HIGIJENA NA BRODU stara se о održavanju dobrog sanitarnog stanja na plovnim objektima, о očuvanju zdravlja pomoraca i podizanju njihove radne sposobnosti; zajedno s higijenom u lukama tvori djelokrug rada higijene pomorstva.

I. OPĆENITO

Brod je prijevozno sredstvo, a u isti mah mjesto stanovanja i rada posade. Ratni je brod usto i pomorska borbena jedinica; dakle, neka vrsta plovne tvrđave.

Konstrukcija broda i higijenski problemi. Konstrukcija broda mora se prilagoditi u prvom redu zahtjevima plovljenja, vrsti stroja i teretu. Bez obzira na tip broda, brodski prostor podijeljen je na vrlo velik broj manjih jedinica sa slabom prirodnom ventilacijom i svijetlom. Uz takve konstrukcijske uvjete treba osigurati stanovanje posadi i putnicima, svježu vodu i hranu, rasvjetu, ventilaciju, grijanje i odvodnju, uskladištenje tereta i goriva, smještaj i liječenje oboljelih i ranjenih, mogućnost odmora i razonode. S napretkom brodograđevne tehnike, ovim se uvjetima sve to lakše zadovoljava. Uvođenjem pare kao pogonskog sredstva znatno je skraćeno vrijeme plovljenja, omogućena je destilacija morske vode; uvedena je ventilacija mehaničkim pogonom, rashlađivanje, odnosno smrzavanje živežnih namirnica, poboljšano je grijanje i rasvjeta. Zamjenom drvenog sa željeznim (čeličnim) brodom smanjeno je prodiranje vode u brod, pa je nestalo zagušljive vlažne atmosfere u brodskim prostorijama, stvoreni su povoljni uvjeti za suzbijanje i konačno uklanjanje štakora, miševa i druge gamadi (v. Deratizacija i Dezinsekcija). Možda je jedina neprilika na čeličnom brodu njegova velika vodljivost topline; baš je ova okolnost zadavala mnogo brige, da se životni prostor na brodu prikladnim tehničkim mjerama osposobi za higijenski boravak ljudi; takva su nastojanja pridonijela općenitom poboljšanju pomorske higijene. Uz saniranje kaljužnih neprilika, uspješno je izvršeno odvođenje topline s kotlova, parnih turbina, bojlera i drugih strojeva, iz pekarnica, praonica, kuhinja i sličnih prostorija. Na području preventivne medicine i pomorske higijene, razvojem podmornica, razarača, nosača aviona, torpednih čamaca, jaružala, grtalica, plutajućih dokova, ugljenara i t. d., u posljednje je vrijeme iskrsla nova i složena problematika, koja se proširila pojavom plovnih objekata na atomski pogon.

Život i rad na brodu mnogo se razlikuju od života i rada na kopnu. Smještaj je na brodu manje udoban, a uslovi su rada, naročito na starim brodovima i za neke službe (strojari i ložači), znatno teži od onih, pod kojima rade industrijski radnici. Brod u razmjerno kratko vrijeme prelazi iz umjerenog pojasa u ledena ili tropska područja i obratno. Takve nagle i znatne promjene klimatskih prilika stavljaju na konstrukciju broda, na njegovo vanjsko i unutrašnje uređenje, a napose na članove posade, izuzetne zahtjeve (u pogledu fizičke kondicije, prehrane, odjeće, organizacije službe i t. d.). Na brodu vladaju vrlo promjenljive mikroklimatske prilike; temperatura, vlaga i strujanje zraka stalno se mijenjaju pod utjecajem vanjskih klimatskih faktora, čeličnih brodskih stijena s velikim koeficijentom vodljivosti, strojnog pogona i dr. Osoblje stroja, pri izlasku na palubu, izloženo je promjeni temperature od 70° do o° i niže; slično se događa pekarskom i kuharskom osoblju, kada iz toplih prostorija ulazi u komore za hlađenje, odnosno smrzavanje živežnih namirnica i t. d. Na brodovima postoje jaki izvori topline u prostorijama glavnih i pomoćnih strojeva, napose parnih turbina, koja unatoč dobroj izolaciji povremeno prodire u susjedne prostorije. Manje su neprilike te vrste kod dizel-motora i benzinskih motora, a neznatne kod električnih agregata. Ljeti se temperatura diže do 50^o i 60°, poglavito na starim brodovima, kada plove u tropskim područjima. Stambene su prostorije često smještene uz strojarnice i druge manipulativne jedinice, dok na nekim starijim, a napose ratnim brodovima, spavaonice posade služe usto i kao blagovaonice i prostorije za dnevni boravak. Zbog toga dolazi do znatnog kvarenja zraka, a buka i trešnja izravno se prenose u stambene prostorije. Prikladnom termičkom i akustičkom izolacijom osjetno su smanjene te smetnje. Uz glavne strojeve postoje na brodu i drugi uređaji, što stvaraju šumove i trešnju (krmilarski stroj, vitla, uređaj za sidrenje, ventilacione i signalne naprave i t. d.). Zbog svega toga brodske posade rijetko uživaju mir.

Smještaj posade. Na brodovima, napose ratnim, dosta je skučen smještaj posade. Dok se na kopnu traži najmanje 5 m² površine poda i 15 m³ zapremine po čovjeku, u prošlom se stoljeću individualna kubatura na brodovima kretala između 1,5—2,0 m³. Zbog male kubature i nedovoljne ventilacije dolazilo je u prošlosti i do ugušenja. Tako se na pr. na engleskom brodu Londonderry, koji je 1843 prevozio iseljenike, od 150 iseljenika ugušilo 70, jer su zbog teškog mora morala sva okna i palubni otvori biti zatvoreni. Propisi britanskog Merchant Shipping Acta iz 1906 normirali su kubaturu sa 3,39 m³ po čovjeku, a dotada bio je po osnovnom zakonu iz 1894 minimum od 2,03 m³. Po dopunama iz 1948 i 1950 (za ribarske brodove) ovu mjeru može ministar transporta i civilne avijacije, u sporazumu s ovlaštenim organizacijama pomoraca, povećati. To je učinjeno 1953 za neke kategorije britanskih brodova. Engleska komisija za borbu protiv tuberkuloze (1910) zahtijevala je, da se na ratnim brodovima za svakog člana posade osigura minimum od 5 m³. Plummert je 1910 našao u austro-ugarskoj mornarici kubaturu 1,5·—-8,0 m³, a Beadnell sličnu u britanskoj mornarici. U početku ovog stoljeća postoje na ratnim brodovima još nepovoljniji razmjeri zbog smanjenja nadgrađa; na brodovima tipa Dreadnought ima 2,43 m³, a na onima tipa Formidable svega 1,92 m³. Sestini iznosi, da je u talijanskoj monarici bilo 4,25—10,0 m³, a Belli 5,0—7,9 m³. Po Gadewoodu, mornarica USA imala je 1909 prosječnu zapreminu od 5,6 m³. Prema Zur Werthu, u bivšoj njemačkoj mornarici u oficirskim kabinama (izuzev komandantove) bilo je 5—9 m³, a za mornare (prema Sestiniu) 1,5—8,0 m³. Jedna starija francuska norma propisuje kao minimum 2,89 m³. U mornarici SSSR-a postoji u momčadskim prostorijama 4—5 m³, za radio-kabine traži se najmanje 5—6 m³, a za brodske bolnice 12—15 m³. Mala kubatura na starijim brodovima sa isključivo prirodnom ventilacijom i nedovoljnom umjetnom rasvjetom izazivala je zagađenje zraka. Skučen smještaj odrazio se u većem morbiditetu; tako je Dudley kod engleskih mornara ustanovio dvaput veći broj oboljenja od tuberkuloze nego kod ostalog stanovništva. Pa i na nekim modernim brodovima ratnih mornarica nisu mnogo povoljniji uslovi smještaja, ali se prikladnom umjetnom ventilacijom mogu osigurati dobre mikroklimatske prilike i kod niskih normi 3 do 5 m³ po čovjeku. Ispod toga ne bi se smjelo ići ni kod najbolje ventilacije, jer pretijesne prostorije nepovoljno utječu na duševno raspoloženje posade. U spavaonicama je važna i udaljenost od lica do lica mornara; ona ne smije biti ispod 90 cm.

Zrak na brodovima kvari se zbog izgaranja pogonskih sredstava (ugljen, nafta, benzin) i maziva. Na teretnim brodovima i stanovita vrsta tereta troši kisik i stvara CO₂ ; isto je s uljanim naličem. Brodske kuhinje, praonice, pekarnice, smočnice, radionice, akumulatorske stanice, neuredne sanitarne prostorije, vlažna odjeća i obuća, pa i ljudi pridonose kvarenju zraka, napose ljeti zbog jačeg znojenja. Pogotovu su nepovoljne prilike na donjim palubama i na velikim brodovima, gdje je gotovo posve onemogućena svaka prirodna ventilacija i rasvjeta. Često se na skučenu prostoru nagomilavaju razni strojevi i uređaji; to stvara nepreglednost i opasnost, ugrožava sigurnost kretanja, napose pri jakom ljuljanju i posrtanju broda, pa je mogućnost povreda veća nego na kopnu.

Održavanje higijene na brodu predviđeno je posebnim nacionalnim i međunarodnim propisima, pa se o tome prvenstveno brinu organi opće sigurnosti na moru i sanitarne inspekcije u sporazumu s organima socijalnog staranja. Za pripremu i donošenje međunarodnih propisa brine se Međunarodna organizacija rada, čijim je staranjem zaključen već niz konvencija i preporuka о mjerama za održanje higijene na brodovima i za zaštitu uposlenog osoblja; о općim uvjetima higijene u pomorstvu, kao i u ostalim oblicima saobraćaja, brine se Međunarodna zdravstvena organizacija. Broj ovih međunarodnih instrumenata raste i postaje sve značajniji. To je zasluga umnogome Organizacije ujedinjenih naroda i njenih specijaliziranih služba za zdravstveno i socijalno staranje.

U Jugoslaviji do Oslobođenja (1945) nije bilo razvijeno zakonodavstvo о higijenskoj zaštiti na moru, ali treba naglasiti, da je i u prvašnjim uvjetima bilo naprednih propisa, na pr.: posljednji propisi о volumenu i uređenju prostorija za posadu brodova trgovačke mornarice, о ishrani posade, о zdravstvenoj službi na brodu (v. Pravilnik 0 ishrani i stanovanju posade i uređenju zdravstvene službe na pomorskim brodovima kr. Jugoslavije, Službene novine, 131—XL od 15. VI. 1938)·

U FNRJ doneseni su propisi koji u cijelosti reguliraju higijenski život na brodu. Tako je 5. VI. 1947 donesen Pravilnik 0 higijenskim i tehničkim zaštitnim mjerama na morskim brodovima s kasnijim dopunama (Službeni list, 55 od 1947; 98 od 1948 i 50 od 1952).

II. BRODSKE PROSTORIJE

Brodske prostorije dijele se na prostorije za upravljanje i pogon broda, prostorije za posadu i putnike, te prostorije za teret.

Prostorije za upravljanje i pogon broda obuhvaćaju: zapovjednički most, navigacionu kabinu, krmilarnicu, kabine za radio i hidroakustički uređaj, strojarnicu, kotlovnicu, spremište goriva i druga spremišta brodske opreme i t. d.

Prostorije za posadu i putnike: obuhvaćaju a) mjesta za stanovanje posade i putnika (spavaonice, prostorije za odlaganje mokre odjeće i obuće, za osobnu prtljagu posade, blagovaonice, prostorije za dnevni boravak, čitaonice), te sanitarne prostorije (zahodi, umivaonice, kupaonice i praonice rublja); b) prostorije za pripremu i čuvanje hrane (kuhinje, smočnice, spremnice živežnih namirnica s komorama za hlađenje hrane, pekarnice i t. d.); c) prostorije za zdravstvene svrhe: ambulante, zubna stanica, ljekarnica, bolnica, soba za operacije, prostorija za dezinfekciju i t. d.

Prostorije za teret obuhvaćaju brodska skladišta za prijevoz trgovačke robe.

Sve prostorije moraju po položaju, izgradnji i opremi odgovarati funkcionalnim i higijenskim zahtjevima; pojedine prostorije moraju, uz općenite, zadovoljavati i specijalne uvjete higijene.

