DUHAN, biljka, koja pripada rodu Nicotiana, nazvanom po Jeanu Nicotu, za koga se smatra, da je prvi uveo d. u Francusku. Rod Nicotiana pripada porodici pomoćnica (Solanaceae), a sadržava oko pedesetak vrsta američkog podrijetla; postoji i nekoliko vrsta, koje se kao endemi mogu naći u Australiji, Novom Zelandu i nekim otocima Tihog oceana. Gotovo su sve poznate vrste duhana nitrofilne biljke, koje traže zemljišta bogata humusom, a najbolje uspijevaju u suptropskim krajevima, premda su se znatno raširile i u umjerenom pojasu. Samo dvije vrste roda Nicotiana, Nicotiana tabacum i Nicotiana rustica, dolaze u obzir kao kulturne biljke; one su zbog izvanredne sposobnosti prilagođivanja veoma raširene, premašujući u tome ne samo žitarice nego i krumpir, budući da se duhan jednako uzgaja u nizinama tropa kao i oko 62°—63° N. Klimatski se faktori osobito odražavaju na kvalitet duhana, tako da u neznatno izmijenjenim klimatskim i pedološkim prilikama uspijeva d. sasvim različitih kvaliteta. Općenito se može kazati, da d. za vrijeme stodnevnog vegetacionog perioda traži znatnu toplinu, bez pojava mraza, mnogo sunca sa srednjom vlagom, a osobito mu prijaju tla s velikim postotkom vulkanskog pepela. Velike količine oborina pridonose bujnosti, ali smanjuju kvalitet na račun kvantiteta. Za berbu je najpovoljnije suho vrijeme. Zbog povoljnih klimatskih i pedoloških prilika produkcija kvalitetnih vrsta duhana osobito je razvijena na Kubi, Antilima, Floridi, Meksiku, Brazilu i Filipinima. Tropske i suptropske zemlje sa jako suhom klimom nisu najpogodnije za uzgoj duhana (osobito zbog sušenja i fermentacije poslije berbe). U suhim suptropskim zemljama (Perzija, Sirija, Mala Azija) uspijeva uglavnom Nicotiana rustica, slabijeg i nježnijeg lista, ali povoljnog za fabrikaciju cigareta (poznate vrste orijentalnih duhana).
Uživanje duhana u različitim oblicima (pušenje, žvakanje, šmrkanje) raširilo se silnom brzinom. God. 1559 stigao je d. iz svoje američke domovine u Evropu, 1560 šalje francuski poslanik na portugalskom dvoru J. Nicot duhansko lišće u Francusku, 1615 počinju prvi nasadi u Holandiji, koja ga danas sama gotovo uopće ne proizvodi, iako je i dalje jedan od najvećih konzumenata na svijetu. Iz Holandije se duhan širi na Javu, 1626 javlja se u Perziji i Turskoj. Danas duhan, što posredno što neposredno (preradba, transport, trgovina i dr.), daje zaposlenje golemu broju od preko 60 mil. ljudi. Njegove su kulture mnogo raširenije nego rižine ili pamučne. D. je predmet intenzivne međunarodne trgovine, poput kave, i zato je on golemo vrelo prihoda mnogobrojnih država putem raznovrsnih taksa i ekonomsko-financijalnih propisa, odnosno monopola preradbe i prodaje.
Svjetska proizvodnja. Odrediti više ili manje točno ukupnu svjetsku produkciju duhana vrlo je teško, jer osim država, koje objelodanjuju statistike postoje i mnoge druge (gdje vlada fiskalna sloboda), koje to ne čine (Kina, mnogi afrički teritoriji) ili gdje te statistike nisu dostupne (SSSR). Ipak je relativno pouzdana procjena francuske službene institucije za d., koja svjetsku produkciju procjenjuje na 2,500.000 t duhanskog lišća 1939; statistika Ujedinjenih Nacija daje za istu godinu proizvodnju od 2,860.000 t (bez SSSR), a za 1951 količinu od 3,260.000 t. Ta golema količina, iako zaostaje za godišnjom proizvodnjom riže ili žita, odgovara godišnjoj žetvi kave, a premašuje proizvodnju čaja i kakaa. Cijeni se, da se od spomenuta 2 ½ do 3 mil. t 2/3 potroše u državama proizvodnje, dok jedna trećina ulazi u svjetsku trgovinu. Azija i Amerika proizvode najviše. God. 1952 proizvela je Azija 1,200.000 t, a Amerika 1,390.000 t. Na čelu azijske produkcije stoje (1952) Indija sa 222.510 t i Kina sa oko 590.000 t, a zatim slijede: Pakistan sa 75.000 t, Japan sa 96.000 t, Filipini sa 15.400 t, Indokina sa 13.300 t, Indonezija sa 83.600 t, Burma sa 6700 t, Perzija sa 13.400 t, Sijam sa 42.400 t i Malaja. Na čelu američke proizvodnje stoje USA s impozantnom količinom od 1,057.600 t (1951) i 1,022.800 t (1952), što čini 1/з svjetske proizvodnje. Glavna područja uzgoja duhana u USA