GVATEMALA (República de Guatemala), najnaseljenija i druga po veličini republika u Srednjoj Americi, pruža se između 13°42' i 17°49'N i 88°1o' i 92°3o'W, obuhvaća 108.889 km². Na sjeveru graniči s Meksikom, na istoku s Britanskim Hondurasom i Karipskim morem, na jugu sa Salvadorom i Hondurasom, a na zapadu s Tihim oceanom. Naziv G. potječe vjerojatno od indijanske riječi Quauhtematlan, što znači zemlja orlova, ili od riječi Uhatezmala, što znači gorje, koje izbacuje vodu.

Reljef i građa. U Gvatemali se može razlikovati nekoliko prirodnih regija: nizina uz obalu Tihog oceana, gorje Sierra Madre i ravnjaci sjeverno od njega, visočje uz obalu Atlantskog oceana i ravnica Petén na sjeveroistoku. Nizina uz obalu Tihog oceana, prosječno 50—80 km široka, počela se razvijati kao tropsko poljoprivredno područje znatne važnosti. Iz obalne nizine uz Tihi ocean strmo se ispinju lanci gorja Sierra Madre kao nastavak gorja Chiapas, koje iz Meksika ulazi u Gvatemalu. Građeno je pretežno od eruptivnog kamenja na starijoj podlozi. S gorja Sierra Madre i visokih ravnjaka (altos) ispinju se vulkanski vrhunci Tajamulco (4212 m), Tacaná (4054 m), Acatenango (3943 m), Fuego (3284 m) i dr. Brdovit kraj sjeverno od altosa sastoji se od nekoliko gorskih lanaca (Sierra de Chama, Sierra de Santa Cruz, Sierra de las Minas i dr.) bogatih rudnim blagom. Do 500 m visoka valovita krška ploča Petén obuhvaća gotovo ¹/₃ teritorija Gvatemale i pripada geografski poluotoku Yucatánu. Najveći dio Peténa pokriven je šumama i travnjacima, pa služi za pašu stoci Indijanaca, koji sačinjavaju većinu stanovništva Peténa. Tu se nalaze brojni arheološki ostaci velikih gradova iz doba carstva Maya.

Klima. Najniže su prosječne temperature za grad Guatemalu (16,3º) i Chimax (15,8^o) u prosincu, a za Quezaltenango (11º) u siječnju, dok su najviše prosječne temperature za Guatemalu (20,8º) i Quezaltenango (16,9^º) u svibnju, a za Chimax (19,9^o) u lipnju. Godišnja količina kiše iznosi u Guatemali 1323 mm sa 145 kišnih dana, u Quezaltenangu 671 mm sa 117 kišnih dana i u Chimaxu 2422 mm sa 212 kišnih dana. Kišno doba traje u unutrašnjosti Gvatemale od svibnja do listopada, a u primorskim krajevima do prosinca. Prosječna godišnja količina kiše znatno je veća na atlantskoj nego na pacifičkoj strani zbog utjecaja toplog Karipskog mora i Meksičkog zaljeva. U unutrašnjosti Gvatemale klima je zdrava; u primorskim nizinama stanovnici pate od malarije. Općenita razdioba na tri visinska klimatska pojasa (tierra caliente, templada i fria) opaža se i u Gvatemali.

Vode. Riječna je mreža u Gvatemali dobro razvijena. Rijeke, koje utječu u Tihi ocean, brojne su, ali brze i kratka toka, dok su rijeke Atlantskog oceana veće i normalno razvijena toka. Najveće su rijeke Motagua (Río Grande) i Polochic. Od 402 km dugog toka rijeke Motagua plovno je 145 km. Na njenu pritoku Rio de las Vacas smješten je glavni grad Gvatemale. Rijeka Polochic, duga 290 km, plovna je samo 32 km. U zaljev Campeche utječe rijeka Usumacinta, koja ima tri izvorišna kraka (Chixoy, Guadalupe i Rio de la Pasión). G. obiluje i jezerima (Petén ili Laguna de Flores, Dulce, Atitlán, Amatitlán, Guija, Ayarza i dr.). Atlantska obala Gvatemale iznosi 113 km, a obala Tihog oceana 322 km. Obje su vrlo slabo razvedene.

