JARBOL (od lat. arbor ili arbos, drvo) je dio brodske opreme i može služiti u razne svrhe. Na jedrenjacima i sportskim jedrilicama glavna mu je svrha da nosi jedra, pa se može smatrati gotovo isto toliko važnim, koliko i sam trup, jer se bez njega ne može zamisliti pokretanje broda. Na trgovačkim brodovima s mehaničkim pogonom, osobito na teretnim, služi u prvom redu kao nosilac pribora za ukrcavanje i iskrcavanje tereta, a osim toga za smještaj raznih signalnih sredstava i antena za radio-službu. Budući da se sve to može postići i bez jarbola, to on na trgovačkim brodovima nije više neophodno potreban, pa ima takvih brodova i bez jarbola. Ratnim brodovima, međutim, jarbol služi kao nosilac radiotelegrafskih i radarskih antena, signalnih križeva i svjetiljaka. Osim toga na jarbolima su visoko postavljene promatračnice, tako da je takvim brodovima jarbol prijeko potreban. Osim navedenih glavnih svrha postoje i neke sporedne. Jarboli se na pr. mogu iskoristiti kao dimnjaci za odvod plinova iz kuhinje ili iz manjih motora s unutrašnjim sagorijevanjem, uglavnom na manjim jedrenjacima. Na ratnim brodovima mogu zbog visokog usisa služiti za dovod svježeg zraka u brod, kad se taj nalazi na prostoru zagađenom otrovnim plinovima. Ima, međutim, i takvih jarbola, koji nemaju nikakvu svrhu, već se postavljaju samo iz estetskih razloga.

Općenito. Jarboli su u najviše slučajeva okruglog presjeka. Na manjim sportskim jedrilicama presjek ima oblik kaplje, a dvonožni jarboli imaju katkad eliptičan presjek. Drveni su jarboli normalno punog presjeka, a ponekad su radi uštede na težini na sportskim jedrilicama i šuplji. Drveni se jarboli uglavnom rade od borovine, pičpinjevine ili omorike. Čelični su jarboli uvijek šuplji, a rade se od bešavnih cijevi ili od savinutih limova, koji su međusobno zakovani ili zavareni i u uzdužnom smjeru normalno pojačani raznim zavarenim ili zakovanim profilima (sl. 1).

U uzdužnom smjeru jarboli su gotovo uvijek ravni osim na manjim sportskim jedrilicama, gdje gornji dio može biti zavinut prema krmi.

Jarbol može biti po dužini izrađen od jednog komada (goli j.) ili pak od više komada. Donji dio (deblo) je tada jači, a gornji dijelovi (nastavci) su slabijih dimenzija. Spoj nastavaka s deblom može biti čvrst ili tako izrađen, da se nastavci mogu spuštati radi prolaza ispod mostova. Jarboli nose na sebi sošnjake i križeve za smještaj jedara i uređaja za signalizaciju te tovarice za ukrcavanje i iskrcavanje tereta, pa su potrebni raznoliki okovi uz one, što služe za spoj donjeg dijela jarbola s nastavcima.

Osim običnih jarbola postoje dvonožni (sl. 2), tronožni i rešetkasti jarboli. U novije doba pojavili su se i okretljivi jarboli. Sl. 3 prikazuje takav jedan j., koji pored normalnih tovarica ima jednu za teret do 30 t. Kako je j. okretljiv, može se s tom tovaricom raditi na grotlu ispred jarbola i iza njega. Dvonožni se jarboli upotrebljavaju na teretnim brodovima, a tronožni i rešetkasti na ratnim brodovima (v. PE, I, Brod, Razvitak trgovačkih brodova, Razvitak ratnih brodova). Na jednom te istom brodu mogu postojati razne vrste jarbola. Oni su uvijek postavljeni duž središnjice broda, okomito na vodenu liniju, ili pak s manjim ili većim nagibom prema krmi. Jedrenjaci imaju te nagibe od 2° pa do 7°, da bi se postiglo što naglije praćanje križeva, no svi jarboli nemaju isti nagib. Ponekad najmanji nagib ima pramčani jarbol, a — polazeći prema krmi — jarboli dobivaju sve veći i veći nagib. Na brodovima s mehaničkim pogonom normalno se nagib jarbola ravna prema nagibu dimnjaka. Na putničkim brodovima i jahtama jarboli su također nagnuti i — kao na jedrenjacima — pramčani jarbol ima manji nagib od krmenog. Ako se dimnjak nalazi između jarbola, daje mu se veći nagib od pramčanog, a manji od krmenog jarbola. Na teretnim brodovima, gdje jarboli nose uređaj za ukrcavanje i iskrcavanje tereta, jarboli u pravilu stoje okomito, da se izbjegne štetno njihanje samarica.

