IZRAEL, najmlađa nezavisna država jugozapadne Azije, stvorena posredstvom Ujedinjenih nacija (1948). Neprirodne državne granice rezultat su političkih prilika. Najveći dio istočne granice ide tektonskim jarkom, u kojem se nalazi Mrtvo more i Galilejsko jezero. U centralnom dijelu područje Jordanije pružilo se poput klina u prostor Izraela, zahvaćajući najveći dio Samarije i Judeje. Izraelu pripada čitava Galileja, zapadni dio Samarije i Judeje, Negeb do zaljeva Aqaba, te obalne pokrajine Sharon i Shephelah (zapadno od Judeje). Površina Izraela iznosi 20.850 km2.
Opće karakteristike. I. zahvaća južni dio Levanta. To je nabrano područje, kojemu su bore razbijene pritiskom otpornije mase arhajske ploče na istoku. Od sjevera prema jugu mlađe i mekše naslage se stanjuju, a arhajska ploča sve više izbija na površinu. Zbog različitog intenziteta pri pomicanju duž rasjednih linija (pravac sjever—jug) nastali su izdvojeni blokovi nejednakih visina; oni su međusobno odvojeni potolinama u obliku riječnih dolina.
Klima. U klimi dolaze do izražaja mediteranske karakteristike. U zimskim mjesecima količina je oborina velika, dok su ljeta sušna. Obalni dijelovi znatno se razlikuju od unutrašnjosti, u kojoj se osjećaju kontinentalni utjecaji (niže temperature i veća količina oborina). Klimatske razlike javljaju se i u pravcu sjever—jug. U toku čitave godine prevladava jugozapadni vjetar, koji je u sjevernim dijelovima vlažniji nego u južnim. Na jugu je zrak suši i zbog jačih kopnenih utjecaja sjeverne Afrike i Sinaja. Idući prema jugu, sušnost je sve veća, pa se u južnim dijelovima javlja prava pustinja (Negeb).
Obala, koja pripada Izraelu na Sredozemnom moru, sva je potpuno ravna, a more je pred njom plitko. Izuzetak čini obala kod Haife, gdje produžetak bȉla Carmel stvara prirodni zaljev, dobro zaštićen od jugozapadnih vjetrova. Na dijelu obale Sinajskog zaljeva, koji pripada Izraelu, izgrađuje se luka Elath.
Regionalne osobine. Obalna područja bitno se razlikuju od brdovite, ekonomski manje vrijedne i slabije naseljene unutrašnjosti. Njezin krajnji sjeverni dio zauzima Galileja. To je plato (prosječne visine 300—600 m) s brojnim zaobljenim brežuljcima pokrivenim travom. (Prostor mjestimično podsjeća na engleski pejzaž Penina.) U južnim dijelovima prelazi u dolinu Esdraelon, kojoj širina raste prema obali. Dolina je sastavljena od plodnog aluvijalnog materijala, i tamo, gdje ima vode, dobro je obrađena. Ona je jedino nizinsko područje, koje ulazi daleko u unutrašnjost i ima veliku prometnu važnost, jer povezuje obalu sa zaleđem. Na nju se na jugu nastavljaju Samarija i Judeja. Prva je brežuljkasto područje građeno pretežno od vapnenca, s uskim i strmim riječnim dolinama. U odnosu na Galileju, Samarija pruža manje mogućnosti za poljoprivredu, dok je stočarstvo važnije. Samarija postepeno prelazi u Judeju, koja je sačuvala izgled uravnjenog platoa. Zbog vapnenačkog sastava kraj ima vrlo rijetku i kržljavu vegetaciju. Obradba zemlje ograničena je na manje, izolirane prostore, gdje ima vode. Samarija i Judeja samo malim dijelom pripadaju Izraelu. Južno od grada Hebrona Judeja prelazi u plato Negeb, koji je po svojoj građi vrlo sličan arhajskoj ploči Arabije. U najvećem dijelu visok je 300·—·6οο m; mlađi sedimenti mjestimično se uzdižu i do većih visina, naročito u njegovu centralnom i istočnom dijelu. Veliki prostori središnjeg i sjevernog dijela pokriveni su lesom, koji bi bušenjem arteških bunara bio osnova za intenzivniju poljoprivredu. Stanovništvo je pretežno nomadsko.
