GRENLAND (zelena zemlja), danski otok u Arktiku i najveći otok na Zemlji. Proteže se od rta Morris Jesup (83°39'N) na sjeveru do rta Farvel (59°46'N) na jugu, u duljinu od 24 meridijanska stupnja ili 2650 km, dok mu je širina od istoka prema zapadu na paraleli od 70°N oko 1300 km; obuhvaća 2,175.600 km2. Od svih polarnih zemalja G. dopire najdalje prema sjeveru i jugu. Od Svalbarda je odijeljen Grenlandskim morem, od Islanda Danskim prolazom, od Američko-arktičkog arhipelaga na zapadu Davisovim vratima, Baffinovim zaljevom, Smithovim prolazom, uvalom Kane, kanalom Kennedy i prolazom Robeson. Najsjeverniji rt Morris Jesup udaljen je od Sjevernog pola samo 708 km, dok se najjužniji rt Farvel nalazi gotovo na istoj geografskoj širini, na kojoj se nalaze gradovi Oslo, Lenjingrad i Churchill u Kanadi.
Obala i morski led. Promet, privredni život i istraživanja Grenlanda uvjetovani su pristupačnošću, koja pak zavisi od stanja leda na moru i kopnu. Od osobite je važnosti za istočnu obalu i najjužniji dio zapadne obale Grenlanda veliki led (storis). On se sastoji od morskih ledenih santa, koje Istočnogrenlandska struja donosi iz unutrašnje polarne zavale na obale Grenlanda, zbog čega je istočna obala Grenlanda gotovo nepristupačna, iako je cijela obala razvedena (fjordovima). Mase leda plovca na moru oko Grenlanda zavisne su od godišnjih doba. Na istočnoj obali oko 70°N (zaljev Scoresby) led je potkraj srpnja razmekšan, pa se brodovi mogu lako probijati. Od Angmagssalika do rta Farvel plovidba je moguća tek od druge polovice kolovoza do studenoga. Zapadna obala od rta Farvel do Godthaaba nema leda od kraja kolovoza do veljače ili ožujka, dok je od travnja do kraja kolovoza nepristupačna. Od Nunarsuita (60°40'N) pa dalje prema sjeveru plovidba uopće nije ozbiljno ugrožena od leda plovca. Paradoksna je činjenica, da je Julianehaab za vrijeme najveće ljetne vrućine i najboljih prilika svijetla od travnja do kraja kolovoza posve nepristupačna za plovidbu, dok je u zimskim mjesecima gotovo bez leda. Druga vrsta leda na obalama Grenlanda je »zapadni led« (vestis), koji je po svom postanku sličan ledu storis Istočnogrenlandske struje. Zimi ga pokreću zapadni i sjeverozapadni vjetrovi arktičke Amerike prema zapadnoj obali Grenlanda (sjeverno od 66°N), te tu ostaje do proljeća, odnosno ranog ljeta. Veoma je znatan utjecaj zimskog leda na plovidbu i cijeli život Grenlanda. Ovaj ledeni pokrov počinje se stvarati na moru u listopadu i studenom, a zavisi od meteoroloških prilika u jeseni. Prema karakteru zime i kraja, debljina ledene kore iznosi 20 cm — 2 m. U južnim regijama stvara se zimski led samo u fjordovima između otočića. Zaljev Disko zaledi se svake godine. Uvala Kane na vanjskoj obali Melvilleova zaljeva zaleđena јe gotovo 11 mjeseci u godini. U unutrašnjosti zaljeva leži zimski led godinama. Uz sjevernu obalu Grenlanda more je uvijek zaleđeno. Tuda još nijedan brod nije nikada plovio. Veliki fjordovi sjeverne obale (Independence i Danmarks) poznati su samo po izvještajima nekih ekspedicija.
I ljeti, za vedrih noći, uz obale fjordova, uz visoke stijene i ledene bregove stvori se često na površini mora tanka kora leda, koja se preko dana rastopi na suncu. Ledeni su bregovi najljepši ukras grenlandskih voda, ali su i velika opasnost za brodove. Oni nastaju odlamanjem ledenih masa od ledenjaka, koji dolaze iz unutrašnjosti otoka, te se svršavaju u fjordovima. Najveći odlomi nastaju, kad jezik ledenjaka, koji plazi po plitkom dnu fjorda, dopre do veće dubine, pa izgubi kontakt s morskim dnom. Na takve ledene jezike, koji se još drže ledenjaka, utječu morski valovi, struje, vjetrovi i plima, pa se na većoj udaljenosti od obale konačno otkinu ili odlome od samog ledenjaka. Ovakvi se odlomi mogu usporediti s najvećim prirodnim katastrofama. Od ledenjaka Rink (zapadni G.) odlomila se ledena masa 400—600 mil. m3 najedamput. Kod toga se zemlja potresla kao od potresa, zatvorena voda u fjordu izbačena je do 300 m u visinu, a valovi, koji su kod toga nastali, dosegli su visinu od 30 т. Stoga su naselja po fjordovima smještena visoko iznad razine mora. Ledeni bregovi napuštaju fjord tek kad nestane zimskog leda. Većina ledenih bregova nastaje u zaljevima Scoresby, Disko i fjordu Umanak; oni ledeni bregovi, koji dopru u otvoreni ocean, potječu većinom iz srednjeg dijela zapadne obale.
