GVAJANA (Guiana, Guyane), područje na sjeveroistoku Južne Amerike između Atlantskog oceana i razvođa rijeka Orinoco i Amazona, obuhvaća 447.792 km². Prvotno se ovo ime odnosilo na mnogo šire područje; današnja G. graniči na zapadu s Venezuelom, a na jugu i istoku s Brazilom. G. je jedino područje Južne Amerike, koje se nalazi pod evropskom vlašću, i dijeli se na Britansku, Nizozemsku i Francusku Gvajanu. Status kolonije zadržao se još jedino u Britanskoj Gvajani, dok je Nizozemska G. poslije Drugog svjetskog rata dobila autonoman položaj u okviru Nizozemske, a Francuska G. postala prekomorskim departmanom. Obala, koja se proteže između rijeka Orinoco i Оуаросk, pretežno je niska i sastoji se od aluvijalnih nanosa mnogobrojnih rijeka. Muljevit obalni rub obrastao je mangrovama, koje zaštićuju obalu od razaranja mora za vrijeme plime. Za oseke obala je uglavnom nepristupačna. Rijetke luke nalaze se na ušćima rijeka, pa je za pristup do njih kroz nepostojane riječne plićake potrebno dobro poznavanje prilika. Južnu granicu Gvajane tvore isprekidani lanci planina Tumuc-Humac, Acarahy i Pacaraima.

Građa i reljef. Obalni kraj sastoji se od plodne, ali nezdrave niske ravnice, unutrašnjost je brdovita, obrasla prašumama i ispresijecana rijekama. Visoki planinski pojas seže do južne granice

zemlje; najviši grebeni gorja Pacaraima nalaze se na tromeđi Britanske Gvajane, Venezuele i Brazila (najviši vrh Roraima, 2627 m).

G. je građena gotovo isključivo od gnajsa i kristaliničnih škriljavaca protkanih žilama diorita i dijabaza. Bogate su naslage zlata.

Klimu karakteriziraju visoke temperature, velika vlaga i mnogo oborina, pa je stoga velik dio zemlje nezdrav. Uz obalu pušu oceanski vjetrovi, a unutrašnjost je pod utjecajem istočnog monsuna s vrlo visokom srednjom godišnjom temperaturom (više od 30⁰). Četiri su naizmjenična suha i kišna godišnja doba.

Vode. Gvajanske rijeke teku od juga prema sjeveru. Najveća je Essequibo u Britanskoj Gvajani, koja protječe u duljini od oko 1100 km kroz svu širinu zemlje. Glavni su joj pritoci Cuyuni, Mazaruni, Potaro i Rupununi. Na rijeci Potaro nalazi se vodopad Kaieteur, visok 225,9 m (slapovi Niagare visoki su 49 m, a Victorijini na rijeci Zambezi 110 m). Ostale važnije rijeke su Demerara, Berbice i Courantyne (ili Corantijn)·, ova posljednja je granična rijeka između Britanske i Nizozemske Gvajane. Zatim rijeke Saramacca, Surinam i Maroni, koja razdvaja Nizozemsku od Francuske Gvajane, te Oyapock, granična rijeka između Francuske Gvajane i Brazila.

Biljni i životinjski svijet. Gotovo polovica Gvajane pokrivena je gustim tropskim šumama, u kojima se osobito ističu 40—46 m visoka tropska stabla; neka se zbog tvrdoće upotrebljavaju u brodogradnji. Mnoge vrste daju gumu, ulja i balatu (za štavljenje kože). Šume su bogate vrstama palma, orhideja, drvolikih paprati te različnim ljekovitim i aromatičnim biljkama.

U šumama žive jaguari, različne vrste majmuna, šišmiša, papiga i ostalih ptica, zatim zmije, gušteri, kornjače, po rijekama krokodili i mnogovrsne riječne ribe.

Stanovništvo. Čitava G. ima ukupno oko 700.000 st., od toga 9000—10.000 Indijanaca, koji izumiru. Oni žive u malim skupinama po primitivnim naseljima u unutrašnjosti. Nastambe su im od palmina lišća s drvenim kosturom. Hrane se brašnom od manioka, divljači i ribom. Crnaca ima oko 218.000, pretežno potomaka robova, koji su za velike pobune robova 1712 pobjegli u unutrašnjost s plantaža u obalnom pojasu i vratili se divljem načinu života svojih afričkih predaka. Manji broj Crnaca došao je dobrovoljno s Antila radi kopanja zlata. Ima nešto Indijaca, Anamita i Kineza. Crnci u unutrašnjosti zemlje zaposleni su u primitivnom riječnom prometu, bave se i trgovinom s domorodačkim Indijancima. Bijelci su ili doseljeni kolonizatori ili kreoli (potomci ranijih romanskih doseljenika). To su pretežno vojnici i kažnjenici (u Francuskoj Gvajani). Osim toga znatan je broj mješanaca (Bijelaca sa Crncima i Indijancima). Bijelci i mješanci žive samo u obalnom pojasu.

Obalu Gvajane otkrili su Španjolci 1499—1500. Kad su u XVII. st. Holanđani, Englezi i Francuzi zaposjeli pojedine obalne predjele, uputili su se duž riječnih tokova i na istraživanja u unutrašnjosti, ali tek u XIX. st. počinje šire upoznavanje unutrašnjosti.

Arheološki nalazi duž obale Britanske i Nizozemske Gvajane ukazuju na pretkolumbovsku kulturu (keramika).

U ekonomici zemlje osobito je značajno rudarstvo (boksit, zlato i dijamanti), šumarstvo (raznovrsno drvo i drvni derivati) i poljoprivreda (šećer, kava, kakao).O.·L.

LIT.: C. Froll, Guayana, Klutes Handbuch der geographischen Wissenschaft, Süd-Amerika, Potsdam 1930; R· S. Platt, Latin America, New York i London 1942.