INFLUENCA (Grippus epidemicus, franc. la grippe, hrv. gripa), akutna, jako priljepčiva bolest, koja se javlja u kraćim ili duljim vremenskim razmacima u obliku velikih epidemija ili pandemija, ne samo na jednom, nego i na više kontinenata. Budući da uzročnik influence nije poznat, primjenjuje se naziv i. naizmjenično kod običnih prehlada, akutnih kataralnih upala gornjih dišnih putova, kratkotrajnih, s pojavom vrućice vezanih oboljenja, pa čak i kod živčanih nelagodnosti. Kad se i pojavi u svijetu kao pandemija, postaje jedna od najozbiljnijih zaraza s obzirom na velik broj oboljenja u razmjerno kratko vrijeme. Smrtnost je doduše malena, ali je apsolutan broj umrlih uvijek velik. Smrt nastupa redovno kao posljedica komplikacije gripe, ponajčešće zbog upale pluća. I. je već odavna poznata bolest pod različitim imenima; pretpostavlja se, da se kolijevka gripe nalazi na Dalekom Istoku. Naziv gripa potječe od francuske riječi gripper (zgrabiti), čime se označuje iznenadan početak bolesti. Ime i. dobila je bolest u epidemiji 1743, a riječ je talijanskog izvora (influenza del freddo), njom se isticao utjecaj hladnoće na pojavu bolesti.

Historijski podaci о influenci dosta su nepouzdani, pa je nesumnjivo epidemija influence ušla u povijest kao kuga. Epidemija opisana 1173 bila je vjerojatno i., a prvi autentični prikaz epidemije influence potječe iz 1510 (Willis i Sydenham). Od 1173 zabilježeno je oko 80 epidemija, a počevši od 1510 četrnaest pandemija influence. U prošlom stoljeću rijetko je bila koja godina bez veće ili manje epidemije t. zv. influence na bilo kojem dijelu zemaljske kugle. U velikoj pandemiji 1918—19 cijeni se broj oboljelih na 200 mil. s više od 20 mil. mrtvih. U USA oboljelo je tada oko 20,000.000, a umrlo 450.000 osoba, dok je u Indiji od lipnja do studenoga 1918 prijavljeno preko 5 mil. smrtnih slučajeva od influence. Ova se pandemija pojavila najprije u Španjolskoj (otuda naziv španjolska bolest), odakle se vrlo brzo proširila po čitavoj Evropi i Americi. Kod nas je harala također; bilo je i mnogo tisuća žrtava. Za vrijeme ratnih operacija 1918 pojavila se i među srpskim vojnicima na Krfu i Solunskoj fronti. I. ne pruža oštro ograničenu kliničku sliku. Čovjek oboli iznenada s visokom temperaturom i općenitom klonulošću; temperatura traje obično tri dana, a potraje li duže, mora se pomišljati na komplikacije s bronhitisom ili upalom pluća. Poznati su također oblici bolesti, u kojima se ističu prvenstveno živčani poremećaji ili smetnje u probavnom sistemu. R. Pfeiffer je 1892 otkrio poseban bacil koji nosi njegovo ime; gotovo u 30% slučajeva nalazimo ga u grlu zdravih osoba, a u velikom broju kod oboljelih od influence. Međutim, u posljednje se vrijeme misli, da Pfeifferov bacil nije pravi uzročnik ove bolesti, već da se ona izaziva nekim sitnim, dosad još neotkrivenim virusom. Bolest se prenosi izravno putem kapljične infekcije ili neizravno putem predmeta zagađenih virusom iz izlučina nosa i grla; zahvaća osobe svih dobnih skupina bez razlike rase, spola, tjelesne građe, zanimanja, materijalnog stanja, te sanitarnih prilika stanovanja, prehrane i načina života. U obliku velikih pandemija pojavljuje se bolest otprilike u razmacima od jedne generacije. Tada se razboli prosječno oko 30—40% čitavoga pučanstva, a na brodovima ili drugim ograničenim područjima ovaj se postotak penje čak na 90%. Bolest se javlja u svako doba godine, ali najčešće, kad zahladi, i to putem ljudskog dodira, nezavisno od klimatskih prilika i vjetrova. Eksplozivni način širenja uvjetovan je i kratkom inkubacijom od 24 do 48 sati, visokim stupnjem priljepčivosti i sklonosti oboljenju širokih masa, te konačno velikim brojem oboljelih, koji u početku, kad je bolest najviše priljepčiva, ne legnu u krevet, već slobodnim kretanjem aktivno doprinose njezinu širenju. God. 1918 izbila je zaraza istovremeno u Bostonu i Bombayu, te je neko vrijeme paralizirala trgovinu i čitav pomorski i kopneni promet u tim područjima. Bolest ne ostavlja imunitet (zaštitu), nego stvara predispoziciju za druga oboljenja (na pr. za tuberkulozu). God. 1919 harala je slična epidemija (epizootija) među konjima, ali do danas nije uspjelo utvrditi uzajamni odnos uzročnika. Širenju bolesti pogoduje nesumnjivo svako skupljanje ljudi; 1918—19 nastojalo se sprečavati njezino širenje masovnom izolacijom oboljelih, zatvaranjem lokala, crkava, zabavišta, škola i t. d., ali bez vidljiva uspjeha. Isto tako izrađene su dvije vrste cjepiva (jedno od Pfeifferova bacila, a drugo od smjese streptokoka, stafilokoka, pneumokoka i drugih mikroorganizama), koja, iako su bila primijenjena u širokom opsegu, nisu pokazala neke vidljive rezultate. Po svemu se čini, da postoje dosad još nepoznati i neistraženi faktori, koji pogoduju širenju influence; zbog toga nedostaju našim sadašnjim uobičajenim zaštitnim mjerama jasno određene smjernice za suzbijanje ove zaraze.