Prostorije za upravljanje i pogon broda. Dok u prostorijama za nautičko upravljanje brodom u higijenskom pogledu nije više rad skopčan s osobitim teškoćama, najteži su higijenski uvjeti rada u strojarnicama, kotlovnicama i skladištima pogonskog goriva, jer su te prostorije smještene u unutrašnjosti broda, te često izložene neobično visokim temperaturama, buci, vibracijama i prašini. Stariji brodovi nemaju propisne ventilacije i rasvjete. Stoga su teški radovi u kaljužnim uređajima i u tunelu osovine vijka. Pored toga, upravo se u tim prostorijama najčešće zadržavaju štakori i komarci (v. Deratizacija; Malarija i Žuta groznica). Često vladaju nehigijenske prilike i u prostorijama radiostanica i hidroakustičkih uređaja, koje su, s obzirom na broj osoba u njima, razmjerno male, pa u njima vladaju neprikladne mikroklimatske prilike. Prema našem Pravilniku, u tim prostorijama ventilacija mora biti takva, da temperatura bude uvijek snošljiva i zrak čist (čl. 33). Strojarnice moraju biti odijeljene od kodovnica željeznom pregradom, a kotlovnice moraju biti ventilirane umjetnom ventilacijom, da bi se spriječilo skupljanje upaljivih plinova (čl. 35). Umjetnu ventilaciju moraju imati i prostori rashladnog uređaja i aparata za pravljenje leda (čl. 30). Općenito, sve zatvorene radne prostorije moraju biti higijenski uređene, zaštićene od štetnih atmosferskih utjecaja i opskrbljene uređajima za ventilaciju i grijanje (čl. 45).

Prostorije za posadu i putnike moraju, prema Pravilniku biti smještene iznad pregradne palube na polovini dužine broda, a samo izuzetno mogu se nalaziti na krmi (čl. 48). Kod starijih brodova te su prostorije često uređene na pramcu (u kaštelu) te su izložene vremenskim nepogodama i neugodnostima zbog posrtanja broda, iako su u pogledu ventilacije i čistoće bolje od ostalih. Stambene prostorije moraju biti lako pristupačne u svako doba i po svakom vremenu; no pristup ne smije voditi izravno s otvorene palube. Da se spriječi ulazak vode, glavna ulazna vrata moraju imati prag visok najmanje 0,30 m (čl. 49). Stambene prostorije posade i putnika moraju biti odvojene pregradama, koje ne propuštaju temperaturu, zadah, plinove, buku i trešnju od brodskih skladišta, spremišta lanaca, svjetiljki, boja i ostale brodske opreme, kuhinja i smočnica, krmilarskih strojeva, strojarnica i kotlovnica, mjesta za živu stoku i t. d. U najmanju ruku moraju biti odvojene hodnikom, a stijene strojarnice i kotlovnice propisno izolirane (čl. 50). Sve željezne stijene i stropovi u stambenim prostorijama moraju biti obloženi drvom ili drugim izolacionim materijalom. Oplate moraju sprečavati zadržavanje gamadi i moraju biti impregnirane protiv vatre (čl. 53). Nekad prostori između čeličnih stijena služe kao zračne izolacione plohe, ali to nije u skladu s gradnjom po sistemu rat-proof (v. Deratizacija). Na ratnim i novim putničkim brodovima odustalo se od primjene drva za tu svrhu zbog opasnosti od požara. Umjesto toga upotrebljava se izolacija pomoću aluminijskih listića od 0,01 mm, složenih u redovima i pokrivenih aluminijskim limom. Takva je izolacija mnogo lakša, ne gori, a kao termički izolator djeluju zapravo slojevi zraka između aluminijskih listića. U najnovije se vrijeme za brodske potrebe sve više upotrebljavaju ploče od marinite, kao izolacioni materijal protiv topline, buke, vlage i vatre. Paluba iznad stambenih prostorija mora biti izrađena od drva, a ako je čelična, mora biti pokrivena drvenim trenicama (čl. 53, st. 2). Unutrašnje površine metalnih stijena i stropne konstrukcije u stambenim prostorijama često se oblažu sitno izmrvljenim česticama pluta ( u veličini rižina zrna); napose je takva toplinska izolacija prikladna na vanjskim bočnim stijenama, koje se u nadvodnom dijelu ljeti jako zagrijavaju, dok su u podvodnom dijelu ljeti i zimi hladne, pa se na njima vlaga kondenzira. Takva se izolacija donekle teže čisti, jer je hrapava. Dobro izoliraju moderne plastične mase (polivinil, poliester), koje ne gore, a mogu se lako prati. Na starijim su brodovima stijene oblagane drvenim pločama, impregniranim protiv požara; no takva je stijena nehigijenska, jer se u njoj zadržava gamad, a pri ljuljanju broda često škripi. Stijene i stropovi u spavaonicama i blagavaonicama moraju biti glatke i svijetlo oličene (čl. 53, st. 5). Zabranjena je upotreba boje, u kojoj ima olova i drugih otrovnih tvari. Podovi moraju biti izrađeni od materijala, koji se lako čisti (guma, linoleum, polivinil i slično), a uglovi između stijena i podova zaobljeni (čl. 53, st. 3). Kroz stambene prostorije ne smiju voditi propusti za lance i konope, ni cijevi za paru, rashladni uređaj i vođu, osim instalacija, potrebnih u samoj prostoriji (čl. 53, st. 6).

Komandno osoblje ima posebne spavaonice s jednim krevetom, a palubno osoblje smješteno je u spavaonicama sa po dva kreveta; i osoblje stroja ima svoje vlastite spavaonice. Žensko osoblje mora biti smješteno u odijeljenim spavaonicama (čl. 58 Pravilnika).

Na mnogim starijim brodovima i danas se nalaze spavaonice za članove posade sa 4, 6 i više ležaja. Veličina spavaonica ovisna je о broju kreveta i tonaži broda. Prema našem Pravilniku propisane su najmanje mjere (čl. 59): tablica

Najmanje mjere za pojedini krevet (čl. 60) iznose: duljina 1,90 m, širina 0,75 m. Kreveti moraju biti postavljeni u smjeni uzdužne osi broda te ne smiju biti smješteni uz samu vanjsku stijenu, ni ispod bočnih okana ili ušća ventilacionih cijevi. Više od dva kreveta ne smiju biti postavljena jedan iznad drugoga; pritom mora razmak od poda do donjeg kreveta iznositi 0,30 m, između donjeg i gornjeg 0,75 m, a između gornjeg i stropa najmanje 0,70 m. Kreveti moraju biti od glatke kovine, zaštićeni od rđanja te izrađeni tako, da se mogu lako rastavljati i da se u njima ne može zadržavati gamad. Na uzdužnim stranicama kod uzglavlja i nogu mora biti u duljini od jedne trećine zaštita protiv ispadanja. Kreveti moraju biti opremljeni strunjačom od vune, sintetičnih vlakna ili konjske strune, plahtama, pokrivačima, jastucima, te imati pomičan zastor (čl. 61). U spavaonici s jednim krevetom mora biti ormar, divan, naslonjač, pisaći stol, polica i ormarić za knjige, vješalica, umivaonik od porculana s tekućom toplom i hladnom vodom, te toaletni ormarić s ogledalom. Prozori moraju biti zastrti gustim zastorom, koji ne propušta svijetlo; ispred kreveta mora biti sag, a ispred vrata otirač za noge (čl. 62, st. 1). Spavaonica sa više kreveta mora imati stol pokriven linoleumom, potreban broj stolica i drveni ormar do stropa spavaonice, s pretincima na gornjem dijelu, a ladicama na donjem. U spavaonici se mora nalaziti i toaletni ormarić i dovoljan broj vješalica (čl. 62, st. 2). Povrh uzglavlja svakog kreveta pohranjen je pojas za spasavanje. Na vratima ili stijeni spavaonica do hodnika mora biti otvor (prekriven materijalom, koji sa dade lako razbiti) takve veličine, da se u slučaju opasnosti može čovjek kroza nj provući. Taj otvor mora biti označen natpisom: »U slučaju opasnosti razbij« (čl. 63). Vrata spavaonice otvaraju se prema unutra. Na gornjem pragu vrata svake prostorije za posadu mora biti čitljivo označeno neizbrisivim slovima, u koju je svrhu i za kolik broj osoba ta prostorija određena (čl. 57). Radi lakše orijentacije, sve se prostorije na brodu označuju brojevima redom od pramca prema krmi i odozdo prema gore; prostorije zdesna nose neparne, a slijeva parne brojeve. I stubišta i nepropusna vrata nose svoje brojeve.

U neposrednoj blizini svih stambenih prostorija mora se nalaziti prostorija za odlaganje, sušenje i spremanje mokre odjeće i obuće, poglavito radnih odijela, kišnih kabanica i čizama; osim toga, mora postojati spremište za osobnu prtljagu članova brodske posade (čl. 65). Spavaonice za putnike na modernim su putničkim brodovima izgrađene prema istim načelima, koja vrijede za posadu, samo što se njihovu položaju, opremi, vanjskom izgledu i udobnosti obraća više pažnje općenito, a napose prema putnom razredu, tipu broda, a nekad i području putovanja.

Na ratnim brodovima, s obzirom na njihovu svrhu i mnogo strožu ekonomiju prostora, posada je smještena gušće; kabinè za momčad nalaze se na srednjoj ili donjoj palubi, a na manjim brodovima i u nadgrađu. Na podmornicama spavaju mornari u manipulativnim prostorijama. Mornari spavaju u krevetima ili u visaljkama; smatra se, da na jednog mornara otpada 3—5 m³ zapremine. Visaljke su praktičnije, jer zauzimaju mnogo manje mjesta, a danju se uklanjaju, ali su nehigijenske, budući da ne pružaju tijelu prikladan položaj za vrijeme odmora.

Za uzimanje hrane, dnevni boravak i razonodu posade moraju svi brodovi, koji plove neprekidno više od pet dana, imati posebne prostorije (čl. 64 Pravilnika). Na putničkim brodovima blagovaonice i prostorije za dnevni boravak odvojene su prema putnom razredu. Za posadu predviđa se u takvim prostorijama oko 1,5 m² po osobi. Prema našem Pravilniku, u blagovaonici mora biti mjesta za udobno sjeđenje čitave posade ili dijela posade, kome je namijenjena. Stolovi u blagovaonici moraju biti prekriveni linoleumom ili polivinilom te imati dovoljan broj stolaca (čl. 64). Predviđa se širina stola 0,6—0,8 m, a duljina sa 0,5—0,65 m po čovjeku. Uz blagovaonicu treba urediti smočnicu (pantry) veličine oko 2,5 × 5,0 m. (sl. 1). U njoj se dijeli hrana i piće te se unosi u blagovaonicu. Pribor za jelo čuva se u ormaru i na policama. U smočnici mora stajati priručni hladnjak (frižider), u kome se drže živežne namirnice; nadalje se tamo nalazi brzogrijalica za grijanje hrane i vode, uređaj za eventualno filtriranje vode, umivaonik za ruke i posuda za otpatke s poklopcem, koji dobro zatvara. Visina stambenih prostorija, izuzev smočnicu, mora, prema našim propisima (čl. 52 Pravilnika), iznositi najmanje 2,10 m. Na brodovima ispod 1000 brt ova visina može iznositi 2,00 m, a na brodovima, koji plove isključivo ili većinom u tropskim krajevima, najmanja visina mora iznositi 2,30 m. Propisi, koji normiraju visinu, odnosno površinu stambenih prostorija na brodovima, određuju i kako se one imaju računati. Naš Pravilnik (čl. 51) propisuje, da se pod visinom stambene prostorije razumijeva okomita udaljenost između poda i oplate stropa, odnosno donjeg ruba sponje, mjerene na najnižem mjestu. Ako ispod stropa prolaze vodovi, visina se mjeri od donjeg ruba voda. Pod površinom stambene prostorije razumijeva se površina, koja preostaje po odbitku konstrukcionih dijelova broda, prije ugrađenog ili unesenog inventara, a mjeri se od vanjskih rubova željeznih profila. Pod zapreminom razumijeva se prostor, koji ostaje po odbitku ugrađenih konstrukcijskih dijelova. Veliki brodovi imaju i posebne prostorije (klupske lokale, knjižnice, igračnice, vježbaonice, dječje sobe, zimske vrtiće i t. d.); na ratnim brodovima takve se prostorije, ukoliko postoje, u slučaju borbe iskorištavaju za pružanje prve pomoći i liječenje ranjenih i oboljelih mornara.