Obale Grenlanda duboko su nazubljene fjordovima, od čega je izuzeta samo obala Melvilleova zaljeva i sjeveroistočnog Farelanda. Uz obalu se nalazi mnogo malih otoka, od kojih je najveći Disko na zapadnoj obali Grenlanda. U nekim dijelovima Grenlanda rub je unutrašnjeg leda daleko od obale, tako da je obalni pojas rasječen fjordovima, koji se duboko protežu u unutrašnjost, zaljev Scoresby dug 180 km, Fjord kralja Oskara, veoma razgranati fjord Franz Joseph i fjord Godthaab na zapadnoj obali.
Reljef i građa. U regiji Angmagssalika najviši je Ingolf-Fjeld (2291 ni). Najviše gore u blizini unutrašnjih ogranaka zaljeva Scoresby visoke su oko 2130 m. Petermannov vrhunac u blizini fjorda Franz Joseph visok je 2941 m.
Na zapadnoj obali gorje nije tako visoko, ali ima vrhunaca sa 1500—1800 m.
Danas je još nemoguće dati potpunu sliku geološke građe cijelog otoka, jer se njegova struktura može prosuditi samo na temelju opažanja u rubnoj obalnoj zoni, koja ljeti nije pokrivena ledom.
G. je najvećim dijelom arhajska trupinasta plasina građena od gnajsa i kristaliničnih škriljavaca, obrubljena sedimentnim i mlađim eruptivnim kamenjem.
Prastara plasina mjestimice obiluje različnim mineralima, od kojih je na prvom mjestu kriolit kod Ivigtuta, potreban u proizvodnji aluminija. Prirodno željezo nađeno je na rtu York i otoku Disko (Ovifak), pa se smatralo meteorskim, dok se nije po naslagama na otoku Disko dokazalo, da je telurnog podrijetla. Grafitom obiluju naslage kod Upernavika (Upernivika), a ugljenom zaljev Disko i fjord Umanak. Steatit upotrebljavaju samo domoroci kod gradnje brodova i za svjetiljke.
Na krajnjem sjeveru od zavale Hall do rta Bridgman protežu se naslage kaledonske nabrane zone, koje su u Peary Landu pretvorene u kristalinične škriljavce, te tvore 2000 m visoko gorje alpskih oblika s granitnom jezgrom.
Serija algonkinskih i devonskih sedimenata između fjorda Danmarks i poluotoka Bache nije nabrana. U području velikih fjordova istočnog Grenlanda (zaljev Scoresby, Fjord kralja Oskara i Franz Joseph) nalazi se na rubu unutrašnjeg kontinentskog leda nabrana zona gnajsa, gdje Petermannov vrhunac dostiže visinu od 2941 m. Kredni i tercijarni sedimenti nalaze se većinom u zapadnom Grenlandu, na otoku Disko i na polutoku Nugsuak, a sastoje se većinom od mekanih pješčenjaka i lignita. Poznati su zbog obilja fosilnih biljnih ostataka (magnolije, fikus, platane, topole, kesteni, lovori i druge biljke iz današnjeg mediteranskog područja), po kojima se zaključuje, da je na Grenlandu u gornjoj kredi i za vrijeme tercijara bila topla klima kao i na Zemlji Franje Josipa i Svalbardu. Bazalt je ograničen na srednji dio istočne i zapadne obale.
Kontinentski led (sermersuak) pokriva jednoliko cijelu unutrašnjost Grenlanda, te je najveća nakupina leda sjeverne polukugle, koja potječe već iz pleistocena i obuhvata 1,834.000 km2 ili 84% cijelog otoka. Ledena masa unutrašnjeg leda ima dvije zone najvišeg ispona i to kod 76°N preko 3000 m i kod 70°N iznad 2500 m; ostali dio pretežno je visok preko 2000 m. Novija su istraživanja pokazala, da je led u unutrašnjosti otoka oko 2000 m debeo, te da tlo pod ledom leži 1000 do 1500 m dublje nego obalno gorje. Ne zna se, da li G. ima oblik ledom ispunjene zdjele ili se i pod ledom nalazi visoko gorje ili tlo leži ispod razine mora. Mjestimice strše iz leda goli vrhunci brda ili visoko izoliranih stijena, poznatih pod imenom nunatak (eskimska riječ). Do 150 km široki obalni rub bez leda pokazuje 3 različna tipa krajine: prvi zaobljenu stjenovitu krajinu s dubokim dolinama, fjordovima i mnogobrojnim jezerima; nad ovo se ispinje na zapadnoj strani Grenlanda do 2000 m, a na istočnoj strani do 3000 m Alpama slično visoko gorje, koje ni u pleistocensko ledeno doba nije bilo pokriveno ledom; treći tip su morenske krajine, koje su izradili ledenjaci. Zbog uskog obalnog ruba bez leda i kratkog ljetnog doba razvili su se samo kratki potoci.
