JUŽNOAFRIČKI SAVEZ, samostalna država u južnom dijelu južne Afrike; pruža se između 22°6’S i 34°48'S te između 15°3o'E i 33°35'E, od južne obale afričkog kontinenta do razvođa Kongo-Zambezi i obuhvaća 1,124.206 km 2 Na sjeverozapadu graniči s mandatskim područjem Jugozapadne Afrike, na sjeveru s britanskim protektoratom Bečuana i Južnom Rodezijom, a na sjeveroistoku s Portugalskom Istočnom Afrikom (Mozambik).
Reljef i građa. Unutrašnjost Južnoafričkog Saveza obuhvaća prostran visoki ravnjak s prosječnom visinom 1200—1800 m, kojemu se rub pod imenom Great Escarpment pruža prosječno 80—250 km daleko od obale prema sjeveroistoku, gdje se svršava u gorju Quathlamba ili Drakensberg (Cathkin 3660 m). Kraj između Great Escarpmenta i mora spušta se stepeničasto u obliku ravnjaka različite širine, koji su međusobno odijeljeni gorskim lancima. Najnižu stepenicu tvori uska obalna ravnica, koju od druge više stepenice (Mah Karroo) dijeli gorski lanac Langeberg. Treću najvišu stepenicu (Veliki Karroo) dijeli od druge gorje Zwart (Groote Zwarte Bergen). Kao prototip pločasto poravnjenog gorja, najpoznatije je u južnoj Africi gorje Table iznad Capetowna. Najstarije kamenje, koje izgrađuje južnu Afriku, pripada osnovnom kompleksu afričkog kontinenta, a to je stari kristalinični blok granita i gnajsa i najstarijih metamorfnih sedimenata. Na prastaroj podlozi nalaze se pretkambrijski slojevi (Witwatersrand, Ventersdorp, Transval), koji su poremećeni tektonskim pokretima i magmatskim intruzijama, napose u srednjem Transvalu. Prvo jako nabiranje dogodilo se u južnoj Africi prije taloženja permskih i trijaskih sedimenata. Za južnu i istočnu Afriku značajni su slojevi, poznati pod imenom karroo (riječ hotentotskog podrijetla, a znači crvena zemlja), koji se sastoje pretežno od permo-karbonskih dwyka-konglomerata (fosilne morene permo-karbonske glacijacije). Ti slojevi leže na ledom oblikovanoj i izglađenoj podlozi, a pokriveni su ecca-naslagama, koje su nastale u golemim tresetištima za vrijeme karbona (kameni ugljen). Cijeli taj kompleks pokrivaju trijaske naslage bogate vulkanskim prodorima i bazaltom. Slojevi karroo nisu nigdje poremećeni nabiranjem osim na krajnjem jugu i istoku; sedimenti su svuda pretežno horizontalni. Po geološkoj građi južna je Afrika dio paleozojskog južnog kontinenta (Gondvane). Svugdje je očita razlika između starog osnovnog kontinentskog bloka građenog od granita i gnajsa i prastarog sedimentnog kamenja, kroz koje je prodrla magma, te mlađih naslaga, koje nejednolično pokrivaju osnovno gorje. Ravnjaci u unutrašnjosti nastali su dugim procesom poravnavanja, a vrlo rijetki morski sedimenti pokazuju, da su uski obalni rubovi južne Afrike bili povremeno poplavljeni morem. Prodori magme u najranija geološka doba stvorili su bogata ležišta različitih ruda, a u mlađim vulkanskim kraterima nastali su dijamanti; oskudan vegetacijski pokrov olakšao je pronalaženje dragocjenih rudnih ležišta u tim krajevima. Zlatonosni konglomerati, t. zv. reefs, pretkambrijske starosti u Witwatersrandu pokriveni su mjestimično i mlađim naslagama. Iznos je zlata u rudnicima do najvećih dubina (2700 m) svuda jednak. Značajno je, da se temperatura u rudnicima povećava na svakih 138 m dubine za 1° (normalno je na svakih 33 m 1°), a to je u vrlo dubokim rovovima za rad povoljno.
Najveća rudna ležišta nalaze se u srednjem Transvalu, koji je građen od vulkanskog kamenja. U bazičnoj magmi rubnih dijelova ima platine i kroma, a u središnjem granitnom dijelu cinka. Osim toga, tu su poznata ležišta mangana, željeza, azbesta i dijamanata. Dijamanti su vjerojatno nastali za vrijeme krede u starim vulkanskim kraterima, koji se okomito spuštaju u unutrašnjost Zemlje, ispunjeni skrutnutom lavom, t. zv. modrom zemljom (kimberlit), u kojoj se nalaze dijamanti.
Atlantska obala Južnoafričkog Saveza visoka je i dosta strma. Uzak poluotok, na kojem se nalazi Rt Dobre Nade, rastavlja zaljev Table na sjeveru od zaljeva False na jugu. Zaljev Table s lukom Capetown izložen je jakim sjeverozapadnim vjetrovima, dok je zaljev False mnogo zaštićeniji i sigurniji; u njemu se nalazi luka Simonstown. Najjužniji rt Afrike nije Rt Dobre Nade nego rt Agulhas, koji se nalazi 84 nm jugoistočno. Granicu između Atlantskog i Indijskog oceana tvori meridijan od 20°E, koji prolazi kroz rt Agulhas. Odatle obala, skrećući prema istoku, postaje longitudinalna i jednolična s malim brojem otvorenih i slabo zaštićenih sidrišta (Port Elizabeth, East London). Prema sjeveroistoku obala je neutralna s pješčanim dinama. Prirodna je luka samo Durban.
Klima. Mali dio Južnoafričkog Saveza sjeverno od Transsvala leži u tropskom pojasu, a sav ostali teritorij u umjerenom i suptropskom pojasu, ali je za klimu Južnoafričkog Saveza najvažnije opadanje količine kiše od istoka prema zapadu. Zapadni je dio semiaridan te prelazi postepeno u pustinju, koja se nalazi u blizini ušća rijeke Oranje, a uvjetovana je hladnom Bengvelskom strujom. U tim pustinjskim krajevima najviše su temperature zimi, kad vjetrovi nalik na fen (Föhn) pušu iz unutrašnjosti prema moru. Suptropsko primorje Indijskog oceana u Natalu najtoplije je i najvlažnije područje u Južnoafričkom Savezu. Prosječna siječanjska temperatura iznosi u Durbanu 24,1°, a prosječna srpanjska 18,3°. Godišnja količina kiše raste od sjevera (Durban 1140 mm) prema jugu (Port Elizabeth 1370 mm) . Na istočnim pristrancima visokog ravnjaka klima se mijenja s visinom i ekspozicijom. Prisojni su pristranci gora magloviti i vlažni, dok su zaštićene doline suhe. Visoki ravnjak u unutrašnjosti leži u području pasata, pa zbog toga kišu donose ljeti vjetrovi s Indijskog oceana. Najviše kiše ima istočni dio u višim apsolutnim visinama; ali i tu količina kiše ne premašuje 750—800 mm godišnje. Izohijeta od 350 do 400 mm dijeli unutrašnji visoki ravnjak, na zapadni aridniji i istočni humidniji dio. Prosječna godišnja temperatura iznosi 14,5°. Kiše često padaju iznenada u jakim pljuskovima, te uzrokuju snažnu eroziju tla i stvaranje dubokih jaraka (dongas). Ljeto je toplo i kišovito, a zime hladne i suhe. Johannesburg ima prosječno 830 mm oborina. Najvlažniji je mjesec siječanj, a najsuši srpanj. Prosječna maksimalna temperatura u Johannesburgu iznosi 26,4° (vrlo rijetko 29,4°). Mrazovi su česti od travnja do rujna. Kapland je za vrijeme zime pod utjecajem zapadnih vjetrova, koji donose kišu. Južni dio Kaplanda ima kiše i za vrijeme ljeta, pa je to jedini dio Južnoafričkog Saveza, koji ima kiše u svako godišnje doba. U Capetownu iznosi količina kiše 1020 mm na godinu; prema sjeveru količina kiše opada. U Capetownu je prosječna temperatura u siječnju 21°, a u srpnju 12°. Prema sjeveru se kolebanje temperature povećava.
Vode se gotovo sa cijelog površja Južnoafričkog Saveza slijevaju u rijeku Oranje, koja izvire u gorju Quathlamba i utječe u Atlantski ocean. Korito joj prije nego što dosegne Atlantski ocean gotovo redovno presuši, pa zbog toga s pritocima (najvažniji Vaal) ne može služiti za plovidbu nego samo za natapanje. Rijeka Limpopo na sjeveru, koja je djelomično granična rijeka, izvire u Transvalu te utječe u Indijski ocean, izvan teritorija Južnoafričkog Saveza. Ostale manje rijeke su za vrijeme kiše brze gorske bujice, ali im korita poslije kiše brzo presuše. Nijedna rijeka nije plovna na veće udaljenosti zbog pješčanih pličina na ušću i zbog brzica.