Sanitarne skupine na brodu (zahodi, umivaonice i kupaonice) obuhvaćene su detaljnim propisima u modernom zakonodavstvu. Prema našem Pravilniku (čl. 74) propisan je po jedan zahod na svakih 8 članova posade (preko 4 računa se kao 8). Na brodovima sa preko 100 članova posade broj se zahoda određuje prema ocjeni inspektora rada i u granicama objektivnih potreba i tehničkih mogućnosti (sl. 7). Na brodovima do 12 članova posade moraju se urediti 2, a do 20 članova najmanje 3 zahoda. Za ženske članove posade moraju postojati posebni odijeljeni zahodi. Na ratnim brodovima predviđa se za momčad po 1 zahod na 20, a 1 pisoar na 30 osoba. Zahodi moraju biti u blizini spavaonica, umivaonica i kupaonica, ali od njih odijeljeni; u njih se ne ulazi izravno iz spavaonica, nego iz otvorenih hodnika. Stijene moraju biti čelične i nepropusne, do visine od 1,20 m obložene keramičkim pločicama. I podovi su čelični i na čitavoj površini prekriveni keramičnim materijalom, s nagibom prema mjestu izljeva; spojevi su stijene i poda zaobljeni. Širina zahoda iznosi najmanje 0,70 m, dubina 0,90 m, a površina poda oko 1,0 m². Pod zahoda mora ležati najmanje i m iznad najniže vodene linije. Zahodi na gornjoj palubi moraju biti zaštićeni od vremenskih nepogoda; jednako i hodnici, što do njih vode. Zahodi moraju imati pretprostor, u kome se postavljaju umivaonici za pranje ruku. Pranje ruku po upotrebi zahoda obvezatno je osobito za osoblje, koje radi sa živežnim namirnicama (kuhare, konobare, ekonome i t. d.). Školjke zahoda moraju biti od materijala, koji se ne lomi, ne puca i ne rđa, sjedala drvena ili od plastičnih masa s automatskim dizanjem. Uz njih se moraju u zid ugraditi dršci za održavanje ravnoteže pri ljuljanju broda. Zahodi moraju imati naprave za propisno ispiranje tekućom vodom, bilo automatski u određenim vremenskim razmacima ili na pritisak ventila, što se, po ispuštanju mlaza vode, sam zatvara. Zahodi na gornjoj palubi ispražnjuju se gravitacijom, a oni blizu vodene linije ili ispod nje sisaljkom, koja se stavlja u pogon pokretom ručke uz zahodsko sjedalo. U podmornicama ispražnjavaju se zahodi u poseban rezervoar, iz kojega se zatim izbacuju fekalije u more komprimiranim zrakom (sl. 6). Izlazni otvori zahodske odvodnje ispod vodene linije opskrbljeni su nepovratnim ventilom da se spriječi vraćanje fekalija i prodor morske vode pri valjanju broda. Zahodi moraju imati uređaje za prirodnu i umjetnu ventilaciju, odijeljenu od ventilacije za stambene prostorije; pritom mora isisavanje istrošenog zraka biti jače od ubacivanja svježega. Osim toga, zahodi moraju biti propisno rasvijetljeni danju i noću, a zimi grijani; u njima mora biti toaletni papir, što ga je dužan nabavljati poslodavac. Zahodi se imaju čistiti najmanje jedamput dnevno, a tjedno dezinficirati (v. Dezinfekcija).

Na svakom brodu moraju postojati (prema našem Pravilniku, čl. 70) umivaonice i kupaonice. Za osoblje palube i opće službe moraju biti smještene u blizini njihovih spavaonica ili skupina spavaonica, s posebnim ulazom iz unutrašnjih hodnika, a za osoblje stroja u blizini strojarnice ili kotlovnice. Izravno uz umivaonice i kupaonice treba urediti prostorije za odlaganje radnih odijela s potrebnim brojem vješalica. U svim umivaonicama i kupaonicama mora biti uvedena tekuća topla i hladna voda. Za svakog člana posade, koji u prostoriji za spavanje nema umivaonika, mora se u umivaonici postaviti po jedan ormarić za toaletni pribor. Na brodu treba predvidjeti tolik broj umivaonika, da se najmanje jedna trećina posade može istovremeno umivati ne računajući članove, za koje su u spavaonicama uređeni umivaonici. Najmanje na svakih 6 članova posade (preko 3 računa se kao 6) mora postojati po jedan ograđeni tuš. Površina poda za pojedinu tušnu prostoriju iznosi 1,2—1,5 т², a utrošak vode za jedno tuširanje 15—20 l. Tuševi moraju biti ograđeni i uređeni tako, da mlaz škropi sa strane. Na brodovima do 12 članova posade dopušta se samo 1 kupaonica i 1 umivaonica, ali moraju biti prvenstveno pristupačne osoblju stroja. Ako u kupaonicama postoje kade, one se moraju temeljito isprati iza svake upotrebe. Praonice i kupaonice moraju se u hladno vrijeme zagrijavati na 23⁰—25°. Ljeti i van luka može se na palubi urediti privremeni tuš s morskom vodom, što prvenstveno služi za rashlađivanje posade.

Brodske praonice i sušionice rublja. Za pranje ljetnih odijela, radnih ogrtača, stolnog, kuhinjskog i posteljnog rublja, na brodovima su uređene praonice, koje su ekonomične, ako su posve mehanizirane; prema tome se ugrađuju kotlovi za kuhanje i strojevi za pranje rublja, centrifuge za cijeđenje, ormari za sušenje i električna glačala (sl. 5). Uz velik kapacitet, takve praonice zauzimaju razmjerno malo prostora (6—12 m²), traže malo radne snage, te uz pranje omogućuju i pravilnu dezinfekciju rublja; one moraju biti dobro ventilirane s jačim isisavanjem nego tlačenjem zraka, dobro osvijetljene i od stambenih prostorija propisno izolirane. Na manjim se brodovima, u pomanjkanju mehaniziranih praonica, još ručno pere rublje u kupaonicama, praonicama i na palubi. Kapacitet praonice određuje se prema broju posade i putnika, računajući po 10—12 kg suhog rublja po osobi i mjesecu ; na taj način može se za 7—8 sati rada oprati 250·— 1ooo kg suhog rublja. Svakako je bolje, da se umjesto jednog velikog, montiraju dva manja uređaja, te tako omogući pogon i za vrijeme eventualnog kvara i čišćenja pojedinog stroja. Prema našem Pravilniku (čl. 71), na brodovima se mora nalaziti praonica s tekućom toplom i hladnom vodom i napravama za pranje rublja, kao i sušionica s potrebnim priborom za sušenje. Obje ove prostorije moraju biti odijeljene od spavaonica i blagovaonica, te moraju imati uređaje za ventilaciju i grijanje. Na starim brodovima mogu se za te svrhe prilagoditi i umivaonice (čl. 72).

Brodska kuhinja (sl. 2), prema Pravilniku (čl. 66), mora se nalaziti na gornjoj palubi ili prvoj potpalubi; ona mora biti prostrana, dobro ventilirana, prirodno rasvijetljena i osigurana svim suvremenim uređajima i priborom za spremanje hrane na higijenski način. Do visine od 1,50 m stijene moraju biti obložene svijetlim keramičkim pločicama ili bijelo emajlirane, a pod mora biti prekriven keramičkim pločicama ili izrađen drugim nekim sličnim materijalom, s padom prema sredini, gdje se otpadne vode slijevaju preko sifona u brodsku kanalizaciju. Kutovi poda i stijena moraju biti zaobljeni, a strop opskrbljen valjanom termičkom izolacijom da se spriječi kondenziranje vodene pare. Prostorija mora biti tako izgrađena, da se može brzo i temeljito očistiti; ventilacija mora osiguravati 30—60-kratnu izmjenu zraka na sat, i to tako, da je izbacivanje zraka najmanje četiri puta jače od ubacivanja. Nad štednjakom postavlja se poseban ekshaustor; ubacivanje svježeg zraka služi prvenstveno za osvježenje kuhinjskog osoblja. Na radnim mjestima mora se osigurati umjetna rasvjeta od najmanje 50 luksa. Štednjak se postavlja okomito na uzdužnu os broda, čime se donekle ublažuju posljedice ljuljanja. Uz štednjak moraju se postaviti posebni kotlovi za kuhanje tekuće hrane (juha, mlijeko, čaj i t. d.), izrađeni od materijala, koji ne rđa (sl. 4). Voda se dovodi u kuhinju jedino iz rezervoara vode za piće; zabranjena je upotreba bilo koje druge vrste vode pa i za pranje kuhinje. Na velikim brodovima postoje posebne prostorije za čišćenje i pripremu hrane prije kuhanja i za pranje suđa. U opremu kuhinje idu i stolovi za pripremanje namirnica i dijeljenje hrane, te ormari za posuđe. Neophodno je potrebno da se iz ekonomskih i higijenskih razloga u kuhinju uvede što potpunija mehanizacija rada i da se u tu svrhu montiraju automatski električni strojevi za ljuštenje krumpira, rezanje povrća, kruha, mljevenje mesa, miješanje i pasiranje hrane, te za čišćenje i pranje suđa i ostalog kuhinjskog pribora. Za to je električni pogon najpraktičniji, najčistiji; kod njegove montaže nisu potrebne cijevi, a za vrijeme rada ne stvara se toliko unutrašnje topline; dobar je i pogon naftom (sl. 3) ili plinskim uljem, a najgori ugljenom i drvom. Da se spriječi klizanje i padanje posuđa zbog valjanja broda, na štednjacima se ugrađuju metalne prečke, a iznad njega okviri; suđe se vješa na posebne kvake u U ormarima, svakoj kuhinji mora se postaviti poseban umivaonik s ručnikom i sapunom za potrebe kuhinjskog osoblja.

Pekarnice. Na većim brodovima uređene su pekarnice za kruh; najprikladnije su električne peći, jer se lako reguliraju i najmanje zrače toplinu u okolinu. I u pekarnicama pogon mora biti mehaniziran. Potrebni su posebni strojevi za miješanje, mjerenje i rezanje tijesta, strojevi za izradbu sitnog peciva i drugi. Ispečeni kruh mora se najprije dobro ohladiti, a zatim čuvati u čistim, posebno ventiliranim, od gamadi i drugog onečišćenja zaštićenim prostorijama. Prema našem Pravilniku, posebni uređaji za pečenje kruha moraju postojati na brodovima, koji putuju duže od četiri dana (čl. 66).

Spremnice hrane. Vrlo je važno na brodovima pravilno čuvanje živežnih namirnica, jer se na njima lakše i brže kvare nego na kopnu zbog nepovoljnih klimatskih uslova (visoka temperatura i vlaga). Prema našem Pravilniku (čl. 67), živežne namirnice čuvaju se u posebnim spremnicama hrane, koje moraju biti prostrane, prirodno i umjetno zračene, te zaštićene protiv vlage i naglih promjena temperature; otvori za zračenje moraju biti zaštićeni rešetkama protiv ulaska štakora, kao i mrežama protiv insekata i druge gamadi. Vanjske stijene spremnica moraju biti od čelika i dobro termički izolirane, a unutrašnje obložene pločicama ili drugim nekim glatkim, trajnim, svijetlim materijalom (silikatni namazi, Keimove mineralne boje, polivinil, staklo i t. d.), koji nije otrovan, a može se dobro prati. Osim toga, spremnice moraju biti tako izgrađene, da se u njima mogu živežne namirnice čuvati, da ostanu u prirodnom sastavu. Spremnice hrane moraju imati više posebnih odjela, da bi lako pokvarljive živežne namirnice bile odvojene od onih, koje se dulje drže; to je važno i za živežne namirnice, koje lako odavaju, odnosno primaju mirise (kiselo zelje, meso, slačica, odnosno mlijeko, vrhnje, sirovi i t. d.).