Položaj jarbola po dužini broda diktiraju naročite potrebe ili pak estetski razlozi. Na jedrenjacima se ide za tim, da zajedničko težište jedara padne što povoljnije prema podvodnom lateralnom planu broda. Kod teretnih brodova jarboli su postavljeni isključivo s obzirom na položaj grotala, a na ratnim brodovima se nastoji da jarboli budu što bliže artiljerijskim i brodskim komandnim mjestima, koja su smještena u visokim nadgrađima. Na ratnim brodovima to zahtijevaju najčešće tri uvjeta: što se jarboli mogu čvrsto povezati s tim nadgrađima i tako imati manju slobodnu visinu ; što se time dobiju kraće veze između komandnih mjesta i raznih uređaja na jarbolima; što se protuavionskim topovima ostavlja slobodno nebo. Ako se radi о brodu, na pr. putničkom ili jahti, kod koga nema naročitih zahtjeva za postavljanje jarbola, položaj se određuje samo prema estetskom izgledu. Na takvim brodovima normalno je razmak prednjeg jarbola od pramca uvijek manji nego razmak od krme do stražnjeg jarbola, pri čemu se mora imati na umu i udaljenost od dimnjaka ili grupe dimnjaka.

Broj jarbola. Jedan jarbol imali su najstariji brodovi već u pretpovijesno doba; na njemu je bilo razapeto jedno križno jedro. I fenički i grčki brodovi imali su jedan jarbol. Rimljani su oko ← 500 uveli drugi jarbol, koji je na corbitama bio veoma kos i nalazio se pri vrhu pramca; bio je dakle sredina između jarbola i kosnika. Bizantski karabi imali su dva velika jarbola, a hrvatski brodovi u prvoj polovici X. st. tri gola jarbola. Košni nastavci na jarbolima pojavili su se u XV. st., a drugi (sljemeni) nastavci u XVII. st. Oko 1760 pojavili su se kratko vrijeme treći, vršni nastavci, ali poslije deset ili petnaest godina opet su odbačeni; otad su ostala samo dva nastavka na svakom jarbolu: košni i sljemeni.

Broj jarbola na jedrenjacima ovisi о veličini broda i površini jedara. Jedrenjaci imaju 1—5 jarbola. (U početku XX. st. neke su američke golete imale i 7 jarbola.) Prema broju i položaju, jarboli se, počevši od pramca prema krmi, nazivaju: tablica

Ako jarbol najbliži krmi nema križnih jedara, tada nosi i kod najvećih jedrenjaka samo jedan nastavak i zove se šturi jarbol. Njegov se nastavak zove vršni nastavak, a uza nj se razapinje osobito trokutno jedro: vrška.

Broj jarbola na teretnim brodovima na mehanički pogon ovisi о broju grotala i željenoj brzini ukrcavanja i iskrcavanja, a na ratnim brodovima normalno se nalaze dva jarbola. To je potrebno radi visokog smještaja antena, no bolje je, ako se može zadovoljiti jednim jarbolom, jer se otežava neprijatelju dobijanje podataka о smjeru vožnje. Putnički brodovi i jahte imaju normalno dva jarbola. Podmornice imaju obično niske jarbole, koji se dadu uvlačiti, no ima slučajeva da postoje i visoki jarboli, koji se prije zaronjavanja preklope uz palubu, da se smanji otpor u podvodnoj vožnji. Prijeklopne jarbole imaju i riječni brodovi, da se omogući prolaz ispod mostova. Riječni monitori imaju teleskopske jarbole.

Visina jarbola treba da bude u stanovitoj proporciji s dužinom broda, ukoliko ne postoje drugi važniji razlozi. Na pr. na jedrenjacima se uzimaju što viši jarboli radi višeg smještaja jedara, budući da se brzina vjetra, a time i pritisak na njih povećava s visinom iznad morske razine. Na ratnim brodovima potrebna je što veća visina jarbola, da bi promatračnice bile što više, kako bi se dobio slobodan vidokrug na sve strane i izbjeglo smetnje od dima iz dimnjaka i barutnog dima vlastite artiljerije te od vodenih stupova od eksplozije podbačenih metaka neprijateljske artiljerije. Na teretnim brodovima uzima se samo tolika visina jarbola, koliko je potrebno za prikladan smještaj uređaja za ukrcavanje i iskrcavanje tereta. Jarboli na jedrenjacima mogu doseći visinu od oko 40 m, a na ratnim i do 60 m. Visina jarbola na jednom te istom brodu nije jednaka, pa tu nailazimo na razne kombinacije.

Čvrstoća jarbola. Jarboli na jedrenjacima, teretnim i ratnim brodovima izloženi su raznim naprezanjima i zato se moraju pravilno dimenzionirati i svrsishodno pričvrstiti uz brod. To osobito vrijedi za visoke jarbole jedrenjaka i ratnih brodova te za jarbole teretnih brodova, kad imaju tovarice (samarice) za iskrcavanje težih tereta, koji ponekad dostižu i do 200 t.