Biljni pokrov sastoji se od više vegetacijskih tipova. U krajevima s obilnom vlagom (takvih je malo) rastu šume, koje su vatrom i sječom reducirane samo na 0,25% od cjelokupnog državnog teritorija. Između južne obale i orografske linije Knysna-Langebergen rastu šume umjerenog pojasa s najvažnijim ekonomskim drvećem. Manju površinu obuhvaćaju šume umjerenog pojasa u Natalu. Suptropske šume pokrivaju uzak obalni pojas, koji se pruža od istočnog dijela Kaplanda kroz Natal do Mozambika, a sastoji se od vazdazelenog grmlja i drveća različitih vrsta. Mnoge je vrijedne vrste drveća (kapski mahagoni i kapska ebanovina) čovjek potpuno uništio. Planinske šume pokrivaju samo istočne pristranke gorja u Natalu i u istočnom Transvalu. Savane pokrivaju prostrana područja u istočnom i sjevernom dijelu Transvala, a na zapad se pružaju do basena Kalahari. Mjestimično su to stepe s rijetkim drvećem. U suhim krajevima istočnog dijela Južnoafričkog Saveza najobičnije je savansko drvo akacija, ali rastu i euforbije; u savani sjevernog Transvala raste baobab ( Adansonia digitata), a u jugozapadnom Transvalu i sjeverozapadnom Oranju Acacia Giraffae. Travnjaci su razvijeni u krajevima ljetnih kiša i obuhvaćaju istočni dio Visokog Velda, dio Natala i istočni dio Kaplanda. U jugozapadnom dijelu Kaplanda, gdje vlada klima mediteranskog tipa sa zimskim kišama, vegetacija je sklerofilna. U njoj prevladavaju Proteaceae, Compositae, Ericaceae i dr. U polupustinjskim krajevima rastu ponajviše sukulente s mnogim vrstama roda Mesembryanthemum i vrsta mlječike Euphorbia mauritanica. U stjenovitim pustinjskim krajevima rastu vrste aloja ( Aloe dichotoma) i mlječika Euphorbia virosa.
U faunističkom pogledu smatra se južna Afrika samo subregijom etiopske regije. Dolaskom Bijelaca fauna je veoma reducirana. Quagga je gotovo potpuno istrijebljena, krokodilâ južno od rijeke Kunene nema, a lav se zadržao još samo u sjevernom dijelu Transvala.
Stanovništvo. U Južnoafričkom Savezu živi 12,667.759 st. (1951); na Bijelce otpada 2,641.689 ili 20,9%, a na sve ostale 10,026.070 ili 79,1%. Bijelci potječu od starih holandskih i britanskih doseljenika, a nešto i od hugenotskih doseljenika iz Francuske i Njemačke. Na domoroce, pretežno Bantu-Crnce, otpada 8,556.390 ili 67,5% cjelokupnog stanovništva. Bantu-Crnci žive pretežno u posebnim rezervatima (42%) po plemenskim običajima ili rade kao poljoprivredni radnici (37%) na farmama Bijelaca. Veliki broj Crnaca (21%) zaposlen je u rudnicima zlata na području Witwatersranda i kao industrijski radnici po većim gradovima. Autohtono stanovništvo (Hotentoti i Bušmani) gotovo je posve istrijebljeno. Na Azijce otpada u Južnoafričkom Savezu 366.664 ili 3,4% od cjelokupnog stanovništva. To su pretežno Indijci (97% od svih Azijaca), koji su se 1860-1911 doselili iz Indije kao radnici na plantažama šećerne trske. Oni su se mogli vratili u domovinu, pošto im je istekao rok, ali je velika većina odbila repatrijaciju. S vremenom su postali dobri trgovci i vrtlari, pa su na mnogim privrednim područjima istisnuli Evropljane. Zbog toga je Natal, gdje je bilo najviše Indijaca (7/8 od cjelokupnog broja stanovništva), 1896 zabranio daljnje useljivanje Indijaca, dok je vlada Južnoafričkog Saveza 1913 zabranila useljivanje Azijaca uopće. God. 1927 omogućeno je ponovo Indijcima da se vrate u domovinu, ali je samo oko 100.000 azijskih doseljenika napustilo Južnoafrički Savez. Mješanci između evropskih doseljenika (Portugalaca, Nizozemaca i Britanaca) i domorodaca (Bantu-Crnci, Hotentoti, Bušmani), te između Evropljana i Indijaca, Malajaca i robova iz zapadne Afrike zovu se u Južnoafričkom Savezu jednim imenom — obojeni (Coloured). Od cjelokupnog stanovništva otpada na obojene 1,103.016 ili 8,2%. Najveći dio (oko 90%) obojenih živi u zapadnim dijelovima Južnoafričkog Saveza, osobito u Kaplandu i tu tvore više od polovine stanovništva. Zaposleni su ponajviše kao radnici na farmama, a u gradovima kao industrijski radnici i kao kućna posluga. Natalitet je kod obojenih za 50% veći nego kod Evropljana, ali je zbog siromaštva, loših stambenih prilika i slabe prehrane smrtnost vrlo velika. Prema obojenima i domorocima vrši se u Južnoafričkom Savezu nesmiljena rasna diskriminacija. Higijenske su prilike (izuzevši Evropljane) loše. Najteža je bolest kod domorodaca i obojenih tuberkuloza. Malarija je endemična u istočnim i sjevernim dijelovima Velda, a bilharziozis je raširen u Transvalu, Natalu i u istočnim dijelovima Kaplanda; mjestimično je inficirano oko 50% domorodaca. Lepra (guba) postepeno nestaje. Diskriminacija se vrši i u nastavi; djeca domorodaca i obojenih imaju posebne škole. Za djecu Evropljana školovanje je obavezno. Pored osnovnih i srednjih ima dosta stručnih, osobito poljoprivrednih škola. Sveučilišta imaju gradovi Capetown, Durban, Pietermaritzburg, Bloemfontein, Potchefstroom, Pretoria, Grahamstown, Stellenbosch i Johannesburg.
Službeni su jezici engleski i burski. Burski se jezik razvio iz nizozemskog. Teritorij Južnoafričkog Saveza dijeli se na četiri provincije: Kapland (Cape of Good Hope) s glavnim gradom Capetown (577.648 st., 1951), Natal s glavnim gradom Pietermaritzburg (74.493 st., 1951), Transval s glavnim gradom Pretoria (285.379 st., 1951) i Oranje (Oranje Vrijstaat) s glavnim gradom Bloemfontein (109.369 st., 1951). Od 1909 Pretoria je sjedište vlade, a Capetown sjedište parlamenta. God. 1947 dobio je J. S. otoke Prince Edward i Marion, koji se nalaze oko 1900 km jugoistočno od Capetowna.O. Oz.
Domoroci. Glavni dio domorodačkog stanovništva u Savezu sastoji se od Crnaca, koji pripadaju velikoj jezičnoj porodici južnih Bantu. Nazivaju ih skupnim imenom Kafri (arap. kâfir nevjernik), od kojih su jedan ogranak Zulu ( Zulukafri oko 250.000), u jednoj grupi, zajedno sa Ksosa ( Xhosa), i Svazi (oko 2 mil.) u Natalu; u drugoj grupi Sotho ( Basuto) i Čvana ( Bečuana) u Transvalu; u trećoj Tonga (ili Šagana) u Portugalskoj Istočnoj Africi. Svi se Kafri bave gojenjem bilja, ali još više stočarstvom, napose govedarstvom. Poljske radove obavljaju većinom žene pomoću motika, dok se muškarci brinu za stoku. Od Evropljana preuzete oraće sprave pomalo potiskuju motiku. Vješti su u obradi kovina (željeza), lončarstvu, pletenju, rezbarenju. Prvobitna osnova društvenog života bio je klan s posebnim imenom. On je obuhvaćao više naselja, zvanih kraal, gdje su kružne kolibe s kupolastim krovom poređane u krugu u kojem je prostor za stoku. Tradicijsko je ogrtanje kožom ili krznom, nakiti su najviše od nanizanih šarenih staklenih zrnaca evropskoga podrijetla, česte su značajne frizure. S pojavom Šake, »južnoafričkog Napoleona« (1787—1828), nastaje preobrazba socijalnih odnosa. Namjesto rodovskih saveza dolaze vojničke jedinice na čelu s ratnim poglavicama (induna). Nova organizacija, novo oružanje (kratko udarno koplje asagaj, uz ovalan štit od kože) i ratoborna priroda tih plemena, napose Zulu, omogućila je velike političke uspjehe i osvajačke pohode na susjedna plemena, ali su oni izazvali i plemenska spajanja, raspadanja i nemir u južnoj Africi. Kasnije su se stari oblici djelomično obnovili. Patrijarhatski su organizirani. U cijeni su čarobnjaci. Islam i kršćanstvo sporo napreduju. S Evropljanima (Burima i Englezima) stalno su ratovali, uz goleme žrtve, od 1736 do 1879.
Svazi su oko sredine prošlog stoljeća, pod vladarom Msvazi, stvorili novu crnačku državu sa nešto doseljenih Zulu i dijelom ,pokorenih Sotho (Basuto). Stoka je kod njih u visokoj cijeni (njom se žena kupuje, služi za obrede, žrtve; borbe bikova, posvećena stada bomvana) .M. K. N.
Privreda. J. S. prošao je u privrednom razvitku tri faze. Do 1870 bio je tipično poljoprivredna zemlja, do 1914 osnova je privrede bilo rudarstvo, a poljoprivreda je pokrivala sve potrebe prehrane u zemlji. Od 1914 naglo se razvila u vezi s rudarstvom i industrija, tako da je danas industrija na prvom mjestu u državnim dohocima.