Sve police i pretinci, na koje se stavljaju živežne namirnice, moraju biti od materijala, što ne rđa, a može se lako prati, odnosno moraju biti obložene takvim materijalom. Na brodu mora postojati posebna prostorija za čuvanje pića, u koju se ne ulazi kroz spremnicu hrane (čl. 67, st. 5 i 6). Zapremina spremnice iznosi 0,3— 1,3 m³ po čovjeku, i ovisi о vrsti broda i području plovljenja. Suhe namirnice (krupica, brašno, šećer, čaj, konzerve) čuvaju se odvojeno od svježe hrane (ribe, meso, voće, povrće i t. d.), u čistim, suhim, ventiliranim spremištima, pri običnoj temperaturi. Namirnice, koje se kod običnih temperatura kvare, čuvaju se u hladnjačama, gdje se mogu dulje održati u ispravnom stanju. Na malim brodovima postoje hladnjače slične onima u domaćinstvima; na velikim se brodovima za tu svrhu određene posebne prostorije hlade rashlađenim zrakom (aerorefrigeracija), što se ubacuje u prostorije, ili rashladnom tekućinom, što kruži kroz cijevi montirane u samoj prostoriji. Aerorefrigeracijom lakše se regulira vlaga, ali se teže održava stalna temperatura, a hlađenjem pomoću rashlađene otopine, zbog velike zalihe hladnoće, još se dugo održava temperatura i pošto strojevi prestanu raditi. Temperatura u prostorijama za hlađenje kontrolira se teletermometrima i regulira automatski ili je prema potrebi kontrolira nadzornik rashladnog uređaja u strojarnici. Prema našem Pravilniku (čl. 68), svi brodovi moraju imati mehaničke hladnjače, a jedino na starijim brodovima mogu postojati obične ledenice.

Prostorije za zdravstvene svrhe. Za pružanje prve pomoći i liječenje članova posade i putnika moraju se na brodovima urediti posebne prostorije. Zdravstvena služba na našim brodovima u pogledu higijenske zaštite regulirana je našim Pravilnikom о higijenskim i tehničkim zaštitnim mjerama u čl. 76—87. Prema Pravilniku, na brodovima, koji su dužni imati brodskog liječnika, mora postojati ambulanta, iz koje se izravno ulazi u bolnicu. Za ambulantu treba predvidjeti oko 10 т² površine, a ako se u njoj vrši i popravak zubi, za oko 3 m² više; ona mora biti tolika, da se, osim ormarića s lijekovima za njegu bolesnika, može smjestiti stol za preglede i operacije, pristupačan sa svih strana. Stijene moraju biti oličene neotrovnom bijelom emajlnom bojom, a pod izrađen od keramičnih pločica ili drugog nepropusnog materijala, koji se lako pere. Ambulanta mora biti opskrbljena svim propisanim liječničkim instrumentima i ostalim liječničkim priborom; danju mora biti rasvijetljena prirodnim svijetlom sa najmanje dva nadsvijetla ili širokim bočnim prozorima, a noću jakim električnim žaruljama. Za slučaj kvara glavnog izvora struje, treba predvidjeti posebno rezervno svijetlo, po mogućnosti iz akumulatorskih baterija. Uz ostalo, ambulanta mora imati brzogrijalicu sa sterilizatorom za instrumente. Umivaonik s promjerom od najmanje 50 cm treba da ima ispust za hladnu i toplu vodu. Iznad njega treba da se nalazi polica s posudom od oko 6 l, i u njoj otopina za dezinfekciju ruku. Preporučuje se, da se neposredno uz ambulantu uredi komorica za dezinfekciju rublja. Na većim brodovima lijekovi i raskužna sredstva pohranjuju se u posebnoj prostoriji: u brodskoj ljekarnici (v. Apoteka, brodska). Brodovi sa 12 ili više članova posade, čije putovanje traje više od tri dana bez pristajanja, moraju imati propisno uređenu brodsku bolnicu (v. Bolnica na brodu); njena se veličina određuje prema veličini i tipu broda i području plovljenja. Prema našem Pravilniku (čl. 80), na brodovima do 50 članova posade u brodskoj bolnici moraju biti smještena najmanje dva kreveta bolničkog tipa, koji ne smiju biti postavljeni jedan povrh drugoga. Svakome krevetu mora pripadati najmanje 5 m² površine. Na svakih daljnjih 50 članova posade moraju biti smještena još dva kreveta, ukupno najviše 12 kreveta, ali u više odvojenih prostorija. Na ratnim brodovima postoji opća bolnica sa sobom za izolaciju zaraznih bolesnika. Broj kreveta za tu svrhu iznosi 2% od brojnog stanja posade.

Prostorije, namijenjene zdravstvenoj službi, moraju biti smještene na gornjoj palubi, po mogućnosti na polovici dužine broda; odstupanje od ovog pravila mogu odobriti samo nadležni organi. Brodske bolnice moraju biti bijelo oličene, a podovi prekriveni linoleumom, gumom, ksilolitom ili polivinilom; u svima mora biti dovoljan broj ispusta tople i hladne vode. Zimi se moraju grijati na oko 20⁰, a operacione sobe na 22⁰; opća rasvjeta mora iznositi 30—50 luksa, a na radnim mjestima, već prema potrebi, 150—200, u operacionim prostorijama i do 1000 luksa. Brodske bolnice moraju imati uređaje za parno ili električno grijanje, odnosno za grijanje toplom vodom ili toplim zrakom, a zračenje mora biti tako uređeno, da se može vršiti i za nevremena. Ventilacijom se mora osigurati prosječno oko 10—15 izmjena zraka na sat, u operacionoj sobi i do 30 izmjena; isisavanje zraka mora biti jače od tlačenja; ventilacione otvore treba postaviti tako, da zrak ne struji izravno na bolesnike; vrata svih prostorija i hodnici, što do njih vode, moraju svojom širinom (oko 1,30 m) omogućiti slobodno kretanje i prijenos bolesnika na nosiljkama. Prostorije zdravstvene službe moraju radi sigurnosti imati poseban rezervoar vode za piće, agregat za električnu struju i ventilacione naprave, nezavisne od odnosnih centralnih brodskih uređaja. Inače se voda, namijenjena za piće i zdravstvene potrebe posade, mora držati u posebnim tankovima; ovi se moraju puniti, odnosno prazniti posebnom sisaljkom, koja se ne smije upotrebljavati u drugu svrhu (čl. 73). Sve prostorije moraju se trajno držati u najvećem redu i čistoći, redovito prati, a prema potrebi raskuživati. Brodska bolnica mora imati svoj posebni zahod i kupaonicu, namijenjenu isključivo bolesnicima. Zahodi i kupaonice moraju biti odvojeni od bolničke glavne prostorije metalnom ogradom, koja ne propušta vlagu ni zadah. Bolnička kupaonica mora imati i tuš i kadu.

Prostorije za teret ili brodska skladišta služe za krčanje raznolike robe u komadima, u rasutom i tekućem stanju, svježeg mesa i druge pokvarljive robe, te konačno i žive stoke. Higijena skladišta odnosi se osobito na osiguranje higijensko-tehničkih uvjeta rada (v. Zaštita rada na brodu).

III. BRODSKA VENTILACIJA

Svrha je brodske ventilacije, da osiguranjem higijenski ispravnog zraka zaštiti zdravlje posade i putnika, te očuva teret od kvarenja. Prema tome, na brodovima dolazi u obzir ventilacija stambenih i radnih prostorija, zatim skladišta tereta i ostale robe.

U stambenim se prostorijama zrak kvari zbog životnih procesa čovječjeg organizma, nečistoće tijela i odijela, izgaranja tvari rasvjetnih uređaja, umjetne rasvjete i grijanja, onečišćenja podova, stropova, stijena, zadaha iz kuhinje, podruma, zahoda, prašine. Na brodovima stanje se pogoršava zagađenjem zraka zbog rada strojnih uređaja, zbog otrovnih plinova pogonskih goriva (СО, CH₄, SO₂ i t. d.), maziva (akrolein), benzina, rashladnih uređaja (NH₃, CO₂, SO₂ i t. d.), baruta (nitrozni plinovi), akumulatorskih baterija (vodik), zbog smrada sanitarnih prostorija i kaljuže, zbog vršenja popravaka (autogeno svarivanje), zbog kemijskih procesa kod raspadanja nekih vrsta tereta (sirova koža, žito, hljebovi lanenog sjemena, voće, papir, krpe, duhan i t. d.), zbog ostataka kitova ulja, te zbog nafte i drugih vrsta tekućeg goriva u tankovima. Uporedo s kvarenjem kemijskog sastava ide i povećanje broja klica u zraku. Tako je, na pr., Belli našao u stambenim prostorijama broda 1000—4000 klica i 1000—3000 gljivica plijesni u m³, a u manipulativnim prostorijama donjih paluba do 6000 gljivica u m³, dok je Girard ustanovio 1000—4000 bakterija i 10.000—36.000 gljivica plijesni u m³ zraka. Manji je broj klica u nadgrađima, te je Cazamian utvrdio u m³ zraka oko 270 bakterija, od toga 60 uzročnika gnojnih upala (Staphylococcus pyogenes aureus). U pogledu prašine prilike su mnogo nepovoljnije na brodovima na ugljen. Dirksen je u kotlovnici nekog bojnog broda izmjerio do 2289 mg prašine u m³ zraka.

Pokvaren zrak odvratno zaudara ranketljivošću i truleži, što pada po stijenama, pokućstvu, pa i u nozdrve čovjeka, te izaziva, već prema individualnoj osjetljivosti, nelagodnost i gađenje; fiziološki se to odrazuje površnim disanjem, glavoboljom, zamaranjem, pogoršanjem općenitog zdravstvenog stanja, gubitkom volje za rad i otpornosti protiv infekcija. Povišena temperatura prostorija povećava broj udisaja i kucaja srca. Suh zrak suši sluznicu gornjih dišnih putova, a nagao pad temperature pogoduje raznim zarazama, napose prehladi (v. Influenca). Pregrijan zrak sa ispod 30% relativne vlage osjetno smanjuje radnu sposobnost. Najprikladnije su temperature između 18⁰—20^o s odgovorajućom relativnom vlagom. Kod 24⁰ efekt rada opada za 15%, a kod 30^o za 28%; ako je usto zrak zagađen i kemijskim tvarima, taj se efekt smanjuje za daljnjih 9%, za razliku od rađa u čistu zraku; nečist zrak nepovoljno utječe na tek, koji je za 4,5—13,5% slabiji nego u čistom zraku. Prema nekim podacima, osoblje stroja, pa i neke skupine podvorničkog osoblja na velikim putničkim brodovima, pokazuju nesrazmjerno veći broj oboljenja od ostalih skupina brodske posade; pretežno se radi о posljedicama manjkave ventilacije radnih prostorija; to se vidljivo odrazuje na lošem izgledu i probavnim smetnjama. Na kopnu se za prostorije, što služe za spavanje i boravak, predviđa minimum zapremine od 22 m³ s površinom poda od oko 9 m² i prozorskom površinom u omjeru od 1:7 prema površini poda; osim toga, zgrada se povoljno smješta u pogledu osunčanja, zračenja i zaštite od vjetrova; time je osigurana potrebna izmjena zraka kroz prozore; konačno, stambeni se objekti lociraju podalje od eventualnih vrela zagađenja. Na brodu, u tome pogledu, postoje znatno nepovoljnije prilike; brod se neprestano kreće, pa se nužno mijenjaju klimatski faktori i položaj stambenih prostorija, kojima se stoga ne mogu osigurati prirodni higijenski uvjeti insolacije i zračenja. Pogotovu je posve onemogućeno prirodno zračenje, jer su stijene čelične, dakle posve nepropusne za vodu i zrak. Prema propisima našega Pravilnika о higijenskim i tehničkim zaštitnim mjerama na morskim brodovima, za spavaonice s jednim krevetom predviđa se zapremina 10,70—12,60 m³ i površina 5,35—6,0 m² kod visine 2,0—2,10 m. Na mnogim brodovima zapremina po osobi prosječno iznosi 6,5 m³, a površina poda jedva 5 m². Ako se nadalje uzme, da kabina ima dva bočna okna s promjerom od 40 cm, dobiva se omjer između prozora i poda (25 dm² prema 5 m²) jedva 1:20; dakle triput gore nego u zgradama na kopnu. No stvarno je stanje mnogo gore, budući da se u mnogim mornaricama stambene prostorije nalaze čak ispod vodene linije (bez prozora i prirodnog svijetla). Strop je brodskih prostorija gotovo redovito metar niži od kopnenih, pa zbog toga istrošeni topli zrak vrlo brzo ispuni prostoriju i seže znatno niže. Prema našim propisima, stambene prostorije moraju se nalaziti iznad pregradne palube (čl. 48 Pravilnika). Ipak se u takvim prostorijama teško mogu održavati higijenski uvjeti, pa je potrebno, da se kod propisivanja minimalnih zahtjeva za stambene prostorije uzmu u obzir okolnosti, koje su specifične za brod.

