GIBRALTAR (arap. Jebel Tarik), stjenovito uzvišenje (424 m) i grad na njegovu podnožju, u blizini južnog rta Pirenejskog poluotoka, jedini posjed Velike Britanije (istoimena krunska kolonija) na evropskom kontinentu. Naziv potječe od arapskog vojskovođe Tarik ibn Zaida, koji je zauzimanjem te važne strateške točke počeo osvajanje Španjolske početkom VIII. st.

Geografske osobine. Čitav prostor kolonije (5,49 km²) zaprema uglavnom područje »stijene« (The Rock), t. j. poluotočnog vapnenačkog uzvišenja; na sjeveru se nalazi uska pješčana prevlaka, koju 600—700 m širok neutralni pojas odvaja od španjolskog teritorija. Izgrađena od tamnih, često kristaliničnih jurskih vapnenaca, gibraltarska se stijena, kao izoliran dio Andaluzijskog gorja, ističe strminom padine na sjeveru i istoku te blažim terasastim stranama na jugu i zapadu. Čitav je poluotok širok 0,4—1,2 km. Iako se na prvi pogled čini, da je pust i bez povezanog šumskog pokrova, G. ima vrlo zanimljivu i raznovrsnu suptropsku vegetaciju, koja se pomno čuva i održava kao i poznati faunistički ostatak malih gibraltarskih majmuna (jedini na evropskom kontinentu). Izvanredne obrambene mogućnosti prema kopnu i istaknut položaj u tjesnacu uzrok su velike strateške važnosti Gibraltara. Ove velike prednosti umanjuje jedino nedostatak sigurne, prostrane prirodne luke uz stijenu s utvrđenjima (iako je čitav Gibraltarski zaljev najpovoljnije zaklonište i sidrište u tjesnacu) te oskudica vode i namirnica, koje se moraju uvoziti. Zbog toga kao i zbog izoliranosti Pirenejskog poluotoka te uskog sjevernoafričkog naseljenog pojasa, nije se na ovom važnom prelaznom području dvaju kontinenata nikada razvilo znatnije naselje. Do XVIII. st. G. nije imao veće značenje ni kao utvrda ni kao pomorsko uporište. Tek 1704 zaposjeda ga Velika Britanija, podiže utvrde i luku za svoju ratnu flotu. U glasovitoj opsadi (1779—83) očitovala se prvi put najpotpunija vrijednost njegova položaja u dobro organiziranoj obrani. Brojne prirodne spilje u vapnencu proširene su za raznovrsna skladišta i artiljerijske položaje. Zbog sušne klime (srednja je temperatura u kolovozu 24⁰, a kiša je rijetkost, iako godišnja količina oborina prelazi 800 mm) izgrađeni su mnogobrojni rezervoari za vodu.

Luka na zapadnoj obali postepeno se izgrađivala umjetnim lukobranima. Razvojem artiljerije u XIX. st. značenje Gibraltara stalno raste: povećanjem dometa topova na njegovim utvrdama osigurana je potpuna kontrola prolaza. Istodobno stalnim pregradnjama i usavršavanjem utvrđenja te širenjem luke i njenom sve potpunijom opremom, G. je postepeno postao najvažnije uporište velike britanske ratne flote, prva i najznačajnija etapa u nizu uporišta na glavnom putu za Indijski ocean.

Grad i luka. Osim velikog broja utvrđenih položaja s raznim vojničkim objektima, pored istoimenog grada uz luku, na poluotoku nema drugih naselja. Grad G. nastao je i razvio se u najužoj vezi s lukom i čitavim vojničkim uporištem. Sastav stanovništva pokazuje značajnu mješavinu englesko-španjolskih elemenata, pomiješanih s talijanskom osnovom (Genovežani, naseljeni nakon engleskog zauzimanja Gibraltara), te malteškim, portugalskim, židovskim i arapskim doseljenicima. God. 1814 bilo je u Gibraltaru oko 10.000 st. bez vojničkog garnizona. Razvojem uporišta i luke stanovništvo se ipak nije znatno povećalo, jer je vojna vlast ograničavala slobodno naseljivanje civilnog stanovništva. Velik broj radne snage davao je susjedni španjolski teritorij. God. 1931 imao je G. 17.613 civilnih te 3218 vojničkih stanovnika (uključivši porodice), a 1951 god. 23.232 civilnih stanovnika.

