FUNDY, zaljev, na sjeverozapadnoj obali Atlantskog oceana, rastavlja poluotok Nova Scotia od New Brunswicka. Na jugozapadu ograničen je linijom, koja se pruža od rta St. Mary (44°05'N) na poluotoku Nova Scotia preko otoka Machias (67°o6'W) do rta Little River (44°39'N) u saveznoj državi Maine. Duljina mu iznosi 145 nm (268 km), a širina na ulazu 48 nm (88 km). Unutrašnji dio zaljeva račva se u dva ogranka, Minas na jugu i kanal Chignecto na sjeveru, a ovaj se opet dijeli na zaljev Shepody i Cumberland Bassin. Na zapadnoj obali nalazi se zaljev Passamaquoddy s brojnim otočićima na ulazu. Zaljev Passamaquoddy tvori jedan dio granice između New Brunswicka i savezne države Maine. Oko 24 km široka kopnena prevlaka dijeli kanal Chignecto od prolaza Northumberland. Za vrijeme posljednjeg geološkog doba obala se na unutrašnjem kraju zaljeva spustila za 12 m (to se vidi po ostacima potopljene šume). Na vrlo plodnom tlu uspijevaju žitarice, voćke i povrće, a u zaleđu rastu goleme šume.
U zaljevu F. proteže se izobata od 30 m vrlo blizu obale, pa se odande dubina lagano povećava prema osi zaljeva, dok se prema sjeverozapadnom dijelu postepeno umanjuje. Nešto veća dubina od 100 m nalazi se na zapadu otoka Grand Manan, koji je smješten na ulazu u zaljev. Najveće su rijeke, koje utječu u ovaj zaljev St. John i St. Croix.
Klima. Maksimalna je temperatura na Grand Mananu u kolovozu 32,2o, a u Saint Johnu 32,7o, dok je minimalna na Grand Mananu u siječnju —30,4o a u St. Johnu —27,1o. Potkraj prosinca nastupa velika hladnoća (najhladniji je mjesec siječanj) i traje do travnja. Dosta hladno i kratko proljeće tvori prijelaz od zime na ljeto. Najugodnije je godišnje doba jesen (Indian Summer). Najviše oborina ima zimi; od kraja studenoga do travnja obično pada snijeg. Godišnja množina oborina iznosi u St. Johnu 1145 mm. Oluja ima samo ljeti, obično od svibnja do rujna. Vrlo česte i guste magle uvjetovane su velikim oprekama u temperaturi između kontinenta i mora, a mogu nastati i prolazom vrlo hladnih polarnih zračnih masa iznad toplih voda, kako se to češće dešava zimi. Temperatura je morske vode u zaljevu relativno niska, te iznosi prosječno u veljači 0°, u svibnju 5°, u kolovozu 15° i u studenom 8°. U proljeće se temperatura vode vrlo polagano povećava zbog pritjecanja hladne vode, koja nastaje taljenjem snijega i leda na kopnu.
Luke u zaljevu F. nisu gotovo nikada zaleđene, pa ni luka St. John, koja se nalazi na ušću istoimene rijeke. Zaleđivanje vode u luci St. John sprečava vodopad, koji se nalazi uzvodno na rijeci u blizini luke.
Ljeti od travnja do listopada dominiraju južni i jugozapadni vjetrovi pod utjecajem depresije, koja se nalazi na ulazu u Davisova vrata i Azorskog maksimuma, a zimi sjeverozapadni vjetrovi, koji ovise о Islandskom minimumu i maksimumu, koji se stvara u centralnom dijelu Sjeverne Amerike. Ovaj režim vjetrova često zimi remete prolazi perturbacija polarne fronte, a ljeti cikloni tropskog podrijetla.
Plimni val slabe amplitude, koji gotovo u isto vrijeme dotiče sva istaknuta mjesta na obali od Floride do sjeverne Nove Scotie, ulazi i u zaljev F., gdje znatno povećava amplitudu. Od rta Sable do ulaza u zaljev F. kod otoka Grand Manan amplituda doseže 6 m, u basenu Minas iznosi 14,85 m, a za najveće plime 16,2 m. Razlika u amplitudi između dvije plime (kad je mjesec u perigeju i apogeju) može ovdje doseći 3,1 m.
