JARUŽALO, plovna naprava sa strojnim ili ručnim pogonom za otkopavanje i prebacivanje mulja, zemlje, šljunka ili kamenja radi gradnje ili održavanja plovnih putova i luka. Održavanje plovnih putova, regulacija i navodnjavanje nije tekovina modernog vremena. Poznato je, da su stari kulturni narodi (na pr. Kinezi, Babilonci, Egipćani i Rimljani) razvili do visokog stupnja, u okviru tadašnjih tehničkih mogućnosti, metode gradnje i održavanja takvih objekata. Tehnički napredak posljednjih dvaju stoljeća odrazio se i na tom području. Od odlučne je važnosti u tome bio izum i usavršenje parnog i ostalih vrsta strojeva te upotreba željeza i čelika. Zamisao о prokopavanju Sueskog kanala porodila se još prije naše ere, te je — čini se — bilo pokušaja, da se ona i realizira. Međutim, ako se izračuna za to potreban broj ljudskih ruku, dolazi se do zaključka, da ni visokorazvijeno robovlasničko društvo, kao što je bilo ono u starom Egiptu, ne bi ekonomski moglo izdržati gradnju i daljnje redovno održavanje takva plovnog puta uz prometne uslove, kakvi su bili u ono vrijeme. Drugim riječima, ekonomske prednosti vodenog transporta bile bi manje od troškova gradnje i uzdržavanja kanala. Zbog toga su planovi gradnje takva kanala u ono doba, kako se čini, bili zasnovani više na strateškim nego na ekonomskim momentima.

Razvitkom brodogradnje dimenzije su brodova porasle do te mjere, da bi danas rijetko koja svjetska luka mogla primati suvremene velike brodove bez stalnog održavanja i produbljivanja. To pogotovu važi za one luke, koje leže na ušćima rijeka, ili duboko u njima, ili pak u području jakih morskih struja, gdje su veliki nanosi pijeska ili mulja. Takve su luke na pr. London na Temzi, Hamburg na Labi, Southampton, Glasgow, Bristol, Rotterdam, Antwerpen, Amsterdam, kod nas luka Ploče na ušću Neretve i t. d.

Do koje dubine treba ići, pitanje je, koje se mora detaljno razraditi. U prvom redu mora se uzeti u obzir ekonomski faktor, t. j. koliko se uopće isplati uložiti u takav posao, s obzirom na momentani promet i perspektive razvitka. (Ekonomski moment nije od značaja, ako se radi о nekom objektu velike strateške važnosti.) Treba, nadalje, uzeti u obzir karakter dna, strujâ, morske mijene, vrstu i količine nanosa te perspektive razvitka brodogradnje (gaz), da bi se na osnovu toga moglo zaključiti о opsegu radova, о potrebnim mehaničkim sredstvima i о njihovoj najprikladnijoj primjeni. Ne smije se smetnuti s uma ni to, kakve će sve vrste brodova pristajati u luci s obzirom na njihov gaz. Na pr. danas je velik problem za suvremene velike super-tankere, gdje će pristajati i kamo će ploviti. Ekonomski faktori s jedne strane podstiču povećanje dimenzija, odnosno nosivosti broda, dok je s druge strane za neke od velikih svjetskih luka ili kanala gotovo nemoguće stvoriti i održavati potrebne uvjete plovidbe za takve brodove zbog velikih troškova. Često se iskorištavaju prirodni faktori za postizanje željenog efekta. Usmjeravanjem struja može se katkad uz vrlo neznatna sredstva postići više nego skupim strojevima.

S obzirom na razne uslove rada razvilo se u toku vremena više različitih tipova jaružala.

