GRLO (jugulum), prednji dio vrata. Tim nazivom označuje se i šupljina ljevkasta oblika u dubini širom otvorenih usta (Isthmus faucium), ograničena odozgo svodom mekog nepca, odozdo stražnjim dijelom jezika, s obje strane rubom, a straga stražnjom stijenkom ždrijela. Ulazak u g. okružen je raštrkanim limfatičkim staničjem, raspoređenim u obliku prstena, koje je na četiri mjesta jače zgusnuto i uloženo u mrežasto vezivno tkivo te tvori takozvane žabice ili krajnike (Tonsillae). Dvije su lako vidljive (nepčane žabice) i smještene s obje strane grla između prednjeg i stražnjeg nepčanog svoda. Druge su dvije teže zamjetljive, jer je jezična žabica na stražnjem gornjem dijelu jezika, a ždrijelna iznad mekog nepca. U najdubljem dijelu grla leži sprijeda grkljan, što se na prednjoj strani vrata odražava kroz kožu i može se opipati kao uglasto tvrdo tijelo, nazvano Adamovom jabukom. Iza grkljana smješten je ispod ždrijela jednjak. Kroz grkljan struji atmosferski zrak u pluća i obratno, a u njemu su na pilastoj (aritenoidnoj) hrskavici u smjeru od sprijeda prema natrag pripete prave glasnice. Između njih je uzdužna pukotina, koja se djelovanjem mišića skraćuje i produljuje, a kad kroz nju prođe zrak, glasnice zatitraju, i nastaje glas. Glasnice su se razvile iz nabora sluznice, koja pokriva unutarnju površinu čitava grkljana i sastoji se od trepetljikavih stanica, što valovitim gibanjem dlačica u smjeru od unutra prema van sprečavaju ulazak čestica prašine i drugih zagađenja u dišne putove. Kod muškarca imaju glasnice 19—25 mm, a kod žena 14—17. Grkljan je u muškarca veći nego u žene i osobito se naglo razvija za vrijeme spolnog dozrijevanja, što se kod dječaka odražava u pojavi muškaračkog glasa (mutiranje). О fiziološkoj važnosti spomenutog limfatičkog prstena nije mnogo poznato; samo se znade, da se žabice mogu bez nekih štetnih posljedica operativnim putem odstraniti. Međutim, g., napose limfatički prsten, vrlo su važni u patološkom pogledu, to jest kao ulazna vrata za čitav niz zaraznih bolesti, od kojih su najpoznatije raznovrsne angine i njihove komplikacije, kao na pr. reumatizam zglobova i mišića, upale unutarnje prevlake srca, srčanih zalisaka, srčanog mišića, osrčja, upale bubrega, otrovanje krvi, tuberkuloza vratnih žlijezda i t. d. Kataralna upala žabica (Angina catarrhalis) s crvenilom i otokom uz hunjavicu (v. Katar i Influenca) prolazi brzo, ako bolesnik leži i grglja otopinom tople stipse. Teža je lakunarna angina (Angina lacunaris) s pojavom sivkastožutih sitnih čepića, odnosno malenih prevlaka izazvanih uzročnicima gnojenja (stafilokokima i streptokokima). Pritom se gotovo redovno razboli najprije ždrijelna, zatim nepčana žabica; sam upalni proces može gdjekad prodrijeti iz gornjeg ždrijela, kroz Eustahijevu cijev u srednje uho i izazvati teške smetnje. Lakunarna angina liječi se ležanjem, davanjem aspirina, sulfatiazola, a prema potrebi i antibioticima (penicilin). Osim toga postoje još angine vrlo opasnih zaraza, na pr. difterije (v. Difterija), škrleti i ospica, te konačno Plaut-Vincentova angina (Angina ulcero-membranacea) izazvana debelim fuziformnim štapićima i zubnim spirohetama, kod koje su karakteristične pojave čirova i gnojnih prevlaka. Od kroničkih oboljenja grla često se javlja odebljanje žabica (adenoidne vegetacije), koje osobito kod djece oteščava disanje kroz nos, pa zbog toga dolazi do prehlada, nemirna sna, gušenja, smetnja u ishrani, upala srednjeg uha, abnormalnog razvitka grudnog koša i držanja tijela. G. i grkljan su prema tome izloženi mnogostranim oštećenjima od termičkih, mehaničkih i kemijskih nadražaja, koja često prelaze u kronična stanja.

Napose dolazi do toga kod bolesti srca i pluća zbog zastoja u plućnom optoku krvi, gdje uz obilato izlučivanje sluzi ili gnoja postoji i podražaj na kašalj, hrapavost ili posvemašnji gubitak glasa (promuklost). Uz tuberkulozu i difteriju mogu napose rak, sifilis i guba (v. Lepra) stvarati rane na hrskavici grkljana te je postepeno uništiti. Kljenut živaca i polipi mogu također često uzrokovati lakše ili teže stupnjeve promuklosti. U pomorstvu pobolijevaju razmjerno često od bolesti grla (napose prehladnih) osobe zaposlene kod strojeva, osobito ložači, a i sobari, konobari, radio-telegrafisti, koji se zadržavaju u unutrašnjim prostorijama broda; rjeđe je podložno bolestima grla palubno osoblje. Zato nisu za vršenje pomorske službe sposobne osobe s jakim adenoidnim vegetacijama, jer naginju prehladnim oboljenjima. Naprotiv kataralna se stanja često poprave duljim boravkom na otvorenu moru. Liječenje opisanih bolesti sastoji se općenito u zabrani govora, boravku u toploj prostoriji, obilatom znojenju, uživanju toplih napitaka, inhalacijama kuhinjske soli ili prema potrebi u operativnim zahvatima, te konačno u primjeni specifičkih sredstava (serum, salvarsan, penicilin i t. d.).

LIT.: O. Koerner, Lehrbuch der Ohren-, Nasen- und Kehlkopfkrankheiten, Wiesbaden 1918; Ministry of War Transport, The Ship Captain’s Medical Guide, London 1946; A. Šercer, Otorinolaringologija, I, Beograd i Zagreb 1951.J.·В.