Posve je drugačijih osobina obalna ravnica. Južno od Haife ona postaje sve šira, a u centralnom je dijelu (područje Sharon) najplodnija. Stvorena je nanosima s platoa Samarije i Judeje. Na mjestima, gdje ima vode, tlo je dobro obrađeno, pa je ona ekonomski najvredniji dio Izraela i stoga najgušće naseljena. Mjestimično se uz obalu nalaze pješčane dine, koje sprečavaju normalno otjecanje površinskih tokova, zbog čega u neposrednoj blizini obale nastaju podvodni tereni. Različita priroda tla omogućuje i različitu obradbu. Agrumi se najviše gaje na ocjeditijim pjeskovitim predjelima uz obalu, dok po unutrašnjosti uspijeva drugo voće i povrće. Na prijelazu obalne ravnice prema Samariji i Judeji kraj je viši, a tlo ocjeditije, ali još uvijek vrlo plodno. Shephelah je poznat po proizvodnji pšenice i drugim poljoprivrednim kulturama.
Stanovništvo. God. 1953 imao je I. 1,665.700 st., od toga 1,480.400 Židova, 125.000 muslimana, 42.000 kršćana, 16.000 Druza. Navedeni broj stanovnika rezultat je vrlo žive kolonizacije u posljednjih 30 godina, iako je ona počela već 80-tih godina XIX. st. s ruskim pogromima. Još 1918 bilo je u Palestini tek 60.000 Židova, a dalja se kolonizacija vršila u etapama, u vezi s političkim prilikama. Prvo veće useljivanje nastaje poslije Prvog svjetskog rata do 1925, drugo početkom hitlerovskih rasističkih progona oko 1935, a treće za vrijeme Drugog svjetskog rata i neposredno poslije njega. Tim doseljivanjem broj Židova porastao je do 1947 na 700.000, a 1947—51 uselilo se još oko 500.000. Useljivanje stvara ozbiljne probleme oko upošljavanja došljaka. Problem će postati još ozbiljniji, ako se useljivanje nastavi, za što ima realnih osnova. Izvan Izraela još se nalazi oko 10 mil. Židova (oko 6 mil. u anglosaskim zemljama, 2,5 u istočnoj Evropi, a ostatak je razbacan po drugim zemljama). Regionalne razlike i privredne mogućnosti uzrokovale su vrlo nejednak raspored stanovništva. U tri veća grada: u Jeruzalemu, koji Izraelu samo djelomično pripada (155.000 st., 1950), Haifi (200.000 st., 1950) i Tel Avivu (s Jaffom 400.000 st., 1950) živi oko 50% ukupnog stanovništva Izraela.
Privreda. Paralelno s kolonizacijom vršio se otkup zemlje od Arapa (preko Nacionalnog židovskog fonda KKL-Keren Кауenath Leïsrael), koja se davala u zakup za kolektivnu ili polukolektivnu eksploataciju. Na taj su način nastali specifični agrarno-društveni oblici (Moshava-selo seljaka privatnih vlasnika; Moshvein Ovdim-kooperativno selo uglavnom na zemlji iznajmljenoj od KKL; Kibhutz-potpuno kolektivni način gospodarstva sa zajedničkom seoskom blagajnom, koja snosi sve troškove zajednice). Glavno je zanimanje stanovništva poljoprivreda i stočarstvo.
Najveći dio obradivih površina zasijan je žitaricama i zasađen maslinama, vinovom lozom, agrumima i povrćem. Iako se povećanju agrarne proizvodnje obraća mnogo pažnje, prinos žitarica i krumpira još uvijek ne podmiruje domaće potrebe. Veliku važnost ima proizvodnja voća, ulja i krmnog bilja. Dok su agrumi 1923 zahvaćali prostor od svega 3000 ha, njihova se površina do 1948 povećala na 13.500 ha, pa je produkcija agruma 1949 davala preko 70% državnog eksporta. Najintenzivnije su obrađene obalne nizine, gdje agrumi i vinogradi zauzimaju najveće površine. U dolini Esdraelon uzgajaju se žitarice i voće. Uz uzgoj stoke žitarice i voće imaju privredno značenje i na platoima Galileje. Velika se briga posvećuje stočarstvu, naročito uzgoju goveda za dobivanje mliječnih proizvoda. Industrija se naglo razvija i ima zadatak da uposli došljake. Nedostaje ugljena i željeza za razvoj metalne industrije. Drugi su izvori skromni (kamen, mramor, potaša, brom), ali ipak osiguravaju uspješan industrijski razvoj. U najnovije vrijeme vrše se bušenja na naftonosnim poljima Heletza, u južnom Izraelu. Većina industrijskih poduzeća koncentrirana je u obalnim gradovima, pretežno u Tel Avivu i Jaffi (67% svih industrijskih poduzeća) te u zaljevu Haife (oko 15% svih poduzeća).