Jaružalo s kablićima. Najčešće upotrebljavani tip jaružala je j. s kablićima ili vjedricama (bager kabličar, vjedričar; sl. 1). Kablići su poređani na jednom beskonačnom pomičnom lancu, tako da pri dnu grabe materijal i nose ga do gornjeg okretišta, gdje se iskreću i izbacuju ga u koso položene vodilice. Odatle materijal klizi ili u posebno spremište u trupu jaružala ili u maone privezane uz bok broda. Dubina kopanja dade se podešavati okretanjem sistema kablića oko gornjeg okretišta, odnosno pritezanjem i otpuštanjem koloturnika, na kojima visi donji dio sistema. Trup jaružala usidren je za vrijeme rada teškim sidrima i lancima; lanci prelaze preko bubnjeva vitala, tako da je na taj način omogućeno premještanje jaružala u željenom pravcu. Pogon beskonačnog lanca s kablićima vrši se u gornjem okretištu. Strojevi se nalaze u trupu, a pogonska energija prenosi se sistemom zupčanika, te lančanikom ili remenskim prijenosom. Taj tip jaružala ima katkad vlastiti pogon, te prema potrebi može samostalno ploviti od jednog mjesta rada na drugo. Jaružala s kablićima ne mogu raditi kod nemirna mora, te se stoga primjenjuju većinom u zaštićenim lukama ili kanalima. Prednost im je ta, što su prikladni za rad kod materijala raznih tvrdoća (konglomerat, kreda, čvrsta glina, pijesak, mulj). Jaružala s kablićima upotrebljavaju se za iskopavanja do 20 i više metara dubine. Nagib sistema s kablićima je maksimalno 45⁰. Kapacitet do 1000 t/sat iskopanog materijala. Pojedini kablići mogu imati kapacitet do 1 m³. Na brodu se nalaze stambene i ostale prostorije za smještaj i život posade. Trup broda izrađen je obično u obliku pontona, jer strujna linija nije toliko važna, budući da j. najveći dio vremena provodi na radu, a veoma malo u plovidbi. Iz istog razloga ne isplati se uvijek ugrađivati samostalnu propulziju, već se j. tegli od mjesta do mjesta rada. Katkad postoje na brodu dizalice s grabilicama, tada se govori о kombiniranom tipu kabličara s grabilicama.

Jaružalo na principu usisavanja izvlači materijal usisavanjem (sl. 2 i 3). Za te svrhe služi snažna centrifugalna sisaljka, koja povlači vodu s muljem ili pijeskom kroz specijalno konstruiranu cijev i baca je u zdenac na brodu ili u maonu. U zdencu se talože čvrste sastojine, dok se voda prelijeva preko zdenca. Ako je materijal dna suviše čvrst, da bi ga se moglo sisati, razmekša se pomoću snažnih mlazova vode. Mlaznice su priključene u blizini usisnog otvora, tako da se u vodi raspršena masa odmah usisava. Ponekad se umjesto mlazova za omekšavanje upotrebljava jedna vrsta glodalice; to je sistem rotirajućih noževa, koji režu i usitnjuju masu, da bi se mogla lakše s vodom usisati. Za vrijeme rada nije potrebno fiksirati usisno jaružalo, kao što je to slučaj s kabličarom, već se usisavanje vrši u laganoj plovidbi. Zbog toga se ne gubi dragocjeno vrijeme za premještanje. To znači, da će za taj tip jaružala biti u većini slučajeva neophodna vlastita propulzija. Primjena tog jaružala naročito je prikladna, ako se uz obalu kanala ili rijeke nalazi teren, koji je potrebno nasipavati (na pr. Novi Beograd). Od jaružala polaze cijevi, koje se dadu produljivati i premještati, tako da se u jednom procesu vrši iskopavanje i nasipanje. Brzina podizanja iskopine mnogo je veća nego kod kabličara. Usisno j. može usisavati pijesak, mulj i šljunak, ali ne može efikasno raditi, ako je dno od masne gline, od tvrdo staloženog šljunka ili ako se radi о većim gromadama kamenja. Usisno j. ima znatne prednosti pred svim ostalim tipovima, ako radi na podesnom terenu. Taj tip jaružala traži također dosta mirnu vodenu površinu, jer kod valjanja postoji opasnost da se oštete usisne cijevi.

Jaružala s grabilicama. Takva se vrsta jaružala (sl. 4) upotrebljava, gdje nije toliko važan količinski efekt, a gdje se s ostalim vrstama jaružala ne bi moglo doseći mjesta, koja treba otkopati ili očistiti. To nastupa u lukama, kada se čiste kutovi uz gat, zatim kod vađenja sipkog tereta (ugljen, rudača i sl.) iz potonulih brodova, a može se upotrebiti i za prekrcaj. Obično ima vlastiti pogon, jer dosta često mijenja mjesto rada.

