HLAP (rarog, karlo, jakar; Astacus gammarus L., Нотаrus vulgaris M.-E.), dugorepi rak desetonožac (Decapoda) iz obitelji Nephropsidae. Tijelo mu je izduženo, valjkasto, s glatkim oklopom. Kljun (rostrum) je jak, obično sa 4 zubića sa svake strane. Vanjski su pipci dugački kao cijelo tijelo. Prvi par grudnih nogu razvijen je u jake štipaljke. Obično je desna jače razvijena i ima kvrge, koje omogućavaju drobljenje. Lijeva štipaljka ima zubiće; služi za hvatanje i rezanje. I drugi i treći par grudnih nogu imaju štipaljke, ali malene. Prvi par trbušnih nogu jednostavan je u oba spola. Kod mužjaka su ove noge jake, valjkaste i žljebaste te vrše ulogu kopulacionog organa. Živi u Jadranu, zapadnom Mediteranu, Atlantskom oceanu (do Tromsöa u Norveškoj). Najčešći je uz obale Velike Britanije i Norveške, a prema jugu nema privredno značenje. Na istočnoj strani Jadrana ima ga duž cijele obale, ali je češći u sjevernom dijelu, duž istarske obale. Prebiva na obraslom hridinastom i kamenitom dnu između površine i dubine od 40 m. Dublje od 120 m ne silazi. Hrani se isključivo životinjama: ribama, mekušcima, racima, crvima, bodljarima i dr. Hoda grudnim nogama, pomaže se veslanjem trbušnih nogu pod pruženim zatkom, no može se i snažno odbacivati unatrag naglim podvijanjem zatka. Presvlačenje (glavopršnjak se otvara leđno po središnjoj liniji) se vrši kod mlađih primjeraka više puta u godini, a kasnije sve rjeđe. Ženka nosi više mjeseci pod zatkom jaja tamnozelene boje. Pelagijske ličinke živo su obojene: već nakon trećeg presvlačenja dobivaju izgled odrasle životinje i prelaze na pridnevni život. Mogu i plivati; to pomaže pronalaženju pogodnog dna. Odrasli h. ima mramoraste crnkastoplave mrlje na žutoj podlozi. H. je obično dug oko 35 cm, ali može narasti i do 60 cm, izuzetno i preko 90 cm. Lovi se vršama, rjeđe mrežama stajačicama. Za meku upotrebljavaju se ribe i rakovi. Hlapovo meso visoko se cijeni. (V. prilog u boji.)

Američki hlap (Homarus americanus M.-E.) vrlo je sličan evropskom, ali je veći i ima mnogo veću privrednu važnost. Rasprostranjen je na istočnoj obali Sjeverne Amerike od obala Massachusettsa do sjeverne obale zaljeva St. Lawrence.

U Evropi i Kanadi ima više postaja za gajenje hlapovih ličinaka.O. Kc.

Uz atlantsku obalu Sjeverne Amerike od rta Hatteras do Labradora lovi se najviše hlapova. Hlapovi se love u državama USA: Maine, Massachusetts, New Hampshire, Connecticut i Rhode Island; u Kanadi: Nova Scotia, New Brunswick, Quebec i New Foundland. Američki hlap (Homarus americanus) vrlo je sličan evropskom hlapu, samo je veći. U Kanadi je lov hlapova započeo 1870. Otada, pod utjecajem bioloških i ekonomskih faktora, ulov hlapova mnogo je varirao. Tako je 1886 ulovljeno 42.000 t, 1918 god. 12.000 t. Prvih godina poslije Prvog svjetskog rata, kada se privreda oporavila od ratnih pustošenja, popeo se ulov na 19.000 t; u 1929 je iznosio 17.000 t; sada se lovi oko 15.000 t godišnje. Uz najveći ulov hlapova u svijetu, u Kanadi se razvila i najveća i najnaprednija industrija konzervi hlapova; ona ima 380 tvornica, koje konzerviraju hlapove u dva asortimana: a) očišćeno meso i b) paštetu. Pri konzerviranju od 100 kg sirovih hlapova, nakon kuhanja, dobiva se oko 25 kg čistog mesa iz repa i štipaljki, te oko 14 kg otpadaka i jetre, sirovine za proizvodnju paštete. Gotovo čitava kanadska proizvodnja svježih i konzerviranih hlapova izvozi se u USA. Godine 1945 ulovljeno je oko 10.000 t; to je uglavnom potrošeno u svježem stanju.

Posljednjih se godina hlapovi, prethodno kuhani ili sirovi, podvrgavaju dubokom smrzavanju; očišćeno meso pakuje se u limenke ili kutije od navoštenog kartona i smrzava. I čitavi hlapovi se ponekad smrzavaju i pakuju svaki posebno u navoštene kartone. Smrznuti sirovi hlapovi (s obzirom na kvalitetu) bolji su od kuhanih.

U Evropi se hlapovi najviše love duž obala Norveške, Velike Britanije, Irske, Švedske i Francuske, zatim u zapadnom Mediteranu. Na istočnoj strani Jadranskog mora ima ga duž cijele obale, ali je rijedak, osim uz obalu Istre. H. je u Norveškoj najvažniji od svih rakova; lovi se uz istočnu, južnu i zapadnu norvešku obalu. God. 1865 Norveška je ulovila 1,956.276 primjeraka hlapova; nakon toga je ulov opadao zbog preintenzivnog lova jer su cijene za ovaj proizvod bile visoke. God. 1948 ulov je iznosio 900 t. U Kanadi (stanica za biologiju St. Laurent), u USA (Maine), Norveškoj (Arendal) i dr. uzgajaju se hlapove ličinke u posebnim basenima do četvrtog razvojnog stadija; potom se specijalnom metodom puštaju u more, odnosno vrši se nasađivanje prorijeđenih ili opustošenih naselja ovoga raka. Osim ove mjere, za održavanje proizvodnje na stalnom nivou, zaštita samih hlapovih naselja regulirana je danas u svim državama, gdje je lov hlapa razvijen. Postoje zakonski propisi о najmanjoj veličini (dužini) hlapova, mjerenoj od oka do vrha ispruženog repa; ispod određene mjere ne smiju se loviti, prevoziti, prodavati ni prerađivati zabranjen je lov ženki s ikrom i t. d. H. je najbolji kuhan, a zatim spremljen »na salatu«, t.j. začinjen maslinovim uljem, vinskim octom i paprom, preliven majonezom, ili priređen s rižom i t. d.L. Kć.