GIBRALTARSKA VRATA, 12,8—37 km širok prolaz između Pirenejskog poluotoka i afričke obale. Nastao je u pliocenu kao poprečan prodor planinskog luka Er Rif—Andaluzijsko gorje. S obje strane tjesnac je obrubljen jurskim (lijaskim) stjenovitim masivima Gibraltara (424 m) i Jebel Musa (856 m) (Columnae Herculis — Herkulovi stupovi antičkog doba). Dubina tjesnaca raste od zapada prema istoku. Na meridijanu rta Trafalgar dubina iznosi 300 m. To je poznat i oceanografski vrlo važan Gibraltarski prag, koji štiti Mediteran od prodora dubinskih hladnijih atlantskih vodenih masa. Pred Tarifom dubina iznosi 760 m, a na istočnom ulazu prelazi 1000 m. Plimni val s Atlantika rasprostire se na sjevernoj obali vrlo ravnomjerno, na južnoj nastupa oko 20 minuta kasnije. Amplituda morskih mijena na najužem mjestu iznosi oko 1 m. Zbog različite gustoće morske vode Atlantika i Mediterana teče površinska struja (do dubine od 25 ni) prema istoku prosječnom brzinom od 1 m/sek, koja u vrijeme, kad pretežu pojačani zapadni vjetrovi raste, te često doseže brzinu od 5 čv. Donja struja u obrnutom pravcu teče ravnomjernije i polaganije (0,8 m/sek). Zbog oblika obale s obje strane tjesnaca vrlo su česte poremetnje i isprepletanja strujnih pravaca, osobito u vrijeme izmjene vjetrova. U najvećim prirodnim zaljevima tjesnaca Gibraltar i Tanger nalaze se najvažnije luke Tanger, La Línea, Gibraltar i Algeciras. Vrlo povoljan i sličan položaj kao Gibraltar ima španjolska Ceuta na afričkoj obali.V. R.

Međunarodni položaj. G. v. idu, prema pretežnom sudu međunarodnog javnog prava, u tjesnace, jer spajaju dva otvorena mora: Sredozemno more i Atlantski ocean. Prema tome bi Gibraltarskim vratima bila osigurana sloboda plovidbe i po općem običajnom međunarodnom pravu. No neobična važnost njihova te posebne geografske i političke okolnosti dovele su i do ugovornog garantiranja te slobode. Uzrok je tome prije svega postojanje britanske kolonije i vojno-pomorske baze Gibraltar, a zatim interesi Španjolske i Francuske. Obale i jedne i druge države nalaze se i na Atlantskom i na Sredozemnom moru, pa je stoga sloboda prolaza njihovih trgovačkih i ratnih brodova za njih životno pitanje. Francusko-engleski ugovor od 8. IV. 1904 (kojemu je u listopadu iste godine pristupila i Španjolska) sadržava u čl. 7. sporazum dviju vlada, po kojemu su one, radi osiguranja slobodnog prolaza Gibraltarskim vratima, preuzele obavezu, da na potezu marokanske obale od Melille do visova iznad desne obale rijeke Sebu ne dopuste podizanje nikakvih utvrđenja ni strateških postrojenja. Nadalje, ugovorima identičnog sadržaja, sklopljenima 16. IV. 1907 posebno između Francuske i Španjolske, te Engleske i Španjolske, zajamčeno je postojeće teritorijalno stanje i ostala prava Francuske i Španjolske u Sredozemnom moru i u dijelu Atlantskog oceana, koji oplakuje obale Afrike i Evrope; time se mislilo na pomorske posjede Francuske i Španjolske u tom prostoru. Iako izričito ne spominju Gibraltarska vrata, navedeni ugovori ipak uključuju i jamstvo prava slobodnog prolaza, jer jamče dotadašnja prava Francuske i Španjolske, među koja svakako ide i pravo nesmetanog prolaza Gibraltarskim vratima. Napokon, sporazum između Francuske i Španjolske od 7. XI. 1912 spominje G. v. izravno, te u čl. 6. ponavlja zabranu podizanja bilo kakve utvrde ili strateških postrojenja na dijelu marokanske obale, označene u čl. 7. spomenutog francusko-engleskog sporazuma od 8. IV. 1904.

Načelo slobodnog prolaza ne sadržava pojam neutralizacije ni po općem pravu ni po spomenutim ugovorima, koji se tiču Gibraltarskih vrata. Stoga su i G. v. u određenom slučaju ratište, te bi, uz dužnost poštovanja neutralnosti teritorijalnog mora neutralne države po općem običajnom pravu, u njemu bili dopušteni ratni čini i mjere, uperene protiv neprijateljeve pomorske trgovine. Španjolska traži, da joj Velika Britanija vrati teritorij Gibraltara, ali time ne bi mogla biti izmijenjena pravna priroda Gibraltarskih vrata.

LIT.: M. Zoričić, Teritorijalno more s osvrtom na otvoreno i unutarnje more, vanjski pojas i pitanja kontinentalne ravnine, Djela JA, 1953, 45.V. I.