Kontinentski led nastaje pretežno od snijega, pa se u toku godina pod pritiskom idućih snježnih masa stisne. Zbog mnogobrojnih malih zračnih mjehurića izgleda bijel i proziran. Ledene mase pokreću se iz unutrašnjosti prema obali, te se tope na rubnoj zoni unutrašnjeg leda, ili se kao ledenjaci lome po fjordovima u ledene bregove. О procesu i brzini pomicanja leda iz unutrašnjosti nema još točnih opažanja. Samo u rubnom području bilo je pomicanje leda trigonometrijski izmjereno. Ono iznosi tamo, gdje nije kakvim velikim ledenjakom ubrzano, nekoliko centimetara dnevno. U najbržim ledenjacima pomiče se brzinom 20—27 m dnevno. Najbrži ledenjaci na Grenlandu svršavaju u fjordovima na zapadnoj obali između 690 i 73°N (Jakobshavn, Torsukatak, Veliki Karajak i Upernivik). Od ovih brzih ledenjaka potječe 70% svih ledenih bregova, koji plutaju u Baffinovu zaljevu i na Newfoundlandskom plićaku, dok najsjeverniji krajevi Grenlanda kao Peary Land, nisu pokriveni kontinentskim ledom, pa ni za vrijeme ledenog doba, kako je to ustanovio Lange Koch; tome je uzrok pomanjkanje oborina i žestina vjetra. Masa vode nastala od topljenja snijega po rubnim dijelovima unutrašnjeg leda tvori plitke snježne močvare i jezera, koji nemaju ni stalnu veličinu ni stalan oblik. Stvaraju se i potoci, koji se duboko usijecaju u snijeg i led te tvore brzice.
Klima Grenlanda uvjetovana je konstantnim visokim tlakom zraka nad unutrašnjim ledom i poput fena djelomičnim strujanjem uzduha prema obali, koje se na istoku Grenlanda očituje kao sjeverozapadnjak, a na zapadu kao jugoistočnjak. Ovo područje visokog tlaka nad Grenlandom ima posve drugi karakter nego stabilni visoki tlak u hladnom istočnom Sibiru. G. naime leži na putovima barometarskih depresija s Atlantskog oceana. Obalni pojas podliježe veoma jakim mjesnim utjecajima, tako da tu često pušu topli, veoma suhi vjetrovi slični fenu.
Zbog toga zimi često poraste temperatura na obali do +9°. Temperature katkad porastu 10—20° u jednom satu.
Postaja Ismidt (Eismitte) je u godišnjem prosjeku najhladnije mjesto sjeverne polukugle (—30o). Zbog duge polarne noći zimske temperature su na sjeveru Grenlanda mnogo niže nego na jugu. Razlog tome treba tražiti u depresijama, koje se protežu na jugu i jugoistoku (prosječna temperatura mjeseca veljače u Ivigtutu — 7,5°, a u Smithovu prolazu —37,5°). Ljeti su razlike u temperaturi manje (Ivigtut u srpnju ima 9,7o, a Smithov prolaz 3,2o). U ljetnim temperaturama mala je razlika na cijeloj obali, jer se dublji položaj sunca na horizontu u sjevernim dijelovima otoka kompenzira s duljim trajanjem dana, a nešto i zbog morskih struja. Južni dio zapadne obale je zbog hladne Istočnogrenlandske struje hladniji nego područje oko 70°N, kamo dopiru izdanci tople atlantske struje. Što je koje mjesto na obali dalje na sjeveru, to su veće razlike temperature između ljeta i zime. Zima na obali južnog Grenlanda između 60° i 67°N nije oštrija nego u Lenjingradu ili Moskvi, a ljeto je isto tako toplo kao u travnju ili listopadu u sjevernoj Njemačkoj. Ljeto s temperaturama iznad 0° je posve kratko u cijelom Grenlandu; utjecaj na vegetaciju je zbog toga veoma jak, jer se vegetacija vrlo brzo razvije. Na Grenlandu ima oborina u svako godišnje doba s maksimumom između srpnja i studenoga. Općenito se godišnja množina oborina smanjuje od juga prema sjeveru. Na zapadnoj obali ima Ivigtut 11oo mm, Godthaab 700 mm, Jakobshavn 230 mm, Upernivik 260 mm, Thule 90 mm, a na istočnoj obali Angmagssalik 950 mm, Danmarkshavn 150 mm. Vrlo često, prosječno jednom sedmično, vlada nad velikim područjima Grenlanda nizak pritisak zraka, i tada dolazi do vlažnih i toplih snježnih oluja sa snježnim mećavama. Ovakvo promjenljivo vrijeme osobito je opasno za zračni promet preko Grenlanda. Zrak iznad unutrašnjeg leda neobično je čist i bez prašine. Vrlo često pada s vedrog modrog neba fini snijeg lijepo građenih kristala, poznat pod imenom »polarni snijeg« ili »dijamantna prašina«.
Biljni i životinjski svijet. Unutrašnji led, polarna klima i hladna mora oko Grenlanda prorijedili su biljni svijet na minimum. Za vrijeme ledenog doba bio je G. posve ili gotovo posve ledom pokriven, te je samo poneki najviši vrhunac stršio kao nunatak (otok suhog tla, koji je svuda naokolo okružen ledom), pa je samo najmanji dio današnje flore mogao preživjeti ledeno doba i sačuvati se do danas. Gotovo su se sve biljne vrste uselile na G. poslije ledenog doba. Od 398 cvjetnjača i paprati samo ih je 8 endemičkih, 316 potječe po svojoj prilici iz Sjeverne Amerike, a 74 iz Evrope. Od toga su oko 50 vrsta prenijeli u Srednjem vijeku Vikinzi.
