GIPS (sadra), vrlo raširen mineral, kalcijski sulfat, koji sadržava kristalnu vodu (CaSO₄·2H₂O). Specifična težina mu je 2,2—2,4 g, tvrdoća 1,5—2, proziran je ili neproziran, staklenasta sjaja i bezbojan; sadrži neke primjese, može biti bijel, žut, smeđ, crven ili crn. U prirodi se pojavljuju samostalni, srasli i urasli kristali gipsa, inače se uglavnom javlja u zrnastim, a rjeđe u šipkastim ili vlaknastim nakupinama. G. zrnaste prozračne strukture poznat je kao alabaster (Volterra, Italija), a upotrebljava se u kiparstvu. Ako se g. grije do 120°, gubi tri četvrtine vode i prelazi u CaSO₄·¹/₂H₂O; to je t. zv. pečeni gips, koji brzo prima vodu i naglo se stvrdne. Pri temperaturi od 145° izgubi svu vodu, a daljnjim žarenjem do 400° i 6oo° gubi svojstvo primanja vode; to je t. zv. mrtvopečeni gips. Grijanjem do 1000° dobiva ponovo svojstvo primanja vode, ali se polako stvrdnjiva (nekoliko dana). U Jugoslaviji se g. nalazi u Rudama (kraj Samobora), kod Srba (Lika), Sinja, Komiže (Vis), Jajca, Prijedora, Kragujevca i t. d. G. se upotrebljava u proizvodnji cementa i umjetnog kamenja, zatim štukature i pravljenje modela.

Upotreba gipsa seže do u vrlo davna vremena. Kod gradnje Keopsove piramide i palača na Kreti upotrebljavana je žbuka od gipsa.

LIT.: F. Tućan, Mineralogija, I i II, Zagreb 1930.Č. M.

Slaganje. Krca se obično u vrećama, ponekad u bačvama ili komadima. Mora se slagati na potpuno suhu mjestu, daleko od umjetnih gnojiva i klornog vapna, jer ovi ispuštaju plinove, koje suhi g. upija i time se kvari.

Faktor slaganja: 1,3—1,5 m³ po t.M. Ać.