HMELJ (Humulus), industrijska biljka penjačica, koja kao sirovina služi u prvom redu za začinjavanje piva. Kod hmelja se goje samo ženske biljke, od kojih se upotrebljavaju zrela i neoplođena plodišta, t. zv. češeri. Razlikuju se dvije glavne vrste: obični hmelj (Humulus lupillus), koji je najviše raširen u Evropi i Americi, te japanski hmelj (Humulus japonicus), koji raste u Japanu i Kini, ali ne dolazi u obzir za jaču potrošnju i trgovinu. Obični hmelj najbolje uspijeva na područjima umjerene kontinentalne klime, pretežno na sjevernoj polukugli. Dosta je tražena i skupa industrijska biljka. Ukupna proizvodnja u prosjeku 1934—38 iznosila je 57.350 t, a 1947 — 54.600 t. Gotovo ²/₃ proizvodnje daje Evropa (1934/38 — 37.500 t, a 1947 — 29.200 t). Zatim dolazi Sjeverna Amerika (1934/38 — 18.410 t, a 1947 — 23.800 t). Nešto hmelja uspijeva i u Australiji (oko 1000 t). Od evropskih zemalja najjača je proizvodnja u zemljama, gdje je jako razvijena pivarska industrija: u Velikoj Britaniji (1947 — 15.240 t), Čehoslovačkoj (1934/38 — 9.700 t, a 1947 — 4.680 t), Njemačkoj (1934/38 — 9.090 t), Francuskoj (predratni prosjek 2240 t, a 1947 — 960 t), zatim slijedi FNRJ (1949 — 1279 t). SSSR je proizveo 1934/38 — 2200 t hmelja. U sjevernoj Americi najveći proizvođač hmelja su USA (1934/38 — 17.680 t, a 1947 — 22.720 t) i Kanada (oko 1000 t). Kod nas se hmelj najviše uzgaja u dolini Savinje (oko Žalca), te u Vojvodini (oko Bačkog Petrovca). Jugoslavija također izvozi hmelj.N. Pć.

Slaganje. H. se pakuje u tiještene i netiještene bale ili u vreće. Slaže se na hladnu i dobro ventiliranu mjestu, koje nije izloženo vlazi, utjecaju isparivanja vlažnih tereta i mirisu drugih artikala.

Faktor slaganja: 6 m³ po t.I. Gc.