Vegetacija se razlikuje prema tlu i klimi. Na strmim stijenama i velikim blokovima kamenja razvila se oskudna vegetacija lišaja i mahovina, koja nigdje potpuno ne pokriva tlo. Vrištine tvore zatvorenu formaciju u kojoj rastu grmlje, lišaji, mahovine i trave. Tu rastu patuljaste breze (Betula nana), patuljaste vrbe (Salix glauca), borovica (Juniperus), Empetrum, Rhododendron i neke Ericaceae. Međuprostore ispunjaju trave, zeljaste biljke s lijepim cvjetovima (polarni mak Papaver nudicaule, Dryas octopetala, Cassiope tetragona, Silene acaulis) stvarajući tako vrtove cvijeća, koje oživljuju različni leptiri. Cassiope tetragona je prava polarna biljka, raste tek sjeverno od 64°N. Njezine suhe stabljike služe kao gorivo. U sunčanim dolinama razvili su se gajevi vrba, breza i joha, u kojima su stabla 3—6 m visoka. Najsjevernije rastu vrbe kod Upernivika (72°47´N) i tu dosegnu do 2 m visine, dok patuljasta vrba, koja se kao grm potpuno priljubila uz tlo, dopire sve do najsjevernijeg šiljka Grenlanda. Najbolji su vegetacijski uvjeti u obalnom području bez leda, osobito na zapadnoj obali od južnog šiljka do Upernivika. U brežuljastoj krajini Sukkertoppen i Holsteinsborg protežu se travne i mahovinaste stepe, koje pružaju dovoljno hrane za stada divljih sobova. Na istočnoj obali Grenlanda je okolica Angmagssalika i pozadina velikih fjordova od 700 do 77°N vegetacijski bogata, kao i unutrašnjost zaljeva Scoresby (Zemlja Jameson i područje Scoresby). Najsjeverniji vrt na Zemlji nalazi se kod mjesta Umanak (70°41´N), gdje uspijeva jedna vrsta kelja, rotkvice, bijela repa i salata, a kod Jakobshavna (69°13'N) 27,5 km daleko od leda uspijeva: salata, špinat, rotkvica, poriluk, peršin i repa. Repa se ovdje za vrijeme ljeta (od lipnja do kolovoza) dva puta sije. U Julianehaabu uspijevaju i krumpir, mrkva i krastavci.
I životinjski svijet stoji pod utjecajem krutih prirodnih uvjeta kao i biljni. Za vrijeme ledenog doba nije na Grenlandu uopće bilo kopnenih sisavaca, nego su se uselili iz Amerike, i to: moškatno govedo, polarni vuk, zerdav (hermelin), lemming, sob, polarna lisica i polarni zec. Sve su to životinje visokog Arktika, koje žive i u najsjevernijem dijelu Sjeverne Amerike. Moškatno govedo postaje sve rjeđe. Bezobziran lov gotovo ga je posve istrijebio. Danas se nalaze mala stada rastrkana na sjevernoj i istočnoj obali između fjorda Sherard Osborn i zaljeva Scoresby. Na istom području žive i polarni vuk, hermelin i lemming. Sob je bio raširen prije sto godina po cijelom Grenlandu, gdje nema leda, ali je danas također gotovo istrijebljen, pa živi najviše na velikim stepama područja Holsteinsborga, Sukkertoppen i Godthaab. Polarni zec nalazi se također na cijelom području Grenlanda, koje je bez leda, a polarna lisica uz čitavu obalu. Polarni pas nigdje ne živi u divljem stanju. Bijeli medvjed živi na ledenim santama, a raširen je po cijeloj istočnoj obali i sjevernom dijelu zapadne obale, ali se vrlo rijetko javlja na gušće naseljenim obalama. Od morskih sisavaca najvažniji su tuljani; oko Grenlanda živi 6 vrsta, a od tih je najvažnija Phoca foetida. Grenlandski kit je gotovo istrijebljen.
Za vrijeme ljeta obale Grenlanda vrve od ptica plivačica, koje se sjeseni sele na jug. Od 168 poznatih vrsta ptica samo 23 vrste žive trajno na Grenlandu, a od toga je 7 kopnenih i 16 morskih vrsta. Šumskih ptica uopće nema. Na otvorenim i stjenovitim krajinama i u tundri na rubu unutrašnjeg leda žive kao jedine endemičke životinje: snježnica (Lagopus mutus Munt.), polarna sova (Nyctea nivea Thumb.), polarni sokol (Falco gryfalco L.), bjelorepi orao (Haliaëtus albicula L.), gavran (Corvus corax L.) i polarni vrabac (Plectrophanes nivalis L.). Ljeti su strme i visoke stijene grenlandskih obala odozdo do gore pokrivene različnim pticama plivačicama. Tu se gnijezde goleme količine galebova, gusaka i pataka. Na stotine različnih vrsta riba živi u vodama oko Grenlanda, od kojih su privredno najvažnije jedna vrsta oslića (Brosmius brosme L.) i bakalar (Gadus Callarias L.). Od slatkovodnih riba žive na G. dvije vrste lososa (Salmo salar i S. alpinus) i američka jegulja (Anguilla rostrata). Vodozemaca i gmazova uopće nema.
Stanovništvo nigdje ne nastava suvislu površinu, nego je raštrkano samo na pojedinim točkama obale, koja sa 44.000 km premašuje opseg zemaljskog ekvatora. God. 1951 bilo je na Grenlandu 24.159 st. uključujući u taj broj i 1269 Danaca, koji su većinom zaposleni u rudnicima kriolita; prosječno dolazi 1 st. na 2,5 km obalne duljine. Sredinom XVIII. st. procijenio je Hans Egede broj stanovnika na Grenlandu na 30.000, što po svojoj prilici ne odgovara stvarnom stanju. Opadanje stanovništva nastalo je zbog različnih infekcioznih bolesti, napose zbog snažne epidemije kozica.