Promet. Pomorski promet odvija se preko Haife, Jaffe i Tel Aviva; ove dvije posljednje luke nisu dobre, jer se brodovi moraju sidriti na otvorenu moru, gdje se vrši prekrcaj robe. God. 1952 u izraelskim lukama sidrilo se 1111 brodova; od 1,342.000 t prometa preko 1,000.000 otpadalo je na luku Haifa. Zračni promet ima veliku važnost. Glavna je zračna luka Lod (kraj Tel Aviva), a ima vezu sa svim evropskim centrima i južnom Afrikom. Kopnenom prometu služi 318 km željezničke pruge i 2551 km cesta (1952).I. C.
Državno uređenje. Stara židovska država prestala je postojati ← 586. Židovi su dobrim dijelom bili prognani iz Palestine u II. st. poslije neuspjelih pobuna protiv rimske uprave. S progonima protiv raseljenih Židova po svijetu, počele su se u toku vremena rađati ideje о ponovnom zasnivanju židovske države i о povratku Židova u njihovu domovinu Palestinu, koju su u međuvremenu već od nekoliko stoljeća nastanili Arapi.
Evropski i američki Židovi stvorili su u XIX. st. cionističku organizaciju s ciljem, da se u Palestini ponovo stvori židovska država, a istovremeno počela je i polagana kolonizacija židovskih useljenika. Taj je pokret naročito oživio za Prvog svjetskog rata, kada je 1917 Balfour, tadašnji ministar Velike Britanije, objavio vođama cionističkog pokreta Rotschildu i Weizmannu pristanak britanske vlade, da se u Palestini zasnuje židovska država.
Poslije svršetka Prvog svjetskog rata uprava nad Palestinom bila je povjerena, odlukom Društva naroda, Velikoj Britaniji. Mandat je stupio službeno na snagu 29. IX. 1923, ali je uprava Velike Britanije počela još 1920, i trajala јe sve do 15. V. 1948, kad se Velika Britanija odrekla toga mandata. U početku sklona stvaranju samostalne židovske države u Palestini, Velika Britanija je kasnije izmijenila svoje stajalište o tome pitanju. Razlog tome nalazio se u protivljenju Arapa, koje je 1944 dovelo i do stvaranja Arapske lige na panarapskoj konferenciji u Aleksandriji. Razni neuspjeli pokušaji rješavanja spora između Arapa i Židova doveli su 1947 do iznošenja cijelog pitanja pred OUN. Njegova anketna komisija predložila je podjelu Palestine.
Kad se Velika Britanija odrekla mandata nad Palestinom, Židovsko nacionalno vijeće proglasilo je u Tel Avivu 15. V. 1948 državu I. i izabralo za njena privremenog predsjednika Weizmanna.
S druge strane, istoga dana, Arapska liga najavila je ulazak svojih trupa u Palestinu, da se ta zemlja osigura u cijelosti za Arape.
Razvoj povijesti nove države I. sav je protkan i uslovljen antagonizmom između Arapa i Židova. Slijedile su oružane operacije uz stalnu posredničku intervenciju OUN, koja je imala za cilj prekid neprijateljstava i mirno rješenje spora. Poslije vojnih uspjeha izraelske vojske došlo je od veljače do travnja 1949 do sklapanja primirja između Izraela s jedne i Egipta, Libanona i Transjordanije s druge strane, ali i unatoč primirju sukobi se nastavljaju, a ionako tešku situaciju pojačava politička igra velikih sila u njihovoj borbi о premoćan utjecaj u zemljama Prednjeg Istoka.
Izbori za Ustavotvornu skupštinu izvršeni su u Izraelu 25. I. 1949. Ta je skupština izabrala 16. II. Chaima Weizmanna za predsjednika Izraela. Privremeni, t. zv. Mali ustav stupio je na snagu 17. III. 1949. On je zamijenjen Ustavom od 10. XII. 1949. Po njemu je I. suverena i demokratska republika, koja ima da bude »nacionalni dom židovskog naroda«.J. Sć.