Umjetna gibraltarska luka zaštićena je sa tri velika lukobrana. Luka ima 176 ha površine. Brodovi iskrcavaju robu na gatove Admiralty ili prekrcavaju teret na teglenice. Gat Colonial Government dug je 481 m; dubina uza nj iznosi 5 m. Postoje posebni gatovi za teglenice i male brodove. Sjeverni je gat dug 1200 m, a dubina vode uza nj je 7,5 m; služi za opskrbu trgovačkih brodova ugljenom i tekućim gorivom. U luci su četiri suha doka. Za prekrcavanje tereta ima više dizalica do 100 t nosivosti i 4 transportera za ugljen. Prostrana skladišta nalaze se na gatovima Waterport. Brodovi se mogu opskrbiti svim vrstama pogonskoga goriva i mogu izvršiti razne popravke. Luka ima malen uvozno-izvozni trgovački promet (oprema garnizona, ugljen i osobito nafta za opskrbu brodova, izvoz južnog voća, vina i pluta), ali zato vrlo značajan tranzit. God. 1952 pristao je u luci 5581 brod sa 10,137.189 nrt.V. R.

LIT.: G. T. Garratt, Gibraltar and the Mediterranean, London 1939.

Novac. Isti monetarni sistem i novac kao u Velikoj Britaniji.

Blagdani. 1. I., Veliki petak, Uskrsni ponedjeljak, 24. V. (Dan Carstva), prvi ili drugi četvrtak u lipnju, prema dekretu (Kraljičin rođendan), Duhovski ponedjeljak, 2. VIII. (Bank Holiday), 25. i 26. XII. te svaka nedjelja.

Mjere. Upotrebljavaju se iste mjere kao i u Velikoj Britaniji.

Povijest. G. se spominje već u početku Staroga vijeka. Greben, koji dominira gradom i lukom, na kojemu su kasnije izgrađene utvrde, nazivao se Calpe ili Alybe. To je bio jedan od Heraklovih stupova. Kad su Arapi (pod Tarikom) 711 upali na Pirenejski poluotok, nazvali su Gibraltarski greben Jebel Tarik (Tarikovo brdo). Otuda potječe današnji naziv grada. Zbog dominantnog položaja grebena u tjesnacu, koji dijeli Evropu od Afrike, Tarik je 742 na njemu izgradio tvrđavu. God. 1309 tvrđavu osvojiše Španjolci, ali je 1333 ponovo zauzeše Arapi; 1411—12 nalazila se pod vlašću kraljeva od Granade. Te godine prelazi konačno u ruke Španjolaca, isprva kao posjed kneževske obitelji Medina Sidonia, a 1502 kao vlasništvo španjolske krune. Zajedno s razvitkom oceanske plovidbe porasla je i važnost Gibraltarskih vrata kao spone između Atlantskog oceana i Sredozemnog mora. Zbog toga G. dobiva sve veći strateški značaj. Španjolci su znatno pojačali i proširili utvrde oko grada, tako da se u ono doba smatrao neosvojivim.

Svoj puni značaj — kao flotno uporište, koje kontrolira pristup k Sredozemnom moru — dobio je G. tek u rukama Engleza. Za Španjolskog nasljednog rata (1702—13) Engleska je isprva podržavala pretenzije habzburškog nadvojvode Karla na ispražnjeni španjolski prijesto, iskoristivši rat za slabljenje francuske pomorske moći. Iznenadnim napadom 24. VII. 1704 osvojila je englesko-holandska flota G. za račun nadvojvode Karla. Spoznavši međutim izvanrednu važnost toga uporišta, zapovjednik savezničke flote, admiral Rooke, zadržao je tvrđavu za Englesku. Otada se G. nalazi neprekidno u rukama Engleza, unatoč brojnim pokušajima Španjolaca da ga ponovo osvoje.

