JUŽNI KRIŽ, zviježđe, koje se vidi na južnom nebu, na području rektascenzije 12 ^h i deklinacije —6o°. Može se zapaziti sa 26° sjeverne širine. Čini se, da su mu ime J. k. ( Crux australis) dali holandski pomorci u XVI. st. po karakterističnom smještaju četiriju zvijezda prvog i drugog reda.

To je najmanje zviježđe, ali zbog smještaja u vrlo sjajnom dijelu Mliječnog puta, a još više zbog sjajnih zvijezda, koje tvore lik križa na veoma malom prostoru (samo 68,4 četvornih stupnjeva nebeske sfere), ono je najvidljivije i najljepše na čitavom nebu. Njegovu uočljivost pojačava kruškolika tamna pjega, duga 8° i široka 5°, koja se nalazi istočno od najsjajnije zvijezde (α). Pomorci su joj dali ime »vreća ugljena« ( coalsack). Danas se zna, da su to tamni, neosvijetljeni interstelarni oblaci plinova i kozmičke prašine, što apsorbiraju svjetlost onih zvijezda, koje se nalaze iza njih.

Produžetak kraka križa od γ preko α udara gotovo na južni pol i služi kao orijentacija na južnom nebu, jer u okolini pola nema sjajnije zvijezde. Druga je važna karakteristika ovog zviježđa gotovo istovetna rektascenzija zviježđa α i γ, pa je krak αγ u meridijanu uspravan. Stoga stanovnicima južne polutke i polinezijskim pomorcima dnevno gibanje Križa služi kao nebeska ura. Polinezijci, pri jedrenju s jednog otočića na drugi, po njemu određuju proteklo vrijeme od odlaska i time kontroliraju položaj zvjezdanog trokuta, prema kojemu vode navigaciju.

Najsjajnija zvijezda a ima prividnu (zvjezdanu) veličinu 1,05 ^m; udaljena je od Zemlje 290 godina svjetlosti. U dalekozoru je dvostruka. I zvijezda β Crucis je dvostruka (komponente: A = 1,5 ^m, В = 9,8 ^m). Promjenljive zvijezde tipa Algola su T, R i S Crucis.

LIT.: J. Jeans: Zvijezde i njihova kruženja, Zagreb 1951. Z. B.