Bez obzira, da li živi u područjima s visokim temperaturama (Sahara: plus 53⁰) ili hladnim pojasima: (Sibir: minus 63°), čovjek stalno mora održavati svoju tjelesnu toplotu od oko 37⁰. Uz redovitu hranu, čovjek prima u minuti oko 0,55 m³ zraka (kod svakog udisaja oko 500 cm³), a izdiše 0,02—0,05 m³ ugljične kiseline (CO₂), već prema jačini kretanja i rada. Kroz kožu i pluća ispušta na sat 40—80 g vodene pare, te između 120—200 kalorija, prema tome, da li miruje ili radi. S obzirom na posve nedovoljnu izmjenu zraka prirodnom ventilacijom, morat će se na brodu količina zraka od 0,55 m³/min povećati za 0,3 m³/min, tako da se potreba zraka u brodskoj stambenoj prostoriji predvidi sa 0,85 т³/тin, odnosno 51 m³ na sat. No kako se ionako mala kubatura smanjuje i pokućtvom, treba osigurati minimum od 1 m³/min ili 60 m³ po osobi i satu; za održavanje snošljive atmosfere u stambenim prostorijama potrebna je najmanje desetkratna izmjena zraka svakog sata; osim toga, ispravnim zagrijavanjem prostorije i postavljanjem dovodnih i odvodnih cijevi u njoj, sprečavaju se smetnje zbog eventualne pretjerane brzine strujanja zrâka, budući da kod osjetljivih osoba ponekad već brzina strujanja od 0,2 m/sek izaziva nelagodan osjećaj.

Prema našim propisima, brodske stambene prostorije, uz uređaje za prirodnu, moraju imati i naprave za umjetnu ventilaciju (čl. 56 Pravilnika). Zbog razlike u temperaturi vanjskog zraka i zraka u zatvorenoj prostoriji, zbog jačine i smjera vjetra i brzine kretanja broda, dolazi do izmjene zraka prirodnim putem.

Prirodna ventilacija (sl. 8) vrši se kroz bočna okna, otvore na palubi, vrata, silaze i vjetrolovke raznih konstrukcija. Uz platnene vjetrolovke, postoje metalne s proširenim glavama i gljivastim poklopcima; njihove cijevi prolaze kroz palubne otvore te završavaju u strojarskim i stambenim prostorijama i skladištima tereta; one služe (naizmjenično) za ubacivanje i izbacivanje zraka; jačina je izmjene proporcionalna presjeku površine otvora, visini cijevi, razlici temperature između vanjskog i unutrašnjeg zraka te jačini njegova strujanja. Takve odušne cijevi služe i za zračenje i odvodnju plinova iz tankova i drugih spremišta (sl. 9). Zbog tehničkih smetnja nije uvijek moguće ugraditi ventilacione cijevi prirodne ventilacije, niti se cijevi mogu držati uvijek otvorene. Prirodna ventilacija posve zataji u ljetno doba, pri plovljenju u toplim područjima, kada brod stoji i kada nema vjetra. Njome se samo teško i nepotpuno ventiliraju donje palube te općenito veliki, napose putnički brodovi. Ova se ventilacija mora posve isključiti za kišnih vremena, kad puše jači vjetar i more jako udara. Ona se zapravo može uspješno upotrebiti u brodskim stambenim prostorijama, kad se vanjska temperatura kreće između 15—25⁰ ili prosječno oko 20° i kada vjetar ne stvara jak propuh. Treba imati na umu, da se u spavaonicama prirodnom ventilacijom, pri brzini broda od 12 čv i pri tihoj vanjskoj atmosferi, stvara strujanje zraka od 6 m/sek. To mnogo premašuje utvrđeni maksimum od 0,8 m/sek. Prirodna se ventilacija danas sve više napušta, osobito na modernim putničkim brodovima, prvenstveno na onima, koji plove u tropskim i suptropskim područjima; na ratnim je brodovima posve napuštena zbog tjesnije podjele prostorija, lakšeg prodora vode, težeg zamračivanja i protivkemijske obrane. Zato se zračenje brodskih prostorija sada vrši umjetnom ventilacijom (sl. 10).

Umjetna ventilacija pomoću strojeva dovodi, odnosno ubacuje pod tlakom (pulziona ventilacija) svjež zrak u prostorije, ili iz njih odvodi, odnosno izbacuje isisavanjem (aspiraciona ventilacija) istrošen zrak; ona može biti i kombinirana; u tom slučaju istovremenim izbacivanjem i ubacivanjem vrši izmjenu zraka. Tlačna se primjenjuje u kotlovnicama, u kojima mora vladati stalan pretlak do 300 mm vodenog stupca, čime se pospješuje izgaranje, a sprečava izbijanje vatre, dima i plinova iz ložišta u prostoriju; nadalje tlačna se ventilacija primjenjuje svuda, gdje nije poželjno da zagađen zrak prodire iz susjednih prostorija. Na ratnim brodovima tlačnom se ventilacijom tjera vanjski zrak kroz protivkemijske filtre (PHF); time se sprečava trovanje atmosfere u brodskim prostorijama. Aspiraciona ventilacija upotrebljava se u prostorijama sa stalnim zagađenjem zraka (u sanitarnim i gospodarskim). Najbolja je svakako mješovita, jer stvara trajno povoljne mikroklimatske uvjete i omogućava regulaciju jačine strujanja zraka u pojedinim sistemima (sl. 11).

Vrsta i jačina ventilacije određuje se prema tipu, veličini i namjeni broda. Ventilacija mora osiguravati određen standard u svim klimatskim pojasima i u svako godišnje doba, pri najnižoj i najvišoj temperaturi vanjskog zraka; to osobito vrijedi za osoblje stroja; ona ne smije izazivati naglo hlađenje i strujanje zraka, te mora razređivati i uklanjati škodljive pare, plinove i prašinu, naročito u kotlovnicama i skladištima za tekuće gorivo; ne smije stvarati pretjerane šumove i trešnju; njezini dijelovi ne smiju omogućavati prodor morske vode, te moraju biti pristupačni čišćenju, održavanju i popravljanju; treba omogućiti doziranje usisanog i izbačenog zraka u svako doba i reguliranje temperature i vlage toga zraka. Konačno, svi otvori dovodnih i odvodnih cijevi moraju biti prekriveni mrežom protiv ulaska gamadi.

Umjetna ventilacija vrši se pomoću aksijalnih i centrifugalnih ventilatora; aksijalni su slabiji, te služe za provjetravanje prostorija gornjih paluba (otpor zraka manji od 15 mm vodenog stupca); centrifugalni se upotrebljavaju za odvod ili dovod većih količina zraka — do 15.000 m³ na sat, na pr. u strojnim prostorijama i kotlovnicama (otpor zraka do 2000 mm vodenog stupca). Takvi ventilatori stvaraju jak šum i trešnju; da se cijevi ne bi provodile kroz nepropusne brodske pregrade, montiraju se samostalne jedinice za pojedine dijelove broda. Ventilacione agregate treba prikladnim postavljanjem akustički izolirati pomoću pusta ili jedrenine, te izbjegavati jača koljena na vodovima; ogranci ventilacionih cijevi moraju se u stambenim prostorijama smjestiti tako, da osiguraju efekt rada i ne stvaraju propuh; za difuziju zraka služe anemostati. Uobičajeni stolni ventilatori s manjim krilima i velikim brojem okretaja i stropni s dugim krilima i manjim brojem okretaja ne vrše izmjenu zraka nego izazivaju strujanje; to nesumnjivo ugodno utječe pri plovljenju kroz vruća područja. Gdje nije moguće, da se u čitavoj prostoriji trajno održavaju prikladne mikroklimatske prilike (na pr. u strojarnicama brodova na pogon parnim turbinama, koje stvaraju visoke temperature), na kontrolnim mjestima strojnog uređaja primjenjuje se lokalno hlađenje pomoću »zračnih« mlazova (spot cooling); pritom se velike količine svježeg zraka ubacuju na ograničeno mjesto. Osoba, koja se nalazi u tom zračnom mlazu, ne smije da bude izravno pogođena udarcima zračne struje.

Klimatizacija. U novije vrijeme uvidjelo se, da se jednostavnom kvantitativnom izmjenom istrošenog sa svježim zrakom ne mogu stvarati higijenski ispravni mikroklimatski uvjeti za život i rad u zatvorenim prostorijama. Osjećaj lagodnosti ovisi о prikladnoj temperaturi, brzini strujanja, vlazi zraka i temperaturi okolnih predmeta (zidova, podova, stropa, namještaja i t. d.), budući da čovječje tijelo dio svoje topline gubi zračenjem. Lagodan osjećaj boravka u zatvorenoj prostoriji postizava se takozvanom klimatizacijom ili kondicioniranjem (prilagođivanjem) zraka (air condition) pomoću posebnih uređaja, u kojima se zrak ljeti posve automatski hladi i suši, a zimi zagrijava i vlaži; u njima se zrak filtrira, dozira i određuje se brzina strujanja za svako godišnje doba. Za određivanje stanja lagodnosti u pojedinim prostorijama postoje posebne naprave (na pr. kata-termometar po Hillu, globus-termometar po Bedfortu i t. d.); nadalje postoje grafikoni i nomogrami za određivanje područja lagodnosti kod raznih brzina strujanja zraka, označeni t. zv. »efektivnom temperaturom«. Pod »efektivnom temperaturom« razumijeva se toplina zraka, brzina njegova strujanja i vlaga, koje daju osjećaj lagodnosti. Ovako pripremljeni zrak uvodi se u razne brodske prostorije preko centralnog ventilacionog sistema (za kabine) ili preko individualnih jedinica (air conditioning units) za pojedine prostorije (salone, blagovaonice, sanitarne prostorije i t. d.), smještenih u njihovoj neposrednoj blizini. Na trgovačkim se brodovima vrši i kondicioniranje zraka brodskih skladišta, u kojima je lako pokvarljiv teret. Naprave za klimatizaciju zraka na brodovima kompliciranije su nego na kopnu zbog jakih promjena vanjske klime, znatnih i promjenljivih izvora topline te raštrkanih prostorija s istim mikroklimatskim zahtjevima (kabine na pramcu i krmi). Filtri na usisačima zraka, otporni protiv morske vode i kiše, smještaju se na pramcu, gdje su bolje zaštićeni od dima. Zrak za ventilaciju, prolazeći kroz filtre, provodi se ljeti kroz cijevni hladionik, a zimi kroz grijalice (termotank); zatim se pomoću pare niskog tlaka vlaži u posebnoj komori ili se suši, prolazeći kroz higroskopska sredstva, kao na pr. silicijev dioksid (cargocaire silica gel system) ili kathene (kathabar system) i t. d. Uređaji za klimatizaciju vrlo su prikladni te je uspjelo održati u brodskim prostorijama optimalne temperature između 18—20° i optimalnu vlagu pri plovljenju kroz Crveno more, uz Madagaskar, Réunion i t. d. (Jules de la Combe). Slike 12 i 13.

IV. GRIJANJE BRODSKIH PROSTORIJA

Prikladna temperatura, uz propisanu izmjenu zraka, pridonosi stvaranju osjećaja udobnosti u stambenim i radnim prostorijama, neovisno о vanjskoj temperaturi; to napose vrijedi za život na moru. Ranije su brodovi građeni od drva, pa se uopće nisu grijali; jedino bi se u prostorijama zapovjednika i u salonima postavljale željezne peći; to je stalno ugrožavalo brodove zbog mogućnosti požara i otrovanja ugljičnim monoksidom (СО). Tek s pronalaskom parnog stroja i gradnjom brodova od željeza i čelika stale su se uvoditi sigurnije i bolje naprave za grijanje brodova. Na željeznim brodovima gubi se mnogo topline preko bočnih stijena i palube, pogotovu u zimsko doba ili pri plovljenju kroz hladna područja. U sanitarnom pogledu, uređaji za grijanje na brodovima moraju osigurati dovoljne količine topline te održavati propisanu jednakomjernu temperaturu u pojedinim prostorijama uz očuvanje relativne vlage od 60 do 85%. Površine ogrevnih tijela (sl. 15), radijatora, rebrastih, zmijolikih cijevi i t. d. smiju se zagrijavati najviše do 70°, da se spriječi pojava podražajnih tvari u zraku, što nastaju suhom destilacijom prašine na radijatorima. Uređaji za grijanje moraju biti pristupačni za reguliranje i popravak, a njihove površine za redovito čišćenje. Na brodovima odgovoraju ove temperature za pojedine prostorije: za stambene prostorije i komandna mjesta 18⁰—19⁰, za prostorije sanitetske službe 20° i više, za kupaonice i praonice 22^o—25⁰, za radionice 16⁰—18⁰, za spremišta najmanje 12⁰, za zahode, hodnike i stubišta 12⁰— 15⁰. Površina ogrevnih tijela izračunava se prema najnižoj temperaturi područja plovljenja, kakvoći izolacije brodskih stijena, položaju prostorije u brodu i traženoj temperaturi. Za lokalno grijanje služe željezne peći samo još na jedrenjacima, a na brodovima s parnim ili motornim pogonom uvedeno je centralno grijanje parom, toplom vodom, toplim zrakom ili električnom strujom (sl. 14).