Biljni pokrov. Vegetacija je tropska i vrlo bujna. U šumama raste oko 300 vrsta drveta, od kojih su za industrijske svrhe najvažniji mahagoni, cedar, balsa i gvajakovina (Lignum vitae), zatim kamfornjak i kininovac. Od epifitskih orhideja najvažnija je vanilija. Životinjski svijet obiluje kukcima i pticama. Slika ptice quetzal (Trogon resplendens) nalazi se u grbu republike.

Stanovništvo. U Gvatemali živi 2,787,030 st. (1950) ili 27 st. na i km². Od ukupnog broja stanovnika 54% su čisti Indijanci, koji pretežno potječu od plemena Maya i Kečua. Manje od 5% stanovništva otpada na čiste Bijelce, a oko 5% na Crnce i na mješance Crnaca i Indijanaca, t. zv. Karipske Indijance. Ostalo stanovništvo su mješanci (ladinos) između Indijanaca i Španjolaca. Državni je jezik španjolski. Najnaseljeniji je dio Gvatemale visočje (altos) s umjerenom klimom i vrlo plodnim vulkanskim tlom. Slabo su naseljeni krajevi u nezdravoj obalnoj nizini i u Peténu. Smrtnost djece iznosi 92,3°/₀₀. Iako je osnovna nastava (3640 osnovnih škola) obavezna, 65,4% (1940) od ukupnog broja stanovnika nije pismeno. Sveučilište sa 7 fakulteta osnovano je u Guatemali 1678, a ponovo otvoreno 1918. U gradovima Guatemala i Quezaltenango izlazi 8 dnevnih novina. Od 39 javnih knjižnica Biblioteca Nacional ima oko 80.000 svezaka na španjolskom jeziku. G. je administrativno podijeljena u 22 departmana. Glavni je grad Guatemala sa 293.998 st. (1950); veći su gradovi Quezaltenango (36.209 st.,) Cobán (29.242 st.) i Zacapa (24.033 st.).

Poljoprivreda je u Gvatemali zbog vrlo plodnog tla i klimatskih prilika najrazvijenija grana privrede, iako erozija odnosi mnogo kulturnog tla i nanosi štete kulturama. Glavna je kultura kava, koja se uzgaja na 12.000 plantaža, ali 80% cjelokupne proizvodnje kave otpada na 1500 velikih farma, gdje je zaposleno oko 426.000 radnika. Izvoz kave 1952 iznosio je 61.000 t, t. j. 80% cjelokupnog izvoza Gvatemale. U nižim krajevima (tierra caliente) uspijevaju tropske plantaže, među kojima su plantaže banana u dolini rijeke Motagua na prvom mjestu. Izvoz od 3,908.000 grozdova (1952) iznosi 5% cjelokupnog izvoza. Tu se još uzgaja šećerna trska, riža i duhan. Na visokim ravnjacima (altos) uspijeva kukuruz, grah, krumpir i pšenica. U novije doba mnogo se uzgaja abaka (manilska konoplja). Velika je proizvodnja kakaa (332.852 kg, 1952), eteričkih ulja (565.732 kg, 1952), gume za žvakanje (8910 q, 1952). Plantaže banana posve su u rukama američkog kapitala (United Fruit Company), te se banane izvoze najviše u USA. Oko 65% površja Gvatemale obraslo je šumom, ali zbog nepristupačnosti i slabih transportnih sredstava šume se malo iskorišćuju. Najviše se izvozi drvo mahagoni iz Peténa.

Rudarstvo u Gvatemali ima veliku budućnost. Osim srebra i zlata ima olova, bakra i kroma. Ležišta antimona, željeza, magnezita, kalcita, kremena i sumpora još se ne iskorišćuju u dovoljnoj mjeri. Pronađena su i ležišta azbesta, ugljena, grafita, nikla i milovke. Nafte ima u sjeveroistočnoj Gvatemali (Petén, Alta Verapaz i Izabal).

Industrija u Gvatemali proizvodi samo za domaće potrebe. U 800 industrijskih postrojenja, od kojih su neka vrlo mala, zaposlene su ukupno 23.000 radnika (1948). Proizvodnja šećera iznosila je 1951 god. 52.430 t, piva 9,543.200 l, likera 7,490.800 l, cementa 57.500 t i cigareta 1608 mil. komada. Važniji su industrijski proizvodi tekstil, alkoholna pića, voćni sokovi, cement, obuća, sapun, cigare i cigarete.