Najteže napade pretrpio je G. u Ratu za američku nezavisnost (1774—83). Španjolska se tada priključila Francuskoj prvenstveno zbog Gibraltara, te je odmah nakon objave rata (1779) počela opsjedati grad. Ogorčene borbe potrajale su do kraja 1782. Kako Englezi nisu pravodobno poduzeli potrebne mjere za obranu tvrđave, tek potkraj 1779 uputili su u G. konvoj s najnužnijim zalihama. Konvoj je osiguravao odred od 22 linijska broda i 14 fregata, pod zapovjedništvom admirala Rodneya. On je blizu rta São Vicente zatekao i uništio (16. 1. 1780) španjolski flotni odred od 11 linijskih brodova i 2 fregate, pod admiralom Langarom, koji je opsjedao G. s morske strane (v. Lagos). Prošavši zatim nesmetano Cádiz, gdje se nalazila glavnina nadmoćne španjolske flote, Rodney je uplovio u G. i opskrbio grad raznim zalihama. Zahvaljujući neaktivnosti protivničke flote, koja je brojila gotovo 50 linijskih brodova, admiral Darby je 12. IV. 1781, na čelu odreda od 28 linijskih brodova, ponovo doveo u G. transportnu flotu od 100 trgovačkih brodova, sa zalihama i pojačanjima za posadu. Španjolci su iduće godine, nakon opsežnih priprema, izvršili glavni napad na tvrđavu. Oko 20.000 španjolskih i 12.000 francuskih vojnika napalo je grad sa 300 opsadnih topova i ispalilo na tvrđavu (9.—13. IX. 1782) preko 30.000 topovskih zrna. Nakon toga ubacili su u borbu iz Algecirasa 10 posebno izrađenih plutajućih baterija (s ukupno 150 teških topova) i velik broj topovnjača. Tako su napali grad i s morske strane. Posada tvrđave od 7000 vojnika, pod zapovjedništvom generala Elliota, odoljela je svim nasrtajima. Englezi su užarenim topovskim kuglama do ponoći zapalili većinu plutajućih baterija, a zatim su ih napali topovnjačama, odbivši istodobno čamce s trupama, koji su se približavali luci. Uzoru 14. IX. 1782 odletjelo je u zrak 9 plutajućih baterija i napad je bio definitivno odbijen. Još prije glavnog napada na grad, iz Engleske je prema Gibraltaru otplovio konvoj od 140 trgovačkih brodova s jakim trupnim pojačanjima, zalihama i oružjem. Osiguran snažnom flotom od 34 linijska broda i 12 fregata, pod admiralom Howeom, konvoj je 15. X. 1782 stigao u Gibraltarska vrata. Jaka oluja sa zapada zanijela je brodove osiguranja u Sredozemno more. Protivnička flota od 49 linijskih brodova, pod admiralom Cordobom, slijedila je engleske brodove u Sredozemno more i sustigla ih 19. X. Idućeg dana sukobili su se dijelovi obiju flota u blizini rta Spartel. Admiral Howe zatekao se u zavjetrini, ali je ipak izbjegao općem sukobu s nadmoćnim protivnikom. Budući da je transportna flota istog dana nesmetano uplovila u G., on je svoj glavni zadatak bio ispunio i vratio se u Englesku. Tvrđava je opet bila opskrbljena zalihama za punu godinu dana. Međutim su započeli mirovni pregovori. Ugovorom 0 miru, sklopljenim ujesen 1783, Španjolci su Englezima morali priznati vlast nad Gibraltarom.

Idući ukorak s razvojem ratne tehnike, Britanci su stalno usavršivali i modernizirali gibraltarske utvrde, tako da je luka svoj značaj kao važno flotno uporište zadržala do današnjeg dana. Osobito značajni bili su golemi radovi na obnovi tvrđave uoči i za vrijeme Drugog svjetskog rata. U tom razdoblju upetorostručene su utvrde oko grada. Duljina fortifikacijskih podzemnih rovova na Gibraltarskom grebenu povećana je od 3 na 16 km. Jedini je nedostatak uporišta njegova prostorna skučenost. S obzirom na sve jaču ulogu avijacije u modernom ratovanju i na nemogućnost koncentracije jakih zračnih snaga na uskom području tvrđave, bilo bi vrlo teško braniti i upotrebljavati uporište, ako bi protivnik u dovoljnoj blizini raspolagao snažnom avijacijom.