Poljoprivreda je ovisna o mnogim faktorima, koji na nju nepovoljno utječu (nepovoljan raspored oborina, erozija tla i dr.). Da se ti nepovoljni utjecaji uklone, pojačava se i proširuje umjetno natapanje, suzbija se erozija tla, uvode se hranjive trave za prehranu stoke. Poljoprivreda se najjače razvila u području ljetnih kiša južnog Transvala i sjeveroistočnog Oranja. To je područje poznato pod imenom kukuruzni trokut (maize triangle), u kojem se proizvodi 60% od cjelokupne proizvodnje kukuruza u Južnoafričkom Savezu. Pšenica je glavna žitarica u jugozapadnom dijelu Kaplanda, ali proizvodnja pšenice raste i u istočnom dijelu Oranja i u južnom Transvalu. Zob, ječam i lucerna uspijevaju u regiji pšenice. U obalnom području Natala uzgaja se šećerna trska na plantažama (proizvodnja 5,722.583 t u 1952—53). U jugozapadnom dijelu Kaplanda uspijeva vinova loza i različito povrće i voće, koje dozrijeva od prosinca do veljače, pa se mnogo izvozi u Evropu, osobito u Veliku Britaniju. U istočnom dijelu Južnoafričkog Saveza, gdje se znatne površine umjetno natapaju, uzgajaju se limuni, banane, ananas, avocado i drugo tropsko i suptropsko voće. Pamuk, duhan i čaj uzgajaju se mjestimično kao monokulture, gdje to klimatske prilike dopuštaju.
Stočarstvo je jače razvijeno u istočnom dijelu Južnoafričkog Saveza, gdje su pašnjaci zbog ljetnih kiša bujniji. Od istoka prema zapadu količina kiše opada, pa je zbog toga potrebna veća površina, da se stoka može prehraniti. U suhom zapadnom dijelu za jednu ovcu potrebno je 2-4 ha travnjaka na godinu, a za jednu farmu ovaca 2000-3000 ha. Govedâ (11,654.543 grla 1953) ima više u istočnom dijelu. Najraširenija je vrlo izdržljiva t. zv. afrička pasmina goveda. Ona se razvila od goveda, koje su holandski doseljenici dopremili iz Evrope. Crnci uzgajaju goveda, koja potječu od afričke pasmine sanga. Područja Karrooa i Visokog Velda ovčarski su krajevi (35,992.167 ovaca 1953); najraširenija je pasmina merino, ali su za izvoz važnije ovce karakul. Na području Karrooa uzgajaju se i koze, osobito pasmine angora; njihova se kostret izvozi. Uzgoj konja zbog mehanizacie opada.
Rudarstvo Južnoafričkog Saveza počinje se razvijati otkrićem zlata u Witwatersrandu 1884, ali se tek pronalaskom ugljena naglo razvilo do visine, na kojoj se danas nalazi. Trajna je teškoća jedino u pomanjkanju stručne radne snage. God. 1953 iznosila je proizvodnja zlata 11,940.616 unca, srebra 1,193.152 unce i platine 299.177 unca. Od god. 1871 otkrićem dijamanata kod Kimberleya bio je J. S. gotovo jedini izvor dijamanata na svijetu. Proizvodnja dijamanata iznosila je 1951 god. 2,717.620 karata. J. S. ima jedini u Africi bituminoznog ugljena (Witbank i Middelburg u Transvalu i Newcastle u Natalu); proizvodnja je 1953 iznosila 31,371.021 t. Proizvodnja željezne rude iznosi 2,172.346 t (1953). U novije doba pronađena su bogata ležišta hematita u Thabazimbi (oko 250 km daleko od Pretorie). Bakrena se ruda kopa (39.844 t u 1953) kod Messine u Transvalu. God. 1953 iznosila je proizvodnja manganove rude 912.339 t, kromove rude 798.567 t i azbesta 94.819 t. Potkraj 1954 pronađena su ležišta uranove rude, pa se već 5 rudnika iskorišćuje. U rudnicima Južnoafričkog Saveza zaposleno je 526.880 radnika, od toga 61.418 Bijelaca. Kapacitet električnih centrala iznosio je 1953 oko 1,899.000 kW.
Industrija, iako još mlada, u nekim granama pokriva sve domaće potrebe. U metalurgijskoj industriji sudjeluju dva velika društva. South African Iron and Steel Industrial Corporation (ISCOR), sa sjedištem u Pretori-i, proizvodi oko 1,296.000 t čelika ili 90% od cjelokupne proizvodnje čelika u Južnoafričkom Savezu. Drugo je društvo Union Steel Corporation (USCO) u Vereenigingu. Snažno je razvijena prehrambena industrija (mlinarstvo, industrija šećera, mliječnih proizvoda, konzerviranje voća i povrća i dr.), zatim tekstilna (prerađuje se domaća vuna i pamuk), kemijska i industrija kože i obuće, tanina i dr.
Promet. Željeznička mreža veže ponajviše rudarska i industrijska središta u unutrašnjosti (u južnom Transvalu i Witwatersrandu, te područje od Vereeniginga na jugu do Pretorie na sjeveru) s oceanskim lukama. Mreža državnih željezničkih pruga iznosi 21.655 km (1953), a privatnih 1046 km. Elektrifikacija željezničkih pruga izvršena je između Durbana i Transvala u duljini od 2233 km. God. 1952—53 prevezeno oko 69 mil. t robe i 268,7 mil. putnika. Od cestovne mreže, koja je golema, ima 43.716 km (1954) autocesta, na kojima se 1954 prevezlo 18,036 mil. putnika i 2,273 mil. t robe. Avionske pruge vežu veće gradove Južnoafričkog Saveza međusobno i s najvažnijim gradovima u Jugozapadnoj Africi, Rodeziji i Mozambiku. Interkontinentski avionski promet vrši se posebnim avionskim prugama. Najvažnije su luke: Durban, Capetown, Port Elizabeth i East London; njih je 1952—53 posjetilo 8965 brodova sa 24,266.556 nrt.
Regionalna razdioba. J. S. dijeli se na nekoliko prirodnih regija.
Kapska regija nalazi se na krajnjem jugu Južnoafričkog Saveza. Zbog obilja zimskih kiša i plodnog tla razvijena je poljoprivreda s uzgojem pšenice na prvom mjestu. Na ravnjacima s oskudnom vegetacijom mediteranskog tipa ovčarstvo je druga važna grana privrede. Po blagim pristrancima i u dolinama uzgaja se vinova loza. Između rijeke Olifants na sjeveru i doline rijeke Brede na jugu nalazi se suha jugozapadna regija. Olifants i Brede su trajne rijeke, koje služe za natapanje u suho ljetno doba. To je pretežno voćarski (šljive i jabuke) i vinogradarski (stolno grožđe) kraj. U malim se količinama uzgaja i duhan, a zimi ječam i zob. U malim gradovima, od kojih su najpoznatiji Paarl (12.190 st., 1951) i Worcester (9202 st., 1951), stanovnici se bave sušenjem voća i proizvodnjom vina. Uzgajanje voća i vinove loze uveli su holandski doseljenici, ali su tek kasnije vinogradarstvo i voćarstvo unaprijedili francuski doseljenici (hugenoti).
U južnoj obalnoj regiji postepeno prelaze zimske kiše u ljetne; na pristrancima gorja magle su vrlo česte. Na slabom tlu uspijevaju zob i krumpir; pšenice ima vrlo malo. U vlažnijim krajevima razvili su se pašnjaci, na kojima se uzgajaju goveda, dok se ovce pasu na suhim pristrancima brežuljaka. Umjetno natapanje u riječnim dolinama daje odličan rod stolnog voća. Središte je voćarstva (jabuke) gradić George (8342 st., 1951), dok je luka Mossel Bay (oko 8000 st.) spojena sa zaleđem (Karroo) preko dva niža gorska prijevoja. Port Elizabeth u zaljevu Algoa (188.987 st., 1951) je luka prostranog zaleđa, kojemu pripada istočni dio Oranja.