Na brodovima se najčešće upotrebljava parno grijanje, u kome se tlak u kotlu od oko 15 atm smanjuje na 1,5—3,0 atm. Na brodovima s parnim turbinama upotrebljava se za grijanje međustepena para, čija se temperatura smanjuje uštrcavanjem vode (obično na 125⁰). Para sa tako reduciranim tlakom struji kroz cijevi i radijatore, gdje se, zbog hlađenja, kondenzira i kao kondenzatna voda dovodi u sabirne posude (tankove) za napajanje kotlova. Korisno je, da se za pojedine skupine prostorija, s jednakim termičkim zahtjevima, urede samostalni parni vodovi, jer se grijanje tako može lakše regulirati. Vodovi se moraju toplinski izolirati azbestom, plutom ili staklenom vunom, koja je prekrivena jedreninom, natopljenom u lanenom ulju. Radi sprečavanja opeklina treba radijatore zaštititi drvenim rešetkama. Isto tako neizolirani vodovi parnog grijanja moraju se prekriti zaštitnim plaštem, a ne smiju se voditi kroz stambene prostorije, spremišta hrane i pića. Pojedine prostorije, koje se upotrebljavaju i ljeti (kupaonice, kuhinje, praonice rublja i t. d.) moraju imati zasebne parne vodove. Radijatore treba smjestiti na mjesta, koja su najviše izložena hlađenju (na pr. uz bokove broda ili ispod prozora); površine ogrevnih tijela moraju biti glatke, da se mogu lako i redovito čistiti (sl. 16).

Grijanje toplom vodom u higijenskom je pogledu bolje, jer temperatura u cjevovodima ne prekoračuje 70^o, radijatori nisu pretjerano vrući, pa ih ne treba posebno zaštićivati; ovaj se sistem na brodovima rjeđe upotrebljava, jer instalacija nije tako jednostavna kao kod parnog grijanja, budući da su pritom potrebne pumpe za cirkulaciju vode, te posebne naprave za grijanje vode, bilo kao izmjenjivači topline ili posebni kotlovi za loženje uljem ili ispušnim plinovima od dizel-motora.

Uređajem za grijanje toplim zrakom (sl. 17) prostorije se prema vanjskoj temperaturi zagrijavaju jednakomjerno i ugodno. Svježi usisani zrak zagrijava se u posebnim grijalicama pomoću pare ili ispušnim plinovima od motora s unutarnjim izgaranjem, te se tlači pomoću ventilatora kroz limene kanale u pojedine prostorije. Budući da se prostorije s ugrijanim svježim zrakom moraju i ventilirati i zagrijavati, treba dovesti znatne količine zraka, pa je potrošak topline 2—4 puta veći, nego kod izravnog grijanja radijatorima. Nadalje se pokazalo, da kod plovljenja u hladnim klimatskim područjima često nije dovoljno zagrijavanje prostorija, pa se preporučuje, da se ovaj uređaj predvidi s dodatnim grijanjem pomoću radijatora. Ovaj se uređaj često kombinira s uređajem za klimatizaciju zraka (v. Klimatizacija).

Električno grijanje upotrebljava se obično na malim jedinicama (podmornice, torpedni čamci), rjeđe na većim plovnim objektima. Električna energija prolazi kroz vodič s velikim otporom, pa se pritom oslobađa toplina. U sanitarnom je pogledu električno grijanje vrlo dobro, lako se regulira i jednostavno se njime rukuje: ogrevna su tijela laka, mogu se po potrebi premještati i lako se čiste. Nedostatak je električnog grijanja visoka površinska temperatura i neravnomjerna razdioba topline. Zatim, smanjenje relativne vlage i, konačno, pogon je relativno dosta skup. Na brodovima se često upotrebljava kao dopunsko grijanje, napose u prostorijama za zdravstvene svrhe.

V. RASVJETA NA BRODU

Prirodna je rasvjeta na brodu osigurana kroz okrugla (300— 400 mm u promjeru) bočna okna, grotla na brodskom trupu i otvore za ulazak putnika, nadalje kroz stubišta, rovove, te prozore s debelim ili prizmatskim staklom u stropovima nadgrađa i mostova. Za sve ostale prostorije ispod vodene linije mora se trajno upotrebljavati umjetna rasvjeta. I u prostorijama, u koje prodire prirodno svijetlo, teško je ostvariti higijenski način rasvjete od ¹/₅:¹/₇ prozorske površine prema površini poda, kako je to propisano za objekte na kopnu, pa se i u tim prostorijama mora tražiti rješenje u umjetnoj rasvjeti.

Rasvjeta je na brodovima danas mnogo važnija no ikada prije, budući da se navigacija služi složenim tehničkim napravama, a na brodovima, napose ratnim, napuštaju se bočna okna i drugi otvori, pa se pretežni dio života i rada odigrava pri umjetnoj rasvjeti. Nekoč su se za rasvjetu brodova upotrebljavale uljarice i petrolejske lampe; no one su opasne zbog požara, neugodnih plinova izgaranja (CO₂) i zagrijavanja prostorija. Danas se osigurava rasvjeta pomoću električne struje. Električna rasvjeta treba da bude dovoljno jaka, jednakomjerna, bez treperenja, ne smije biti bliještava i spektar joj se mora što više približavati prirodnom svijetlu. Usto se traži, da izvor svijetla ne baca sjenke na radnu površinu i da je propisno zasjenjen, da daje što manje topline i da ne kvari zrak.

Zbog nedovoljne rasvjete zamaraju se očni mišići, a taj je umor kod jednosatnog čitanja triput veći pri rasvjeti od jedne, nego od sto svijeća. Ovo se zamaranje očiju kod manjkave (kao i kod prejake) rasvjete odrazuje u bliještanju, hiperemičnim upalama očnih sluznica, bolovima u sljepočnicama i oko očne jabučice. Zamorenost tijela povećava se, kada član posade po izvršenoj smjeni silazi u nedovoljno rasvijetljene brodske prostorije. Kod rasvjete treba uklanjati bliještanje i osigurati pravilan smjer, difuziju i distribuciju svijetla. Bliještanje je izravno ili neizravno (reflektirano). Izravno nastaje zbog nezaštićenih svjetiljki, a može se ukloniti primjenom prikladnih sjenila; neizravno nastaje zbog odraza svijetla s glatkih površina stropa, pisaćih stolova, sjajnih dijelova strojeva i t. d. Od neizravna bliještanja obično ima više neprilika, jer se rasprostire svuda naokolo, pa mu oči ne mogu izbjeći. Prikladnom difuzijom i distribucijom svijetla osiguravaju se stanoviti efekti sjene, pa se time bolje zamjećuju dubine i oblici predmeta; nepovoljne su oštro ograničene površine sa jako izraženim kontrastima, jer se oči mogu teško prilagoditi velikim razlikama mračnih i svijetlih ploha. Zato se mora, uz rasvjetu radnog mjesta, osigurati i prikladna opća rasvjeta prostorije. Opća rasvjeta je direktna ili indirektna, radna gotovo uvijek direktna. Indirektna se primjenjuje u blagovaonicama, salonima i kabinama velikih putničkih brodova. No u posljednje vrijeme proširuje se takva rasvjeta i na druge prostorije. Najprikladnije je svijetlo »bijele« boje; dobre su i takozvane žarulje danjeg svijetla s plavim staklom, ali je za jednaku količinu svijetla potrebno više vata. Važna je i boja okoline, jer se odrazom sa svijetlih boja bolje iskorišćuje raspoloživo svijetlo. Najbolje je, ako se stropovi oboje bijelo, a zidovi svijetložućkasto ili zelenkasto; treba izbjegavati sjajan emajlni nalič. Pri izboru rasvjetnih tijela treba paziti prvenstveno na to, da daju higijenski valjanu rasvjetu, da su propisno zasjenjena i sigurna od loma, te hermetički zaštićena protiv prodora vlage. Radi zaštite od električkog udara, brodska struja ima napon od 110 volta, a vodovi su pomno izolirani; u prostorijama, gdje mogu nastati eksplozivni plinovi, čitava je električna instalacija izvedena s posebnim mjerama sigurnosti. U novije vrijeme dopušta se za brodsku rasvjetu napon struje od 250 V kod istosmjerne, a 125 V kod izmjenične struje.

U strojarnicama treba, uz ostalo, rasvjetna tijela u odnosu prema strojevima postaviti tako, da ljudi ne stoje u vlastitoj sjeni; u kabini za mape, gdje se obavlja fini rad dugo vremena, treba, uz opću, osigurati dobru rasvjetu na radnom stolu, najbolje indirektnu, bez bliještanja. Prostorije za čuvanje i pripremu hrane zahtijevaju i primjerenu rasvjetu radi održavanja potrebne čistoće; svakako je zdravlje posade ozbiljno ugroženo, ako kuhari zbog loše rasvjete ne mogu dobro pripremati hranu; tu se moraju rasvjetna tijela redovito čistiti od naslaga pare i masnoće. U spavaonicama treba članovima posade omogućiti čitanje montiranjem pomoćnih svjetiljki, koje se moraju smjestiti na pogodnim mjestima, da se osigura dobra rasvjeta i izbjegne bliještanje.

Dugo se obična električna žarulja smatrala standardnim vrelom svijetla na brodovima; međutim, žarulje, izrađene za tu svrhu, moraju odgovarati mnogo težim uslovima od onih na kopnu. Obično se upotrebljavaju u jakostima 50—200 vata, a njihova se rasvjetna snaga smanjuje, kad su izrađene s mliječnim staklom. Izradbom fluorescentnog svijetla učinjen je velik napredak u rasvjeti. Dobra je strana takve rasvjete, što daje svijetlo slično danjem, koje je ujedno hladnije, a uz znatno jaču svjetlost troši manje struje; svijetlo takvih lampi razmjerno je mekanije, pa se mogu upotrebljavati i nezasjenjene. Nepraktičan im je cjevast oblik, jer se lakše lomi, a za pričvršćenje potrebno je više spojeva nego kod obične žarulje; zasad se izrađuju za izmjeničnu struju, pa je potreban ispravljač, često i poseban uređaj za prethodno zagrijavanje katoda; sve to povećava težinu i traži mjesta u ograničenom brodskom prostoru. U posljednje vrijeme nastoji se za potrebe ratne mornarice iskoristiti crveni dio spektra svjetlosnih izvora, koji je na manjim i većim udaljenostima mnogo manje vidljiv od plavog svijetla, koje se sada upotrebljava.

VI. RASHLADNI UREĐAJI

Umjetna hladnoća proizvodi se na brodovima pomoću rashladnih uređaja, u kojima se isparivanjem stanovitih kemijskih tvari s niskim vrelištem (ugljična kiselina, sumporni dioksid, amonijak, metilklorid i t. d.) veže toplina okoline; tako nastala hladnoća prenosi se na pojedina mjesta kruženjem koncentrirane otopine (kalijev, natrijev ili magnezijev klorid). Na nekim brodovima upotrebljavaju se naprave s vodenom parom (po sistemu Josse-Gensecke ili Leblanc-Westinghouse) kao sredstvom za proizvodnju hladnoće. Ovim se postupkom, za razliku od drugih, sprečava eventualno otrovanje zaposlenog radništva. Umjetna je hladnoća neobično važna za održavanje primjerenog standarda higijene na brodovima, napose za daleka putovanja i plovljenja u umjerenim i tropskim područjima. Ona služi za hlađenje atmosfere brodskih prostorija preko termotanka (v. Klimatizacija), za konzerviranje živežnih namirnica, za hlađenje municionih skladišta ratnih brodova (ispod 25⁰), za proizvodnju tehničkog i jestivog leda i takozvanog suhog leda (СО₂). Korisno se primjenjuje i kod prijevoza žive stoke.

