera, ali su upale pod vatru Hoodovih bojnih krstaša, koji su razorili i zapalili krstaricu Wiesbaden, a teško oštetili Pillau i Frankfurt. Te dvije krstarice spasile su se izbacivanjem torpeda, zbog kojih je Hood skrenuo i prekinuo gonjenje. Tada dolazi do boja britanskih razarača 4. flotile s krstaricom Regensburg i 9 torpiljarki, koje su pošle u napadaj na Hoodovu eskadru. U tom boju potopljen je britanski razarač Shark.
Jellicoe još nije znao točan položaj njemačke glavnine. Pred Grand Fleetom bili su razarači, krstarice, bojni krstaši; u borbi je čitavo obzorje bilo zastrto dimom. Jellicoe je bežično pitao, gdje je glavnina. Dosta kasno odgovorio je Barham: »Neprijateljska glavnina SSE.« U 18 h14 m odgovorio je Lion, da je u smjeru jugo-jugozapada.
Razvoj. Minutu poslije Jellicoe naređuje razvoj glavnine prema lijevoj krilnoj diviziji. Time je stvorio privremeni postroj u obliku slova čiji se istočni krak neprekidno produživao i sve dublje obuhvaćao čelo neprijateljske linije (sl. 3). Bojni su krstaši za razvoja velikom brzinom zauzeli svoja mjesta, a 5, eskadra priključila se njihovu začelju.
Ispred Grand Fleeta u fazi razvoja plovila je i 1. eskadra oklopnih krstaša ( Defence, Warrior, Duke of Edinbourgh i Black Prince), koja je otvorila vatru na oštećenu i nepomičnu krstaricu Wiesbaden, da je potopi, ali iz sumaglice su izišli britanski i njemački bojni krstaši, a Nijemci su obasuli teškim granatama Defencea i Warriora. U 18 h19 m potonuo je Defence sa čitavom posadom, a Warrior je kružio, jer mu je bilo uništeno krmilo. Engadine ga je počeo tegliti u bazu, ali je u 19 h i Warrior potonuo.
Kad se razišao dim na mjestu, gdje je potonuo Defence, Scheer je uočio opasnu situaciju. Hochseeflotte je plovila prema sjeveroistoku, u opasan kut Grand Fleeta, čiji je lijevi krak sve dublje prodirao prema istoku-jugoistoku. Grand Fleet se konačno razvila u 18 h15 m i skrenula prema jugoistoku, da se približi neprijatelju. U 18 h17 m čelni njemački bojni brod König skrenuo je k istoku, a ostali brodovi skretali su postepeno za njim.
Još dalje na istoku Hoodova je eskadra vodila žestok boj s njemačkim bojnim krstašima s daljine od 8200 m. Derfflingera su neprekidno pogađale teške granate, ali su sve eksplodirale na površini oklopa. Za 15 minuta prišao je König i potpomogao njemačke bojne krstaše. Za nekoliko minuta Invincible je zasut koncentričnom vatrom. U 18 h34 m je eksplodirao; pramac i krma su odletjeli u zrak, a brod je potonuo sa čitavom posadom i admiralom Hoodom. I ostali su britanski bojni krstaši bili teško oštećeni i zbog toga su povećali daljinu, da borbu prepuste svojoj glavnini, koja je otvorila koncentričnu vatru nа čelo Hochseeflotte.