Regija Karroo, koja leži na podnožju visokog unutrašnjeg ravnjaka, obrasla je velikim travnjacima. Male količine oborina uvjetuju kserofitnu vegetaciju, koja pripada sredozemnoj kapskoj regiji. Rijeke su trajne osim nekoliko njih, koje izviru u gorju Zwart. Zbog umjetnog natapanja uspijeva na podnožju Great Escarpmenta pšenica, lucerna, vinova loza i duhan. Gdje je natapanje jače, uzgajaju se limuni i lucerna. Poljoprivredni je centar Oudtshoorn (8317 st., 1951), koji je nekad bio poznat zbog uzgoja nojeva. Karroo je pretežno pašnjačka zemlja sa znatnim brojem ovaca (merino) i koza. Glavno je naselje u Velikom Karroou Beaufort West (oko 9000 st.) sa dobro razvijenim ovčarstvom; leži na željezničkoj pruzi, koja spaja Capetown s Johannesburgom i Rodezijom. Sjeverno od Velikog Karrooa nalazi se blago valovito područje, poznato pod imenom Gornji Karroo. Vegetacija se zbog suše sastoji od bodljikava grmlja. U dolini rijeke Oranje i njezinih pritoka uzgajaju se na bujnijim pašnjacima goveda. Na aluvijalnom tlu zbog suhog ljeta uspijeva pamuk. Mala naselja Carnarvon (oko 3000 st.) i Victoria West (oko 3500 st.) središte su ovčarstva. Visoki Veld obuhvaća veći dio Oranja, neke dijelove Kaplanda i južni Transval. Kolebanje temperature u ovom je području zbog znatne visine (1200—1800 m) dosta veliko, a količina oborina iznosi 380—760 mm. U t. zv. kukuruznom trokutu (maize triangle) uzgaja se u prvom redu kukuruz i nešto pšenice. Više od 3/4 obradivog tla Južnoafričkog Saveza nalazi se u tom trokutu. Zbog bujnih i prostranih travnjaka Visoki Veld je veliko stočarsko područje, na kojem se uzgajaju ovce. Administrativni centar Bloemfontein (109.369 st., 1951) leži na rubu kukuruznog trokuta; poljoprivredna su središta u samom trokutu Kroonstad i Bethlehem. Prema sjeveru Visoki Veld dopire do rudarsko-industrijske regije Witwatersranda (kraće satno Rand), koja se nalazi između Visokog Velda i sjevernog Transvala. Glavno je industrijsko središte grad Johannesburg (884.007 st., 1951), po broju stanovništva drugi na afričkom kontinentu. Istočno i zapadno od Johannesburga nalaze se mnogi rudarski i industrijski gradovi: Springs (119.382 st., 1951), Germiston (168.139 st.), Benoni (109.481 st.), Krugersdorp (75.738 st.), Biakpan (85.102 st.) i Boksburg (63.822 st.).
Između Witwatersranda i rijeke Limpopo pruža se transvalski grmoviti Veld s prijelazima od umjerene do tropske klime. Cijela se regija dijeli na više manjih prirodnih jedinica s različnom privredom. U tom području leži Pretoria (285.379 st., 1951) glavni grad Južnoafričkog Saveza. Istočno od nje nalazi se prvi rudnik dijamanata, koji je dugo bio najveći rudnik dijamanata na svijetu. Dovršenje željezničke pruge preko rijeke Limpopo omogućilo je iskorišćivanje bakrene rude kod Messine. U sjevernom Transvalu gaji se pamuk, duhan, arahidi, tropsko i suptropsko voće.
Širok pojas u istočnom dijelu Južnoafričkog Saveza (Natal) s istočnim pristrancima gorja Quathlamba pokriven je šumom i travnjacima. U poljoprivredi prevladava uzgoj kukuruza, a u stočarstvu goveda. Na plantažama se uzgaja australska vrsta akacije ( Acacia mollissima) za proizvodnju tanina. U horizonlalnim Karroo-naslagama ima bogatih ležišta ugljena (Newcastle). U istočnom obalnom pojasu klimatske su i pedološke prilike povoljne za poljoprivredu; gaje se pretežno tropske biljke, a u prvom redu šećerna trska, zatim tropsko voće, limuni, banane i ananas. Kultura pamuka opada zbog nestalnog vremena i čestih iznenadnih kiša. Vrtlarstvo je razvijeno u blizini većih gradova. Duž istočnog ruba Transvala nalaze se velike rezervacije (Krügerov nacionalni park). Durban (479.974 st., 1951), glavna je luka za izvoz ugljena i treći grad po veličini u Južnoafričkom Savezu. U unutrašnjosti je glavni grad Natala Pietermaritzburg (74.493 st., 1951).
LIT.: F. Klute, L. Wittschell i A. Kaufmann, Afrika, Handbuch der geographischen Wissenschaft, Wildpark-Potsdam 1930 ; P. Vidal de la Blache i L. Gallois, Géographie universelle, XI, Paris 1937; i F. Machatschek, Das Relief der Erde, II, Berlin 1940; P. Penn i L. Street, To-Morrow’s Continent, London 1948; T. R. Batten, Problems of African Development, I—II, Oxford i London 1949—54; D. Westermann, The African To-Day and To-Morrow, London, New York i Toronto 1949; N. Krebs, Vergleichende Länderkunde, Stuttgart 1951; L. D. Stamp, Africa. A Study in Tropical Development, New York i London 1953; A. Staub, Afrika, Zürich 1954.O. Oz.
Povijest. Područje današnjeg Južnoafričkog Saveza Evropljani su počeli upoznavati relativno dosta rano. God. 1487 otkrio je Bartholomëu Diaz Rt Dobre Nade, a Vasco da Gama je već 1497 pristao uz obalu kod Durbana (tako nazvanog 1835) i novootkrivenu zemlju prozvao Terra Natalis. Poslije dva stoljeća doplovili su i Britanci do te obale, ali su naselja počeli osnivati tek 1824. U Oranje su stigli prvi Evropljani potkraj XVIII. st., a mala se naselja ovdje osnivaju tek 1810—20. U Kaplandu su Holanđani osnivali naselja već u XVII. st.
Englezi su 1795 prvi put okupirali područja holandskih kolonija u Kaplandu. Od tog časa oni ulažu sve napore za ostvarenje velikog plana: stvaranje kopnenog mosta od Kaplanda do Kaira, koji će biti pod njihovom vlašću. God. 1806 osvajaju Kapland, koji im Holanđani konačno ustupaju 1814. Dvadeset godina kasnije, a osobito u t. zv. Velikoj seobi 1836—38, počinju nizozemski Buri seliti iz područja pod britanskom okupacijom u sjevernije krajeve, gdje osnivaju više nezavisnih država. U Natalu vode najprije teške borbe s Kafrima, a 1840—43 s Englezima. Nakraju su Englezi anektirali Natal i administrativno ga pripojili Kapskoj koloniji (1844); samostalna kolonija je postao 1856.
U teškim borbama s domorocima osnivaju Buri 1842 slobodnu državu Oranje, koju su Britanci već 1848 anektirali, ali su joj 1854 priznali nezavisnost. U Transvalu su Buri, nakon Velike seobe, osnovali prvo naselje 1838, a 1852 ( Sand River Convention) Britanci su priznali nezavisnost Transvala, odnosno kasnije Južnoafričke republike. Unutrašnje borbe, financijske poteškoće i stalni sukobi s Kafrima bili su neposredan povod za britansku intervenciju: 1877 dolazi Južnoafrička republika pod vlast Kapske kolonije. Nakon Burskog ustanka (1880—81) i teškog poraza Britanaca kod Majube, priznata je Južnoafričkoj republici nezavisnost pod suverenitetom britanske krune (konvencija u Pretori-i 1881 i sporazum u Londonu 1884). Vrlo bogata nalazišta dijamanata i zlata privukla su u to vrijeme u zemlju mnoštvo stranaca. Za vrijeme predsjednika Paula Krügera Buri su odbili britanski upad 1895 ( Jameson’s Raid) i nakon toga počeli poduzimati represalije protiv svih doseljenih stranaca. Takva je situacija dovela do sukoba s Vel. Britanijom, a nakon bezuspješnih pregovora i do Burskog rata (1899—1900), u kojem je na strani Južnoafričke republike bila i slobodna država Oranje. Buri su u tom ratu podlegli premoćnim snagama, a mirom u Pretori-i 1902 Britanija je obje burske republike anektirala uz obećanje, da će im ubrzo priznati samoupravu. Konačno su 1910 južnoafričke kolonije Kapland, Natal, Transval i Oranje ujedinjene kao britanski dominion Južnoafrički Savez. God. 1914 došlo je do neuspjelog ustanka Bura protiv britanske vlasti, a 1915 vojska Saveza osvaja Njemačku jugozapadnu Afriku, nad kojom dobiva 1919 mandat od Društva naroda. Poslije Prvog svjetskog rata sve više iskrsava kao najvažniji problem unutrašnje politike Saveza pitanje odnosa bijele prema obojenim rasama. Istodobno se zaoštravaju i odnosi prema Velikoj Britaniji (1926 premijer Hertzog odbija da prisustvuje konferenciji Britanske zajednice naroda i traži za Južnoafrički Savez potpunu slobodu i nezavisnost, kao i pravo, da može slobodno istupiti iz Commonwealtha). God. 1939 Savez prekida diplomatske veze s Njemačkom. Poslije Drugog svjetskog rata (osobito od 1948 dalje, u vrijeme predsjednika Malana) rasna politika Saveza usmjerena je u pravcu sve jačeg ograničavanja političkih prava obojenih rasa ( Group Areas Bill) , dok istodobno sve više jačaju tendencije za samostalnošću. God. 1950 donesen je zakon, kojim se na teritoriju Saveza Komunistička partija proglašuje ilegalnom.
LIT.: F. R. Cane, South Africa from the Great Treck to the Union, London 1909; P. Lederer, Die Entwicklung der Südafrikanischen Union auf verkehrspolitischen Grundlagen, Leipzig 1910.M. Šr.
Državno uređenje. Britanske kolonije formirale su se u južnoj Africi postepeno, i one su prošle u XIX. st. dosta buran život. Odnos između njih i Velike Britanije stalno je varirao. Oranje i Transval postizale su u nekim momentima i potpunu nezavisnost. One su definitivno bile podčinjene Velikoj Britaniji 1902 poslije britansko-burskog rata. Sve britanske kolonije u južnoj Africi stekle su, još prije njihova ujedinjenja, široku unutrašnju autonomiju. Neke su to postigle ranije, a neke kasnije. Ta je autonomija bila izražena u njihovim zakonodavnim skupštinama i u njihovim vladama, koje su — istina — postavljali guverneri, ali koje su bile politički odgovorne zakonodavnim skupštinama. Autonomija je tako tu došla do znatnog izražaja i u zakonodavstvu i u upravi.