povukla su se s jugoistoka više na sjever, gdje klimatske prilike smanjuju kvalitet na račun kvantiteta (pamučne kulture su zamijenile prijašnja isključivo duhanska područja). Središta su duhanskog uzgoja u srednjem i donjem porječju Ohia, na pješčanim tlima države Kentucky s Louisvilleom (najvećim američkim i svjetskim tržištem) te na brežuljkastom području istočne Virginije i Sjeverne Karoline (Richmond), dok su najbolje vrste u dolini Connecticuta i donje Susquehanne. Brazil proizvodi 106.300 t (1952) poznate vrste Felix-Brazil, a zatim slijede Kanada sa 62.800 t, Argentina sa 38.300 t, Kuba sa 38.600 t, Meksiko sa 36.800 t, Dominikanska Republika sa 17.400 t, Paragvaj sa 7100 t, Kolumbija sa 21.000 t i Puerto Rico sa 14.700 t. Upravo na teritoriju USA, gdje su najpoznatija i najstarija duhanska proizvodna područja, nalaze se gotovo sve vrste duhana, što je od golema značenja za duhansku industriju radi miješanja: tako Kentucky proizvodi glasoviti burley (za žvakanje, za lulu i kao dodatak drugim vrstama), Virginija, Maryland, Karolina, Pensilvanija i centralne države poznate vrste za cigarete, Florida duhan za cigare i t. d. U trgovačkom su pogledu najskuplje duhanske vrste s Kube, osobito kultivirane u jugozapadnom dijelu otoka. Ukupna evropska produkcija doseže gotovo 500.000 t, od čega na SSSR otpada prosječno 150.000 t godišnje (1934/38 — 235.000t), zatim slijede (1952): Grčka sa 42.000 t, Turska sa 88.000 t, Italija sa 73.000 t, ostale zemlje: Zapadna Njemačka 17.000 t, Francuska 49.400 t, Madžarska 11.300 t, Rumunjska 11.300 t, Poljska 20.400 t i Jugoslavija (1951) 27.800 t, a (1952) 14.800 t. Najveću relativnu proizvodnju u Evropi ima Grčka, a najmanju SSSR, аli upoređujući gustoću i intenzitet kultura i produkcije pojedinih evropskih zemalja, ističu se Grčka, Bugarska i Turska, kojima duhan predstavlja jedan od osnovnih elemenata nacionalnog bogatstva. Podaci о afričkoj produkciji vrlo su manjkavi i nepouzdani, a ova se u većem opsegu ograničuje na: Alžir sa 21.300 t, Rodeziju sa 46.900 t, Južnoafrički Savez sa 17.200 t, Njasu sa 15.400 t, Madagaskar sa 4700 t i Britansku Istočnu Afriku sa 3800 t.
Međunarodna duhanska trgovina, u koju ulazi prosječno 1/3 od ukupne svjetske produkcije, ovisi о potrebi i produkciji pojedinih zemalja. Neke države uopće ne uzgajaju d. ili ga. uzgajaju u vrlo malim količinama (u Evropi na pr. Engleska, Nizozemska, Skandinavske zemlje) te se prema tome sva konzumirana količina uvozi. Druge ga proizvode u dovoljnim količinama i uvoze samo manje količine radi miješanja (SSSR, Italija i djelomično USA). Zatim dolaze zemlje s razvijenom duhanskom produkcijom, koja ne može pokriti njihovu veliku domaću potrošnju, tako da moraju uvoziti znatne količine (Francuska, Njemačka, Belgija, Švicarska, Poljska i mnoge druge). Konačno dolaze zemlje, koje više proizvode nego što troše, izvozeći viškove duhana na svjetsko tržište (USA, Indonezija, Grčka, Bugarska, Turska, FNRJ, Madžarska i druge). U međunarodnu trgovinu ulaze duhansko lišće i duhanske prerađevine. Tako na pr. Indonezija izvozi gotovo samo duhansko lišće i nema duhanske prerađivačke industrije, koja se koncentrirala u Nizozemskoj kao rezultat nekadašnjih političkih i ekonomskih odnosa između ovih dviju zemalja. No i neke razvijene zemlje uza svu veliku domaću potrošnju nemaju proizvodnje cigara i cigareta. To su na pr. neke baltičke države i Island. Ipak, u cjelini uzeto, najviše prevladava u svjetskoj trgovini duhansko lišće, budući da cirkulaciji gotovih prerađevina smetaju carinske barijere radi zaštite nacionalnih industrija, pa se i statistike uvoza i izvoza uglavnom odnose na·lišće. Glavni su izvoznik duhana na svijetu USA, čiji izvoz premašuje 1/3 izvoza svih ostalih zemalja zajedno, s prosječnom količinom od 200.000 t godišnje (237.000 t 1951 i 179.000 t 1952). Glavni su uvoznici i kupci američkog duhana u Evropi u prvom redu Engleska (uvozne luke London, Liverpool i druge), zatim Nizozemska (Rotterdam i Amsterdam), Njemačka (Hamburg, Bremen, Emden), Francuska i druge zemlje. Od zemalja izvan Evrope nešto je uvozila američki