EROZIJA (lat. erodere izgristi, izglodati), razaranje i odnošenje Zemljine kore djelovanjem tekućica (riječna ili fluvijalna erozija). Površina Zemlje izložena je općenito procesu denudacije, pa se riječna erozija može smatrati jednom komponentom denudacijskih procesa, kojima pripada i abrazija, eolska i glacijalna erozija i dr. Riječna erozija nastaje trenjem tekuće vode (u kojoj ima krupnog i sitnog kršja) о dno i strane korita, t.j. u vertikalnom smjeru erodira dno (dubinska erozija), a u horizontalnom smjeru strane korita (bočna ili lateralna erozija).

Snaga riječne erozije ovisi о padu ili nagibu korita, о brzini, odnosno о količini vode i о sastavu podloge. Mekana se podloga erodira brže, jače i linearno, t.j. u dubinu, dok se podloga od tvrdog i rezistentnog kamenja erodira polagano i pretežno plošno (prevladava bočna ili lateralna erozija). S obzirom na apsolutnu visinu teorijski je nepromjenljivo samo ušće rijeke u more, pa se ono zbog toga smatra erozijskom bazom. Mjestimično mogu biti erozijske baze jezera i ravnice. Erozijom se smanjuje pad rijeka, a s time i erozijska snaga. Ako se pad korita erozijom tako snizi, da voda u koritu jedva svladava trenje (jedva teče), rijeka postiže u svom uzdužnom profilu erozijsku terminantu, t.j. teorijsku krivulju, kod koje prestaje erozijski rad rijeke. Oscilacijama morske razine i tektonskim pokretima može se erozijska baza spustiti ili podići, pa se time povećava pad i erozija rijeke. Budući da erozijska baza praktički nije stabilna, ne može prestati ni djelovanje erozije. Kod normalno razvijenih rijeka pad se korita smanjuje od izvora do ušća, pa se zbog toga smanjuje brzina i snaga vode. U gornjem toku rijeka je brža i nosi veće kamenje, koje vrlo polagano pomiče po koritu, korodira, sitni i zaobljuje. U donjem toku voda prenosi samo sitan materijal. Vrlo sitan (u vodi suspendiran) materijal odnosi rijeka do ušća, odnosno u more, gdje ga sedimentira. U riječnom koritu vrši se akumulacija erodiranog materijala, gdje je brzina vode manja. Na ušćima nekih rijeka akumulacija je tako jaka, da naslage sedimenata vrlo brzo rastu i izbiju iznad razine mora. Rijeka tada erodira svoje vlastite sedimente, grana se u više rukava i na taj način stvara deltasto ušće (v. Dno mora). Uz mehaničku važna je i kemijska erozija, jer se u riječnoj vodi otapaju različni minerali (karbonati, sulfati i dr.), koje riječna struja odnosi daleko u more. Golema je količina erodiranog materijala, koji se rijekama svake godine dopremi u more. Rijeke USA dopreme na godinu prosječno 800,000.000 t sedimenata; od toga otpada na otopljene minerale tek ¹/₃.

LIT.: O. Maull, Geomorfologie, Leipzig i Wien 1938; Ph. G. Worcester, A Textbook of Geomorphology, Toronto, New York i London 1949.O. Oz.