Ideja stvaranja unije od svih tih kolonija počela se javljati već oko sredine XIX. st., i ona se stalno održavala. Težnje ka stvaranju te unije bile su naročito pojačane poslije aneksije Transvala i Oranja 1902 i njihova definitivnog unutrašnjeg uređenja na bazi autonomije 1906 i 1907. Prvo je Konvent, sastavljen od predstavnika svih kolonija, redigirao u veljači 1909 projekt ustava za tu uniju. On je bio upućen parlamentima svih kolonija da o njemu dadu svoje mišljenje. Poslije toga Konvent je već u svibnju iste godine izradio definitivan tekst toga ustava. On je bio podnijet britanskom Parlamentu, koji ga je prihvatio bez izmjena 20. IX. 1909 ( South Africa Act 1909) . Kraljevom proklamacijom od 31. V. 1910 proglašeno je stupanje u život Unije četiri kolonije (Kapland, Natal, Oranje i Transval). Tako je taj akt ujedinjenja bio formalno djelo britanskog Parlamenta, a stvarno djelo samih kolonija. South Africa Act iz 1909 bio je kasnije u više navrata izmijenjen i nadopunjen odlukama Parlamenta Saveza. Taj akt, zajedno s izmjenama, čini današnji ustav Južnoafričkog Saveza.
Poslije ujedinjenja daljnja evolucija Saveza išla je, kao i evolucija ostalih britanskih dominiona, ka punoj nezavisnosti. Ona je postizavana postepeno, a do njena punog ostvarenja došlo je poslije Prvog svjetskog rata, naročito poslije Imperijalne konferencije iz 1926, i to kako u upravljanju unutrašnjim, tako i u upravljanju vanjskim poslovima. Savez je, međutim, s jedne strane ostao vezan s Velikom Britanijom vezom personalne unije (kralj Velike Britanije ujedno je i kralj Južnoafričkog Saveza), a s druge strane ostao je i član Commonwealtha.
Samo ustavno uređenje Južnoafričkog Saveza pruža neke karakteristične crte federacije, ali kako one nisu u dovoljnoj mjeri izražene, mnogi ubrajaju tu državu među unitarističke. Vrhovni su organi Saveza: generalni guverner, Parlament i vlada. Generalni je guverner predstavnik kralja. Od 1926 njega kralj ne postavlja više na prijedlog britanske vlade, nego na prijedlog vlade Saveza. Na taj je način osigurana njegova nezavisnost od britanske vlade. Parlament je sastavljen, prema federativnom načelu, od dva doma: Skupštine i Senata. Skupštinu biraju birači neposredno prema broju stanovništva. U Senat šalju sve pokrajine jednak broj predstavnika (osam), a biraju ih u svakoj pokrajini članovi Pokrajinskog vijeća i članovi Skupštine u njoj izabrani. Zakone donose, po pravilu, generalni guverner i domovi suglasno. Međutim od ravnopravnosti domova kod donošenja zakona odstupa se znatno, kad su u pitanju zakoni financijske prirode. Osim toga, kad domovi ne mogu da se suglase, generalni guverner može podnijeti zakonski prijedlog zajedničkoj sjednici domova ( Joint sitting), koja onda o njemu odlučuje. Na toj je sjednici Senat u podređenom položaju, jer ima manji broj članova nego Skupština. Vladu postavlja generalni guverner, ali je ona politički odgovorna Parlamentu.
U Južnoafričkom Savezu se provodi na temelju donesenih zakona najoštrija rasna segregacija prema obojenom domaćem stanovništvu, koje nema udjela u upravi zemlje.
J. S. ima protektorat nad susjednim Basutom, Svazijem, Bečuanom i nad Jugozapadnom Afrikom.J. Šć.
Novac. Novčana je jedinica južnoafrička funta (SA £). Zakonski je povezana s engleskom funtom u relaciji od 1:1. Od 18. IX. 1949 : 2,48828 g finog zlata = 1 SA £. Podijeljena je na 20 šilinga, a ovaj na 12 penca. Paritet prema USA-$: 2,80 dolara = 1 funta, odnosno 0,357143 funte = 1 dolar. U optjecaju novčanice South African Reserve Bank od 100, 20 i 5 funta. Srebrni novac od 5 šilinga, 2 šilinga 6 penca, 1 šilinga, 6 i 3 penca. Od bronce 1, 1/2 i 1/4 pennya. Dana 31. XII. 1932 obustavljeno plaćanje u zlatu. Paritet s dinarom: 1 SA £ = 840 Din (1955).
PRIVREDA
Ekonomska struktura. Južnoafrički Savez mnogo odskače od ostalih afričkih država, kolonija i teritorija. Težište je njegove privrede u rudarstvu, iako su poljoprivreda i industrija također razvijene. J. S. je na čelu svjetske proizvodnje zlata.
Proizvodnja u svijetu i Južnoafričkom Savezu bila je (u kg) : tablica
Svjetska proizvodnja zlata poslije Drugog svjetskog rata pala je za oko 250.000 kg, a proizvodnja u Južnoafričkom Savezu stalno se kreće oko 370.000 kg. Danas gotovo polovina svjetske proizvodnje zlata (osim SSSR-a) otpada na Južnoafrički Savez. U proizvodnji zlata uposleno je većinom domaće stanovništvo; njihov je broj 1955 dosegao 326.000. Vrijednost proizvedenog zlata iznosi, po službenom kursu, oko 330 mil. USA-$.
Uporedo s proizvodnjom zlata, sve veće značenje ima uran, koji se dobiva iz šljake nakon vađenja zlata. U proizvodnji urana sudjeluje danas preko 20 rudnika zlata; vrijednost godišnje proizvodnje prelazi 70 mil. USA-$.
Sa 400 mil. USA-$, koje J. S. godišnje dobiva od zlata i urana (a koji ne ulaze u statistiku izvoza), J. S. rješava mnoge ekonomske probleme i aktivizira svoju trgovačku i platnu bilancu.
Pored zlata i urana, znatna je proizvodnja dijamanata, iako ne kao ranije. God. 1953 J. S. je proizveo 2,716,000 karata dijamanata prema ukupnoj svjetskoj proizvodnji od 20,100.000 karata. God. 1938 on je proizveo gotovo polovinu svjetske proizvodnje dijamanata. Osim nebrušenih dijamanata (za preko 20 mil. USA-$), posljednjih nekoliko godina J. S. izvozi brušenih dijamanata, dragulja i srodnih artikala za oko 150 mil. USA-$ godišnje. Pojedinih godina ovi artikli premašuju izvoz vune.
J. S. proizvodi i znatne količine drugih rudarskih proizvoda. Njegova proizvodnja kamenog ugljena bila je (u 000 t): tablica
a proizvodnja čitave ostale Afrike iznosila je u tisućama t: tablica
Proizvodnja ostalih ruda (čista sadržina rude) u tisućama t: tablica
J. S. je sa oko 15% na drugom mjestu svjetske proizvodnje mangana, kroma (poslije Turske, sa 1/ 4 svjetske proizvodnje); na drugom je mjestu i u proizvodnji antimona i azbesta. Proizvodnja antimona oscilira između 1/ 5 i 1/ 10 svjetske proizvodnje.
U metalurgiji proizvodnja Južnoafričkog Saveza iznosi u tisućama t: tablica
J. S. je zapravo jedini proizvođač crnih metala u Africi, jer je samo još Rodezija 1953 proizvela 36.000 t sirova željeza i 25.000 t čelika. U proizvodnji bakra J. S. znatno zaostaje iza Rodezije i Belgijskog Konga.
Bitno je porasla proizvodnja cementa (od 878.000 t u 1938 na 2,122.000 t u 1953) i uopće industrijska proizvodnja. Broj industrijskih poduzeća porastao je od 8713 god. 1936—37 na 13.393 god. 1950—51, broj radnika u istom periodu od 244.600 na 560.700, a namještenika od 24.100 god. 1936—37 na 56.600 god. 1950—51. Proizvodnja električne energije porasla je od 5396 mil. kWh u 1938 na 13.345 mil. kWh u 1953, a ukupna vrijednost industrijske proizvodnje od 145,6 mil. J. A. £ u 1938 na 845,4 mil. u 1953. Naročito se razvija laka industrija: broj tkalačkih stanova porastao je na 1884, a broj vretena na 158.000; cipela je proizvedeno 1953 god. 17,792.000, a piva 1 mil. hl. Razvija se i industrija automobila, u prvom redu montaža uvezenih dijelova. Stoga je uvoz gotovih automobila pao od 20.500 komada 1938 na 2600 komada 1953. God. 1953 izvezeno je 6300 automobila prema 1400 komada 1938.
J. S. nema nafte; proizvodio je samo desetak tisuća tona derivara dobivenih destilacijom škriljevca. Uvoz derivata nafte porastao je od 1,2 mil. t u 1938 na 3 mil. t u 1953. Kod tako velike potrošnje J. S. je podigao vlastitu industriju derivata nafte. U Coalbrooku (Oranje) South African Coal and Gas Corp. sagradilo je 1954 tvornicu sintetičkog benzina i ostalih proizvoda nafte s dnevnim kapacitetom od 5000 t; u Durbanu je podignuta rafinerija jednakog kapaciteta, koja prerađuje naftu iz Perzijskog zaljeva.