U zaljevu F. pojavljuje se plimni val gotovo istovremeno na svim obalama. Porast razine plimnog vala prema unutrašnjem kraju zaljeva i simultana pojava visoke i niske vode svuda u zaljevu pokazuju, da se u zaljevu F. stvaraju stojni valovi. Plimni se val povećava prema unutrašnjem kraju zaljeva vjerojatno zbog uskoće i pličine, a zbog rotacije Zemlje plima je veća na jugoistočnoj nego na sjeverozapadnoj obali.
U zaljevu F. nastaju samo plimne struje, koje teku paralelno s osi zaljeva prosječnom brzinom 2—3,5 čv i dosegnu brzinu 5—6 čv u sredini kanala, kojim se ulazi u zaljev Minas, a 3—4 čv u sredini toga basena. Dinamički učinak plimnih valova na obale zaljeva vrlo je snažan. Obala je posvuda visoka i strma, a osobito na jugozapadnoj strani Nove Scotie raskidana malim uvalama, zaljevima i otocima. Premda je zaljev F. dubok, navigacija je veoma opasna ne samo zbog čestih magla i oluja, nego i zbog velike snage i brzine plimnih valova. Marmer je izračunao (1926), da snaga plime u zaljevu F. iznosi teorijski prosječno 200,000.000 KS, praktički je taj broj dakako mnogo manji.
Luke. Nekoliko lučkih naselja nanizalo se na obalama zaljeva, od kojih su najvažnija u New Brunswicku; St. John na ušću istoimene rijeke ima 50.779 st. (1951). Luka je povezana željezničkom prugom sa zaleđem, a parobrodarskim linijama s lukama Amerike, Evrope i južne Afrike. Ljetno odmaralište St. Andrews (1176 st.), dobra je luka u zaljevu Passamaquoddy kod ušća rijeke St. Croix. Na obali Nove Scotie nalazi se Annapolis Royal u istoimenom zaljevu, jedno od najstarijih mjesta u Sjevernoj Americi, poznato po izvrsnim jabukama, koje u njegovoj okolici uspijevaju. Digby, odmaralište u zaljevu Annapolis (1657 st.), poznato je po izvozu jedne vrste malih sleđeva, koje u trgovini nazivaju Digby chickens. Parrsboro u zaljevu Minas (1971 st.) ima brodogradilište, a izvozi drvo i ugljen. Windsor u zaljevu Minas (3436 st.) ima ležišta sadre; ondje plima doseže visinu do 15,5 m, i Truro (oko 11.000 st.). Na sjeveroistočnom kraju zaljeva Chignecto nalazi se luka Amherst (oko 9000 st.), a na kraju estuarija rijeke Petitcodiac luka Dorchester (oko 7000 st.).
Ekonomska važnost zaljeva F. sastoji se u eksploataciji poljoprivrednih proizvoda, kojima obiluje njegova okolica, zatim u ribarstvu i drvnoj industriji. Izvozi se: građevno jelovo i smrekovo drvo, drvenjača (pulpa), četke, brašno, žito, rajčice, jabuke, riba, goveda, sir, obuća, proizvodi metalne industrije (različni strojevi i alat), koji se većinom izrađuju u St. Johnu, a uvozi se kolonijalna roba i proizvodi tekstilne industrije iz Velike Britanije. Oko 27 redovitih parobrodarskih linija veže zaljev F. s Velikom Britanijom, južnom Afrikom, Antilima i američkim lukama.
God. 1604 otkrio je zaljev F. Sieur de Monts, pa ga je prozvao La Baye Française. God. 1635 osnovali su Englezi luku St. John u New Brunswicku.
LIT.: О. Krümmel, Handbuch der Ozeanographie, Stuttgart 1911; C. Vallaux, Géographie générale des Mers, Paris 1933; F. Klute, Handbuch der geographischen Wissenschaft, Nord- und Mittelamerika, Potsdam 1933; Instructions nautiques, №413, Paris 1942; H. V. Sverdrup, The Oceans, Their Physics, Chemistry and Biology, New York 1946; Limites des Océans et des Mers, Bureau Hydrographique International, Monte-Carlo 1950.O. Oz.