Tlak jedara na jarbol je oko 3,4 puta veći od normalnog pritiska vjetra na čitavo jedrilje tog jarbola, a vlak u priponi je veći za oko 3,5 puta od istog tlaka vjetra (sl. 4). Tlak stvara izvijanje jarbola, usto još i savijanje i torziju. Križnjak sa pet jarbola može imati do 1200 m² jedara na jednom jarbolu. Uzme li se pritisak vjetra samo 5 kg/m², to tlak vjetra na taj jarbol iznosi 6 t, pa bi opterećenje izvijanja iznosilo oko 20 t. Zbog tako velikih sila u jarbolima jedrenjaka u doba drvene brodogradnje promjeri jarbola uz palubu prelazili su 1 m. Ne nalazeći debla takvih dimenzija, gradili su se jarboli od više debala i vezivali međusobno grljcima od konopa, dok se nisu počeli upotrebljavati željezni prsteni.

Na teretnim parobrodima i motornim brodovima jarboli se moraju dimenzionirati prema svrsi, kojoj služe, prema predviđenoj nosivosti tovarica (samarica) i prema tome, da li je jarbol slobodan ili pripet priponama. Jarbol s tovaricom za ukrcavanje i iskrcavanje lakših tereta ima jednostavniji uređaj. Ako se za jarbol bez pripona na shematskoj slici unesu prave veličine sila i uzme u obzir trenje u koloturima (sl. 7), može se izvršiti dimenzioniranje jarbola, tovarica, konopa i raznih okova. Ako je jarbol pripet priponama, rad je mnogo opsežniji, jer se radi о statički neodređenom sistemu, a pripone su različito opterećene već prema nagibu samarice i njenu otklonu od simetrale broda. Kod takva proračuna treba uzeti u obzir najnepovoljniji slučaj, koji može nastupiti.

Pri proračunima čvrstoće jarbola mora se uzeti u obzir i djelovanje njihanja broda. Ta je okolnost neobično važna, osobito na jedrenjacima s visokim jarbolima i teškim križevima i sošnjacima na njima, a to se u staro doba nije uzimalo u obzir. Ta je okolnost važna i na teretnim brodovima, jer iako su tu jarboli niži, na njima se često nalaze teške tovarice. Ako se zbog neke vanjske sile brod nagne za kut φ (sl. 4), čim ta sila prestane djelovati, brod će se početi njihati oko uzdužne osi, za koju se uzima da prolazi kroz sistemno ležište G, iako ta os mijenja svoj položaj.

Kad je brod nagnut za kut φ, on momentano miruje, ali kod vraćanja u srednji položaj brzina njegova njihanja sve više raste. Zbog inercije on se ne zaustavlja u srednjem položaju, već se dalje naginje prema suprotnom boku, gdje mu brzina opet padne na nulu (v. PE, I, str. 689). Prema tome se u prvoj polovini njihaja brod njiše s akceleracijom, a u drugoj s retardacijom. U jednom i drugom slučaju nastaju sile, koje ovise о akceleraciji (retardaciji).

Kutna akceleracija

\(\displaystyle \varepsilon=\cfrac{d^2\varphi}{dt^2}=\cfrac{Moment\;stabiliteta}{Moment\;tromosti\;masa}=\cfrac{D\cdot MG\cdot sin\,\varphi}{I}\) , pa se dobije \(\displaystyle \varepsilon=\cfrac{MG\;sin\,\varphi}{K^2}\cdot g\) , gdje je K radijus momenta tromosti masa broda. Trajanje njihaja \(\displaystyle T=\pi\sqrt{\cfrac{K^2}{MG\cdot g}}\) može se naći za slične brodove, pa se iz toga može dobiti K. Iz te formule može se vidjeti, da je trajanje njihaja to kraće, što je veća metacentarska visina MG. Zbog nepoznavanja teorije broda događalo se kod ratnih brodova na jedra, da su radi tobožnje sigurnosti dobivali prevelik stabilitet, te su se zbog toga jarboli i nastavci kod većih valova naprosto lomili. Budući da je jarbol vezan uz brod, mora imati istu kutnu akceleraciju. Zamisli li se masa jarbola Q/g koncentrirana u težištu S, a udaljenost S od G neka je r, onda je obodna akceleracija u točki S = r ε. Sila, koja nastaje zbog te akceleracije, jest

\(\qquad\qquad\displaystyle B=\cfrac Qgr\cdot\varepsilon=Q\;sin\,\varphi\;\cfrac{MG}{K^2}r\) , a ukupna sila, koja opterećuje jarbol na savijanje, jest:

\(\qquad\qquad\displaystyle P=Q\;sin\,\varphi+Q\;sin\,\varphi\;\cfrac{MG\cdot r}{K^2}\)

Ako jarbol nema pripona, mora se dimenzionirati s obzirom na tu silu, a ako postoje pripone, može konstrukcija biti lakša.