Proizvodnja pšenice porasla je od 427.000 t u 1934—38 na 576.000 t u 1953, ali ona ne pokriva potrebe i mora se uvoziti. Proizvodnja prosa porasla je od 141.000 t u 1934—38 na 206.000 t u 1953. Proizvodnja raži, ječma i zobi ne prelazi 100.000 t. Riža se uopće ne proizvodi. Glavna je žitarica kukuruz. Njegova proizvodnja porasla je od 1,995,000 t u 1934—38 na 3,525.000 t u 1953. J. S. je najveći proizvođač kukuruza u Africi i izvozi znatne količine u sjeverozapadnu Evropu.
Glavna je poljoprivredna kultura šećerna trska. Proizvodnja trske porasla je od 3,757.000 t u 1934—38 na 5,644.000 t u 1953, a proizvodnja šećera od 481.200 t u 1934—38 na 661.800 t u 1953, pa je J. S. postao najveći proizvođač šećera u Africi. Proizvodnja u 1954—55 bila je 828.555 t, a 1955—56 god. 920.100 t. Pored Alžira, J. S. je druga afrička zemlja sa znatnom proizvodnjom grožđa, odnosno vina. Proizvodnja vina porasla je od 1,328.000 hl u 1938 na 2,875.000 hl u 1953. I proizvodnja agruma, osobito naranča, porasla je od 147.000 t u 1934—38 na 236.000 t. u 1953; proizvodnja arahida porasla je od 14.000 t. u 1934—38 na 197.000 т u 1953; tako je stvorena osnova za proizvodnju jestivog i tehničkog ulja. Proizvodnja duhana iznosi oko 20.000 t prije i poslije Drugog svjetskog rata.
Stočarstvo i njegovi proizvodi igraju znatnu ulogu u privredi Južnoafričkog Saveza. Stanje stoke (komada): tablica
Goveda daju meso i kožu za izvoz. Ovčarstvo je 1938 dalo vune 114.000 t, 1952 god. 116.000 t, a 1953 god. 122.000 t.
Poljoprivreda postaje sve intenzivnija. Broj traktora porastao je od 6000 komada 1937 na 75.000 komada 1953. Industrija superfosfata, na osnovi uvezenog fosfata, bilježi znatan porast. Od 88.000 t u 1929, odnosno 156.000 t u 1938 i 295.000 t u 1948, proizvodnja je porasla 1952 na 559.000 t. Fosfat se osobito upotrebljava u proizvodnji šećerne trske.
Vanjska trgovina. Trgovačka bilanca Južnoafričkog Saveza prije i poslije Drugog svjetskog rata bila je (u mil. funti): tablica
Prema 1938 god., 1954 uvoz je porastao za 5, a izvoz robe za 10 puta. Budući da je južnoafrička funta zadržala kupovnu snagu više nego ma koja druga valuta, taj je porast uvoza i izvoza pretežno stvaran. Druga je karakteristika vanjske trgovine Južnoafričkog Saveza stalna pasiva trgovačke bilance. Međutim, ako izvozu robe dodamo i vrijednost izvezenog zlata, a posljednjih godina i urana (koji nije obuhvaćen u statistici izvoza), trgovačka bilanca postaje aktivna. Od izvoznih artikala na prvom su mjestu vuna, dijamanti i izrađevine od zlata i dijamanata. Oko polovine izvoza otpada na ova dva artikla; zatim, po vrijednosti, dolazi vino, pa voće i povrće. Oko 5% izvoza otpada na bakar i druge metale, odnosno azbest.
Na strojeve i željeznu robu otpada oko 1/ 3 uvoza; to ukazuje na intenzitet industrijalizacije i mehanizacije zemlje. Oko 1/ 4 uvoza otpada na tekstilnu robu. Najvažniji su partneri Južnoafričkog Saveza u vanjskoj trgovini (u mil. £): tablica
Velika Britanija još zauzima prvo mjesto u izvozu i uvozu Južnoafričkog Saveza. Prije Drugog svjetskog rata ona je pokrivala 40% južnoafričkog uvoza, a danas pokriva mnogo manje. God. 1938 Velika je Britanija apsorbirala oko 70% južnoafričkog izvoza, a danas samo oko 30%. USA su bitno povećale svoj udio u uvozu i izvozu Južnoafričkog Saveza.
Pomorski promet pokazuje znatno veće količine iskrcane nego ukrcane robe. U lukama Južnoafričkog Saveza ukrcano je 1938 god. 2,500.000 t robe prema 3,060.000 t u 1953. God. 1950 i 1951, kad je bio jak izvoz ugljena, količine ukrcane robe bile su još veće. Iskrcane količine pokazuju veći porast. Od 4,375.000 t u 1938 rastu na 6,490.000 t u 1951, a 1953 padaju na 5,897.000 t.
Derivati nafte čine polovinu iskrcane robe. Iskrcane količine u 000 t: tablica
Ovaj veliki uvoz derivata nafte bit će veoma smanjen izgradnjom tvornice sintetičnog benzina i derivata i podizanjem rafinerije u Durbanu. Tad će se pretežno uvoziti sirova nafta. Fosfati su na drugom mjestu. Iskrcane količine porasle su od 238.400 t u 1938 na 467.200 t u 1954. Fosfati dolaze pretežno iz sjeverne Afrike.
Iskrcane količine pšenice porasle su od 71.200 t u 1938 na 207.900 t u 1954. Značajan je još i uvoz papira. God. 1938 iskrcano je 75.500 t raznog papira, 1952 god. 167.000 t i 1954 god. 158.400 t.
Od ukrcanih količina na prvom je mjestu ugljen: prema 898.600 t u 1938 ukrcano je 1948 god. 2,286.000 t, a 1954 god. 1,126.500 t. Znatne količine južnoafričkog ugljena u tom periodu preuzimala je Evropa; i Jugoslavija je uvezla jednu partiju antracita. Prije rata opskrbljivali su se brodovi na prolazu oko južne Afrike u znatnoj mjeri ugljenom u južnoafričkim lukama. God. 1938 oni su ukrcali 1,143.300 t bunker-ugljena. Poslije rata je nafta istiskivala ugljen kod parnih brodova i sve su se jače afirmirali motorni brodovi, pa je promet ugljenom u opadanju: 1954 ukrcano je u južnoafričkim lukama bunker-ugljena samo 66.900 t. Kukuruza je ukrcano 1954 god. 520.200 t prema 200.000 t u 1938. Krcaju se i znatne količine voća: 1954 god. 197.000 t citrusa, a ostalog voća 38.100 t, prema neznatnim količinama prije rata. God. 1954 ukrcano je i 1,316.600 hl vina.
U godinama 1938 i 1954 ukrcano je: kromove rude 117.600 t prema 442.300 t, manganove rude 319.000 t prema 402.600 t i azbesta 19.900 t prema 115.400 t.
Vune je 1938 ukrcano ukupno 100.600 t, a 1954 god. 108.300; šećera 1938 god. 215.300 t, a 1954 god. 220.700 t (jer je domaća potrošnja u znatnom porastu). Promet u lukama Južnoafričkog Saveza ne odnosi se samo na njegov uvoz i izvoz. Preko južnoafričkih luka prevozi se i dio robe iz Rodezije, Jugozapadne Afrike i Belgijskog Konga i za njih.
Pomorske veze. Pomorski promet između Evrope i Azije, odnosno Australije, vršio se do otvaranja Sueza isključivo oko južne Afrike. Za velike jedrenjake put je išao jedino oko Rta Dobre Nade. Do luka južne Afrike plovili su samo oni brodovi, koji su u njima vršili veće operacije ukrcaja i iskrcaja. Za put oko Rta Dobre Nade trebalo je ukrcati velike količine bunker-ugljena, a to je smanjivalo teret robe. Sve većom upotrebom brodova na naftu i velikih motornih brodova, koji gorivo drže u dvostrukom dnu, ta je teškoća eliminirana. Posljednjih nekoliko godina mnoge britanske i sjevernoameričke linije za južnu i istočnu Afriku i Australiju, te linije, koje vežu Daleki Istok sa Srednjom i Južnom Amerikom, idu oko Rta Dobre Nade. Brodovi supertankeri i za alternativni transport nafte i ruda prevozit će naftu iz Perzijskog zaljeva na zapad oko Rta Dobre Nade, jer njihove dimenzije onemogućuju prolaz kroz Sueski kanal. Politička situacija na Prednjem Istoku i eventualne teškoće oko korišćenja Sueskog kanala traže, da se sve veća pažnja obrati putu oko južne Afrike. U pomorskom prometu Južnoafričkog Saveza s Evropom već gotovo jedno stoljeće predvodi britansko društvo Union-Castle Line. Na sedmičnoj brzoj pruzi Southampton—Capetown—Durban preko Madeire saobraćaju novi brodovi Pretoria Castle i Edinburgh Castle (28.705 brt, brzina 22 čv, 705 putnika). To su, pored talijanskih brodova Augustus i Giulio Cesare, najveći putnički brodovi, koji plove južnim Atlantikom. Novi brodovi Kenya Castle i Rhodesia Castle (17.300 brt, brzina 17,5 čv, 530 putnika) drže prugu između Londona i južne Afrike preko Sueza. Union-Castle Line dobiva subvenciju od južnoafričke vlade (400.000 funti). Britanska društva Harrison Line i Hall Line, povezana u posebnu zajednicu, drže pruge između Vel. Britanije, luka sjeverne Evrope i južne Afrike preko luka zapadne Afrike i preko Sueza. Britanska društva Natal of Steamers Line, Ellerman & Brucknall Steamship Co. i C lan Line Steamers drže pruge s lukama Južnoafričkog Saveza i Mozambika preko Atlantika. Houston Line povezuje sjevernu Evropu s južnom Afrikom preko Sueza.