Niske temperature ne ubijaju mikroorganizme, ali ih nesumnjivo sprečavaju u rastu i množenju. Prema tome, u sanitarnom pogledu hlađenje i smrzavanje živežnih namirnica najbolji je način za konzerviranje hrane (v. Prehrana). Instalacije rashladnih uređaja danas postoje na svim suvremenim plovnim objektima, pogotovu na putničkim i ratnim brodovima, dok se na manjim jedinicama živežne namirnice čuvaju u hladionicima, uobičajenima u kućanstvu. U njima se hladnoća stvara izravno od blokova leda. U takvim se hladionicima ne može regulirati i održavati određena temperatura, a kad nestane leda, hrana se uvelike kvari i propada.

Kapacitet rashladnih uređaja određuje se prema veličini i vrsti broda i području plovljenja. Postrojenja centraliziranih uređaja za hlađenje smještena su obično u odvojenom dijelu glavne strojarnice; radi ekonomičnosti postoje, uz glavna, i posebna odvojena manja postrojenja s automatskim pogonom (slična frižiderima) za konzerviranje manjih količina hrane u smočnicama, nadalje uz blagovaonice i u prostorijama za zdravstvene svrhe, za čuvanje nekih vrsta osjetljivih lijekova (serumi, cjepiva, penicilin i t. d.). Mora se predvidjeti posebna naprava i za proizvodnju leda, što služi za hlađenje napitaka i pripremanje sladoleda. Led, što se u nekim lukama s kopna doprema na brod, može sadržavati klice opasnih zaraza, pa se preporučuje, da se barem jestivi led svakako proizvodi u brodskom rashladnom uređaju.

U spremnici hrane predviđa se na velikim brodovima nekoliko rashladnih komora, u kojima se živežne namirnice čuvaju odvojeno pod temperaturom, koja im najbolje odgovara. U prostorijama za nisko hlađenje i smrzavanje stvaraju se oko rashladnih cijevi, montiranih ispod stropa, masivne naslage leda zbog kondenzacije vodene pare. Takve naslage termički izoliraju cijevi s rashladnom tekućinom, pa time stvarno onemogućavaju stvaranje potrebne hladnoće. U takvoj prostoriji često temperatura nije niža od o°, pa je potrebno osigurati napravu za redovito otapanje naslaga leda na rashladnim cijevima. Predviđaju se, gdje je to potrebno, i posebne rashladne komore za prijevoz osjetljivog ili lako pokvarljivog tereta (sirova duhana pri —6° do —4°, krzna pri —4°). Tako je na parobrodu Bosna, od osam skladišta, VI. i VII. uređeno kao rashladna komora za krcanje lako pokvarljive robe. Ove komore moraju biti posve odijeljene od spremišta hrane. Za prijevoz velikih količina pokvarljive robe, napose živežnih namirnica (mesa, voća, povrća i t. d.), grade se posebni brodovi hladionici (v. Brodovi, specijalni). Cjevovodi, što prenose rashladnu rasolinu, moraju biti propisno termički izolirani i vođeni ispod stropa tako, da su što manje izloženi zagrijavanju i gubitku hladnoće. Da se ne bi gubila hladnoća, u rashladne se komore mora ulaziti kroz pretkomore, a ulazna vrata se načelno otvaraju samo u određeno doba dana. U komorama mora vladati propisana relativna vlaga, a prostorije treba redovito zračiti; svi otvori ventilacionih cijevi moraju biti prekriveni mrežama od žičana pletiva, a odvodnja osigurana sifonima, da se spriječi ulaženje gamadi (v. Deratizacija). Roba, što se u komore stavlja radi hlađenja, mora se slagati, odnosno vješati rastavljeno, da se omogući slobodno strujanje hladnog zraka; napose valja pripaziti, da se živežne namirnice, koje lako poprimaju strane mirise i okuse (mlijeko, meso, sir, maslac i t. d.), uskladište odvojeno, u posebnim komorama. U rashladnim prostorijama potreban je najveći red i čistoća, pa ih treba redovito prati, a povremeno i raskuživati. Rad oko rashladnih uređaja vezan je uz stanovite opasnosti, koje potječu od hladnoće, otrovanja i mogućnosti eksplozije. (Postrojenja na sumporni dioksid rade pod tlakom od 3,50, na amonijak od 9,0, a na ugljičnu kiselinu čak 50—60 atm.) Potrebna je, dakle, stručna sprema, pažljivost i higijensko-tehnička zaštita (v. Zaštita rada na brodu).

VII. OPSKRBA BRODA VODOM

Osiguranje dovoljnih količina zdrave vode za piće ide među najvažnije zadaće brodske higijene. Uz neprikladnu prehranu, manjkava je opskrba vodom za piće u prošlim stoljećima uzrokovala zaraze i velika stradanja brodskih posada, napose na dugim putovanjima. Stanje se počelo popravljati, kada su 1815, umjesto dotadašnjih drvenih bačava za čuvanje vode na brodovima, uvedeni željezni tankovi, koji su se povremeno čistili i premazivali vapnom. Tako su se za dulja putovanja mogle uzimati dovoljne količine vode (sl. 18).

Opskrba vodom na brodovima slična je opskrbi na kopnu, ali postoje neke razlike. Na kopnu se postepeno uklonio dvostruki sistem opskrbe vodom (za piće i industrijske potrebe), na brodovima još postoji, pa se događa, da se, zbog nepažnje i unakrsnih spojeva, zagadi voda za piće morskom ili odvodnom vodom. Na kopnu se crpe voda iz stalnih vodocrpa, koji su pod sanitarnim nadzorom, a brod zbog neprekidnog mijenjanja mjesta gdjekad mora krcati vodu nepoznate sanitarne vrijednosti. Na kopnu je voda u stalnom toku, a u brodskom spremištu voda često stagnira zbog neredovite potrošnje, što pogoduje zagađenju.

Zbog osobitosti broda i štednje vodom nije moguće krcati za sve potrebe isključivo sanitarno ispravnu slatku vodu. Zato na modernim brodovima postoje tri vrste vode: voda za piće, slatka voda za tehničke potrebe i morska voda. Ali i danas se velik broj domaćih i stranih brodova služi samo dvjema vrstama: slatkom vodom (za piće i napajanje kotlova) i morskom vodom. Ove se vrste vode čuvaju u posebno odvojenim spremištima; one cirkuliraju naročito označenim odvojenim cjevovodima. Moderni brodovi posjeduju i uređaje za destilaciju morske vode, pa su u pitanju opskrbe slatkom vodom posve neovisni о kopnu.

Količina vode određuje se prema veličini, vrsti i namjeni broda; ona nije svuda jednaka, ali u svakom slučaju mora zadovoljiti dnevne potrebe na čitavom putovanju, uz rezervnu zalihu za najmanje tri dana. Početkom prošlog stoljeća trošilo se oko 3—7 l dnevno po osobi, čime su se pokrivale najnužnije potrebe za piće i spremanje hrane. Početkom ovog stoljeća potrošnja vode porasla je na prosječno oko 20 l dnevno po osobi. U Engleskoj je iznosila (po Davidsonu) 24, u Njemačkoj 18, u Italiji (po Sestiniu) 20 l. Belli preporučuje 25, Waldmann smatra, da je za Sjeverno i Baltičko more potrebno 20 l, a za tropska područja tri do četiri puta više. Shaw preporučuje 44 l za dnevnu potrebu, od toga 3,7 l za piće i pripremu hrane. Sovjetska norma iznosi 10 l za piće i kuhanje jela, a 20 za osobnu higijenu (30 l po osobi dnevno). Na američkim brodovima troši se oko 110 l dnevno po osobi; od toga u žarkim područjima otpada oko 10 l za piće, u hladnim nešto manje, 18—22 l za kuhanje te oko 75 l za kupanje i ostalu osobnu higijenu. U toku Drugog svjetskog rata i poslije njega ponovo je porasla potrošnja na 50—70 l dnevno po osobi. Na našim brodovima duge plovidbe troši se oko 28—30 l dnevno po osobi. Smatra se, da treba za posadu osigurati dnevno 46—73 l vode; ta se količina mijenja prema klimatskim prilikama i vrsti broda; od tih količina otprilike otpada: za piće 3—5, za kuhanje hrane 3, pranje namirnica 5—10, čišćenje kuhinjskog suda i stolnog pribora 5, tuširanje 20—40, pranje rublja i posteljine 10 l. Na većim brodovima potrebe su veće, jer se peče kruh, pere rublje i posteljina. Za tuširanje predviđene su veće količine, jer se strojarsko-ložačko osoblje mora okupati iza svake smjene, a ne samo jedamput dnevno. Za podmornice predviđa se 5—8 l, za bolničke brodove 200—300 l po bolesniku. Ljeti je potrošak vode za 25—33% veći nego zimi.

U sanitarnom pogledu treba pri manipulaciji vodom za piće naročito pripaziti na krcanje, uskladištenje i raspačavanje. Voda se dobiva izravno iz vodocrpa (hidranta), vodonosaca ili destilacijom morske vode. Higijenski uređene i održavane luke civiliziranih zemalja priključene su na vodovodnu mrežu grada, kome pripadaju, pa je takva voda ispravna, budući da je stalno nadziru sanitarni organi vlasti; na to su i obavezni prema međunarodnim sanitarnim propisima. Pri krcanju treba paziti da se voda ne zagadi; zato je zapovjednik broda, odnosno oficir, koga odredi, ili brodski liječnik dužan nadzirati krcanje vode. Podaci о uzimanju vode moraju se umjeti u brodski dnevnik, napose: kada je voda krcana, koliko i gdje; prije krcanja treba zatražiti mišljenje о kakvoći vode od lučke, a prema potrebi od mjesne sanitarne vlasti (v. Luka, higijena). Za uzimanje vode služi posebna gumena cijev, koja se s jedne strane oprezno spoji na lučki hidrant, a s druge na cjevovod brodskog spremišta vode. Cijev se ne smije povlačiti po zagađenu tlu, preko nečistih mostova; pogotovu ne smije doći u dodir s morem, koje je redovito jako zagađeno zbog izljeva gradske kanalizacije i otpadaka; isto tako ne smije se puštati cijev u samo spremište vode kroz otvor za čišćenje. Prije priključka na brodsko spremište vode treba prvi mlaz vode ispustiti, da u spremište dođe samo čista voda. Po završenom krčanju mora se voda iz cijevi ispustiti, cijev oprati (povremeno i dezinficirati) te namotati na bubanj i spremiti u naročito za to određenu komoru, zaštićenu od prašine i drugog zagađenja; komora mora biti zaključana, a na njoj mora stajati natpis: »Cijev za pitku vodu«. Ova se cijev ne smije upotrebiti ni za koju drugu svrhu.

Kada se brod nalazi na sidrištu (udaljen od obale), može se, ako mu ustreba, opskrbiti vodom za piće neizravno, iz posebnih brodica-cisterna (vodonosaca), koje imaju dozvolu za rad, a stoje pod nadzorom lučke sanitarne vlasti; ova se dozvola mora povremeno obnavljati, pošto je brod prethodno pregledan i pronađeno da odgovara sanitarnim zahtjevima. Na tim brodovima najveći dio prostora zauzimaju paralelno položeni tankovi za vodu, koji su u međusobnoj vezi radi održavanja ravnoteže broda. Za vodonosce vrijede svi propisi о tehničkoj izvedbi i održavanju spremišta vode, krčanja, uskladištenja i iskrcavanja vode, koji vrijede za spremišta vode na ostalim brodovima. Na svakom se vodonoscu mora redovito ispitivati voda pomoću reakcije srebrenim nitratom, da bi se ustanovio eventualni prodor morske vode u spremišta vode za piće. Napose je zabranjeno svako krčanje vode za piće izravnim upuštanjem cijevi u otvor za čišćenje tanka, već se cijev mora priključiti na određeni otvor spremišta vode. U higijenski zaostalim lukama, napose na Istoku i u tropskim područjima, voda se prenosi na primitivnim otvorenim čamcima ili većim maonama; njome rukuju domorodački veslači i dobavljači, kojima nedostaju osnovna higijenska shvaćanja. Razumljivo je, da se takva voda ne može smatrati sanitarno prikladnom. Osobe, koje opskrbljuju brodove vodom za piće, ne smiju biti kliconoše ili bolovati od zaraznih bolesti; moraju se svakih šest mjeseci podvrgavati liječničkom pregledu kao i osobe, koje rukuju živežnim namirnicama, te imati valjani Zdravstveni list (čl. 31 Uputstva za izvršenje uredbe о zdravstvenom nadzoru nad živežnim namirnicama, Sl. list FNRJ, br. 32/52).