Prvi okret Hochseeflotte i izvlačenje iz bitke. Scheer nije očekivao tu situaciju. Čelo Hochseeflotte zasipali su bojni brodovi Grand Fleeta teškim granatama sa čitavog istočnog obzorja. Položaj je svakom sekundom postajao kritičniji. Bilo je krajnje vrijeme, da se Hochseeflotte izvuče iz bitke, pa je Scheer u 18 h35 m naredio istodobni okret svih brodova za 180°. Vrlo opasan manevar navrijeme je naređen i izvrsno izvršen (skica 3). Da bar donekle zaštiti brodove u okretu, Scheer je uputio u napadaj razarače, koji su izbacili snopove torpeda prema liniji britanskih bojnih brodova i položili gust zastor dima. Iza toga zastora njemačka se glavnina okrenula za nepune 3 minute i izgubila se iz vidika na jugozapadnom obzorju. Iako su neki britanski brodovi skrenuli, da izbjegnu torpeda, ipak je borbena linija ostala uglavnom nepromijenjena. Od izbačenih torpeda pogođen je samo Marlborough, ali je i on mogao ostati u postroju. Grand Fleet otvara tada vatru na zapaljenu i nepomičnu krstaricu Wiesbaden, koja je jedini njemački brod u vidiku i nakon nekoliko je minuta potapa.
Jellicoe nije raspolagao većom brzinom, a za neprijateljskom flotom i nije htio ploviti, jer je bio obaviješten, da njemački brodovi imaju mine. Kako se, nakon razvoja na lijevo krilo, našao istočno od Hochseeflotte, postepeno je okretao udesno, tla se približi neprijatelju. Pet minuta poslije okreta k jugu Lion je javio, da je opazio jednu podmornicu. Jednake su vijesti dostavljali i drugi brodovi, iako tada na tom području uopće nije bilo podmornica.
Druga bitka glavnine. Scheer je, nakon okreta i kraće vožnje prema jugozapadu, ponovo krenuo k istoku, jer je pomislio, da je Grand Fleet odmaknula k jugu i da može prijeći s druge strane britanske glavnine, koja ga je odsjekla od baze. Nadao se, da će možda zateći koji dio Grand Fleeta i uništiti ga. Oko 19 h10 mpojavilo se jugoistočno od Iron Dukea najprije nekoliko njemačkih krstarica, a u 19 h 12 m torpedom oštećeni Marlborough otvara žestoku vatru na čelni njemački bojni brod König. Domalo otvara vatru čitava britanska eskadra, a u 19 h 13 m i Iron Duke. Njemačka se glavnina tada opet našla u sličnom položaju, kao za prve bitke. Grand Fleet iz položaja Crossing the T tukla je čelo njemačke flote, a srednji i začelni njemački brodovi nisu mogli ni otvoriti vatru. Scheer je odmah shvatio, da su čelni brodovi u velikoj opasnosti i odlučio što brže i energičnije ponovo prekinuti bitku, makar i uz žrtvu svojih bojnih krstaša. Stoga im je signalizirao, da krenu na neprijatelja, da se sudare s njim i napadnu ga bez obzira na gubitke i posljedice. Istodobno je uputio u napadaj i sve razarače.
Tek što su njemački bojni krstaši krenuli u napadaj, Lützow je bio teško oštećen i u plamenu izbačen iz stroja. Hipper se nije mogao prekrcati na drugi brod, pa je Hartog s Derfflingera preuzeo vodstvo nad 4 preostala bojna krstaša. Položaj se njemačkih bojnih krstaša još pogoršao, kad su se s jugoistočne strane pojavili britanski bojni krstaši. Granate su ih zasipale sa svih strana. Derfflingeru su domala bile razorene dvije kule, ali je i dalje podnosio teške udarce. Seydlitz, Moltke i Von der Tann bili su obavijeni stupovima vatre, dima i pjene, kad je primljen u posljednjem trenutku signal za okret i povlačenje.
Scheer je pod zaštitom bojnih krstaša, svih razarača i dimnog zastora okrenuo u 19 h20 m i bitka se po drugi put prekinula. Hochseeflotte je još ostala sa zapadne strane, odsječena od svojih baza, a razni okršaji s lakim jedinicama i Beattyevim bojnim krstašima potiskivali su je još više prema britanskoj obali. U 20 h40 m Beatty javlja, da se njemački bojni krstaši i preddrednoti nalaze sjeverozapadno od njega i da plove jugozapadnim kursom. Kad se zanoćalo, Jellicoe je počeo poduzimati zaštitne mjere protiv noćnih iznenađenja.
