JASTOG (od grčkog άστακός astakos, jastrog, prug, rarog; Palinurus vulgaris; Latr.), dugorepi rak desetonožac (Decapoda) iz porodice Palinuridae: Tijelo mu je izduženo, valjkasto. Glavopršnjak ima malen kljun (rostrum), a površina je glavopršnjaka hrapava, posuta bodljama. Očni su rogovi s unutarnje strane nazubljeni. Vanjski su pipci na jakim trnovitim dršcima. Duži su od samog tijela. J. se upadno razlikuje od hlapa time, što mu prve grudne noge nisu razvijene u jake štipaljke. One su samo nešto jače od ostalih grudnih nogu. Imaju jaku trnoliku izraslinu na pretposljednjem članku (propodus), koja omogućava posljednjem članku (dactylus) hvatanje; zbog toga j. može vrlo bolno raniti. Zadak je dulji od glavopršnjaka. Nalazi se u čitavu Mediteranu i u Atlantskom oceanu. Ima ga dosta uz obale srednjodalmatinskih otoka (naročito u području Visa, Mljeta, Lastova, Biševa, Jabuke, Palagruža, Sušca i Sv. Andrije).

J. voli obraslo hridinasto dno između 60 i 70 m dubine. Hranu (školjkaše, bodljaše i dr.) traži noću, ali nije nepokretan ni danju. Od opasnosti bježi odbacivanjem tijela unatrag snažnim zaveslajima zatka. J. se presvlači kroz poprečan otvor ispod glavopršnjaka. Ženke nose jaja na donjoj strani zatka. Iz jaja se izvale ličinke listolikog oblika, spljoštene i prozirne (Phyllosoma). Nakon većeg broja presvlačenja j. prelazi na pridneni način života.

Odrasli j. je smeđoljubičaste boje sa žutim mrljama, koje se najviše ističu na zatku. Noge su crvenkaste sa crvenosmeđim pojasima. J. je obično dug 25—35 cm, ali naraste i do 45 cm. Lovi se vršama jastogarama, a ponekad niskim mrežama stajačicama (tonotima). J. će zagristi i u udicu povraza ili struka. Najviše se lovi za mjesečine. Za meku upotrebljavaju se ribe i rakovi; najboljom se mekom smatra riba kantar.

J. se visoko cijeni. Godišnji ulov zavisi od broja ribolovnih sredstava i potražnje na tržištu. Tako je u doba slabije potražnje (prije Drugog svjetskog rata) naš godišnji ulov iznosio prosječno 20.000 kg. Nakon rata, zbog lovostaja i jače potražnje, godišnji je ulov (1953) iznosio 80.000 i više kg.O. Kc.

Lovljenje. J. živi u toplim morima; najveće se količine love u vodama Južnoafričkog Saveza i Jugozapadne Afrike, Australije, Novog Zelanda, Meksika, Japana, Bahamskih otoka, Britanskog Hondurasa, USA i t. d. U Evropi najviše jastoga love: Španjolska, Francuska, Velika Britanija (područje jugozapadne obale Cornwall); love se u Mediteranu (Tunis, Italija, Grčka i t. d.) i u Jadranu. Prema podacima statističkog godišnjaka organizacije FAO (1952—53), ulovljeno je 1953 na području Južnoafričkog Saveza 13.600 t rakova, u Jugozapadnoj Africi 10.300 t, u Australiji 8900 t, u Novom Zelandu 3400 t. Područje Lüderitza u Jugozapadnoj Africi središte je lova na jastoge. Najveća je luka za lov jastoga u Francuskoj Camaret. Ribari-lovci na jastoge iz Camareta, osim na francuskim obalama, love duž obala Engleske, Portugala i Maroka (između Agadira i Mogadora). Ovako velik radijus lova traži brodove s ugrađenim basenom (akvarijem) u sredini za transport živih jastoga do francuskih luka.

Najpoznatija lovišta jastoga duž istočne obale Jadrana nalaze se od otoka Premude do otoka Mljeta. Od Mljeta do albanske granice ističu se otok Sv. Andrije kod Dubrovnika i Konavoske stijene sve do rta Oštro. U zadarsko-šibenskom području ističu se Kornatsko otočje sa središtem oko otočića Mrtovca i područje Žirja; u splitskom području vanjska obala otoka Šolte, te brakovi oko Maslinice, Velikog i Malog Drvenika i Arhanđela. Među najbogatija lovišta ubrajaju se područja otoka Visa, Mljeta i Lastova i otočića: Palagruže, Sušca, Biševa, Brusnika, Sv. Andrije i Jabuke.

Prije Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji se prosječno lovilo oko 20 t jastoga godišnje. Taj se nivo proizvodnje održao i poslije rata sve do 1953; otad se ulov više nego učetvorostručio. Prema podacima Zavoda za statistiku NRH u Zagrebu, ulovljeno je (u t): 1952 god. 24, 1953 god. 82, 1954 god. 95, 1955 god. 85.

Radi zaštite naselja jastoga od prelova, kojemu su rakovi najviše izloženi, sve su države propisale zaštitne mjere, kao što su: apsolutna zabrana lova u vrijeme lovostaja, zabrana lova ženki s vanjskim jajima pod repom i t. d.