Stanovnici Grenlanda većinom nisu čisti Eskimi, nego mješanci s Evropljanima. Oko 240 čistih Eskima, t. zv. »polarnih Eskima« ima još samo na krajnjem sjeveru u Etahu (Smithov prolaz), nekoliko stotina u Angmagssaliku i u zaljevu Scoresby. Prehrambenu osnovu za život daju morski sisavci i ribe, pa je glavno zanimanje stanovništva ribolov i lov. Prilike leda na moru uvjetovale su razvitak triju kulturnih područja, koja su se razvila posve nezavisno od danske kolonizacije. Gdje se naime tokom godine redovito izmjenjuje otvoreno i smrznuto more, tu su kajak i pasje saonice jednako važna prijevozna sredstva (arktička kultura) kao u Angmagssaliku i zaljevu Scoresby. Gdje je more gotovo uvijek smrznuto, prevladavaju pasje saonice (visoko arktička kultura), kao kod polarnih Eskima u Etahu i Thuli, a gdje se more rijetko ili nikada ne smrzava, upotrebljava se kajak i ljeti i zimi (subarktička kultura). Pas kao domaća životinja živi zbog toga samo u arktičkom i visoko arktičkom kulturnom području, a nema ga na južnom Grenlandu. Kultura današnjih Grenlanđana izmiješana je s evropskom, što se najbolje vidi u gradnji stanova i odijevanju. Geografski položaj naselja nije se od davnine u bitnosti promijenio. I danas se još grade kuće u malim zaljevima i na području dobrog lova. Na Grenlandu ima danas oko 220 naselja, dakle prosječno i naselje na 200 km obalne duljine; preko polovice naselja ima manje od 50 st.
Najviša uprava Grenlanda (Grönlands Styrelse) s jednim direktorom na čelu dio je danskog Ministarstva unutrašnjih poslova. Od 1908 postoje dva zemaljska vijeća (Landsraadet), jedno za sjeverni G. od 12 članova, i jedno za južni G. sa 11 članova. Administrativno dijeli se G. u tri provincije (Landsdele): Južni G. s glavnim gradom Godthaab, Sjeverni G. s. glavnim građom Godhavn i Istočni G. s glavnim mjestom Angmagssalik. Godišnji prirast stanovništva iznosi 24°/00, pa tako stanovnici Grenlanda pripadaju onim narodima na Zemlji, koji se najbrže umnažaju. Broj danskih činovnika zajedno s porodicama iznosi oko 400. Školska obuka je obvezatna za svu djecu od 7—14 godina. Radiostanice u mjestima Julianehaab, Godhavn, Angmagssalik i u zaljevu Scoresby prenose vijesti u najmanja naselja. Dvije novine (jedne osnovane 1861 u Godthaabu, a druge 1912 u Godhavnu) izlaze dvaput mjesečno latinicom na eskimskom jeziku. Službeni je jezik danski i eskimski.
Privreda se uglavnom sastoji od lova na morske sisavce, ribolova, rudarstva i stočarstva, koje je razvijeno na krajnjem jugu. Privredni život najjače je razvijen na području zapadne obale između 6o° i 74°N, koje je najdulje kolonizirano. Cijela trgovina je danski državni monopol kao naplata za uvezenu dansku robu, odnosno evropsku robu na Grenland. Uvoz alkohola je zabranjen, a za ulaz Evropljana na G. potrebno je posebno dopuštenje danskih vlasti. Lov na morske sisavce bio je u toku stoljeća jedini izvor blagostanja. God. 1850 ubijeno je na Grenlandu oko 92.000 komada tuljana, t.j. gotovo 11 komada na svakog Grenlanđanina, a to je vrlo mnogo, ako se uzme, da svaki tuljan daje 40—50 dnevnih obroka mesa za odraslog čovjeka. Do danas je godišnji iznos lova ostao gotovo isti, a stanovništvo se podvostručilo, što znači, da je lov na tuljane nazadovao. Riba se lovi ne samo da se nadoknadi tuljanovo meso, nego i za izvoz. Najvažnije su ribe bakalar i jedna vrsta iverka, koje se u masama love i u državnim tvornicama na zapadnoj obali konzerviraju. Zbog općenito toplije klime, koja je u Arktiku (napose u području Grenlanda i Islanda) nastala poslije 1902, porasla je temperatura vode za 1—2° pa su se zbog toga pojavile velike količine oslića. Riba je postepeno prodirala na sjever do 70°N. Najbogatiji je ribolov oko zaljeva Disko. Od 1923 lov na osliće glavna je privredna grana otoka (20.000—25.000 t 1951), i njime se bavi 2235 ribara, koji žive u 79 naselja zapadne obale. Za hranu psima lovio se nekad polarni morski pas, koji ljudima nije opasan, a danas se lovi zbog 40 kg teške jetre, od koje se dobiva ulje za svjetiljke. Godišnje se prosječno dobije iz jetre polarnog morskog psa oko 1,600.000 kg ulja. Lov na losose sve više nazaduje. Lov na kopnene životinje zaostaje mnogo za lovom na morske sisavce. Najveće značenje ima jedino sob, koji je već u nekim krajevima gotovo posve istrijebljen. Čini se, da je u doba Vikinga Grenland imao oko 3000 st. i oko 810.000 ovaca. Iza Vikinga je stočarstvo potpuno nestalo, ali je potkraj XVIII. st. opet uvedeno danskom kolonizacijom. God. 1948 bilo je na Grenlandu 23.300 ovaca (1 ovca na 1 st.). Ovčarstvo je koncentrirano na jugozapadnoj obali između 60° i 64°N. Broj ostale stoke je neznatan. Sjeverni medvjed je u privredi pojedinih krajeva od znatne važnosti (Thule), ali za cjelokupnu privredu Grenlanda nema osobitog značenja. Godišnji iznos lova na polarne lisice iznosi oko 2500—3000 komada, od toga otpada na plave 3/5, a na bijele 2/5. Stočarstvo u južnim krajevima Grenlanda tek je u zametku.