Novac. Novčana je jedinica izraelska funta (IL), podijeljena u 1000 prutaha. Jedna izraelska funta = 1 USA-$. Novčanice The Bank Leumi Israel od 1, 5, 10 i 50 izraelskih funti i 500 prutaha. Kovani novac od 1, 2, 5, 10, 25, 100 i 250 prutaha. Kurs za uvoz i izvoz: 1,80 izraelske funte za 1 USA-$. Paritet s dinarom: 300 Din (1955).I. Be.
Mjere. Upotrebljava se metrički sistem. Stare su mjere ukinute od 1. IX. 1945. i dunam (stari) = 919 т2, i dunam (novi) = 1000 т2.Č. M.
Blagdani. U Izraelu se svetkuju židovski, muhamedanski, grčko-istočni i rimokatolički blagdani.
Zajednički blagdani: 1. I., 9. V. (Dan nezavisnosti) i svaka subota; židovski blagdani: 19. III. (Purim), Pasha (prvi i sedmi dan), 8. VIII. (Razorenje hrama), 28. i 29. IX. (židovska Nova godina), 7. X. (Dan pokore), 12. X. (Sjenice, prvi dan), 19. X. (Sjenice, posljednji dan); muhamedanski blagdani: 2. VI. (Ramazan-Bajram), 10. VIII. (Kurban-Bajram), 12. XI. (Prorokov rođendan); grčko-istočni blagdani: 7. I. (Božić), Veliki petak, Uskrs, Uskršnji ponedjeljak, Spasovo; rimokatolički blagdani: Veliki petak, Uskrs, Uskršnji ponedjeljak, Spasovo, Duhovi, 25. XII. Datumi muhamedanskih blagdana prema 1954.Č. M.
PRIVREDA
Ekonomska struktura. Osnovni je politički i privredni problem Izraela: kako zaposliti preko milijun Židova, koji su se uselili poslije Drugog svjetskog rata. Najveći broj, osobito onih, koji su došli iz sjeverne Afrike, arapskih zemalja Azije, iz Irana i t. d., zaposlen je u poljoprivredi, pretežno na posjedima izbjeglih Arapa. Trebalo je stvoriti nova radna mjesta, a sadašnja podignuti s ekstenzivnog stočarstva na intenzivnu poljoprivredu, prvenstveno na agrume, povrće i industrijsko bilje.
Bitni je preduvjet za povećanje poljoprivredne proizvodnje navodnjavanje, kako bi se pustinjska zemlja, prvenstveno u Negebu, privela intenzivnoj kulturi. Za navodnjavanje potrebno je koristiti vode Jordana i Galilejskog jezera, koji su u graničnom pojasu s arapskim državama. Političke prilike onemogućavaju zajedničko korišćenje tih voda i izazivaju stalne sukobe, koji se odrazuju i na privredu. Ekonomski razvitak Izraela ovisi о rješenju spora s arapskim državama i o korišćenju graničnih voda za dobijanje hidroenergije, osobito za navodnjavanje i intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju.
I. se intenzivno industrijalizira, kako bi i tu uposlio veći broj iseljenika. Teškoće su znatne, jer on gotovo potpuno oskudijeva ugljenom i rudama; nisu pronađene ni veće količine nafte. Prvenstveno se podiže industrija potrošnih dobara. Znatna financijska sredstva za nove objekte dobivaju se i iz reparacija, koje Zapadna Njemačka plaća Izraelu uime odštete za židovske žrtve nacizma u iznosu od 3450 mil. maraka. Pored postojećih tvornica cementa, montaže automobila, proizvodnje automobilskih guma i šperploča, te brušenja dijamanata, podiže se i industrija za preradbu poljoprivrednih proizvoda, u prvom redu šećerne repe, agruma i industrijskog bilja. Industrija bi morala proizvoditi ne samo zа unutrašnje potrebe, nego i za izvoz te bi, pored uposlenja viška radne snage, morala pridonijeti i smanjenju pasivne trgovačke bilance. Da bi ekonomski podigla pustinju Negeb, koja je centar poslijeratnog naseljavanja, izgrađuje se luka Elath u zaljevu Aqaba, koja bi imala postati glavna luka Izraela i omogućiti trgovinu s azijskim i afričkim zemljama bez prolaza kroz Suez, gdje Egipat čini izraelskoj trgovini i plovidbi sve veće teškoće. Naročitu smetnju izraelskoj privredi zadaje potpuni bojkot svih arapskih susjeda. I. s tim državama nema ni uvoza ni izvoza.