Zahvaljujući udaljenosti protivničkih zračnih baza, za Drugog svjetskog rata ostao je G. uglavnom pošteđen od zračnih napada. Zato je u punoj mjeri odigrao svoju ulogu kao ključno uporište za kontrolu zapadnih prilaza к Sredozemnom moru i za osiguranje britanskih pomorskih komunikacija prema Sijeri Leone i oko Rta Dobre Nade. Važnost Gibraltara porasla je osobito nakon ulaska Italije u rat i nakon kapitulacije Francuske. Nastup novoga protivnika, koji je raspolagao snažnom flotom i izvanredno povoljnim strateškim položajem na srednjem dijelu Sredozemnog mora, a s druge strane ispadanje iz borbe francuske flote i gubitak njezinih uporišta na zapadnom dijelu Sredozemnog mora, iz temelja su izmijenili strateški položaj na tome dijelu ratišta. Stoga je Velika Britanija morala za dulje vrijeme svoj trgovački pomorski saobraćaj prema Istoku skrenuti oko Rta Dobre Nade. Čak je pomišljala i na povlačenje svojih flotnih snaga sa Sredozemnog mora. Posljedice takva koraka bile bi dalekosežne. Bez obzira na nepovoljan politički učinak, zbog toga bi bili gotovo sigurno izgubljeni Malta, Suez i petrolejski izvori na Prednjem Istoku, a znatno bi se otežao budući povratak Saveznika na Sredozemno more. Zahvaljujući posjedu Gibraltara i jakom flotnom odredu baziranom u toj luci (t. zv. snage H), Velika je Britanija — iako uz teške napore — mogla održati svoje položaje, a nakon desanta u Africi ponovo steći prevlast na tome moru.

Sile Osovine spoznale su važnost Gibraltara za Veliku Britaniju. Nakon pada Francuske Hitler se ozbiljno bavio mišlju da zauzme to uporište, bilo uz podršku Španjolske ili bez nje. U vezi s time, Njemačka je potkraj 1940 vodila dugotrajne diplomatske pregovore sa Španjolskom. Hitler je vršio jak pritisak na generala Franca, da stupi u rat na strani Njemačke ili da makar dopusti prolaz njemačkih oružanih snaga kroz Španjolsku. Prema dokumentima, zaplijenjenim nakon rata, čini se, da je Franco u načelu pristao na suradnju, ali je iz opreznosti odložio ulazak u rat. Čini se, da nije bio uvjeren u konačnu pobjedu Nijemaca. Međutim su Nijemci prodrli na Balkan i napali Sovjetski Savez, te su planovi za osvajanje Gibraltara bili odloženi. Nakon savezničkog desanta u sjevernoj Africi, opet je pitanje osvajanja Gibraltara postalo aktuelno. Admiral Doenitz uporno je zahtijevao da se zauzme to važno uporište, ili barem da se bombardira raketnim bombama. Mussolini je, u strahu pred savezničkom invazijom Italije, predlagao Hitleru čak nasilan upad u Španjolsku, osvajanje Gibraltara i Balearskih otoka. No tada je već sve bilo prekasno. Nakon savezničkih uspjeha Franco nije više ni pomišljao na objavu rata, а о nasilnom upadu u Španjolsku nije više moglo biti govora, s obzirom na sve lošiji položaj sila Osovine. Tako je G. za cijeloga rata ostao pošteđen od ozbiljnijih napada. Jedino su Francuzi, zbog britanskog napada na njihovu flotu u Mers-el-Kebiru, 7. VII. 1940, više simbolički, s nekoliko aviona napali gibraltarsku luku. Nešto ozbiljniji bili su talijanski napadi na brodove u luci pomoću pilotiranih (živih) torpeda (maiale). U rujnu 1940 pokušala je podmornica Scire sa tri pilotirana torpeda prodrijeti u luku, ali u njoj nije bilo brodova. Potkraj listopada 1940 podmornica je ponovila pothvat; živa torpeda približila su se (gotovo na 20 m) bojnom brodu Barham, ali su tada otkrivena. Napokon se 20. IX. 1941 ista podmornica po treći put približila Gibraltaru; pilotirana torpeda ni ovaj put nisu mogla prodrijeti u luku, ali su potopila nekoliko trgovačkih brodova na sidrištu. Talijani su tada promijenili svoju taktiku, te su u proljeće 1943 na jednom svom parobrodu, koji se sklonio u španjolsku luku Algeciras, organizirali tajnu bazu za dirigirana torpeda. Poslije nekoliko neuspjelih pokušaja, živa torpeda iz Algecirasa prodrla su 8. V. 1943 do Gibraltarskog sidrišta i potopila nekoliko parobroda. Dana 4. VIII. 1943 Talijani su pred Gibraltarom na isti način potopili još 3 parobroda.

