EKLIPTIKA (grč. ἔ(λειψις ekleipsis pomrčina), glavni krug nebeske kugle, po kojem se Sunce prividno giba od zapada k istoku i koje prijeđe u toku jedne godine; ili put, koji Zemlja opiše na svom kruženju oko Sunca. Da nastane pomrčina Sunca ili Mjeseca, mora Mjesec doći za vrijeme mlađa ili uštapa u ekliptiku ili blizu nje, pa je po tome dobila ime. Ravnina ekliptike stoji koso prema ravnini ekvatora i siječe ga pod kutom od 231/2° (točnije 23°27'8") u točkama, koje se zovu ekvinokcijske točke Ovna i Vage, u koje Sunce stiže 21. III. i 23. IX., ili točke proljetnog i jesenskog ekvinokcija, jer tada počinje proljeće, odnosno jesen. Točke ekliptike, u kojima se Sunce najviše udalji od ekvatora, i to 22. VI. i 22. XII., zovu se solsticijske točke Raka i Jarca ili točke ljetnog i zimskog solsticija, kad počinje ljeto, odnosno zima. Pravac, koji prolazi središtem i stoji okomito na ravninu ekliptike, zove se os ekliptike, a točke, u kojima dodiruje nebesku kuglu, zovu se polovi ekliptike. Ako zamislimo na nebeskom svodu dvije paralelne kružnice povučene 9° sjeverno i 9° južno od ekliptike, dobijemo pojas, u kojem se gibaju svi planeti. Taj je pojas obilježen sa 12 zviježđa, koje nose većinom imena životinja. Redom od zapada k istoku su: Ovan-Aries, Bik-Taurus, Blizanci-Gemini, Rak-Cancer, Lav-Leo, Djevica-Virgo, Vaga-Libra, Štipavac-Scorpius, Strijelac-Sagittarius, Jarac-Capricornus, Vodenjak-Aquarius, Ribe-Pisces. Taj se pojas zove životinjski pojas ili zodijak, a pojedina zviježđa nazivaju se zviježđa zodijaka. Budući da ta zviježđa zahvaćaju nejednake dijelove pojasa, ekliptika je zbog toga podijeljena na 12 jednakih dijelova počevši od proljetne točke Ovna u smjeru prividnog gibanja Sunca. Dijelovi obuhvaćaju po 30° i nazivaju se znakovi zodijaka te nose ista imena kao i zviježđa, a označuju se i simbolima: Ovan , Bik , Blizanci , Rak , Lav , Djevica , Vaga , Štipavac , Strijelac , Jarac , Vodenjak i Ribe . Motreći prividno gibanje Sunca na nebeskoj kugli, čini nam se, da svakog mjeseca, počevši od 21. III., kad je u proljetnoj točki Ovna, Sunce prijeđe točno po jedan znak zodijaka, dijametralno suprotan onomu, koji prelazi Zemlja pri svom kruženju oko Sunca. U staro doba, kad je ekliptika bila podijeljena na znakove, imena znakova potpuno su se slagala s imenima odnosnih zviježđa, pa se zviježđe Ovna nalazilo u znaku Ovna, a zviježđe Bika u znaku Bika i t. d. Međutim, proljetna točka Ovna, gdje počinje podjela ekliptike, nema stalnog položaja, već se odmiče, iako veoma sporo (50,3" godišnje) unatrag po ekliptici, pa je do danas odmakla gotovo za 30°, t. j. za čitav jedan znak, tako da se danas znak Ovna ne nalazi više u zviježđu Ovna, nego u zviježđu Ribâ, a znak Bika u zviježđu Ovna i t. d.

Kut, pod kojim ravnina ekliptike siječe ravninu ekvatora, zove se priklon ekliptike. Taj se kut može približno odrediti na slijedeći način: nekoliko dana prije ljetnog solsticija, kad je Sunce najudaljenije od ekvatora, mjeri se najvećom točnošću meridijanska visina Sunca, i to se ponavlja svaki dan, dok se ne zapazi, da meridijanska visina počinje opadati, što je siguran znak, da je Sunce prešlo točku ljetnog solsticija. Ako se sada od najveće izmjerene i ispravljene visine odbije visina ekvatora nad horizontom (komplement geografske širine: 90°—φ), dobija se traženi kut. Priklon ekliptike mijenja se zbog utjecaja planeta (u prvom redu Venere i Jupitra) na ravninu ekliptike. Prema računu astronoma Delambrea, priklon je u opadanju za oko 50" na stoljeće.M. Ka.