Vanjska trgovina. Trgovačka je bilanca izrazito pasivna. Izvoz 1938 iznosi 28 mil., a uvoz 56 mil. USA-$; 1953 raste na 59,6 mil., a uvoz na 282 mil.; 1950—52 pasiva je neprekidno iznad 200 mil. USA-$. Nju pokriva pomoć, koju I. prima od raznih židovskih organizacija.
Agrumi su 1953 dali oko 30%, dijamanti 25%, a industrijski artikli 5% vrijednosti ukupnog izvoza.
U uvozu na žitarice i brašno otpada 8—10%, na željeznu robu 8%, naftu 4%, tekstil 5%, papir 2%, neprerađeno drvo 4%, vozila 5%. Ostalo otpada na razne prehrambene i industrijske artikle.
God. 1953 Velika Britanija preuzela je 25% prema 49% u 1938, USA 1953 god. 22% prema 2% u 1938, Finska je 1953 preuzela 10%, Turska 14%, Nizozemska 3%, Švedska, Danska i SSSR po 2%, Sirija je 1938 sudjelovala sa 8% u izvozu, a sa •9% u uvozu. Posljednjih je godina između Sirije i Izraela prekinuta svaka trgovačka veza.
Iz Velike Britanije uvezeno je 1953 god. 10% prema 13% u 1938. USA su povećale svoj udio od 9% u 1938 na 33% u 1953. God. 1953 Njemačka i Belgija sudjeluju sa po 4%, Italija i Kanada sa po 3%, Francuska sa 2% (1952 sa 5%), Švicarska sa 3% i Argentina sa 2%.
Pomorski promet. God. 1953 ukrcano je u izraelskim lukama 367.000 t robe prema 224.000 t u 1949, a iskrcano 1,232.000 t prema 671.000 u 1948. Žitarica i brašna iskrcano je 1949 god. 242.000 t, a 1953 god. 304.006 t; cementa 1953 god. 122.000 t prema 21.000 t u 1949; željeza i čelika 1953 god. 108.000 t prema 47.000 u 1949; šećera je iskrcano 24.000 t u 1953, a 1949 god. 31.000 t. Svježeg voća i povrća iskrcane su 1953 god. 52.000 t.
U privredi Izraela osobit položaj zauzima nafta. U Haifi je otprije postojala velika rafinerija, koja je prerađivala naftu sa Prednjeg Istoka, što je dolazila naftovodom; ta je doprema prekinuta zbog sukoba s Arapima. Egipat otežava i prijevoz nafte preko Sueza u Izrael. God. 1953 uvezeno je 707.000 t nafte prema 139.000 t u 1949, dok je uvoz derivata od 487.000 1 u 1949 pao na 87.000 t u 1953.
Oko 80% pomorske trgovine Izraela koncentrirano je u Haifi: koja ima statut slobodne zone; na luke Jaffa—Tel Aviv otpada samo 20%. S obzirom na centralni položaj Jaffe—Tel Aviva, vlada je odredila, da preko njih ide 40% od ukupnog uvoza Izraela.
Preko 1,078.830 sanduka agruma ukrcano je 1949, 1950 god. 682.570,1951 god. 627.591, a 1953 god. 932.740, alkoholnih pića 250.680 l, dijamanata 146.850 karata, 764.010 pari nylon-čarapa.
Pomorske veze. Prije Drugog svjetskog rata u Haifi su pristajali gotovo svi brodovi na prugama po istočnom dijelu Sredozemnog mora. Formiranje države I. i izbijanje sukoba s arapskim državama smanjilo je promet stranih brodova. Tonaža unišlih brodova pada od 5,242.000 nrt u 1938 na 1,615.000 nrt u 1953.
Arapske su države zabranile pristup u svoje luke brodovima, koji dolaze iz neke izraelske luke, osim velikim izletničkim brodovima. I brodarska poduzeća, čiji su brodovi plovili na linijama Egipat—Palestina—Libanon—Sirija, morala su izostaviti jedne ili druge luke. Stoga su uspostavljene alternativne linije.