Eksploatacijom kriolita kod Ivigtuta pokriva Danska sav deficit drugih privrednih grana. Godišnja produkcija kriolita bila je 1950—55 oko 100.000 t, od toga se 60% izvezlo u Dansku, a ostatak u USA. Debele naslage grafita nalaze se posvuda u gnajsu, ali on nije čist, nego je pomiješan s kremenom i kristaliničnim škriljavcima. Jače se eksploatira smeđi ugljen, koji pripada krednoj formaciji ili tercijaru, ali nigdje u znatnijoj debljini. Najpoznatiji je rudnik Kudtligssat na otoku Disko. Godišnja je produkcija 4000—5000 t. Milovka se upotrebljava u lončarstvu. Dobar je građevni materijal crveni pješčenjak u fjordu Igalik iz gornjeg algonkina u južnom Grenlandu. Promet između Danske i Grenlanda vrši se samo ljeti od svibnja do studenoga. Cijene, po kojima se plaćaju različni proizvodi s Grenlanda i evropska roba, određuju se svake godine posebno. U novije doba ima Danska prosječno godišnje oko 30.000 Kr. deficita na grenlandskoj administraciji.
Danska izvozi na G. industrijske proizvode i živež, a uvozi: riblje ulje, tuljane, lisice, ptice i medvjeđe krzno; 80% izvoza otpada na kriolit. God. 1939, kad je buknuo Drugi svjetski rat, G. je bio primoran da zamijeni u uvozu i izvozu København s New Yorkom. Usavršivanjem moderne tehnike pomaknule su se interkontinentske prometne veze prema sjeveru, Avionske pruge između sjeverne Evrope te USA i Kanade prelaze preko Grenlanda (Thule), gdje su uređeni veliki aerodromi (Blue West I kod Narsarnaka na jugozapadnom rtu i Blue West 8 kod Stromfjorda na zapadnoj obali). U proljeće 1951 uređena je američka avionska baza Blue Jay (76°33´N i 68°4o´W) udaljena 4442 km od Moskve, 3845 km od Lenjingrada i 7055 km od Pekinga.
Povijest i upoznavanje. Eskimi su se naselili na G. već u prethistorijsko doba, za vrijeme kulture Thule, koja se smatra kasnijim izdankom mlađeg kamenog doba. Ova eskimska kultura održala se u sjeverozapadnom Grenlandu sve do u Srednji vijek (kultura Inugsuk). Oko 900 otkrio ga je Norman Gunnbjorn Ulfsson, a 982 dopro je Erik Crveni s Islanda na istočnu obalu, i dao mu ime Grenland. Oko 1000 primili su stanovnici kršćanstvo, a 1126 bio je G. već samostalna biskupija sa sjedištem u Gardaru na fjordu Igalik. God. 1261 potpao je pod Norvešku, a 1397 pristupio je u uniju s Danskom i Švedskom, a kad se 1814 raskinula unija između Danske i Švedske, pripao je Danskoj. Kad su Nijemci okupirali Dansku (9. IV. 1941) došao je G. privremeno pod protektorat USA.
Pošto je 1578 M. Frobisher otkrio ponovo G., Davis (1585 —87) obišao zapadnu obalu, Hudson (1610) sjevernu obalu, a Baffin (1616) zapadnu obalu do 78°N, uspjelo je Dancima da se na zapadnoj obali učvrste. God. 1818 otkrio je John Ross sjeverne dijelove zapadne obale od 76°N pa dalje prema sjeveru. Sistematsko istraživanje zapadne obale počeli su prvi Englezi 1876—87. Taj rad je 1883—85 nastavio Garde u jednoj danskoj ekspediciji na najjužnijem dijelu zapadne obale. God. 1891—95 istražio je Peary sjeverozapadni dio Grenlanda, pa je na svom sedmom polarnom putu (1898) došao do Smithova prolaza, a 1900 dosegao je najsjeverniju točku Grenlanda na 83°39´. Istočnu obalu istraživao je Scoresby 1822—23, te Danac Graah, a nakon toga i jedna njemačka ekspedicija. Vojvoda Filip od Orleansa dosegao je 1905 god. 78°16´N na sjeveroistoku Grenlanda. Danska ekspedicija, koju su vodili Mylius, Erichsen i Koch, doprla je 1906 do krajnje sjeverne točke Grenlanda pa je time završeno njegovo oplovljivanje.