Na ratnim je brodovima taj problem najteže riješiti iz ovih razloga: 1. jarboli su viši nego na bilo kojem drugom brodu; 2. velike težine osmatračnica i antena za radar nalaze se pri vrhu jarbola, pa je težište S mnogo udaljenije od G; 3. što ratni brodovi uopće nemaju pripona, jer one smetaju artiljeriji.

Preračunavanju dimenzija jarbola treba posvetiti naročitu pažnju. To pogotovu vrijedi za ratne brodove zbog velikih visina jarbola, a i zbog toga, što je potrebno, da se promatračnice što manje tresu, jer je to osnovni uvjet za razna mjerenja preciznim instrumentima. U tome je glavni uzrok, što samo ratni brodovi imaju tronožne i rešetkaste jarbole.

Kod jednostavnijih slučajeva na jedrenjacima i trgovačkim brodovima primjenjuju se propisi klasifikacionih društava, koji su uz teoretsko proučavanje nastali na osnovi dugogodišnjih iskustava. Tako Lloyd’s Register, Bureau Veritas i druga klasifikaciona društva propisuju dimenzije jarbola oslanjajući se prvenstveno na visinu jarbola, dužinu i opterećenje samarice i način, na koji je jarbol pričvršćen uz trup broda. Ti propisi također govore о pojačanjima jarbola u peti, ležaju na palubi ili u ležaju hajmice ili drugih okova. Tu se govori i о pojačanju i načinu gradnje trupa na tim mjestima. U tim propisima se također govori о smanjenju dimenzija jarbola od palube prema glavini jarbola, što prosječno iznosi 15%. Po tim propisima maksimalne dimenzije jarbola od 18 т visine, koji je učvršćen i ima leto, a nosi samaricu normalne dužine s opterećenjem od 8 t, iznose 765  10,5 mm. Prema tim propisima munjovod mora biti postavljen na svim drvenim, kompozitnim ili čeličnim brodovima, ako su jarboli ili nastavci drveni. Munjovodi nisu potrebni samo kod čeličnih brodova sa čeličnim jarbolima. Propisi određuju razne detalje izvedbe munjovoda, a i načine osiguranja, kad se brod nalazi u doku.

LIT.: F. L. Middendorf, Bemastung und Takelung der Schiffe, Berlin 1903; T. Schwarz, Die Entwicklung des Kriegsschiffbaues vom Altertum bis zur Neuzeit, Berlin 1912; K. Franz, Die aestetische Gestaltung des Schiffes auf der Grundlage technischer Zweckmässigkeit, Berlin 1927; G. Nicol, Ship Construction and Calculations, Glasgow 1937; P. Mardešić, Pomorstvo, Zagreb 1944; Johow i Foerster, Priručnik za brodogradnju, Zagreb 1951: H. Evers, Ratna brodogradnja, Zagreb 1951; A. Kari, Projektiranje i troškovi gradnje trg. brodova, Zagreb 1954; M. Milošević, Nauka о brodu, Cetinje 1955.A. Α.

Oprema jarbola na jedrenjacima. Drveni jarbol svršava na donjoj strani petom. To je četvorokutni završetak, koji kod manjih brodova ulazi u petnicu na pasmu. Petnica sprečava pomicanje i zakretanje jarbola. Na drvene jarbole natakne se na donjem kraju čelični prsten, koji sprečava cijepanje pete. Drveni se nastavci izrađuju na donjem kraju četvorobridno, da se u košu mogu osigurati protiv zakretanja.

Jarboli probijaju palube kroz osobita grla, koja moraju imati dovoljno širok otvor, da se jarbol može lako utaknuti. Na gornjoj palubi grlo je nepromočivo; u grlu je jarbol učvršćen klinovima.

Na oplati glavne palube otvor je 60—70 mm širi od promjera jarbola te se pojačava limom i uglovnicom. Pošto se jarbol utakne, zabiju se klinovi od pičpinjevine, koji se pokrivaju platnenim ovratnikom (sl. 6 ). Ako jarbol mora proći kroz nadgrađe ili kućicu, u grlu se na krovu toga nadgrađa jarbol ne smije učvrstiti, već se izrađuje t. zv. široki ovratnik, da se može iznad grla malo pomicati (sl. 8). Platneni ovratnici zaštićuju grlo od vlage.