Slatka se voda čuva na brodovima u posebnim spremištima od čeličnog lima, valjkastih, stožastih ili kockastih oblika raznih veličina. Obično su smještene simetrično na dnu broda, iznad dvostrukog dna, ili na donjim palubama, udaljene od tankova otpadne i balasne vode, kotlovnica i strojarnica te odmaknute od bokova i paluba broda, da se spriječi onečišćenje i eventualni prodor morske vode pri oštećenju broda. Na ratnim brodovima predviđena su, zbog sigurnosti, osim glavnih, i manja spremišta vode, koja su uključena u brodski vodovodni sustav, tako da voda u njima stalno kruži; u slučaju oštećenja glavnog vodovoda prigodom ratnih operacija, prekida se dovod i odvod na tim manjim spremištima vode, pa ona služe kao rezerva vode za piće. Kod trostrukog sistema opskrbe vodom ne smiju tankovi s tehničkom slatkom vodom komunicirati s vodom za piće. Poželjno je da, umjesto jednog, postoje barem dva spremišta vode, da se, uz održavanje punog pogona, može jedno čistiti i dezinficirati. Spremišta vode ventilirana su kroz odušnike, koji u visini 0,5—1,0 m završavaju iznad palube otvorom okrenutim prema dolje u obliku izvrnutog slova U, prekrivenim mrežom ili poklopcem, da ne bi ušla zagađena voda od pranja palube ili morske vode. Osim toga, spremišta vode imaju na vanjskoj strani vodomjere u obliku staklenih cijevi, zaštićenih mjedenim štitnikom. Iz zdravstvenih razloga ne može se dopustiti mjerenje vodostaja pomoću »sonde«, koja se spušta u spremišta vode otvaranjem njegova poklopca. Da bi se voda u spremištima očuvala od promjena kemijskog sastava, željezni je lim zamijenjen pocinčanim limom, koji je premazan katranom ili vapnom. Sada se na svim brodovima spremišta vode premazuju slojem portlandskog ili parafiniranog cementa. Englezi upotrebljavaju i druge vrste premaza (Rosbonit ili bituros, koji se sastoji od smjese ugljenog katrana i ulja). U novije vrijeme primjenjuju se i plastične mase (poliesteri), polivinil, posebni lakovi i staklo. U željeznim se tankovima za vodu godišnje oksidacijom izlučuje po nekoliko kilograma željeznog oksida; u tankovima od pocinčana lima pojavljuju se najprije cink (američki standard dopušta do 15 mg Zn/l vode), a kasnije željezo, u tankovima, koji su premazani minijem, olovo; s katranskim premazom voda dobiva neprijatan »ukus ljekarnice«. Voda u tankovima s običnim cementnim ili vapnenim premazom postane alkalična i bljutava, ali je ta pojava prolazna i traje, dok se ne izluži površinski sloj. Željezni oksid ne ubija klice u vodi, ali se njihov broj pod utjecajem kalcijeva hidroksida naglo smanjuje. Zbog organskih i anorganskih čestica, koje lebde u vodi, stvaraju se naslage na stijenama, spremišta vode, koje redovito sadržavaju velik broj klica. Zato tankove treba redovito čistiti dva do tri puta godišnje, a najmanje jedamput godišnje obnoviti cementni premaz. Čišćenje tankova mora se vršiti vrlo pažljivo; osoba, koja ulazi u tank, mora biti zdrava, liječnički pregledana, te nositi poseban čisti radni kombinezon i dezinficirane gumene čizme; čitav pribor za čišćenje (krpe, četke, kante i t. d.) mora se prethodno prokuhati u 5% otopini sode. Nakon mehaničkog struganja i čišćenja, ispiru se tankovi čistom vodom, pa se zatim dezinficiraju pomoću naplavine klornog vapna (50 g na 1 m³ vode), koja ostaje u tanku jedan sat; iza toga se ispusti, a tank se, poslije temeljitog ispiranja čistom vodom, može puniti vodom za piće. Dezinfekcija se može vršiti i jednosatnim puštanjem vodene pare kroz vodovodni sustav, tako da na krajnjem ispustu para ima još temperaturu od 70°.

Svi su tankovi posebno označeni, te se iz njih voda posebnim sisaljkama raspodjeljuje već prema vrsti i namjeni. Voda za piće i kuhinjske potrebe tlači se u gravitacijsko spremište, smješteno na najvišem mjestu nadgrađa, odakle se izlijeva kroz brodski vodovod. Sisaljke za pitku vodu ne smiju se upotrebljavati ni za kakvu drugu svrhu te moraju biti uvijek čiste i uredne. Glavni cjevovod od oko 50 mm promjera prolazi uzduž gornje palube, a njegovi ogranci (s promjerom od oko 12—38 mm) vode se u razne prostorije. Priključni otvori za krčanje vode nalaze se na glavnoj palubi 30—40 cm nad podom. Cijevni sustav vode za piće dijeli se na usisni (od otvora za krčanje do crpke), tlačni (od crpke do gravitacijskog tanka) i razvodni (od gravitacijskog tanka do ispusta). Cjevovod je izrađen od pocinčanih cijevi, te zajedno s gravitacijskim tankom i spremištem vode tvori hermetički zatvoreni sistem. Prigodom svakog popravka ili čišćenja tankova treba isprati i dezinficirati i čitavu vodovodnu mrežu. Iz gravitacijskog tanka teče voda kroz glavni vod i njegove ogranke do pojedinih ispusta u kabinama, sanitarnim i gospodarskim prostorijama, ambulantama i t. d. Ispusti za vodu zatvaraju se automatski, pošto prestane pritisak na ventilu, pa se time znatno ušteđuje potrošnja vode. Na velikim, modernim putničkim brodovima postavljene su na prikladnim mjestima higijenske fontane s okomitim mlazom vode, a na američkim se voda za piće u društvenim prostorijama uzima iz većih okrenutih staklenih boca, u kojima je hlađena ledom, a toči se u čaše od pergament-papira, koje se poslije upotrebe bace. U brodskom vodovodu voda mora uvijek stajati pod stanovitim tlakom i stalno kružiti, da se spriječi stagniranje i prodiranje zaraze izvana. Važno je i to, da se sva spojna mjesta cjevovoda redovito nadziru te uklone unakrsni spojevi između cjevovodnih sustava pojedinih vrsta vode na brodu (sl. 19).

Za razliku od slatke vode za piće i napajanje kotlova, morska se voda upotrebljava djelomično za hlađenje kondenzatora i punjenje balasnih tankova, koji leže na dnu po čitavoj dužini broda i služe za opterećenje praznih brodova i njihova eventualnog izravnanja, a djelomično za održavanje čistoće na brodu, pranje paluba, ispiranje zahoda, punjenje kupaoničkih kada, gašenje požara i za tuširanje članova posade na otvorenu moru radi rashlađivanja na dugim putovanjima; na velikim putničkim brodovima pune se morskom vodom i otvoreni baseni za kupanje. Upotrebom morske vode za spomenute svrhe znatno se štedi slatka voda za piće. Budući da nije potrebno sa sobom nositi velike količine, morska se voda izravno uzima iz mora i posebnom sisaljkom tlači u posebni gravitacijski tank s kapacitetom od nekoliko m³; odatle se zatim posebnim cijevnim sustavom raspodjeljuje po brodu. Otvor za hvatanje morske vode mora se nalaziti dovoljno daleko od izljeva brodske kaljuže, da se ta voda ne bi onečistila. Nipošto se ne smiju montirati ispusti morske vode u kuhinjama, smočnicama, pekarnicama i t. d., ni za održavanje čistoće u prostorijama. Svi ispusti te vode moraju biti vidljivo označeni natpisom: »Voda neprikladna za piće«. Morska se voda smije crpsti jedino na otvorenu moru, u udaljenosti od najmanje 1—2 nm od obala, a nikako u lukama, riječnim ušćima, atolskim lagunama i u blizini drugih nastanjenih mjesta; isto tako ne smije se crpsti za vrijeme ispražnjavanja balasne vode.

Kod pranja morskom vodom upotrebljava se posebna vrsta sapuna (sapun za slanu vodu), to je anhidrički sapun od sode bez soli (20—35%), s dodatkom sintetskog anhidričkog detergensa bez soli (10—25%), kukuruznog škroba (25%), terpentinske smole (4%), natrijeva silikata (1%) i natrijeva sulfata, ili drugih neutralnih anorganskih soli; takav sapun smije sadržavati najviše 32% vlage i o,1 % slobodne lužine (NaOH). Njime se može uspješno prati i rublje u hladnoj morskoj vodi, ali ga treba na kraju isplahnuti slatkom vodom. Upotrebom toga sapuna štedi se slatka voda za pogon brodskih praonica rublja. Sapun je praktično neutralan, dobro se pjeni, ne oštećuje kožu ni odjevne predmete ili rublje, pa se zbog toga uvelike troši u mornaricama, na trgovačkim i putničkim brodovima tehnički naprednih zemalja. Ako postoji i najmanja sumnja, da je morska voda zagađena, ne smije se upotrebljavati za kupanje, održavanje tjelesne čistoće i pranje rublja (v. Voda).

VIII. SUSTAV BRODSKE ODVODNJE

Sve otpadne vode odvode se u more izravno ili preko naročitih tankova za otpadnu vodu. To je konkretno voda od pranja paluba i drugih dijelova broda, voda iz kuhinja, smočnica, praonica, kupaonica, zahoda, izmetine, otpaci živežnih namirnica i druga nečist, što se skuplja u kaljužama na dnu broda. Voda se s paluba slijeva u otvore lakomica na palubama (dalots), i kroz njih otječe otpadna voda izravno u more. Ukoliko se izljevni otvori ili ispusti vode nalaze u blizini granice urona, opskrbljeni su nepovratnim ventilom. Ostala otpadna voda, koja se ne može izravno puštati u more, teče kroz glavnu odvodnu cijev i skuplja se u tankove brodske odvodnje, smještene u ćelijama dvodna, iz kojih se posebnim sisaljkama izbacuje u more; i ti izlazni otvori moraju imati nepovratne ventile, ne smiju se nalaziti u blizini usisnog otvora za slanu vodu, ni blizu vanjskih silaznih stuba. Obično postoje dva simetrično položena željezna tanka, iznutra premazana cementnim namazom i katranskim lakom. Ovi tankovi moraju biti posve odijeljeni od spremišta vode posebnim pregradnim stijenama. Odljevni otvori u stambenim, radnim i gospodarskim prostorijama broda moraju biti priključeni na brodske odvodne cijevi preko propisnih sifonskih grla; time se sprečava prodiranje kanalskih plinova u prostorije; iz istih razloga ne smiju se izravno spajati sa zahodskom odvodnom cijevi. Ako izlazni otvor odvodnje ne leži ispod granice urona, treba ga prekriti zaštitnim limom, jer se time usmjeruje tok fekalija u more uz vanjsku oplatu broda. Otpaci hrane i smeća uklanjaju se s broda kroz široke lijevke montirane na boku broda; preko tih lijevaka ubacuje se smeće izravno u more, kada se brod nalazi na pučini, ili u maone za smeće, kada je u luci. Prema Međunarodnom sanitarnom pravilniku (International Sanitary Regulations—WOH Regulations №2 od 1951), odvodnja iz zaraznih odjela brodskih bolničkih prostorija i sličnih odjela bolničkih brodova skuplja se u zasebne hermetički zatvorene tankove, koji se smiju ispražnjavati samo na otvorenu moru (otprilike najmanje dvije milje daleko od nastanjenih obala); takva se odvodnja smije puštati u more u luci jedino, ako je prethodno propisno dezinficirana.

LIT.: J. Đivanović, Brodarska higijena, Zagreb 1896; Т. В. Shaw, Naval Hygiene, Oxford 1929; L. Sestini, Igiene navale, Torino 1930; L. Tanon, Hygiene maritime et prophylaxie internationale, Paris 1933; F. Kortenhaus, Der Shiffs- und Hafenarzt, Jena 1937; The Medical Department U. S. Navy, A Manual of Naval Hygiene, Washington 1943; U. S. Public Health Service, The .Ship’s Medicine Chest and First Aid at Sea, Washington 1947; D. Matanović, Tehnika rasvjete, Zagreb 1948; I. Antunović, Ventilacija i grijanje na morskim brodovima, Vjesnik rada, 1948, 2; F. L. Bullen, The Ventilation & Heating of Ships, Liverpool 1950; M. Piettre, Le conditionnement de l’air, Paris 1952; M. Prica, Higijena, Beograd 1952; M. Radonić, Grejanje i vetrenje, Beograd 1952; E. Zorn, Pomorska higijena (u štampi).J. B.