GUAM, 13°26´N i 144°39´E, najveći i najnaseljeniji otok u skupini Marijanskih otoka (zapadni dio Tihog oceana), obuhvaća 534 km², pripada USA. Sjeverni je dio otoka 70—180 m visok valovit ravnjak, koji se prema sjeverozapadu spušta u obalnu nizinu. Građen je od poroznog koraljnog vapnenca, pa zbog toga nema na njemu mnogo trajnih rijeka, osim Agañe. Duž zapadne i južne obale pruža se niz vulkanskih brežuljaka s najvišim vrhuncem Lamlam (406 m). Jakom denudacijom i erozijom nestao je sav vapnenac, koji je pokrivao neke brežuljke. Najveći dio obale okružen je koraljnim grebenom, na kojemu se mjestimično nalaze brojni otočići. U riječnim dolinama, koje se spuštaju do malih morskih uvala s pješčanim žalima, smještena su brojna poljoprivredna naselja. Klima je oceanska i jednolična, prosječna je temperatura u lipnju 28°, a u prosincu 27⁰; pretežu sjeveroistočni vjetrovi. Otok dosta često pustoše cikloni. Tropska vegetacija pokriva sjeverni i istočni dio otoka (tropska šuma i grmlje). Vulkanski su brežuljci obrasli tvrdom travom, koja se ne može upotrebiti za stočnu hranu. Za prehranu stanovništva važno je krušno drvo (Artocarpus). Na otoku živi 59.498 st. (1950), od toga 27.985 domorodaca. Porast stanovništva iznosi 1940—50 — 37.208 ili 166,9%. Domorodačko stanovništvo pripada plemenu Chamorro s primjesom krvi Tagalog (Filipino). Službeni je jezik engleski, ali se govori i španjolski. God. 1951 polazilo je 9225 učenika 21 osnovnu i 1 srednju školu. Za vrijeme španjolske vlasti domoroci su bili prisiljeni da napuste mala naselja i da se nastane u većim, osobito oko luka Agaña i Apra. Koncentraciju stanovništva po većim naseljima nastavile su USA, iako su se mnogi farmeri povukli u mala seoska naselja. Za vrijeme Drugog svjetskog rata zapremili su vojnički i pomorski objekti velik dio otoka na sjeveru i zapadu. Stanovnici se bave pretežno poljodjelstvom. Glavna je žitarica kukuruz; obuhvaća polovicu kulturnog tla. Riža uspijeva po aluvijalnim riječnim dolinama i u močvarnim krajevima na sjeveru. Plantaže kokosovih oraha nisu zbog ratnih pustošenja dosegle predratnu proizvodnju. Dosta se još uzgaja: šećerna trska, ananas, limun, krušno drvo i taro. U stočarstvu preteže uzgoj svinja (10.359 glava 1951) i goveda (5415 grla). Ribarstvo nema posebne važnosti. Na sjeverozapadnoj obali nalazi se glavni grad i luka Agaña (800 st., 1946), a na zapadnoj obali zaštićen i vrlo siguran zaljev Apra, u kojem se nalazi dobro utvrđena ratna luka istog imena. Na sjevernom ulazu u zaljev Apra smještena je trgovačka luka Piti. Podmorski kabeli vežu G. s Manilom (Filipini), Yokohamom (Japan), Celebesom preko otoka Yap i sa San Franciskom preko atola Midway i Havajskog otočja. Zračne veze se održavaju svakog dana sa San Franciscom, Vancouverom i Los Angelesom preko otoka Wake i Midway te preko Havajskog otočja, zatim s otokom Kwajalein (otočje Marshall), s Manilom i Shanghaiem. Poštanske parobrodarske pruge vežu ga s lukama: San Francisco, Vancouver, Sydney, Manila, Apia (otočje Samoa) i Shanghai. Zbog izuzetno važnog strategijskog položaja u zapadnom dijelu Tihog oceana G. je bio u Drugom svjetskom ratu jedan od prvih ciljeva japanskog napada. Zauzećem Guama odrezali su Japanci Filipine od USA i ugrozili Australiju i Novu Gvineju. U kasnijem savezničkom protunapadu bio je G. glavna pomorska, zrakoplovna i opskrbna baza za ratne operacije prema Japanu i Filipinima.

G. je otkrio Magellan 1521, u posjed USA došao je 1898 nakon Španjolsko-američkog rata. God. 1941 zaposjeli su ga Japanci poslije napada na Pearl Harbor, ali su ga 1944 ponovo osvojile USA.

LIT.: O. W. Freeman, Geography of the Pacific, New York i London 1951.O. Oz.

Operacije u II. svjetskom ratu. Unatoč povoljnom strateškom položaju, prije I. svjetskog rata Američani nisu na Guamu izgradili nikakvo uporište, a nakon 1922 utvrđivanje otoka priječile su odredbe Washingtonskog ugovora. Međutim, američki Kongres, iz razloga štednje, nije odobrio kredite za izgradnju pomorske i zračne baze na Guamu, niti pošto je Japan otkazao Washingtonski ugovor (1. I. 1937). Tek potkraj 1941 počeo se graditi aerodrom na poluotoku Orote.

Kad su Japanci za II. svjetskog rata započeli neprijateljstva protiv USA i napali G., na njemu se nije nalazio ni jedan top za obranu. Posada se sastojala od 365 mornaričkih strijelaca, nekoliko mornara i 308 domorodačkih vojnika. Od plovnih jedinica postojao je samo jedan patrolni brod i dva patrolna čamca. Poslije dvodnevnog zračnog bombardiranja (8. i 9. XII. 1941, odmah nakon napada na Pearl Harbor) Japanci su 10. XII. u zoru na nekoliko mjesta iskrcali gotovo 5000 vojnika. Mornarički strijelci i domorodačke čete oprli su se prvim iskrcanim odredima, ali su ubrzo bili savladani. Japanci su dovršili započeti aerodrom i izgradili pomoćno flotno i zračno uporište. Ono je odigralo važnu ulogu u bitki na Filipinskom moru.

U sklopu amfibijskih operacija, koje su dovele do bitke na Filipinskom moru, Američani su nakon zauzimanja otoka Saipan (21. VII. 1944) izvršili desant na Guam; iskrcali su 56.000 vojnika. Japanska posada branila se ogorčeno (organizirani otpor prestao je 10. VIII. 1944). U borbama je izginulo oko 16.000 Japanaca (gotovo cijela posada). Američki gubici iznosili su 1400 mrtvih (v. Marijanski otoci).Z. V.