IRSKO MORE, rubno more Atlantskog oceana između Velike Britanije na istoku i Irske na zapadu. Na sjeveru je ograničeno crtom, koja spaja rt S. de Mull of Galloway (54°38'N) na škotskoj obali s rtom Ballyquintin (54°2o'N) na irskoj obali. Južna granica Irskog mora pruža se od rta Wooltack (51°44'N) preko otoka Skomer i Smalls (51°43'N) do rta Carnsore (52°10'N i 6°22'W) na irskoj obali. Na sjeveru spaja I. m. s Atlantskim oceanom Sjeverni kanal, a na jugu široki kanal St. George. I. m. je šelfsko more nastalo transgresijom. Obale su mu mnogobrojnim zaljevima i uvalama vrlo razvedene; veći su otoci Man i Anglesey. Najveća dubina od 272 m nalazi se u sjeverozapadnom dijelu. Dubine od 150 m nalaze se između Dublina i otoka Anglesey. Istočni dio Irskog mora nije nigdje dublji od 36,5 m. Klima je oceanska i blaga. Zapadni su vjetrovi dominantni od listopada do ožujka. U ostalo doba godine pušu pretežno sjeverozapadni i sjeveroistočni vjetrovi, koji uzrokuju lijepo vrijeme. I. m. je ljeti toplo područje, u kojemu se vode relativno brzo zagrijavaju, pa se zbog toga na obalama stvaraju guste jutarnje magle (Liverpool ima 28 maglovitih dana na godinu). Voda Irskog mora je od studenoga do travnja redovno homotermna (7°—9°). Ljeti temperatura površinskog sloja iznosi 14⁰—16⁰, a pri dnu 9⁰—10°. Zimi temperatura vode na površini iznosi 5⁰—7⁰. Slanoća je morske vode prosječno 34,5—35°/₀₀; u blizini riječnih ušća slanoća se umanjuje do 33,8°/₀₀, a pri dnu do 34,24°/₀₀. Plimni val ulazi iz Atlantskog oceana u I. m. Sjevernim kanalom i kanalom St. George i doseže kod irskih obala 2,7—3,6 m, a kod engleskih 4,6— 8,5 m. Oba plimna vala sukobljuju se na širini otoka Man. Plimne su struje svuda dosta jake i zamršene. Morske struje kreću se ciklonalno brzinom 5—5 nm na dan. Zbog obilja biljnog i životinjskog planktona riblja je fauna vrlo bogata. Pretežno se love sleđevi i dubinske ribe. Osim engleskih i škotskih ribara sudjeluju u ribolovu još francuski i belgijski ribari. Po nenastanjenim otočićima i hridinama gnijezde se brojne vrste morskih ptica iz arktičkih i umjerenih krajeva. Parobrodarski je promet u Irskom moru vrlo jak; važne su parobrodarske pruge: Liverpool—Dublin, Manchester—Glasgow, zatim Dublin—Belfast—Glasgow. Mnogobrojni podmorski kabeli vežu englesku obalu s Irskom, a najvažniji je Blackpool—Strangford. Avionske pruge vežu preko Irskog mora London i Reykjavík (Island), London i Dublin te Manchester i Dublin. Iznad južnog dijela Irskog mora, odnosno iznad kanala St. George, prolazi avionska pruga Pariz—London—Shannon—New York. Na engleskoj su obali važne luke: Liverpool, Southport, Lancaster, Barrow in Furness i dr., a na irskoj: Baile Átha Cliath (Dublin), Dundalk, Belfast i dr.

LIT.: O. Krümmel, Handbuch der Ozeanographie, Stuttgart 1911; G. Schott, Geographie des Atlantischen Ozeans, Hamburg 1926; C. Vallaux, Géographie générale des Mers, Paris 1933; H. U. Sverdrup, The Oceans, their Physics, Chemistry and General Biology, New York 1946; Limites des Océans et des Mers, Bureau Hydrographique International, Monte-Carlo 1950.O. Oz.