Na jedrenjacima se oko jarbola obično nalazi prstenjak, jak željezni obruč, pričvršćen očnjacima na palubu. Za nj se kvače stalci (mrtvi krajevi konopa) ili nepomični koluti koloturnika. Na najzgodnijoj visini za rad, oko jarbola je obično stisnut jedan čelični prsten s klinovima, koji na šturom jarbolu često nosi zglob deblenjaka. Klinovi služe za nametanje teklaca raznih užeta pomične opute (vrvi). Pokraj jarbola, i to obično ispred, desno i lijevo od njega, razmještaju se uzdenjaci, velike četvorokutne bitve sa više raka i koluta, koji služe za provlačenje uzdi jedara tog jarbola. Ispred uzdenjaka uvijek se namještaju klinarice, vodoravne gredice s klinovima, na koji se nameću i vežu krajevi uzda, koji izlaze iz uzdenjaka.

Ako jarbol nosi sošno jedro s kliznom hajmicom, duž stražnje strane jarbola nalazi se klizna tračnica, po kojoj kližu hajmice deblenjaka i srednjaka, kao i svi potkovičasti prsteni, koji drže prednji porub jedra uz deblo jarbola.

Koš je mjesto, gdje se košni nastavak naslanja na deblo. Ispod koša s desne i lijeve strane jarbola namješteno je pojačanje, t. zv. čeljusti, koje služe kao temelj koša. One nose dužice i na njima leži čitav koš. Čeljusti su dva lima, prikovana ili zavarena uz jarbol, tako da tvore četiri koljenice. Dušci su na drvenom košu drvene gredice, a na željeznom čelične uglovnice, koje leže na prednjim jarbolima usporedno s ravninom palube, a na stražnjim usporedno s vodenom linijom. Oni počivaju na čeljustima, drže čitav koš i svojim stranama sprečavaju zakretanje pete nastavka (sl. 10).

Krstaci su drvene gredice, odnosno čelične uglovnice, koje stoje poprijeko ispred jarbola i nastavka i iza njih, te služe kao temelj za rešetku koša. Osim krstaca između dužaca nalaze se i kračuni, koji čvrsto spajaju jedan i drugi dužac i tvore okvir oko glave jarbola i pete nastavka, tako da sprečavaju okretanje jarbola i nastavka. Drveni se kračuni umeću između dužaca lastavičjim repom, a krstaci se nasađuju preko dužaca opalčenjem.

Na čeličnim deblima upotrebljavaju se i čelični koševi, koji se dosta razlikuju prema tome, da li su deblo i nastavak od čelika, ili je nastavak drven; odnosno, da li su deblo i nastavak spojeni u jednu čeličnu cijev. Na čeličnim koševima kračuni su zapravo željezni okviri, koji okružuju glavu jarbola i petu nastavka (sl. 10).

Nastavak se namješta na svoje mjesto uvlačenjem u otvor glavine i u svoju petnicu odozdo. No ako je malena visina koša nad palubom, prednji kračun mora biti izrađen tako, da se može otvoriti, kako bi se nastavak mogao uvući koso u glavninu, umetnuti u petnicu i kračun zatvoriti. Kad je nastavak na taj način dignut na svoje mjesto, u njegovu se petu utakne jak uvrazni klin, koji ga onda drži na određenoj visini.

Pri dnu nastavka ili na njegovoj peti obično se nalazi kolut ili očnjak, koji služi za učvršćenje uvraza. Uvraz je uže ili koloturnik, kojim se nastavak uvlači na svoje mjesto ili spušta na palubu, pošto se odstrani uvrazni klin.

Rubnjak je obrubna uglovnica čitavog koša, koja mu određuje vanjski oblik. Pričvršćen je о krajeve dužaca i krstaca te ima rupe za provlačenje priponica. Rubnjak je na prednjoj strani polukružan ili eliptičan. Taj je oblik na križnim jedrilima veoma važan i zavisi od mogućnosti praćanja križeva. Današnji križni brodovi mogu jedriti do oko 6 zraka uzvjetar. Stoga mora postojati mogućnost, da se križevi praćaju do 3 zrake, t. j. oko 34° od uzdužnice, pa rubnjak mora imati takav oblik, da križ ne bi pripone nastavka previše utiskivao onda, kad se praća do kraja na jednu ili na drugu stranu. Rubnjak na svom kraju nosi potreban broj rupa za očnjake, na koje se pričvršćuju koloturi trbušnih ubralja jedra. Preko krstaca polaže se rešetka. To su uzdužne trenice, koje tvore t. zv. košnu ploču. Trenice najbliže jarbolu su odmaknute, kako bi se mornari mogli provući u koš.

Košić je veoma sličan košu, samo se izrađuje mnogo lakše i jednostavnije. On spaja košni nastavak sa sljemenim nastavkom. Košić mora biti tako izrađen, da se može sasvim skinuti s košnog nastavka, a namješta se tek onda, kad se košni nastavak provuče kroz košnu glavinu i izvuče iznad nje. Na košić se često namješta otklanjalka, koja potiskuje zaputke, tako da teku pod što povoljnijim kutom (sl. 10, C).