duhan Kina (osobito Shanghai) i Australija (Sydney, Melbourne). Indonezija izvozi 9600 t (1950) prema 48.200 t (1934—38) i to glasovite i najskuplje vrste duhana sa Sumatre, gdje je glavni izvozni lučki centar Medan, zatim Djokjakarta za duhan s otoka Jave,· koji zauzima 3/4 indonezijske duhanske proizvodnje. Odličan kvalitet duhana i usavršeni način uzgoja (visoki prinosi), u vezi s velikim potrebama tržišta u Nizozemskoj, daju Indoneziji u duhanskoj trgovini važno mjesto uz USA. Najveći dio indonezijskog duhana uvoze Amsterdam i Rotterdam s golemim duhanskim skladištima, predstavljajući istovremeno najpoznatija svjetska duhanska tržišta. Brazil izvozi većinom u USA i nešto u Evropu (većinom iz područja Baíe i Pernambuca, nešto iz Rio Grande do Sul i Minas Gerais i to pretežno duhan za cigare; 30.400 t 1952). Glavne su izvozne luke São Salvador i Recife. Indija je 1952 izvezla 42.300 t uglavnom iz Malabarskih luka (Bombay), dok je turski izvoz u istoj godini dosegao 57.100 t. Glavne su turske luke za d. Trabzon i Izmir, ali on postoji kao izvozni artikal u statistikama prometa gotovo svih turskih, kao i grčkih luka, gdje duhan doseže 50% od cjelokupnog izvoza zemlje (1951—41.400 i). Kina i Japan, iako idu među najjače producente, uvoze d. zbog goleme domaće potrošnje. Produkcija Kube s glasovitim duhanskim područjem Vuelta Abajo i glavnim centrom preradbe te izvoznom lukom Habanom (18.000 t 1952), slično kao i ostala srednjoamerička područja (osobito Puerto Rico s izvoznom lukom San Juan), izvoze kvalitetne vrste duhana u USA, u južnoameričke države i u Evropu. Na Filipinima je stara duhanska produkcija još više proširena na uzgoj kvalitetnih vrsta duhana (dolina Cagayan i obalna ravnica Ilicos s unutrašnjim područjem Visayan na Luzonu), koji se izvozi (14.800 t 1952) gotovo preko svih filipinskih luka pretežno na kinesko i japansko tržište, gdje ima slično značenje kao d. s otoka Kube na južno-američkom tržištu. Među zemljama uvoznicama ističu se USA, koje uza svu golemu vlastitu produkciju i najjači izvoz, ipak prosječno uvoze 40.000 t uglavnom iz Indonezije za cigare, te s Prednjeg Istoka za cigarete (Egipat, Turska, Grčka). Osim Kine virginijski d. uvozi pretežno i Japan, dok je Velika Britanija uvezla 1951 — 61.ooo t, a 1952 — 101.500 t, Njemačka 50.000 t, Francuska oko 30.000 t (od toga 12.000 t iz Alžira i s Madagaskara).
Jugoslavija izvozi kvalitetni d., a uvozi jeftinije vrste iz Turske i Indije. Količine uvoza i izvoza daje ovaj pregled (u q): tablica
U pojedine države izvezli smo (u 000 Din)
Tablica
*) u dinarima novog paritetaV. R.
Slaganje. D. se pakuje u krletkama, sanducima, balama, smocima ili bačvama prema vrsti i običaju zemlje, iz koje dolazi. Sirov d. ili d. u lišću iz Sjeverne Amerike pakuje se obično u bačvama, koje su teške 280 do 400 kg (Kentucky) ili 260 do 370 kg (Virginija). Duhansko lišće iz Južne Amerike obično se pakuje u balama ili smocima, a iz Indije u snopovima, koji su manje ili više čvrsto stiješteni. D. se malo kada krca kao potpun teret. Prostori za smještaj moraju biti čisti i potpuno suhi. Pri slaganju treba upotrebiti dovoljnu količinu prikladnog zaštitnog materijala. Bale finih vrsta duhana moraju biti tako zaštićene, da ne dodiruju željezne konstrukcije spremišta. Osim toga treba pripaziti, da se ne oštete trenjem. D. se ne smije slagati u prostoru, gdje je smještena roba, koja izlučuje vlagu ili koja se lako zagrije, jer vlaga u duhanu zametne plijesan, te je tako pokvaren d. gotovo neupotrebljiv. Spremište duhana treba da je dobro ventilirano, da bi se spriječilo zagrijavanje i kvarenje duhana od kondenzirane vodene pare. D. se može oštetiti i od jaka mirisa drugih tereta. Zato se ne smije slagati u blizini tereta ulja, terpentina i sl. S druge strane, d. može svojim oštrim mirisom oštetiti hranu i drugu osjetljivu robu.
Faktor slaganja za d.: iz Amerike 2 m3 po t, iz Indije i Kine 3—3,5 m3, iz Japana do 4 m3, iz Turske i Grčke 2 m3 po t. U većini navedenih faktora slaganja nije uračunan prostor, što ga zauzima zaštitni materijal i prostor, koji se gubi pri slaganju.