I neka kontinentska društva podržavaju redovite pruge s lukama Južnoafričkog Saveza: Holland-Africa Line alternativne pruge iz Hamburga i ostalih luka sjeverne Evrope do luka Južnoafričkog Saveza, preko južnog Atlantika i Beire, a natrag preko Sueza, i prugu preko Genove i Sueza do Durbana i natrag, preko Capetowna i južnog Atlantika; francusko društvo Chargeurs Réunis pruge između sjeverne Evrope i južnoafričkih luka preko luka zapadne Afrike; Lloyd Triestino modernim brzim brodovima od 11.700 brt prugu između Trsta, Venecije, istočnoafričkih luka do Capetowna i natrag do Napulja i Genove; njemačko društvo Ost-Afrika Linie (prije Deutsche Ost-Afrika Linie) prugu Evropa—istočna i južna Afrika.
Posljednjih godina osobito je intenzivan linijski promet između Amerike i južne Afrike. U tome predvode: Union-Castle Line, Lykes Lines, Farrell Lines, Houston Line, Ellerman & Brucknall Steamship Co. J. S. ima dobre pomorske veze i s indijskim, japanskim i australskim lukama. Royal Interocean Lines drži prugu južna Afrika—Australija.
U prometu između luka Južnoafričkog Saveza i inozemstva u posljednje vrijeme afirmiraju se i domaća parobrodarska društva: South African Marine Corporation ( SAFMARIN) , Capetown. Zasad ima samo 3 broda Liberty, ali uzima u zakup tuđe brodove, da bi održavalo što intenzivniji promet; South African Lines, Capetown, ima samo i brod od 2709 brt, ali je unajmilo više stranih brodova. Ta su društva uspostavila prugu sa sjevernom Evropom i USA.
Trgovačka mornarica. Nije bilo privatne inicijative za formiranje većeg nacionalnog parobrodarskog društva, jer su druge privredne grane odbacivale mnogo veće profite. Država je intervenirala: počela je za Prvog svjetskog rata sa 3 sekvestrirana njemačka broda, kasnije su kupljena još 2 broda. To je bio temelj. I za Drugog svjetskog rata država je sekvestrirala brodove neprijateljskih država i tako povećala svoju tonažu. Polovinom 1953 država je imala 49 brodova, koji su uglavnom obavljali lokalnu plovidbu. Južnoafrička mornarica povećana je i kupnjom 9 brodova Liberty. Posljednjih godina tonaža stalno raste: 1953 god. 138 brodova sa 122.002 brt, 1954 god. 149 brodova sa 129.243 brt, 1955 god. 138 brodova sa 160.623 brt, od kojih 11 motornih sa 26.810 brt. Trgovačka je mornarica pretežno starije konstrukcije, jer se većinom kupuju polovni brodovi. Među brodovlasnicima ima i stranaca. Grčki brodovlasnik Nomikos osnovao je u Johannesburgu društvo Northern Steamships, koje ima 3 broda Liberty (21.983 brt), 2 tankera (jedan od 24.650 dwt, a drugi od 10.000 dwt); grade se i tankeri od 40.000 dwt. Tako će se sva nafta prevoziti nacionalnim brodovima. Obalnu plovidbu drže manja poduzeća: Van Ribeeck Lines sa 2 broda i 4306 brt, Union Steamship Co. of South Africa sa 2 broda i 613 brt, Grindrod, Gersigny & Co. sa 3 broda i 2828 brt te Smith's Coasters, Prop. sa 2 broda od 1394 brt.
Posebno mjesto u mornarici Južnoafričkog Saveza imaju brodovi kitolovci, odnosno brodovi radionice. Norvežanin A. E. Larsen ima u Durbanu protokolirana poduzeća: Union Whaling Со, sa 1 brodom radionicom od 22.974 brt i 24 broda kitolovca sa 9656 brt, Premier Whaling Co. sa 5 kitolovaca i ukupno 925 brt. Saldanha Whaling Co. iz Capetowna sa 7 kitolovaca i 1614 brt. U najnovije vrijeme daje se prednost nacionalnoj trgovačkoj mornarici. Donesen je zakon, da se oslobađa 40% poreza na dohodarinu, ako je ona upotrebljena za gradnju, odnosno za kupnju trgovačkih brodova. Tako kapitalisti mogu jedan dio svog profita bez poreza uložiti u nacionalnu trgovačku mornaricu.
Brodogradnja gotovo ne postoji, jer se ne grade novi veći objekti. Podignuto je nekoliko remontnih poduzeća, koja čiste i popravljaju brodove, a neka vrše i znatnije rekonstrukcije. U Capetownu South African Railways & Harbour Corp. ima dok, koji može primiti brodove do 360 m dužine. Isto poduzeće ima dok i u East Londonu, dug 197 m. Britanski Admiralitet ima u Simonstownu dok, koji može primiti brodove do 228 m dužine. U ovoj luci izgrađuje se glavna pomorska baza država Atlantskog pakta za južni Atlantik. Brown James u Durbanu ima jedan dok od 355 m duljine, a drugi od 115 m. On vrši remont i na najvećim brodovima. To poduzeće ima i veliku ljevaonicu. Ono je, zajedno s poduzećem Gilbert Hamer, preuzelo i rekonstrukciju 5 tankera društva Overseas Tankship Corporation, Panama, južnoafričkim materijalom. Anglo Transvaal Industries Marine Engineering, Duncan Dock u Table Bayu, te Globe Engineering Work, specijalizirali su se za popravke strojeva i drugih uređaja za brodove kitolovce.
Ekonomski odnosi sa FNRJ ograničeni su samo na uvoz i izvoz. Posljednjih godina trgovačka razmjena bila je (u mil. Din): tablica
Naš izvoz u 1954 bio je (u mil. Din): sintermagnezit 12, teleća koža 4, bukova rezana građa 3,1, rezana građa četinara 2,2 i t. d. Uvezli smo u 1954 (u mil. Din): kože 22,9, vune 55,5 te azbesta 248,9. (God. 1952 bili smo uvezli i 38,1 mil. antracita, a 1951 metalurgijskog koksa za 11,8 mil. Din starog pariteta.)I. Be.
Ribarstvo. Vode južne i jugozapadne Afrike vrlo su bogate ribom. Uz obalu teče hladna antarktička Bengvelska struja do mjesta Benguela, odakle kreće na zapad i gubi se u ekvatorskoj struji. Bengvelska je struja vrlo bogata hranjivim solima, što uvjetuje obilje planktona i ribe. Američki su stručnjaci osposobili prve domoroce za lov na srdele, a J. S. je iz USA nabavio postrojenja za svoju riblju industriju.
Na srdeli ( Sardinia pilchardus ili Arengus sagax, po Smithu) i šnjuru ( Trachurus trachurus) počiva uglavnom ribarska privreda Južnoafričkog Saveza. Lov na srdele razvio se poslije Drugog svjetskog rata; prije se srdela vrlo malo lovila u zaljevu Sta Helena i upotrebljavala kao meka za lov na jastoge.
Prva tvornica ribljeg brašna i ulja s kapacitetom od 10 t svježe ribe na sat podignuta je u zaljevu Sta Helena 1945, a već 1952 bilo je tamo i u zaljevu Saldanha 11 tvornica. U lovu na srdele zaposleno je 150 brodova.
Oslić ( Merluccius capensis) čini 3/ 4 kočarskih lovina. U ovom ribolovu sudjeluje 48 kočara na parni i motorni pogon. Capetown je glavna baza za južnoafričke kočare. Od 62.500 t kočarske ribe ulovljene 1951 god., 58.000 t iskrcano je u Capetownu. Zimska baza za kočare nalazi se u Durbanu, odakle se lovina otprema željeznicom u Johannesburg. Dubinski se ribolov u najnovije vrijeme razvija u velikom opsegu; male drvene kočare zamjenjuju veliki željezni. Jastog ( Jasus lalandii) lovi se duž jugozapadne obale i na otvorenom moru Natala, u blizini Durbana. Ulov 1952—53 iznosio je 13.600 t. Malo se troši u svježem stanju; glavni se dio isporučuje tvornicama za preradbu. Eksperimentalni lov jastoga povlačnim mrežama počeo je 1952 iz baze Durban.
U kitolovu sudjeluje 46 brodova kitolovaca, od kojih 16 kitolovaca, s matičnim brodom tvornicom za preradbu kitova Abraham Larsen, odlazi na kitolovne ekspedicije u vode Antarktika; ostalih 30 kitolovaca lovi za obalne kitolovne stanice, od kojih su 1955 bile aktivne Durban i Donkergat (zaljev Saldanha). Brod tvornica proizvodi 75%, a kitolovne stanice 25% kitova ulja. Antarktička ekspedicija 1951—52 preradila je 1358,2 jedinica plavetnog kita. Broj ulovljenih kitova iznosio je: 4137 (1952/53), 3249 (1953/54), 1696 (1954/55), a proizvodnja kitova ulja iznosila je 34.600 t (1952/53), 32.300 t (1953/54). 16.800 t (1954/55). Od školjkaša love se kamenice ( Ostrea sp.) i puzlatke ( Haliotis sp.).