Jaružalo žličar (sl. 5). Upotrebljava se u slučaju, kad su uslovi iskapanja s obzirom na materijal naročito teški. Volumen »žlice« iznosi 0,5—12 m³. Zbog velikih porivnih sila prilikom rada potrebno je trup dobro fiksirati. Fiksiranje se vrši pomoću verti kalnih stupova (nogara), na kojima se cijeli trup nešto odigne. Jedan dio težine jaružala oslanja se tada na stupove, koji počivaju na dnu i preuzimaju porivne (uzdužne) sile, koje nastaju radom »žlice«. Iskopani materijal obično se ubacuje u maonu.

Manevar se vrši tako, da se odignu stupovi te se zatim odrivom »žlice« na dnu j. dovede u željenu poziciju i tamo opet fiksira. Lanci i sidra ovdje nisu potrebni, što je velika prednost, ako j. radi na prometnim mjestima. Žličari obično nemaju vlastitog pogona za plovidbu.

Ako je dno od kamenih stijena, najprije se minira i zatim očisti kabličarom, grabilicom ili žličarom. Za iste se svrhe upotrebljava i t. zv. brod bušilica (v. Brodovi, specijalni), odnosno brod razbijač.S. Šr.

LIT.: E. C. Shankland, Dredging of Harbours and Rivers, Glasgow 1949.

Jaružalo riječno (bager, kopač, gliboder), parni ili motorni brod, osobite konstrukcije, dug 27—56 m, širok 6—10 m, visok 2—4,50 m, prazan gazi 1,40—3,60 m, a opterećen 1,50—5,60 m, nosivosti 185—1000 t, s kapacitetom 100—463 m³/sat. Služi za vađenje raznovrsnog materijala iz vode radi čišćenja plovnih putova i povećanja dubina na plićacima i u kanalima. Služi i za vađenje materijala, potrebnog za građevinske radove i za nasipanje niskog terena. Prema namjeni, ima ih različitih konstrukcija, dimenzija, tipova i sistema, pokreću se vlastitim pogonom ili ih tegle drugi brodovi. Na plovnim rijekama upotrebljavaju se dvije vrste: s vjedrima (jaružala vjedričari) i sa cijevima (jaružala sisavci, refuleri). Jaružala vjedričari upotrebljavaju se za vađenje pijeska, šljunka i t. d., a bageri sisavci za vađenje sitnog pijeska, mulja i blata; posljednji su osobito podesni za čišćenje zimovnika i ušća kanala, jer pomoću cijevi, montiranih na glavnu cijev, izbacuju materijal iz rijeke na određeno mjesto van korita kanala, odnosno zimovnika. Kad naiđe voda u rijeci, pijesak se više ne može vratiti u korito.

Za poslugu jaružala vjedričara upotrebljava se čitava karavana, koja se na plovnim rijekama naziva jaružalska karavana, a sastoji se najmanje od jednog tegljača, nekoliko blatnjača, salmusa, čamaca i plovila s ugljenom (ugljarica). Tegljač služi za teglenje karavana do mjesta rada i za odvlačenje punih blatnjača, vraćanje praznih i postavljanje za utovar. Materijal iz blatnjača iskrcava se na rubu plovnog puta ili uz neki prud. Kad nadođe velika voda, ona obično taj materijal ponese sa sobom i taloži ga na nekom drugom mjestu. Šljunak i pijesak, vađen iz korita rijeke u građevinske svrhe, izravno se sipa u plovila i odvozi.

Za poslugu jaružala sisavca upotrebljavaju se samo cijevi i jedno plovilo s ugljenom. Cijevi se instaliraju na stroj i pomoću pritiska izbacuju mulj, blato i sitni pijesak iz korita rijeke na određeno mjesto.

J. vjedričar vadi materijal iz korita rijeke pomoću vjedara, kojih je 20—30 poredano u obliku vijenca jedno za drugim na puzalu (glideru). Među sobom su povezana tako, da se ne mogu izvrnuti ni okrenuti, a pokretati se može svako za sebe samo naprijed. Vjedra su tako udešena, da se spuštaju na potrebnu dubinu, svojom težinom i pokretom naprijed zahvataju materijal, a pomoću stroja i drugih instalacija izdižu se na površinu i naginjanjem sipaju materijal u plovilo.

Jaružala imaju ponajviše nekoliko raznovrsnih strojeva, koji im služe za razne svrhe. Često se jedan stroj pomoću posebnih instalacija može upotrebiti za dvije i više svrha (na pr. dok se j. nalazi u pokretu, stroj mu služi za pogon, a kada se ukotvi, služi mu za vađenje materijala).D. P. i K. Bn.