U izraelskim lukama danas pristaju brodovi britanskih društava: Prince Line, Wilson Line, Moss Hutchison Line, Westcott Laurance Line te Ellerman & Papayanni Line; oni vežu I. s lukama sjeverne Evrope. Nizozemsko društvo Koninklijke Nederlandsche Stoomboot Mij., švedsko društvo A/В Transmarin, njemačka društva Deutsche Orient i Deutsche Levant Linie vežu luke sjeverne i zapadne Evrope s Izraelom. Intenzivan promet s Izraelom vrši talijansko društvo Adriatica iz Venecije. Jugoslavenska linijska plovidba drži dvije pruge: jedna ide do Egipta, Libanona i Sirije, bez pristajanja u izraelskim lukama, a druga do izraelskih luka i pristaje u grčkim i ciparskim lukama. Francusko društvo Compagnie de navigation Denis Frères uposlilo je jedan dio raspoloživih brodova na novoj liniji: Marseille—Napulj—Pirej—Limassol—Haifa. Izraelska trgovačka mornarica održava sve intenzivniju linijsku službu s inozemstvom. Israel-America Line drži prugu: Haifa—Napulj—New York—Kanada, a Zim Israel Navigation veže I. s lukama zapadne Afrike (uvoz drva, godišnje oko 60.000 t) i (putnička pruga) s lukama: Marseille—Napulj—Pirej—Cipar—Izrael. Pored toga postoje pruge: I.—Colombo—Rangoon i za Tursku preko Grčke i Cipra. Društvo Atid Navigation Co. drži prugu: Venecija—Trst—Rijeka—Haifa—Tel Aviv.
Trgovačka mornarica. Čim je bio osnovan, I. je odmah stao izgrađivati vlastitu trgovačku mornaricu. Sredinom 1955 posjedovao je 38 brodova sa 122.235 brt (24 parobroda sa 98.882 brt i 14 motornih brodova sa 25.353 brt). Manjih obalnih brodova I. ima vrlo malo. To odgovara konfiguraciji obale, jer se najveći dio prometa i između primorskih mjesta odvija suhozemnim prijevoznim sredstvima. Ima samo 2 broda sa preko 7500 brt (ukupno 16.143 brt), a ostali imaju 1000—7000 brt.
God. 1954 izraelski brodovi prevezli su u prometu s inozemstvom 459.000 t, ili 32% ukupnog prometa. U prometu između inozemnih luka prevezli su 250.000 t (pretežno pirita iz Cipra i Turske). Promet emigranata, ranije glavna domena nacionalne mornarice, opao je na 6100 prema 14.000 u 1951. Ali je broj ostalih putnika porastao od 27.400 na 32.000.
Zapadna Njemačka pristala je da plati Izraelu štetu (820 mil. USA-$), koju su nacisti nanijeli njemačkim Židovima. Jedan dio toga iznosa određen je za gradnju brodova, pa će Njemačka izgraditi 12 brodova, među kojima i 3 od po 11.000 brt (19 čv i 500 putnika) za brzu liniju Haifa—New York. Pored toga, gradit će se i 3 broda od po 7000 brt s luksuznim kabinama, i brod od 7000 brt za prijevoz voća, 2 teretna od po 4000 brt, 2 obalna i 1 tanker od 18.000 t; 4 broda imat će uređaj za hlađenje i služit će za prijevoz agruma.
Brodove, koje dobija uime reparacija, država predaje postojećim društvima, prvenstveno društvu Zim, koje ih plaća sa 25—30% u gotovu, a ostatak u desetogodišnjim ratama.
Brodogradnja. Otprije su u Haifi postojala dva remontna poduzeća: Haifa Engineering Works i Palestina Shiprepaires Co. God. 1951 osnovana je u Haifi Нахата Company za gradnju manjih brodova, pretežno za potrebe ribarstva. Ima i plutajući dok od 7500 t nosivosti. Haifa je 1954 dobila od Njemačke uime reparacija moderan plutajući dok od 20.000 t nosivosti. To je zasad najmoderniji dok u istočnom Mediteranu.
Avijacija. Zrakoplovna kompanija EL AL održava vezu: s Londonom, Parizom, Rimom, Atenom, Bečom, New Yorkom, Zürichom i Carigradom; godišnje preveze oko 30.000 putnika i 1000 t robe.