Kao i na kopnu, i. se širi velikom brzinom i među brodskom posadom, gdje zahvaća naročito osobe, čija je otpornost umanjena zbog hladnoće ili nekog oboljenja dišnih putova. Brod, koji plovi hladnim područjima, a ne raspolaže propisanim napravama za grijanje, postat će nesumnjivo žrtvom influence. Međutim, posve su protivna iskustva, koja su stečena na naučnim ekspedicijama po Antarktici. Čitavo vrijeme boravka u predjelima oko južnoga pola nije se pojavio nijedan slučaj prehladnog oboljenja. To se ima svakako pripisati životu u sredini slobodnoj od bakterija i alergena; ova činjenica može služiti i kao dokaz, da se t. zv. prehladna oboljenja mogu pojaviti jedino ako, uz ostale uvjete (na pr. ohlađivanje tijela, loša prehrana, teški fizički napori i t. d.), postoji i odgovarajući uzročnik bolesti u dovoljnoj količini i otrovnosti (virulencija). Oboljeli od influence mora leći i ostati u krevetu još dva do tri dana, otkako je temperatura pala opet na normalu. Treba paziti, da bolesnik imade dobru stolicu, pa mu se daje karlsbadske soli (veliku žlicu u čaši mlake vode natašte), a protiv temperature uzima tri put dnevno po pola grama aspirina. Pošto je temperatura pala, daje se bolesniku neko sredstvo za jačanje (na pr. Vitonin), dok se ne oporavi. Preporuča se lagana, ali hranjiva dijeta, a za vrijeme oporavka i malo dobroga vina. Ako se pojavi slabost srca, daje se i rakija, i to jedna velika žlica svaka dva ili tri sata. U laganim slučajevima primjenjuje se liječenje kao kod običnih prehlada. Članovi posade oboljeli od influence moraju se izolirati i s njima se postupa u svemu, kako je to propisano za slučajeve zarazne bolesti (v. Dezinfekcija).J. B.

LIT.: E. O. Jordan, Epidemic Influenza, Journal of American Medical Association, 1927; K. Todorović, Akutne infektivne bolesti, Beograd 1933.