Uz lamparaše i plivaričare, kočare i kitolovce, postoji i nekoliko stotina brodova na motorni pogon od 7 do 16 m dužine, te oko 1500 čamaca na vesla. Upotrebljavaju se njemačke, nizozemske, škotske i japanske pamučne mreže. Broj ribara, uključivši i Jugozapadnu Afriku, iznosi 7500; u ribljoj industriji i područnim djelatnostima zaposleno je u obje zemlje 20.000 radnika.
Srdele i šnjuri prerađuju se u riblje brašno i konzerve. Ribe se iz brodova prenose u tvornicu pumpama, kojima je kapacitet 60 t/ h: pumpa usisava ribe i kroz cijevi tjera ih na vagu, odakle se pomičnim platnom prenose u rezervoare, a iz njih postepeno u strojeve za preradbu najmodernijeg tipa. Rad je potpuno mehaniziran: na jednom kraju ulazi riba, a na drugom izlazi brašno.
Proizvodnja ribljeg brašna i ulja (u t): tablica
Za jednu tonu ribljeg brašna treba 4 1/ 2 t svježe ribe. U 1955 proizvele su obje države 92.000 t ribljeg brašna. Oko jedne trećine mora se prodati u zemlji, iako bi se mogla izvesti za 100% skuplje. Trgovina ribljim brašnom organizirana je po sistemu pool, a nalazi se u rukama Udruženja južnoafričkih proizvođača ribljeg brašna. Najviše se izvozi u USA. Vitaminsko ulje proizvodi se iz jetre oslića (56%), morskih pasa (31%), ribe Thyrsites atun (engl. Snoek; 11%) i ostale ribe (2%). Vitaminsko se ulje najviše izvozi u Veliku Britaniju, Njemačku, Australiju, USA, Belgiju, Nizozemsku i Italiju.
Nakon uspješnih pokusa u Institutu za ribarstvena istraživanja u Capetownu prelazi se na proizvodnju ribljeg brašna za ljudsku prehranu sa 89% proteina, bez ikakva mirisa i ukusa. Prehrana stanovništva u Južnoafričkom Savezu, koja oskudijeva animalnim proteinima, pojačat će se dodavanjem novog proizvoda pšeničnom brašnu.
Uglavnom je mehanizirana i preradba srdele i šnjura u konzerve. Proizvodnja konzervi od srdela u Južnoafričkom Savezu iznosi prosječno 30.000 t. Najveći dio ribljih konzervi izvozi se u Kaliforniju.
Paralelno s razvojem kočarenja sve više se suši oslić, koji, osušen, odgovara poprilici sušenom bakalaru iz Norveške. Po najnovijem postupku, od 50 t svježe dobije se 10 t sušene ribe. Ovom se preradbom bave 4 tvornice za dehidraciju ribe. God. 1954 izgrađene su još 2 tvornice. Sušena se riba izvozi u Nigeriju, Ganu i Belgijski Kongo. Od 1952 počelo se sa smrzavanjem odrezaka oslića i druge kočarske ribe. Preradba mišićnog tkiva (mesa) iz jastogova repa u konzerve i smrznuti proizvod za izvoz ograničeni su godišnjim kvotama. Kvotama preradbe i izvoza reguliran je i lov jastoga. Sva proizvodnja smrznutih i pretežan dio konzerviranih jastogovih repova izvozi se u USA. Osim ograničenja preradbe i izvoza postoje i druge mjere radi racionalne eksploatacije naselja jastoga (određena područja lova, najmanja veličina, ispod koje se ne smije loviti). Od ostalih industrija, koje se snabdijevaju iz morskih izvora, postoji preradba ribljeg ulja u jestive masti i jestiva ulja (tvornica je podignuta u Dido Valley), zatim proizvodnja alginske kiseline iz morskih algi i t. d.
Institut za ribarstvena istraživanja u Capetownu s područnim laboratorijima duž obale vrši istraživanja iz oblasti ribarske proizvodnje i tehnologije preradbe ribe i nusproizvoda. Biološka istraživanja Instituta koncentrirana su na problem prelova srdele, dok se tehnološka istraživanja odnose na metode konzerviranja, smrzavanja i sušenja ribe. God. 1950 J. S. izgradio je suvremeni istraživački brod Africana II od 1300 t istisnine ( Africana I bio je adaptiran za kitolovca), s najsuvremenijom opremom (radar, ultrazvučni tražilac ribe i t. d.). Za istraživanje u obalnom pojasu postoje dva manja broda, koji ujedno vrše i kontrolu nad lovom jastoga. U izgradnji su još tri istraživačka broda. Stanica za biologiju mora s akvarijem nalazi se u Durbanu. Naučnim ribarstvenim istraživanjima upravlja Ribarska direkcija u Capetownu.
LIT.: Selected Catch and Landing Statistics, FAO, 1947—54 ; Commercial Fisheries Review, Washington 1951—55; World Fishing, London 1953—55; South African Fishing Industry Handbook and Buyer’s Guide, Capetown 1955.L. Kć.
Vojno-pomorske snage. Južnoafričkom mornaricom upravlja ministar obrane preko generalnog direktora pomorskih snaga i Glavnog štaba mornarice. Ratna je zastava bijela, podijeljena tamnozelenim križem na 4 polja (dva vanjska polja nešto su dulja od unutarnjih); gornje polje, uz koplje, ispunjeno je narodnom trobojkom, narančasto-bijelo-modre boje, s kombinacijom minijaturnih zastava pojedinih provincija Saveza na sredini bijelog polja. — Osoblje mornarice sastoji se od 132 oficira i 1499 podoficira i mornara. Oficirski činovi i oznake činova isti su kao u britanskoj mornarici. U sastavu flote nalaze se:
2 razarača klase Jan van Riebeeck, 1944 (1737 t,4 topa od 127 mm, 5 pa topova od 40 mm, 8 pa topova od 20 mm, 8 torpednih cijevi od 530 mm, 4 bacača dubinskih bombi; 36 čv);
3 fregate: Good Hope, Natal i Transvaal, 1944—45 (1458 t, 1 top od 101 mm, 1 automatski četvorocijevni pa top od 40 mm, 6 pa topova od 40 mm, 1 jež; 19,5 čv) ;
2 velika minolovca: Bloemfontein i Pietermaritzburg, 1943—45 (1057 t, odnosno 966 t, 1 top od 101 mm, 8 pa topova od 20 mm, 4 bacača dubinskih bombi; 16 čv) ;
1 nadzorni brod, Protea, 1941 (1036 t, 1 top od 101 mm, 1 pa top od 40 mm, 1 pa top od 20 mm. 4 bacača dubinskih bombi; 16 čv) ; 1 barikadni brod (762 t, 1 pa top od 76 mm; 12 čv), 1 bežično upravljani minonosac (942 t) i 11 stražarskih čamaca (47 t, 1 top od 47 mm, 1 pa top od 20 mm) . Samo stražarski čamci građeni su u Južnoafričkom Savezu, a ostale jedinice kupljene su od britanske mornarice.Z. V.
Naši iseljenici. Južnoafrički Savez ima oko 4000 jugoslavenskih iseljenika (s Pelješca, Korčule, Brača i Neretve, iz Hrv. Primorja i Istre, te iz Boke i Crne Gore) u 5 većih i 25 manjih naselja u Transvalu, Sj. i Juž. Rodeziji u pokrajinama Kapland, Oranje i Natal (Johannesburg s okolicom 1100, Pretoria 500, Bulawayo, Livingstone, Pietermaritzburg, Durban, Capetown). Prvi naši iseljenici pomorci (1780—90, osobito 1850, 1880—90) zadržavaju se u lukama, bave se najprije pomorstvom i odlaze na farme. Zatim rade u zlatnim, dijamantnim i bakrenim rudnicima, te se s ušteđevinom posvećuju poljoprivredi (stočari, vrtlari), trgovini i obrtima; ima i nekoliko vlasnika rudokopa. Zidari primorci rade na gradnjama i cestama. God. 1910 utemeljeno je prvo Jugoslavensko potporno društvo u Johannesburgu, 1915 su osnovali društvo Slavenska zora, 1928 Hrvatski klub, 1929 društvo Stjepan Radić, 1929 Jugoslavenski napredni klub, te 1937 klub Jadran (tamburaški zbor). God. 1941 otvoren je Jugoslavenski dom, a 1943 osnovano je društvo Partizan. Naš iseljenik, George Sinović iz Johannesburga, postao je načelnik grada Herculesa i narodni zastupnik. Naši su iseljenici pomagali narodnu borbu u Prvom svjetskom ratu, NOB i ustanove u FNR Jugoslaviji. U Capetownu je konzulat FNRJ.
LIT.: Katastar naših zemalja Iseljeničkog komesarijata u Zagrebu, Afrika 1928—36; Iseljenički muzej, Zagreb 1938, 11 i 1939, 17; Matica, list Matice iseljenika Hrvatske, Zagreb 1952, 5 i 1953, 9; Iseljenički arhiv kod Leksikografskog zavoda FNRJ u Zagrebu, XIV, Afrika 1953.M. Ba.