Ekonomski odnosi sa FNRJ. God. 1952—54 trgovinska razmjena s Izraelom iznosila je (u mil. dinara): tablica
Glavni izvozni proizvodi (u mil. dinara) bili su sanduci: 1952 god. 322, 1953 god. 314, 1954 god. 537; ostali drveni proizvodi: 1952 god. 5, 1953 god. 5, 1954 god. 2; građevno drvo: 1952 god. 33, 1953 god. 116, 1954 god. 190; stoka i stočni proizvodi: 1953 god. 75, 1954 god. 327; šećer: 1952 god. 142; duhan: 1952 god. 21; cement: 1952 god. 118.
Uvezeni artikli (u mil. dinara): agrumi: 1952 god. 35, 1953 god. 29, 1954 god. 89; gumeni artikli: 1952 god. 1, 1953 god. 8, 1954 god. 215; azbesni proizvodi: 1953 god. 7, 1954 god. 1; sanitetski pribor: 1952 god. 13, 1953 god. 9, 1954 god. 20.I. Be.
RIBARSTVO
Nagao porast pučanstva zbog imigracije židovskog naroda u nacionalnu državu, nepovoljni klimatski uvjeti za stočarstvo i s time u vezi oskudica proteinske hrane uvjetovali su razvoj ribarstva u Izraelu. Tome razvoju mnogo je pridonijela organizacija FAO i useljeni Židovi, koji su donijeli u domovinu stručna iskustva u ribarstvu naprednih država. Najveće povećanje riblje produkcije postignuto je intenzivnim uzgojem šarana (Cyprinus carpio) u ribnjacima, koje je počelo 1938. Prije Drugog svjetskog rata I. je uvozio šarane iz Jugoslavije.
Razvitak morskog ribarstva. U izraelskim vodama uveli su Talijani prije Drugog svjetskog rata dubinski ribolov povlačnim mrežama kočama. Neposredno prije Drugog svjetskog rata ribar Jurinčić iz Crikvenice vršio je u zaljevu Haife pokusni ribolov na srdele mrežom plivaricom na »jezik« pomoću svijetla. God. 1950 uveli su Talijani plivaricu tipa cianciolo za lov male plave ribe u izraelskim teritorijalnim vodama. God. 1951 I. je imao 18 ovih mreža. Jugoslavenski ribarski stručnjaci tehničari: M. Benzon iz Vranjica i J. Kolega iz Kali boravili su 1951 u Izraelu kao instruktori izraelskih ribara za lov na malu plavu ribu mrežama plivaricama (Purse seine). Američki ribarski stručnjak Nepier ispitivao je 1952—53 pojavu tonida u izraelskim teritorijalnim i u međunarodnim vodama istočnog Mediterana. Jugoslavenska ribolovna ekspedicija tunolovaca kočara vršila je 1953 u izraelskim vodama tunolov velikim tunolovnim plivaricama i kočama. God. 1954 boravio je u Izraelu naš ribarski stručnjak tehničar A. Domančić iz Hvara radi organizacije obalnog ribolova.
Vrste riba i metode ribolova. Od plavih (pelagičnih) vrsta love se srdele (Sardinella aurita, S. Eba) i ostale male plave ribe (lokarda, šnjur i dr.) od travnja do listopada mrežama plivaricama, uz pomoć svijetla, iz baze u Haifi. Srdela zimi migrira u egipatske vode, u područje ušća Nila. Od tonida, na otvorenu moru pred izraelskom obalom, javljaju se: tunj (Thunnus thynnus), polanda ili palamida (Pelamys sarda) i luc (Euthynnus alleteratus). Ovi tonidi dolaze iz područja Gaze i sele se prema sirijskim vođama. Od pridnenih (bentoskih) riba love se: trlja (Mullus surmulletus), oslić (Merluccius merluccius), bukva (Box boops), list (Solea solea), pagar (Pagrus ehrenbergi), šarag (Diplodus sargus), morski psi, raže i t. d. povlačnim mrežama kočama, parangalima (strukovima), obalnim potezačama, stajačicama i t. d. Dubinski ribolov povlačnim mrežama od većeg je privrednog značenja nego ribolov parangalima. Bogata riblja naselja nalaze se naročito· u području Gaze zbog blizine ušća Nila. God. 1951 bilo je dvadesetak kočara, a grade se i nabavljaju iz inozemstva (Velika Britanija, Zapadna Njemačka) novi kočari uglavnom od 50 brt. Na otvorenom moru pred izraelskom obalom grčki ribari love spužve. God. 1955 pronađena su u obalnim vodama lovišta velikih kozica. Vrše se laboratorijski pokusi smrzavanja kozica radi izvoza, jer se rakovi ne jedu u Izraelu. Posljednjih godina I. razvija ribolov na Atlantiku kočarima željezne konstrukcije velikog akcionog radijusa do 600 brt, s bazom u Oostendeu (Belgija). Posada brodova sastavljena je od belgijskih ribara i mladih izraelskih kadrova. God. 1942 počeo se razvijati obalni ribolov u zaljevu Aqabe (Crveno more) s bazom u Elathu; love se tonidi pomoću tunolovke stajaćice i morski psi parangalima. U Genezaretskom jezeru lovi se zimi jedna vrsta ukljeve (škorance, Alburnus sellal.) plivaricama na dubljim položajima, gdje se riba sakuplja radi prezimljavanja (poput ukljeve na Skadarskom jezeru).