Nordenskjöldu je 1883 uspjelo prvi put prodrijeti duboko u unutrašnjost otoka, a 1888 je Nansen prošao G. od istoka prema zapadu, a Peary dva puta unutrašnji led sjevernog Grenlanda do istočne obale, te na taj način utvrdio, da je G. otok. Rasmussen je 1910 osnovao postaju Thule u zaljevu North Star (76°32´N). God. 1912 prošli su Rasmussen i Freuchen od zaljeva Inglefield do fjorda Danmarks i natrag. Iste godine su J. P. Koch i A. Wegener prokrstarili G. od Zemlje kraljice Lujze na sjeveroistočnoj obali do Upernivika. Ekspedicija A. Wegenera (1929—31) prvi je put sistematski istraživala unutrašnji led i njegovu klimu na taj način, što je daleko u središtu unutrašnjeg leda osnovala meteorološko-seismološku stanicu Eismitte. Seizmološkim mjerenjima utvrdila se prvi put debljina i struktura unutrašnjeg kontinentskog leda na Grenlandu, dok su rezultati meteoroloških opažanja bili od osobitog značaja za studij arktičkih i subarktičkih područja.
U Drugom svjetskom ratu jasno se dokazalo, da su meteorološke prilike na Grenlandu od najvećeg značenja za klimu sjevernog Atlantika i zapadne Evrope, a s time u vezi i za prognozu vremena u modernoj avijaciji.
LIT.: E. Sorge, Die Arktis, F. Klute, Handbuch der geographischen Wissenschaft, Potsdam 1933: Greenland, Ringkøbing 1951; B. Fristrup, Grönlandische Wirtschaft, Die Erde, Berlin 1952; J. Maularie, La Mission géographique française dans le nord-ouest du Groenland, Annales de Géographie, N0 326, Paris 1952; G. Williamson, Changing Greenland, London i New York 1954; G. H. T. Kimble i D. Good, Geography of the Northland, New York i London 1955·O. Oz·
Državno uređenje. Već više od dva stoljeća G. pripada Danskoj. U vezi s pripadnošću te zemlje došlo je poslije I. svjetskog rata do spora između Danske i Norveške. Zahtjevi Norveške zasnivali su se na činjenici, što su Danska i Norveška u XV. st. bile pod istom krunom; stoga su tada obje držale, da im pripada suverenost nad Grenlandom. Međutim, u ugovoru od 1814, kojim je Norveška odvojena od Danske i priključena Švedskoj, nije bilo riječi о Grenlandu, pa su Norvežani smatrali, da pitanje suverenosti nad tom zemljom nije bilo riješeno. God. 1921 Danska je proglasila svoj suverenitet nad čitavim Grenlandom. Spor se osobito zaoštrio 1931, kada je Norveška službeno anektirala jedan dio Grenlanda. Spor je iznesen pred Haški međunarodni sud, i ovaj ga je 1933 riješio u prilog Danske.
G. je do 1954 bio pod zasebnom upravom, koja je vršena preko posebnih organa i о kojoj je Danska bila obavezna da daje redovite izvještaje generalnom sekretaru Ujedinjenih naroda; ali od spomenute godine Danska je jednim amandmanom ustava proglasila G. sastavnim dijelom danske kraljevine i time ga inkorporirala u svoj nacionalni teritorij.
Zbog osobitog strategijskog položaja Grenlanda, USA su za vrijeme Drugog svjetskog rata izgradile u toj zemlji svoje vojne baze. Prethodno je, godinu dana pošto su Dansku okupirale njemačke trupe, bio radi podizanja američkih baza sklopljen ugovor između USA i danskog opunomoćenog ministra u Washingtonu Kaufmana (9. IV. 1941). Taj je ugovor ratificirao danski parlament tek 1945 (poslije oslobođenja Danske). Ta činjenica nije, međutim, niukoliko izmijenila pravni položaj Grenlanda. On je ostao posjed Danske. U aprilu 1951 potpisan je još jedan sporazum sa USA, po kome su Sjedinjene američke države dobile Thule na sjeveroistočnoj obali Grenlanda kao svoju bazu.J. Sć.
Vanjska trgovina bilježi znatan porast. God. 1938 izvezeno je u Dansku robe za 1,3 mil. USA-$, a 1952 za 8,2 mil. Uvoz je porastao od 0,7 mil. 1938 na 6 mil. USA-$ 1952. Glavni je izvozni artikal kriolit. Njegov je izvoz porastao od 10.000 t 1933 na 74.000 t 1952. G. ima u proizvodnji kriolita monopolni položaj, ali ga donekle ugrožava sintetični kriolit. Izvoze se i slani sleđevi: prije Drugog svjetskog rata oko 2000 t, a danas 4000—5000 t godišnje. Pronađena su i bogata nalazišta olovne rude (preko 1 mil. t); sada se priprema eksploatacija.
U novije vrijeme, zbog razvoja avionskog prometa, G. dobiva strategijsku i ekonomsku važnost. Kod Thule su USA podigle veliku avionsku bazu i naselje. Radi održavanja saobraćaja s ovim uzletištem, organiziran je intenzivan avionski promet između Grenlanda i istočne obale Sjeverne Amerike. God. 1954 uvedena je i avionska linija København—Los Angeles preko Grenlanda.
S Jugoslavijom G. nema izravnih veza. Kriolit, koji stvarno dolazi iz Grenlanda, uvozi se preko Danske; 1953 FNRJ je uvezla 261 t za 19,4 mil. dinara.I. Be.
