GVINEJA, ŠPANJOLSKA, kolonija u Gvinejskom zaljevu na zapadnoj obali Afrike, obuhvaća s otocima Annobón i Fernando Ρόο 28.051 km². Uz obalu se pruža oko 80 km široka primorska niska ravnica, koja se duboko u unutrašnjosti strmo ispinje do 1000 m, odnosno 1500 m. Obala je slabo razvedena. Mnogobrojne rijeke utječu u more širokim estuarijima, od kojih je najveći estuarij rijeke Benite. Gusto naseljeni otoci Veliki i Mali Elobey leže pred ušćem rijeke Muni. Klima je tropska s velikim količinama oborina. Najveći dio kolonije pokriva gusta tropska prašuma. U Španjolskoj Gvineji, koja je okružena Francuskom Ekvatorskom Afrikom, živi 198.663 st. (1950) ili 7 st. na 1 km ; od toga 4436 Bijelaca. Crnci pripadaju različnim plemenima (Bubi, Benga i dr.). Š. G. razdijeljena je 1935 na dva distritka: Fernando Ρόο i kontinentalnu Gvineju (Rio Muni) s otocima Veliki i Mali Elobey, Corisco i Annobón. Glavni grad cijele kolonije sa sjedištem guvernera je Santa Isabel na otoku Fernando Ρόο, a u kontinenskoj Gvineji glavno je mjesto Bata. Kulturne i prosvjetne prilike su slabe (97 osnovnih i 3 srednje škole). Stanovnici se bave poljodjelstvom, lovom i ribolovom. Uzgaja se kakao, kava, kokosove palme i tropsko voće. Na obali se nalaze evropske faktorije, iz kojih se izvozi u Španjolsku kakao, kava, povrće i voće (21.596 t) i skupocjeno drvo (44.858 t). Uvoze se industrijski artikli. Prometne su prilike slabe. Oko 30 km željezničke pruge spaja na otoku Fernando Ρόο Santa Isabel s lukom San Carlos.V. В.

Povijest. Područje Španjolske Gvineje stekli su Španjolci ugovorom s Portugalom u El Pardu 1788. Najprije su se učvrstili u zaljevu Corisco, a odande su se počeli dalje širiti na područje, koje natapa rijeka Muni. Otok Fernando Ρόο okupirali su 1827 Englezi (koji su već i prije ovdje trgovali s domorocima i osnovali Port Clarence, danas Santa Isabel); napustili su ga tek 1833, iako su već prije toga priznali španjolski suverenitet nad otokom. Otok Annobón, koji je pripao Španjolskoj (također ugovorom u El Pardu), okupirali su Španjolci stvarno tek 1885. Ugovor s Francuskom (1900) odredio je granice španjolskih posjeda; istodobno je utvrđeno, da Francuska ima pravo prvenstva na te posjede, ukoliko bi ih Španjolska htjela otuđiti; kasnije je Francuska to pravo prepustila Njemačkoj. To je pravo utrnulo Versailleskim ugovorom. Od 1911 administrativno su pripojeni otoci Annobón i Fernando Ρόο koloniji Rio Mirni.M. Šr.

Novac. Novčana jedinica peseta = 100 centimosa. 10,95 peseta = 1 USA-$. 0.0913 USA-$ = 1 peseta. Kursovi za robni promet : 21,90—38,95 peseta = 1 USA-$. Novčanice od 1000, 500, 100, 50, 25, 5, 2 i 1 peseta. Kovani novac od 5 i 10 centimosa. Paritet prema dinaru: 1 peseta = 27,79 Din (1955).I. Be.

Vanjska trgovina. Godišnje se izvezlo kakaa 11.600 t 1934 —38 i 16.600 t 1953, a kave se izvezlo 1300 t godišnje 1934—38 i 5300 t 1953. Pored toga, izvozi se oko 20.000 t voća i povrća te oko 5000 t drva. Riže se 1948—50 uvezlo godišnje 2600 t, a 1953 4600 t. Palmina ulja izvezlo se 1934—38 po 1000 t godišnje, a 1953 god. 3182 t, pored 6000 t palminih koštica izvezenih godišnje 1948—50, i 4400 t izvezenih 1953.I. Be.

Pomorske veze održavaju španjolska parobrodarska društva.

Državno uređenje. Španjolsku Gvineju čine pokraj jednog dijela afričkog kopna (Rio Muni) i neki otoci, od kojih su najvažniji Annobón i Femando Ρόο. Zato je kolonija podijeljena na dva okruga: Kontinentsku Gvineju i Fernando Ρόο (koji je španjolska kolonija od 1845). Kolonijom upravlja generalni guverner sa sjedištem u gradu Santa Isabel na otoku Fernando Ρόο. Postoje i podguverneri u gradovima Bata i Elobey. Oba okruga podijeljena su na kotare, kojima na čelu stoje teritorijalni administratori.