Promet. Od 1158 km željezničkih pruga pripada 1049 km američkoj kompaniji International Railways of Central America. Glavna željeznička pruga pruža se od luke Puerto Barrios na atlantskoj obali do luke San José na obali Tihog oceana sa nekoliko kraćih odvojaka. Od 6950 km cesta, samo su neke asfaltirane. Zračni promet obavljaju dvije internacionalne pruge (Panamerican i Taca) i jedna državna (Aviateca). U Gvatemali ima 47 aerodroma (1951). Glavne su luke na atlantskoj obali Puerto Barrios, a na obali Tihog oceana San José i Champerico.

LIT.: v. Srednja Amerika.O.Oz.

Povijest. Područje Gvatemale, koje su nekad nastavala plemena Maya, osvojio je za Španjolsku Pedro de Alvarado 1524—25. Na osvojenom području organizirana je Capitania general, koja je obuhvatala i područja Salvadora, Kostarike, Hondurasa i Nikaragve; u nekim poslovima ona je bila podređena meksičkom potkralju. God. 1821 G. se odcijepila od Španjolske, a 1823—39 ona je središte Centralnoameričke unije, koja je obuhvaćala područje nekadašnje Capitanie general. Od 1839 G. je samostalna republika. Ponovni pokušaji uspostave Unije centralnoameričkih republika (1885, 1889) pod vodstvom Gvatemale nisu uspjeli. Unutrašnji nemiri stalno su kočili normalan razvitak države: potkraj XIX. st. postala je ekonomski ovisna о USA. God. 1918 navijestila je rat Njemačkoj. Iza rata provedena je reforma ustava (1927). U Drugom svjetskom ratu bila je na strani Saveznika.M.Šr.

Novac. Novčana jedinica quetzal = 100 centavosa (Q), paritetna sa USA-$. Od 18. XII. 1946— 0,888671 grama finog zlata = 1 quetzal. 100 USA-centa = 1 quetzal. 1 quetzal = 1 USA-$. Novčanice od 1000, 500, 100, 20, 10, 5, 1 i 0,50 quetzal; srebrn novac od 25, 10 i 5 centavosa, a bakreni od 1 i 2 centavosa. Paritet s dinarom: 1 quetzal = 300 Din (1955).I. Be.

Mjere. Pored službenog metričkog sistema, u Gvatemali se upotrebljavaju i stare španjolske mjere : za težinu : 1 libra (459,94 g), i arroba (25 libra = 11,5 kg), i quintal (4 arrobe = 45,99 kg), i tonelada (20 quintala = 101,998 kg); za tekućinu: 1 fanega (55,6 l); za dužinu: 1 vara (82,55 cm), 1 league (4827,9 m); za površinu: 1 manzana (10.000 kvadratnih vara = 68,145 ara), 1 caballería (64 manzane = 43,61 ha).C. M.

Blagdani. 1. I., 6. I., Veliki četvrtak, petak i subota, 1. V., 15. IX. (Dan nezavisnosti), 12. X. (Kolumbov dan), 20. X. (godišnjica revolucije 1944), 1. XI., 25. XII. 31. XII. (Bank Holiday) i svaka nedjelja.Č. M.

Vanjska trgovina. Izvoz je porastao od 18 mil. USA-$ 1938 nа 146 mil. 1954, a uvoz je za isti period porastao od 21 na 85 mil. USA-$. Od ukupnog izvoza posljednjih godina preko 80% otpada na kavu prema 68% god. 1937. Izvoz banana iznosio je 1937 jednu četvrtinu izvoza; posljednjih godina pao je na 5%. Tome su dobrim dijelom uzrok nesuglasice s United Fruit Co., koja je imala monopol u proizvodnji i izvozu banana.

Kod izvoza apsolutnu premoć imaju USA. Njihov udio od 63% ukupnog izvoza porastao je nekih godina poslije Drugog svjetskog rata gotovo do 90%. To je nepovoljno djelovalo i na političke prilike u zemlji. Njemačka i Velika Britanija sudjeluju u izvozu 1952 svaka sa 2% prema 18% (Njemačka), odnosno 1% (Velika Britanija) u 1937. I u gvatemalskom uvozu USA su na prvom mjestu. Od 45% u 1937 udio USA poslije rata raste do dvije trećine cijelog gvatemalskog uvoza. U gvatemalskom uvozu

sudjeluju Njemačka, Velika Britanija i Meksiko, svaki sa 5%. God. 1937 na Njemačku je otpalo 32% od ukupnog uvoza; Njemačka nastoji da ponovo osvoji ranije pozicije.