LIT.: I. L. de Ayala, Historia de Gibraltar, 1792; J. H. Mann, Gibraltar and its Sieges, London 1870; G. T. Garratt, Gibraltar, and the Mediterranean, London, 1939; E. R. Kenyon, Gibraltar under Moor, Spaniard and Briton, London 1939; R. de Belot, La guerre aéronavale en Méditerranée, 1939—1945, Paris 1949; S. W. Roskill, History of the Second World War, The War at Sea, I i II, London 1954—55.Z. V.

Vanjska trgovina. Uvoz je porastao od 11 mil. USA-$ 1947 na 18,5 mil. USA-$ I953. Izvoz je porastao za isto vrijeme od 0,3 na 2,3 mil. USA-$. Izvoz je stvarno veći, jer statistika ne obuhvaća ugljen i derivate nafte, koje u Gibraltaru bunkeruju brodovi, osobito engleski. Budući da je G. slobodna luka, mnogi brodovi podmiruju tu dobar dio svojih potreba. To isto rade i mnogobrojni putnici i turisti za vrijeme kratkog pristajanja u luci.

Pomorske veze. God. 1952 prošao je kroz gibraltarsku luku 5581 brod sa 10,137.189 t. U luku pristaju pretežno britanski brodovi, osobito brodovi na linijama između Velike Britanije, azijskih luka, Australije, južne i istočne Afrike, koji plove preko Sueza. U putničkom prometu na liniji Sredozemno more — atlantska obala Sjeverne Amerike redovito pristaju u Gibraltaru (kao posljednjoj evropskoj luci) najveći putnički brodovi.

Trgovačka mornarica. Petrolejski koncern Shell protokolirao je u Gibraltaru afilirano poduzeće Shell Co. of Gibraltar, koje ima 5 tankera s ukupno 42.003 brt. Društvo M. H. Bland et Co., Ltd. ima 5 brodova sa 2047 brt. Ono pod imenom Bland Line vrši putničko-teretni promet između Gibraltara i Tangera i luka Španjolskog i francuskog Maroka, a vrši i službu spasavanja. Ima i jednu veću radionicu za popravak brodova i brodskih strojeva.

Državno uređenje. Velika Britanija zauzela je G. 1704, a definitivno joj je pripao Utrechtskim ugovorom od 1713. Kasniji pokušaji Španjolske da ga povrati, osobito 1779 uz pomoć Francuza, pa 1782, ostali su bez uspjeha. Tom britanskom krunskom kolonijom upravlja guverner, koji je ujedno i komandant garnizona. Njega pomaže Izvršno vijeće, ustanovljeno 1922, koje je sastavljeno od 4 službena i 3 neslužbena lica, koja imenuje guverner. Sudstvo je organizirano po engleskom sistemu. U gradu se mogu nastaniti samo britanski državljani, a stranci jedino uz posebno odobrenje.J. Sć.