Jastozi se love vršama raznih oblika i veličine (s velikim okcima od najmanje 60 mm u promjeru) i jednostrukim mrežama stajačicama (s okcima na mreži oko 100 mm, mjereno od uzla do uzla); osim toga, jastozi zagrizu i na udicu povraza ili parangala. Lovi se na dubinama 20—120 m (najčešće između 40—80 m), u toplo godišnje doba dublje, u hladnije pliće. Vrše se ne spuštaju pojedinačno, već u skupinama od po 3 do 4 komada na jednom konopcu. U vrše se obavezno stavlja meka (svaka riba, ako je sasvim svježa). Na Kornatima za meku upotrebljavaju crnelja (Heliastes chromis) i kanjca (Serranus cabrilla); komiški ribari daju prednost kantaru (Cantharus lineatus); ribari sa Žirja kao meku upotrebljavaju narezane crnelje, škrpune (Scorpaena porcus) i pirke (Serranus scriba), a Mljećani razne usnjače (lumbrake) i crnelje. Ribe, upotrebljene za meku, rasplate se preko leđa ili narežu i nanižu na špag; takav se »ražnjić« objesi u vrši od jedne do druge strane. U zapadnoevropskim državama i USA za meku se upotrebljavaju glave od bakalara i njegovih srodnika, glave velike Atlantske plosnatice (Hippoglossus hippoglossus), menhaden i t. d. Lov jastoga uspješniji je noću nego danju.

U trgovini i prometu živim jastozima najvažnije je čuvanje jastoga do prodaje u basenima (jastožarama) uz obalu. To su obično baseni u obliku velike vrše ili drveni kavezi kod malih ribara, a kameni ili betonski baseni kod ribolovnih poduzeća ili ribarskih zadruga. Jastozi se prije otpreme moraju isprazniti; zbog toga se drže u basenu bez hrane najmanje 3—4 dana. Od lovišta do basena na obali prevoze se živi jastozi u brodskim basenima. Tako francuski brodovi za lov jastoga, koji love u vodama Mauretanije, imaju basene s kapacitetom od oko 20 t živih jastoga.

Postoji čitava mreža basena na francuskoj obali; ondje se čuvaju do otpreme i umjetno hrane; jastozi se ne hrane u brodskim basenima. Kod otpreme kopnom živi jastozi se specijalno pakuju, da bi potrošaču stigli živi. Na Kornatima se jastozi pakuju u posebne male košare s naizmjeničnim slojem sitne trave (goršćica), koja se prethodno ovlaži morem i slojem jastoga, kojima se pažljivo podvije zadak; zatim se košara zatvori poklopcem, koji se špagom ušije za košaru. Uredno pakovani jastozi ostaju živi 2—3 dana. Ako se pakuju u obične sanduke sa suhom drvenom slamom, brzo uginu. Živi se jastozi najbolje konzerviraju s dodatkom leda, koji se ne stavlja izravno na životinju, nego na sloj trave.

Jastozi imaju vrlo labilnu bjelančevinu zbog velikog postotka vode u mesu. Stoga, kad uginu, nastaje vrlo brzo raspadanje njihove bjelančevine pod utjecajem bakterija, koje redovito žive u mesu jastoga, a poslije ugibanja vrlo se intenzivno razmnožavaju. Zato je vrlo teško ustanoviti, koji j. nakon uginuća vrijedi za hranu.

Posljednjih godina najveće količine jastoga, koje dolaze u međunarodni promet, smrzavaju se, tako da se živim jastozima lome repovi, izvade im se probavni organi, a zatim se jastozi operu, sortiraju po veličini i umotaju u zavoj od celofana ili polietilena, odnosno u materije, koje ne propuštaju vlagu, pakuju se u standardne kutije od voštanog kartona i podvrgavaju procesu t. zv. dubokog smrzavanja. Kad je proces završen, spremaju se na temperaturi od —25° u rashladno skladište tvornice za smrzavanje. Kod preradbe očišćenih jastogovih repova u konzerve pazi se, da vremenski razmak između lomljenja repova i početka konzerviranja bude što kraći; inače može potamnjeti jastogovo konzervirano meso. Najmoderniju industriju smrzavanja i konzerviranja jastogovih repova imaju Australija, Novi Zeland i Južnoafrički Savez. One izvoze u USA preko 90% smrznutih i konzerviranih jastoga. Te države imaju vrlo stroge propise о kontroli kvalitete ovih proizvoda namijenjenih izvozu. Najjača industrija konzervi jastoga razvijena je u području Lüderitza, gdje postoji 6 tvornica s izvoznom kvotom od 1800 t; od toga 40% smrznutih, a 60% konzerviranih repova.

Jastogovo meso je vrlo cijenjena poslastica. Priređuje se kuhano na razne načine: s rižom, zatim preliveno majonezom ili spremljeno »na salatu«, t. j. začinjeno sirovim maslinovim uljem, vinskim octom (kvasinom) i paprom (biberom) i t. d.L. Kć.