Glavina je u staro doba bila drveni okvir, a danas je željezni ili čelični okov, koji spaja deblo s donjim krajem košnog nastavka. Ona je važan okov, о čijoj čvrstoći ovisi otpornost čitavog jarbola. Glavina ima oblik naočara: jedan se otvor natakne na glavu jarbola, s kojim se može čvrsto i stalno spojiti, a kroz drugi se otvor provuče nastavak. Glavinica, koja spaja košni nastavak sa sljemenim, ne smije biti pričvršćena na glavu košnog nastavka, jer se prilikom skidanja toga nastavka mora odstraniti, kako bi košni nastavak mogao proći kroz glavinu debla. Otvor glavine, kroz koji prolazi nastavak, mora biti toliko širok, da se nastavak na tom mjestu može obložiti kožom. Na prednjoj strani glavina nosi vješala hajmice košnog križa, a na stražnjoj uškice za košno leto.

Glavinica je mnogo lakše građe, nosi lakšu sohicu za donji sljemeni križ, često nema uškica za klobučnice, jer je ispod nje pomični (gornji košni) križ, čije se klobučnice redovito pričvršćuju pod košićem. Ako je košni nastavak drven, onda je kroz glavinicu i kroz čitavu glavu nastavka provučen jak svornjak, koji sprečava okretanje glavinice. Kad je potrebno, na glavinici se izrađuju uške za leto, za zaputke glavinice i dr. (sl. 10, D).

Nastavci imaju i razne druge okove i pribor. Tako košni nastavak ima jednu raku s kolutom za podigač košnog križa, a sljemeni nastavak ima od 1 do 4 rake s kolutima za podizače gornjeg sljemenog, vršnog i nadvršnog križa. Za nametanje pripona i zaputaka nastavci su konično zarezani, a zarezi (vratovi) su obloženi bakrenom čahurom (ovratnikom), koja je na donjem kraju polukružno odebljana, da se na tom mjestu mogu nasloniti sve zaputke. Donji vrat, poprilici u sredini sljemenog nastavka, zove se sljemeni vrat, a onaj pri vrhu nastavka je vršni vrat. I šturi jarbol ima dva vrata, koji se zovu donji i gornji vršni vrat.

Na vrhu golog jarbola ili najvišeg nastavka nalazi se jabuka, drvena kuglasta kapica, koja obično ima dvije rake s kolutima za zastavne uzice (sl. 10, D).

Vjetrokaz, koji u vožnji pokazuje smjer prividnog vjetra, obično se namješta na vrhu krmenog jarbola. Na malim obalnim jedrenjačama naši pomorci namještaju najrazličitije vjetrokaze (kokote, ptice, zastavice, avione i t. d.), koji služe i kao ukras. Veliki jedrenjaci imaju obično dvije vrste vjetrokaza: rukavac ili šiljak s pločicama. Rukavac je prišiveno čvrsto platno na bakrenom obruču, koji se slobodno okreće oko vertikalne osi. Šiljak s pločicama sastoji se od vodoravne šipke, koja je u sredini nataknuta na šiljak jabuke. Na jednom kraju šipka nosi dvije pločice, koje su pri kraju razmaknute, da po njima vjetar bolje struji; na drugom kraju šipka nosi kuglicu kao protuuteg i kazalo vjetra.P. M.

Jarboli na sportskim i malim brodovima. Naši gucovi, pasare, leuti, bracere, trabakuli, peligi i dr. imaju jarbole, a i druge oblice, najjednostavnije konstrukcije. U čamcima takav jarbol prolazi kroz klupu ili uz klupu i usađuje se u petnicu, koja se nalazi na lokoćama. Kod manjih čamaca često nema nikakvih pripona, inače redovito samo 1—2 sa svake strane. Jarboli čamaca masivni su i čvrsti i lako podnose mala naprezanja od tlaka vjetra na relativno mala jedra. Kod brodica (leuti, bracere i t. d.) jarboli prolaze kroz palubu i imaju petnicu postavljenu na lokoćama, a učvršćeni su priponama od čeličnog čela na stranama i naprijed, Kod ovih je brodova sve manje značenje i upotreba jarbola zajedno s jedrom, jer se sve više upotrebljavaju motori kao pogonsko sredstvo.