Pomorski promet. U gvatemalskim lukama ukrcano je 1953 god. 56.600 t kave prema 47.400 t prosječno u 1934—38. God. 1934—38 izvezeno je banana 167.800 t prosječno godišnje, 1948—50 god. 196.900 t, a 1952 samo 87.000 t. To je posljedica sukoba s United Fruit Co., u vezi s agrarnom reformom, koja je išla za podjelom velikih posjeda stranih kapitalista među domaće sitne interesente. God. 1953 izvoz opet raste na 173.700 t. Kod drugih agrarnih proizvoda G. je uvozna zemlja. Pšenice i brašna iskrcano je 1934—38 prosječno oko 10.000 t godišnje, a 1953 god. 30.400 t. Kukuruza se iskrca godišnje oko 5000 t, a riže nešto preko 1000 t. Dok je prije rata G. uvozila 1200 t šećera, 1952 ona je uvezla 12.900 t. U 1948 u gvatemalskim lukama ukupno je ukrcano 332.000 t, 1952 god. 208.000 t, a 1953 god. 274.000 t robe. God. 1948 iskrcano je 388.000 t robe, 1952 god. 359.000, a 1953 čak 442.000 t. Najveći dio iskrcane robe odnosi se na derivate nafte u vezi s mehanizacijom poljoprivrede i motorizacijom saobraćaja.

Pomorske veze. Glavni se teretni i putnički promet odvija u atlantskim lukama, najviše u Puerto Barrios. Najbrže i najudobnije pomorske veze drži United Fruit Co. na pruzi Puerto Barrios—New Orleans, odnosno Puerto Barrios—New York—Boston. I neka druga sjeveroamerička parobrodarska društva, koja drže linije po lukama Meksičkog zaljeva, redovito pristaju u atlantskim lukama Gvatemale, osobito Standard Fruit and Steamship Co. iz New Orleansa. Pored toga, u Puerto Barriosu pristaju i brodovi kanadskih, britanskih, francuskih i drugih pruga. Gvatemalske pacifičke luke, u prvom redu San José, povezane su prvenstveno s pacifičkim lukama USA linijama United Fruit Co. i Grace Line Inc. na pruzi San Francisco—New York i San Francisco—Karipsko more. U San Joséu pristaju i francuski, talijanski i njemački brodovi na pruzi Panamski kanal—Los Angeles—San Francisco—Seattle—Vancouver.I. Be.

Državno uređenje. G. je nekad bila dio španjolskog Meksika. Nakon niza pobuna, 1823 G. je stupila u Srednjoameričku Federaciju, koju su još sačinjavale Kostarika, Honduras, Nikaragva i Salvador. G. je donijela svoj prvi ustav 11. X. 1825. Poslije raspada Federacije 1839, G. je postala samostalna država, ali je njena samostalnost proglašena tek 21. III. 1847. G. je poslije toga nekoliko puta mijenjala ustav, a u praksi obično se vladalo mimo njega. Danas je u toj državi na snazi ustav od 15. III. 1945. On povjerava legislativu jednom domu, Narodnoj skupštini. Njeni se članovi biraju neposredno na 4 godine i obnavljaju se, po polovina, svake druge. Zastupnici, čiji je mandat istekao, mogu biti ponovo birani tek pošto prođu 2 godine. Egzekutivu ustav povjerava predsjedniku i ministrima. Predsjednik je biran neposredno na 6 godina. On ne može biti ponovo biran 12 godina nakon isteka mandata. Ustav predviđa izričito pravo na pobunu, ako se prekrši ta zabrana. Ministre postavlja predsjednik. Ustav daje pravo glasa i pismenim ženama, koje su navršile 18 godina. Od muškaraca se ne traži pismenost. Nepismeni muškarci glasaju javno, ostali tajno. Glasanje je obavezno za pismene muškarce, a neobavezno za žene i nepismene muškarce.J. Sć.