EKVATOR (lat. aequare izjednačiti), krug na površini svake kugle, što se okreće oko neke osovine, kojemu su sve točke jednako udaljene od polova okretanja. E. dijeli kuglu na dva jednaka dijela, koji se zovu polutke ili hemisfere.
Zemaljski ekvator je krug, kojemu su sve točke udaljene za 900 od zemaljskih polova. Dijeli zemaljsku kuglu na dvije zemaljske polutke (hemisfere), sjevernu i južnu. Ponekad se zove i ekvinokcijska linija, a pomorci ga zovu i samo linija, pa odatle izraz prijeći liniju umjesto prijeći ekvator. Mnogo je truda i napora uloženo, osobito u posljednjim stoljećima, da se točno izmjeri dužina zemaljskog ekvatora, a time odrede i dimenzije Zemlje. Promjer zemaljskog ekvatora iznosi 12.756,766 km, dok je zbog spljoštenosti Zemlje polarni promjer kraći za 42,952 km, te iznosi 12.713,824 km. Opseg ekvatora je 40.076,594 km. U nautici dužina ekvatora izražava se također u nautičkim miljama i iznosi 21.600 nm. Od ekvatora, odnosno na ekvatoru, broje se geografske koordinate, i to geografska širina φ broji se od ekvatora duž meridijana, od 0° do 900, prema bližem polu. Širine sjeverno od ekvatora označuju se sa N ili +, dok one južno od ekvatora sa S ili —. Geografska dužina λ mjeri se na ekvatoru, od početnog meridijana Greenwicha, prema E ili W, od 0° do 180 , pri čemu se istočne dužine bilježe znakom +, a zapadne znakom —.
Nebeski ekvator je krug, u kojem produžena ravnina zemaljskog ekvatora dodiruje nebesku kuglu. Polovi ove kugle zovu se nebeski polovi, sjeverni N i južni S. U oba sistema ekvatorskih nebeskih koordinata, ekvator je temeljni krug, od kojega se duž krugova deklinacije broji deklinacija zvijezda δ. Nebeski ekvator siječe horizont u istočnoj i zapadnoj točki E i W. Stanovnicima ekvatora nebeski ekvator prolazi kroz zenit i stoji okomito na horizont, pa se na ekvatoru vide kroz čitavu godinu sve zvijezde nebeskog svoda, jer su im oba nebeska pola na horizontu. Krugovi, koji prolaze kroz nebeske polove i stoje okomito na nebeskom ekvatoru, zovu se krugovi deklinacije ili satni krugovi. Motriocu sjeverne hemisfere nebeski ekvator je toliko stupanja južno od zenita, kolika je geografska širina njegova stajališta. Sve točke na zemaljskoj površini vide polovicu nebeskog ekvatora iznad horizonta. Samo motriocu na polu nebeski se ekvator podudara s horizontom. Sve zvijezde, koje se nalaze na nebeskom ekvatoru, vide se sa svih točaka Zemlje, osim s polova, točno 12 sati iznad i 12 sati ispod horizonta. Na svom prividnom gibanju Sunce stiže dva puta godišnje na ekvator, i to 21. III. i 23. IX., pa su u tim danima na cijeloj Zemlji dan i noć jednaki.
Visina ekvatora je kut, što ga ravnina nebeskog ekvatora zatvara s ravninom pravog horizonta. Taj je kut (h) mjera luka nebeskog meridijana između horizonta i ekvatora, a jednak je komplementu geografske širine dotičnog mjesta: h = 90° — φ, i obratno, geografska širina jednaka je komplementu visine ekvatora: 9 = 90° — h. Tako je geografska širina Zagreba (astronomski paviljon) 9 = 45°49'32,32"N, a visina ekvatora za istu točku je:h = 44°1o'27,68".
Magnetski ekvator je krivulja na zemaljskoj površini, na kojoj inklinatorna magnetska igla stoji vodoravno, ili geometrijsko mjesto svih točaka, u kojima je magnetska inklinacija ravna nuli. Magnetski ekvator zove se zbog toga i aklina, po izvornoj grčkoj riječi, što znači: bez inklinacije. Sjeverno od ove krivulje nagnuta je inklinatorska igla svojim sjevernim polom prema dolje, dok se južno od akline naginje južni pol igle prema dolje. Magnetski ekvator, prema tome, nije krug kao zemaljski ekvator, već kriva linija, koja siječe zemaljski ekvator na dva mjesta: u Gvinejskom zaljevu u blizini početnog meridijana i usred Pacifika, oko 1750 zapadne dužine. Svagdje drugdje magnetski ekvator udaljuje se od geografskog ekvatora najviše za 140, i to prema sjeveru kod rta Guardafui u Indijskom oceanu, a prema jugu najviše se spušta u Brazilu kod rta Roca. Magnetski ekvator veoma je nestalna krivulja, kao što su nestalne i sve krivulje, koje predstavljaju elemente zemaljskog magnetizma (izogone, izokline i izodiname). Magnetski ekvator stalno mijenja svoj položaj i oblik, a da se dosad još nije pronašao ni pravi uzrok, zašto nastaju te promjene, ni zakon, koji slijede.
Termički ili toplinski ekvator je pojas najviše temperature na Zemlji; nepravilno se proteže duž čitave površine Zemlje. Na njemu srednja godišnja temperatura prelazi +25°C. Termički ekvator većim se dijelom nalazi sjeverno od zemaljskog ekvatora.