Jarbol sportskih jedrilica ostao je jedan od elementarnih dijelova broda. S razvojem jedrilica i jedra, razvijao se i jarbol i to oblikom i nosivošću. Od punog obrađenog debla stvoren je sastavljen, lijepljen, profiliran drveni jarbol, željezni jarbol i jarbol od laganih metala. Isto tako se od masivnog jarbola relativno male visine (sl. 11, Α), koji je nosio sošna jedra, razvio vitak i visok jarbol za visoka trokutna bermudska jedra (sl. 11, B), dok nije došlo do današnjih odnosa širine prema visini jedra kao 1 : 3, pa i više (sl. 11, D). U tom je razvoju jarbol u jednoj fazi bio zakrivljen (sl. 11, C); na to su poticala aerodinamička ispitivanja površina u strujanju. Međutim su takvi jarboli gotovo sasvim nestali zbog svojih relativno slabih svojstava čvrstoće i krutosti prema ravnom jarbolu i zbog nezgoda oko šivanja i upotrebe jedara za takve jarbole.

Velika visina današnjih jedara, a time i jarbola jedrilica, uslovljena je aerodinamičkim zapažanjima, koja su dala odnos širine i visine jedra, a i činjenicom, da brzina vjetra pojačava s visinom nad vodenom površinom. Stabilitet jedrilica zahtijeva najveće moguće smanjenje težine elemenata iznad vodene linije. To pogotovu vrijedi za jarbole, čiji momenti (težina X udaljenost) kod nagiba mogu dostići osjetljive veličine zbog velikih poluga (udaljenosti od težišta istisnine). Zbog toga je potrebno štedjeti na težini jarbola i njegove opreme, ali i postići potrebnu čvrstoću.

Dok se još nije znalo za pouzdano ljepilo, šuplji se jarbol izrađivao raznim metodama. Jarbol se na primjer bušio po dužini velikim dugim svrdlom. No to je dalo slabe rezultate zbog teške izradbe, a nije zadovoljio ni sistem gradnje, sličan sistemu izradbe bačava, zbog slabe čvrstoće.

Ljepilo je otvorilo vanredne mogućnosti u izradbi jarbola; oni se otad izrađuju u raznim oblicima i presjecima (sl. 12.).

Kod manjih i srednjih jedrilica (do 40 т² površine jedrilja) počeo se uz šuplje jarbole izrađivati i utor za porubnik jedra; tako su stvoreni presjeci jarbola, prikazani na sl. 13.

Šupljine za olakšanje jarbola iskorištene su veoma često za vođenje podizača jedra i prečke, koji su gotovo uvijek od čeličnog čela. Time se ostavlja potpuno čist jarbol, a to je važno kod manevara regatnih jedrilica, jer se smanjuje i otpor zraka. Podizač obično izlazi iz jarbola preko koluta ispod palube.

Na mjestima, gdje se postavljaju križevi i nosovi, utor za olakšanje se prekida, odnosno šupljina se popunjava radi povećanja čvrstoće. Ukoliko podizači idu kroz jarbol, na tim se mjestima za njih ostavlja najnužniji otvor.

Kod jarbola, koji nemaju utora za porubnik jedra, pričvršćuje se s krmene strane jarbola profilirana metalna tračnica (vodilica), po kojoj skližu klizači, pričvršćeni na jedro (sl. 14).

Ondje, gdje je nemoguće primijeniti šuplji jarbol, na pr. kod klase Star, jarbol se lijepi od više komada (laminirani jarbol); time se postiže veća krutost i čvrstoća.

Zbog manjih naprezanja na gornjim dijelovima jarbol se stanjuje (sl. 15).

Primjena aluminijskih legura pri izradbi jarbola na sportskim jedrilicama ima mnogo prednosti pred drvom. Glavne su: manja težina (do 50%) i veća čvrstoća (3—4 puta). Povećana čvrstoća dopušta pojednostavljenje i smanjenje opute.

Jarboli od lakih metala mogu se izraditi na tri načina. Veliki jarboli (duži od 20 m) grade se od limova, formiranih na kalupu, i spajaju udvostručivanjem i unutrašnjim pojačanjima (vijcima, zakovicama i varenjem). Primjena varenja pojednostavljuje izradbu. Jarboli za srednje i male jedrilice (jarboli kraći od 20 m) izrađuju se od vučenih (valjanih) cijevi. Kod toga je promjer jarbola jednak po cijeloj duljini. Ako se želi stanjiti vrh, može se na tom dijelu uzdužno izrezati jedan dio cijevi u obliku veoma izduženog slova V i onda to zavariti. Treća metoda, za jarbole nekih malih jedrilica, sastoji se od savijanja jednog lista lima.

Pripone se pričvršćuju na jarbol i trup pomoću okova. Ovi su okovi prilagođeni svrsi i obliku jarbola; izrađuju se od željeza i onda galvaniziraju, ili od mjedi, bronce i (u najnovije vrijeme) od čelika, koji ne rđa, zbog njegove velike čvrstoće, male težine i otpornosti protiv rđanja.

Jarbol za bermudsko jedro ima nekoliko okova.