Ribarske luke. I. oskudijeva sigurnim lukama, pa to stvara veliku teškoću za daljnji razvoj kočarenja. Jaffa i Tel Aviv, pored Haife i Acre (Akke), nemaju dovoljno dubok ulaz u luku, pa se stoga kod slabog vremena ne može u njih ulaziti.
Zadružni ribolov razvijen je na Genezaretskom jezeru. U ribarskim zadrugama (lokalni naziv kibbutzim) sa 7—10 članova organiziran je ne samo kolektivni ribolov, nego i zajednička potrošnja i život uopće; u njihovu sklopu rade 4 radionice marinirane ribe.
Ulov ribe (ooo t): tablica
Ulov male plave ribe iznosio je posljednjih godina prosječno 400 t. Brzo raste proizvodnja šaranskog mesa; 1955 premašila je 6ооо t.
Uvoz i izvoz ribe. I. uvozi znatne količine soljene i smrznute ribe. Međutim, ni uvoz ni vlastiti ulov ne mogu zadovoljiti potražnju. God. 1955 prva partija tovljenih šarana od 2000 t otpremljena je u USA. God. 1949—52 uvozilo se 17.000—28.000 t ribe.
Institut za ribarstvena istraživanja u Haifi je ustanova Odjela za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede u Tel Avivu; ima svoj istraživački brod. Odjel za ribarstvo ujedinjuje morsko i slatkovodno ribarstvo ; područne su mu ustanove: Inspektorat za ribarstvo na Genezaretskom jezeru i Uprava za ribarstvo u Haifi.
LIT. : Information sur les pêches de ia region Méditerranéenne, FAO, 1953; Commercial Fisheries Review, Washington 1952—55; Selected Catch and Landing Statistics, FAO, 1947—54.L. Kć.
Vojno-pomorske snage. Ratnom mornaricom upravlja ministar obrane preko komandanta mornarice. Ratna je zastava modre boje s bijelim trokutom na unutarnjem rubu; u sredini trokuta nalazi se Davidova zvijezda. Najviši je čin u mornarici komodor. U sastavu mornarice nalazi se: 5 fregata, kupljenih od kanadske mornarice: Misgav, Mitvach, Misnak, 1944 (1468 t, 2 topa od 101 mm, 10 pa topova od 20 mm; 20 čv), Haganah, Wedgewood, 1943 (985 t, 2 topa od 101 mm, 10 pa topova od 20 mm; 16,5 čv); 10 torpednih čamaca: 4 novonabavljena (63 t, 1 pa top od 40 mm, 4 pa topa od 20 mm, 2 torpeda; 40 čv) i 6 kupljenih od britanske mornarice (50 t, 2 pa topa od 20 mm, 2 torpeda od 450 mm; 30 čv); 1 školski brod Eilat (bivši stražarski brod obalne straže USA, 2184 t, 1 top od 76 mm, 4 pa topa od 20 mm; 15 čv); 2 stražarska broda dobavljena iz USA: Maoz (1727 t, 15 čv), Nogah (300 t, 18 čv) i 4 stražarska čamca, kupljena u Velikoj Britaniji (1 od 86 t, 17 čv, 3 od 46 t, 11 čv); 2 minolovca, 1 flotila tenkonosaca (320—400 t), 1 flotila trupnih desantnih brodova (384 t) i 1 flotila desantnih čamaca za mehanizaciju.Z. V.