FRANKO, riječ nesigurna podrijetla, znači u pravilu: bez troškova, slobodno ili prosto od troška; franko pošiljka znači, da je pošiljalac za nju platio sve troškove do dostave primaocu (protivno: porto pošiljka, na pr. kod pošte). Termin f. nalazimo sam ili u vezi s drugim riječima u mnogobrojnim i raznovrsnim trgovačkim, saobraćajnim ili osiguravajućim ugovorima kao komercijalnu, transportnu, osiguravačku klauzulu, kojom su ugovorne stranke, na sažet način, izrekle svoju volju o nekim uvjetima izvršenja ugovora. Koji su to uvjeti i kakve pravne posljedice slijede iz primjene takve klauzule, zavisi od odnosa te klauzule prema ostalim uvjetima ugovora. Redovito se riječ f. veže uz određeno mjesto ili saobraćajno sredstvo, te označuje granicu, do koje troškovi, vezani uz izvršenje ugovora, padaju na jednu, odnosno od koje padaju na drugu ugovornu stranu. Tako uobičajene klauzule franko skladište, franko vagon stanica, franko kamion, u ugovoru o isporuci robe znače, da prodavalac snosi sve troškove do postavljanja robe u određeno skladište, odnosno do njena ukrcaja i slaganja u vagon ili kamion na određenoj stanici ili mjestu, a kupac snosi sve troškove vezane uz prijevoz robe od tako ugovorenog mjesta do odredišta. U vezi s tim uzima se nekad, ako ne proizlazi drukčije iz ugovora, da spomenuta klauzula ujedno znači i granicu, na kojoj rizik, vezan uz daljnji prijevoz i manipulaciju robe, prelazi s prodavaoca na kupca. Jednako se — u nedostatku drugih uvjeta — smatra, da je tom klauzulom određeno i mjesto izvršenja isporuke, pa i mjesto izvršenja ugovora. Kao krajnja posljedica uzima se, da ta klauzula može značiti i mjesto prelaska vlasništva robe od prodavaoca na kupca.

S obzirom na činjenicu, da se klauzule f. vrlo često upotrebljavaju u prometu na svjetskom tržištu, a da nije uvijek bilo sigurno, na što su se stranke njihovom upotrebom namjeravale obvezati, Međunarodna trgovačka komora više je puta donijela pravila za tumačenje nekih najčešće upotrebljavanih izraza. To je posljednji put učinjeno 1953, pa su ta pravila poznata pod skraćenim nazivom Incoterms 1953. Među njima su obrađene i klauzule: franko fabrika, franko vagon, franko uz bok broda (F. A. S.), franko brod (F. O. B.), zatim u prekomorskom prometu osobito poznate klazule C. & F. i C. A. F. One sadrže odredbe, koje se u velikoj mjeri nadovezuju na tumačenje klauzule franko. Osim toga, Incoterms 1953 opisuju i sadržaj klauzule F. P. A. (franko od partikularne avarije), kojom se osiguratelj oslobađa od isplate ugovorene odštete, ako osigurana pošiljka pretrpi određene štete. U pomorskom osiguranju javlja se i izraz franšiza. Njom se označuje dio osiguranog rizika, što ga je osiguranik dužan sam snositi, iako je platio premiju osiguranja za cijeli rizik.

Riječi franko i franšiza susreću se i u sasvim drugoj vezi. Iz historije jadranskih i drugih luka poznati su termini (talijanskog podrijetla) porto franco, punto franco, zona franca (slobodna luka, slobodni dio luke, slobodna zona); tako se nazivao teritorij luke ili u luci, na kome se nisu naplaćivale carine na robu, koja se na njemu prometala ili trošila; a to je znatno pridonosilo razvitku luke kao međunarodnog emporija; ovo zato, što je prometana roba — zbog zadržavanja nacionalnosti — bila jeftinija, jer nije bila izložena troškovima carinjenja, dok nije prešla granicu slobodnog teritorija; ili zato, što je u takvoj luci snabdijevanje brodova bilo jeftinije, jer se trošila neocarinjena roba, pa su se brodovi radije u nju navraćali. Franšiza je u historiji luka značila oslobođenje od nekih dažbina, troškova ili dužnosti, kojima bi brod, njegova posada, putnici ili roba bili u njoj podvrgnuti.Z. Rn.