Okov na vrhu jarbola služi za pričvršćenje dviju zaputaka (na svaki ugao zrcala po jedna), jednog leta i po jedne pripone (sa svake strane), koje idu preko križa. Osim toga, na vrhu jarbola nalaze se koluti za podizač jedra i podizač spinakera, kojima je trebalo omogućiti nesmetan tok; na okovu je i jedna rupa za pričvršćenje koloturnika deblenjače. Ispod okova nalazi se metalna ploča, savijena oko jarbola, radi pojačanja jarbola, koji je ispod vrha šupalj (sl. 16).

Okov, koji nosi križ, izrađen je od lima, obuhvaća jarbol gotovo unaokolo, ostavljajući slobodan samo prolaz za klizače na jedru. Sa strana su navarene dvouške ležišta za križ, koji se usađuje u njih i pričvršćuje vijkom i maticom. Ovratnik ima po dvije uške za donje pripone, a prema potrebi i za leto i zaputke. Kroz jarbol idu dva jaka svornjaka s maticama; oni su glavni nosioci sila na tom mjestu. Osim njih, okov je učvršćen i sa nekoliko vijaka za drvo (sl. 17).

Na malim regatnim jedrilicama, uključujući i Star, primjenjuju se katkad okovi na vrhu od cijevi od veoma jakog čelika, koji ne rđa; ona služi umjesto koloturnika, a za prednji kraj učvršćeno je ujedno gornje leto (sl. 18). Ispod okova, na prednjoj strani, na vrhu jarbola nalazi se uređaj za pričvršćenje podizača jedra. Okov za učvršćenje leta na jarbolu i podizanje prečke konstruiran je također od savijene cijevi (sl. 19).

Jarbol prolazi kroz palubu, gdje se učvršćuje klinovima, ali ponekad ima tu slobodan hod. Na donjem kraju jarbol leži u petnici koja je postavljena preko lokoća. Ponekad je petnica jarbola postavljena na palubi, koja se tada mora pojačati.

Osim onih, koji su učvršćeni priponama, ima i jarbola, koji slobodno stoje, na pr. jarboli Finn i Ljungström.

Jarbol olimpijskog dingia Finn sa oko 10 m² jedra ima petnicu na kobilici i okrugao otvor na palubi. On stoji posve slobodno, bez pripona, a može se okretati za 90^o lijevo i desno od srednjeg položaja po uzdužnici broda.

I jarbol Ljungström slobodno stoji, te na peti jarbola i na palubi ima kuglične ležajeve. Jedro je simetrično s obzirom na vertikalnu simetralu, po kojoj teče porabnik, kao da su dva jednaka jedra sašivena po prednjem rubu. Taj porabnik ulazi u jarbol. Prilikom jedrenja uzvjetar, obje su polovice jedra priljubljene jedna uz drugu i pričinjaju se kao obično jedro. Kod jedrenja s krmenim vjetrom, ove se polovice rašire svaka sa svoje strane jarbola. Jarbol ima ispod palube užnicu, kojom se može lako okretati i time namatati jedro, koliko je potrebno, pa i potpuno. Da se to može nesmetano uraditi, podizač jedra ide kroz jarbol, i to njegovom simetralom, i izlazi na donjem čelu jarbola (sl. 20).

Iako je jarbol učvršćen priponama, ipak se on savija, i to više u smjera uzdužnice broda, u kojem je relativno slabije učvršćen, nego u poprečnom smjeru. Kod nekih regatnih jedrilica nastoji se to posebno postići na razne načine radi poboljšanja aerodinamičkih svojstava jedara, kod čega krivljenje jarbola smanjuje ispupčenje jedra.

Kod klase Star jarbol i deblenjak krive se zajedno: priponama, uzdama i snagom vjetra.

Britanski jedriličar Ian Proctor primijenio je na malim čamcima osobite savitljive jarbole. Upotrebio je jarbole od aluminijske legure, koji su bili križevima i priponama samostalno učvršćeni (pripone su svršavale na oba kraja na jarbolu), a za trup su imali pričvršćen samo jedan par pripona sa strane (malo prema krmi od poprečne linije kroz jarbol) i jedno leto. Hvatište pripona i leta u istoj je točki na gornjoj polovici jarbola; to je jedna čvrsta točka jarbola; druga je peta jarbola (na petnici), koja je samo uščvrćena, ali nije upeta. Na palubi je žlijeb, u kojem se može jarbol slobodno gibati k pramcu ili krmi. Kad jedrilica jedri uzvjetar, gotovo se čitava porivna snaga jedra prenosi na čamac tlakom deblenjaka na jarbol. Pod tim pritiskom jarbol se savija naprijed. Kako je taj pritisak deblenjaka prema naprijed proporcionalan veličini porivne snage vjetra, a snaga zavisi о jačini vjetra, to znači, da se jarbol više savija i jedro postaje plosnatije, što jače puše vjetar. Time se postiže za jači vjetar plosnatije jedro. Jarbol se giba potpuno automatski.V. Kć.