Ribarstvo. U arktičkim i subarktičkim vodama Grenlanda živi oko 100 vrsta riba i morskih sisavaca (kitova, tuljana i morževa). Do 1920 lov na tuljane bio je privredni osnov grenlandskih Eskima. Tuljan im je davao sve potrebno za život: meso za hranu, kožu za odjeću, šatore i kajake, mast (ulje) za rasvjetu i grijanje i t. d. Od 1920 do danas povisila se temperatura arktičkog podneblja, a more u području Grenlanda postalo je toplije. Zbog izmijenjenih toplotnih uvjeta bakalar se proširio dalje prema sjeveru. Tako se razvio lov na bakalare u vodama Grenlanda i zamijenio lov na tuljane; mjesto tuljana bakalar je postao glavni prehrambeni artikal; od naturalne prešlo se na tržišnu (novčanu) privredu. Međutim, na sjeveru Grenlanda lov na tuljane i danas je važan. Ribari iz Danske i s otoka Færøerne uveli su moderne ribolovne alate, u prvom redu povlačne mreže (koče) za lov bakalara u grenlandskim vodama, gdje su starosjedioci dotad lovili samo udicom i parangalom. Otad se ulov bakalara naglo povećao. God. 1911 Eskimi su proizveli 18 t usoljenog bakalara, a 1930 god. 8000 t.
Lov na bakalare najviše je razvijen na bancima zapadnog Grenlanda; smatra se, da su ta ribolovna područja najbogatija u svijetu. God. 1948 otkrivena su u području južnog Grenlanda, u zaljevu Disko (Christianshaab, Jakobshavn) ležišta dubinskih kozica, najprostranija u svijetu; pojedina su ležišta duga do 10 nm i do 5 nm široka. Ova važna grana grenlandskog ribarstva nalazi se u razvoju. Dubokosmrznute i konzervirane kozice, sušeni, soljeni i, u manjoj mjeri, dubokosmrznuti odresci bakalara važni su izvozni proizvodi. Kozice se uglavnom izvoze u USA, a bakalar u države južne Evrope. Ostale su ekonomski važne pridnene ribe: velika oceanska plosnatica (Hippoglossus hippoglossus i Reinhardtius hippoglossoides), koja se lovi povlačnim mrežama (kočama) i parangalima u području Jakobshavna, Anarrhicas minor (engl. Ocean catfish) do 60 cm duga, Sebastes marinus (engl. Norway haddock) do 70 cm duga. Grenlandski morski pas (Somniosus microcephalus) važan je objekt grenlandskog ribolova; dug je 5—8 m, lovi se dubinskim parangalima specijalne, jake konstrukcije; parangali su pričvršćeni sidrom o morsko dno. Jetra ove ribe vrlo su obimna; odrasle jedinke daju 300—400 l vitaminskog ulja, koje po kvaliteti odgovara približno bakalarovu ulju. Meso ovog morskog psa služi za hranu psima, koža se izvozi kao sirovina za industrijsku preradbu. Tuljane (Phoca groenlandica, Ph. hispida i dr.) i morževe (Odobaenus rosmarus) love uz obalu fjordova harpunima. U grenlandskim vodama živi 16 vrsta kitova (Balaena mysticetus, Balaenoptera physalus), narval (Monodon monoceros) i dr. Grenlandske teritorijalne vode obuhvaćaju pojas od 3 nm; u njemu slobodno love ribari iz Danske i s otoka Færøerne. U međunarodnim vodama Grenlanda love Francuzi, Portugalci, Španjolci, Englezi i Nizozemci; imaju pravo pristajanja u tri luke. Norveški ribari najviše sudjeluju u lovu na bakalare; njihova ribarska poduzeća izgradila su u Færingehavnenu, najvećoj ribarskoj luci i bazi na Grenlandu, svoju ribolovnu bazu s lučkim uređajima za iskrcaj, manipulaciju, uskladištenje i preradbu bakalara. Ova baza zajednička je i ribarskim brodovima iz Danske i s otoka Færøerne. Norvežani stalno proširuju svoju bazu na Grenlandu: 1951 učestvovala su u grenlandskom ribolovu 62, a 1954 god. 76 norveških brodova. God 1951 izgradilo je Dansko poduzeće za grenlandski ribolov (Det grenlandske fiskeri Kompagni) 4 tvornice za smrzavanje ribe: u Tovkussaku, Christianshaabu, Egedesmindeu i Sukkertoppenu, s kapacitetom od 10 t dnevno svaka; zatim skladišta dubokosmrznute ribe, s kapacitetom 150—250 t. U pojedinim tvornicama proizvode se dubokosmrznuti odresci bakalara, a otpaci se prerađuju u izvrsno riblje brašno. I kozice se smrzavaju na isti način ili se prerađuju u konzerve. Novo ribarsko društvo (Nordafar) izgradilo je 1954 u Færingehavnenu moderan silos za soljenje bakalara, s kapacitetom od 6000 t, nove tvornice za duboko smrzavanje ribe, s kapacitetom od 40 t dnevno i skladišni prostor za smrznute ribe, s kapacitetom od 750 t. Na taj način ribarska baza u Færingehavnenu može danas prihvatiti, preraditi i uskladištiti 6700 t usoljenog bakalara i 1100 t smrznutih odrezaka bakalara, plosnatica i drugih velikih riba.L. Kć.
LIT.: L. Beauge, Rapport de mission au Groenland et à Terre-Neuve, Paris 1929; N. Fraser, Giant Fishes, Whales and Dolphins, London 1948; World Fisheries Year-Book, Grimsby 1949; Greenland, Ringkjøbing 1951.