HANIBAL, vojskovođa Kartage (←247 do ←182), sin vojskovođe Hamilkara Barkasa. Otac ga je u Španjolskoj odgojio u vojničkom duhu. Kad mu je bilo 26 godina, izabere ga vojska za vojskovođu, a senat u Kartagi potvrdi taj izbor. Pošto je ←219 osvojio Rimu privrženi grad Sagunt, izbio je Drugi punski rat. H. stvara smion plan: prenijeti rat u Italiju i potući neprijatelja u njegovoj vlastitoj zemlji. Vojsku bi bio mogao s mnogo manje gubitaka prebaciti morskim putem u Italiju, ali kartaška mornarica nije bila dorasla takvu zadatku. Rimljani su odlučili da s većim snagama provale u Afriku, a s manjim izvrše iskrcavanje u Španjolskoj i tako onemoguće Hanibalu prebacivanje u Afriku. Kad je, međutim, Scipion doplovio do ušća Rhône, saznao je, da je H. prešao Pireneje i da kreće prema Italiji. Scipion odmah krene u Italiju, iskrca se i prelazi Pad, da dočeka Hanibala. H. prelazi Alpe, upada u Italiju, te zadaje Rimljanima čitav niz poraza: ←218 na rijeci Trebi-i, ←217 kod Trasimenskog jezera, ←216 kod Cannae. Dolazi i pod Rim, ali ne postizava odlučnog uspjeha. Zatim niz godina ratuje u Italiji s nadmoćnijim neprijateljem, koji se u svojoj strategiji oslanja umnogome na mornaricu. Prema Hanibalovu planu trebalo je da se njegov brat prebaci s vojskom iz Španjolske u Italiju. No od samog početka rata u Italiji Rim upućuje pomorskim putem vojsku u Španjolsku, da spriječi taj dolazak. Rimska flota igra važnu ulogu i na drugim frontama. Rimljani nesmetano prebacuju morskim putem vojsku i nanose Kartažanima teške poraze: ←210 osvajaju Sirakuzu, a ←209 Cartagenu i poraze Hazdrubala u Španjolskoj. Kad je Hazdrubal prešao Alpe, da se pridruži Hanibalu, Rimljani prebace brodovima vojsku i poraze ga ←207 u bitki kod Metaurusa. H. je tokom rata nastojao privući kao saveznika Filipa Makedonskog, čija je vlast bila ugrožena rimskom ekspanzijom na Balkanu. Pregovori su započeli već nakon rimskog poraza kod Cannae, te su trajali dugo vremena. Obje su stranke odredile svoje utjecajne sfere, ali nisu označile konkretne oblike uzajamne pomoći. Filip je po kušao vezati dio rimskih snaga opsadom Apoloni-e, međutim akcija nije uspjela. Tada je Rim poduzeo protivofenzivu u Grčkoj, da onemogući Filipu aktivno pomaganje Hanibala. Konačno je Filip bio prisiljen sklopiti s Rimljanima mir ←205, a time je H. izgubio i posljednju nadu u njegovu pomoć. Nakon Hazdrubalove smrti H. se povlači u Bruttium i tu ostaje, dok ga senat u Kartagi ne pozove da brani grad poslije Scipionova iskrcavanja u Africi. Scipion porazi Hanibala u bitki kod Zame ←202, nakon čega Kartaga sklapa mir. Sada H. postaje sufet, a Kartaga se brzo oporavlja. Međutim, zbog opozicije, koja šuruje s Rimljanima, napušta H. Kartagu i odlazi u Siriju kralju Antiohu IV., koji snuje rat protiv Rima. Rat je uskoro izbio i vodio se na moru, a H. je zapovijedao jednim dijelom flote. Nakon Antiohova poraza dolazi do sklapanja mira ←189; jedan od uvjeta je i izručenje Hanibala. H. bježi kralju Prusiji, ali kad ga ovaj, na zahtjev Rimljana, odluči izručiti, ispije otrov.

LIT.: A. Stenzel, Seekriegsgeschichte, II, Hannover i Leipzig 1909; O. Meitzer, Geschichte der Karthager, III, Berlin 1913; E. Pais, Storia di Roma durante le guerre puniche, Roma 1927.C. М.

Hanibalov rat (Drugi punski rat) zauzima važno mjesto u povijesti pomorskih ratova. U tom se ratu H. oslanja na odličnu kopnenu vojsku, jer na svoju flotu u Španjolskoj (svega 37 ratnih brodova u dosta lošem stanju) nije mogao mnogo računati. Ni onih stotinjak ratnih brodova, što ih je Kartaga imala u Africi, nije došlo u operacijama do punog izraza i potpune upotrebe. Neznatna pojačanja, koja su stigla Hanibalu u toku rata morskim putem u južnu Italiju, na Siciliju i Sardiniju, nisu mogla mnogo izmijeniti njegov položaj u Italiji. Kartaga nije shvatila golemu važnost, što bi je njena flota imala odigrati u ovom sukobu. Zbog toga i nije došlo za vrijeme čitavog Hanibalova rata ni do jedne odlučne bitke za prevlast na moru. Taj pasivni stav Kartage u odnosu na stratešku ofenzivu na moru značio je za Rim veliku prednost. U prvom je redu baš takav stav osigurao Rimljanima prevlast na moru, a ne jakost njihove flote (oko 60 brodova za operacije u Španjolskoj, a oko 160 brodova za akcije u Africi). To vrijedi osobito za početak čitavog rata, kad je rimska flota imala i odviše posla s ilirskim plemenima u Jadranskom moru. Rim je uočio važnost pomorskih veza sa Španjolskom: upotrebio ih je, da presiječe Hanibalu spoj s pozadinom. Prevlast Rima u Tirenskom moru i držanje u vlasti luka na sjevernoj obali Sicilije dovelo je do Hazdrubalove katastrofe kod Metaurusa. Tako je u toku rata sve više rasla prevlast Rimljana na moru: pomorska blokada Sirakuze, pomorska pobjeda Rimljana nad Kartažanima kod Utike (←207), velika ekspedicija Rimljana u Afriku (←204), transporti trupa morskim putem u Galiju, Španjolsku i na Sardiniju. Dakako, da je tom jačanju Rima na moru pridonijela i izgradnja flote: do nje je došlo osobito prije akcija kod Sirakuze. Rim je konačno potpuno zavladao na moru između Italije i Španjolske. To mu je osiguralo uspjehe u Španjolskoj, a ujedno lišilo Hanibala u južnoj Italiji svake jače pomoći svojih sunarodnjaka. Da je Rim uočio izvanrednu važnost protivničke mornarice u Sredozemlju, jasno proizlazi i iz uvjeta mira, koje je Rim postavio Kartagi. Kartaga je mogla zadržati svega samo 10 ratnih brodova i nije smjela voditi rata bez dopuštenja rimskog senata.M. Šr.