Noćni okršaji. Hochseeflotte je raspolagala sa tri razminirana prolaza za povratak u bazu: sjeverni prema rtu Blaavand, pa odatle k ušću Jade, srednji u širini Helgolanda, koji je vodio od zapada na istok, i južni duž Frizijskih otoka ( sl. 1).
U 21 h17 m Jellicoe je zapovjedio, da se zauzme noćni postroj i plovi brzinom od 17 čv. Glavnina se postrojila u tri paralelne kolone sa 5. eskadrom od 3 broda na lijevom krilu. Četvrti brod Warspite, nakon oštećenja krmila u 18 h20 m, otpremljen je u 20 h50 m u Rosyth. Beatty se već postavio na čelo i bez posebne zapovijedi, a ispred njegovih bojnih krstaša, južno i jugozapadno, plovile su 1. i 3. eskadra lakih krstarica. Na začelju su se prikupile sve flotile razarača.
Scheer je također postrojio svoju flotu za noć. Na čelu je plovila 1. eskadra bojnih krstaša. Lützow se povlačio sjeveroistočno od njih s uronjenim pramcem, koji je sve dublje tonuo; u 2 h napušten je i potopljen torpedom. Lake krstarice 2. i 4. izvidničke grupe plovile su na čelu uz glavninu, a ispred svih eskadra izviđale su flotile razarača. Oko 21 h30 m Scheer je okrenuo prema rtu Blaavand. Nešto poslije 22 h lake krstarice su naišle na britanske razarače na začelju Grand Fleeta. U žestokoj borbi teško je oštećen Castor, vođa 11. flotile. Britanski bi razarači zacijelo izvršili i žešće napadaje, da Nijemci nisu unijeli među njih zabunu davanjem britanskih svjetlosnih signala, koje su otkrili i naučili za neoprezne signalizacije između bojnih krstaša Lion i Princess Royal.
Nešto kasnije došlo je do borbe između njemačkih i britanskih lakih krstarica, koje su zaostale oko 3 nm uz oštećeni Marlborough. U 22 h30 m one, s krstaricom Southampton na čelu, vode ogorčenu borbu s njemačkom 4. izvidničkom grupom. Southampton je domalo obavijen plamenom, ali u najžešćim eksplozijama, koje ga razaraju, izbacuje torpedo, koji potapa krstaricu Frauenlob. Poslije četvrt sata ponovo je zavladalo zatišje. O tim okršajima Scheera su njegove lake jedinice dobro izvještavale, a primao je izvještaje o britanskom radio-saobraćaju i od njemačkih kopnenih stanica, pa je po tome zaključio, da je Grand Fleet odmakla k jugu. U 22 h30 m zbog toga okreće ravno prema rtu Blaavand.
Na tom putu probijanja Hochseeflotte kroz britansko začelje od zapada na istok dolazi do čestih okršaja i noćnih zbrka. Posen je rasjekao svoju krstaricu Elbing, koja je potopljena, da je Britanci ne zarobe. Krstaricu Rostock torpedirala je vlastita 4. flotila, pa su i nju morali potopiti. Ali i britanski su razarači prolazili kroz žestoku vatru i zbrku. Oko 23 h30 m Tipperary je bio toliko teško oštećen, da se idućeg jutra morao potopiti. Spitfire se sudario s njemačkim bojnim brodom Nassau i odsjekao mu oko 10 m oklopa, a svojim malim topovima oštetio mu reflektore i nadgrađa.
Pod neprekidnim napadajima njemačko je čelo skrenulo prema zapadu, ali Scheer je pod svaku cijenu htio iskoristiti noć, da se probije k istoku i vrati u bazu. Stoga u 23 h34 m ponovo skreće k jugoistoku. Poslije nekoliko trenutaka britanski razarači ponovo ulaze u zbrku i žestoke borbe; Brokeu je zapelo krmilo; on i Contest udarili su u razarač Sparrowhawk, pa su ga sutradan morali potopiti. Između 0 h i 0 h30 m potopljeni su Fortune i Ardent. Porpoise je bio teško oštećen artiljerijskom vatrom, a Turbulent, presječen u sudaru, potonuo je sa čitavom posadom. Oklopni krstaš Black Prince, koji se odvojio od flote, našao se uz njemačku glavninu osvijetljen reflektorima i zasut teškim granatama; potonuo je sav užaren od požara. Britanski su razarači i dalje neprekidno napadali njemačku flotu, ali je Scheer uporno zadržao jugoistočni kurs, da se prije dana probije s istočne strane Grand Fleeta, što mu je i uspjelo uglavnom zbog britanske pogreške u posljednjoj noćnoj fazi bitke: slabe veze između razarača i Jellicoea, koji nije dobivao nikakvih izvještaja. U 1 h45 m opaženi su njemački brodovi s Faulknera, vođe brze 12. flotile. Odvažnim napadajem flotila je potopila torpedima bojni brod Pommern. Nakon napadaja flotila je skrenula k zapadu i izvijestila o neprijatelju, ali taj izvještaj nije dopro do Jellicoea. U 2 h25 m Moresby je napao i potopio njemački razarač V4. Vođa Champion se tada povukao s flotilom k zapadu, ali ni on nije izvijestio Jellicoea o neprijatelju.
Jellicoe je, zbog slabog izvještavanja i stalnih napadaja na začelje, stekao dojam, da Hochseeflotte plovi za njim. Nadao se, da će uzoru ponovo zametnuti bitku i zato je u 2 h39 m okrenuo k sjeveru. Smatrao je, da je dobro uradio, jer je domalo dobio izvještaj iz Admiraliteta, da njemačke podmornice izlaze iz baza. Poslije 3 h15 m sa flote su opaženi i zeppelini. Ali u 4 h15 m, kad je dobio iz Admiraliteta izvještaj, da je u 2 h30 m Hochseeflotte viđena samo 16 nm od rta Blaavand, kako plovi k jugo-jugoistoku brzinom od 16 čv, Jellicoe je shvatio, da je Hochseeflotte pobjegla i da joj više ne može prepriječiti put u bazu.
Rezultat bitke. Gubitke obiju strana prikazuje tablica: tablica
Ti podaci pokazuju, da je britanska mornarica u bitki izgubila više brodova i ljudstva, ali rezultat ne treba ocjenjivati prema gubicima, već prema situaciji na moru poslije bitke. Grand Fleet je i dalje ostala gotovo neometani gospodar na moru. Poslije ove bitke njemačka je flota isplovila samo jedan put (19. VIII. iste godine). Tom je prilikom Scheer zračnim izviđanjem navrijeme obaviješten o približavanju britanske glavnine pa se vratio u bazu.
U studenom 1918 Scheer je zapovjedio Hochseeflotti, da isplovi radi probijanja blokade; to je imao da bude posljednji pokušaj da se izvojuje pobjeda. Međutim, duga neaktivnost samo je kristalizirala utiske iz bitke kod Jyllanda i posade su otklonile poslušnost, pa nisu htjele dići sidra. Pobuna je domala zahvatila čitavu flotu.
LIT.: J. Buchan, The Battle of Jutland, London 1916; M. W. L. Foss, Seeschlacht vor dem Skagerrak, Berlin 1916; H. E. Schlütter, Seeschlacht vor dem Skagerrak, Berlin 1916; Viscount Jellicoe, The Grand Fleet, 1914—16, London 1919; R. Scheer, Deutsche Hochseeflotte im Weltkrieg, Berlin 1920; G. von Hase, Kiel und Skagerrak, Kiel 1919; J. S. Corbett, History of the Great War (Naval Operations), London 1921.P. M.