DUBINSKE RIBE. Među dubinskim ribama nalaze se pridneni (bentoski) i batipelagijski oblici. Prvi žive pri samom dnu mora, a drugi se kreću uglavnom ispod dubinske granice od 400 m. No ta je granica umjetna i nije opća za sve batipelagijske ribe, pa se neke javljaju i iznad nje. D.r. žive u sredini, koja pruža posebne životne uvjete. U većim morskim dubinama vladaju visoki pritisak, niska temperatura, vječita tama, mirna voda, odsutnost biljne i oskudica životinjske hrane. Mirna voda bez jačih strujanja omogućuje, da se u nekih dubinskih riba sa zakržljalim očima razviju tanki i dugački tjelesni nastavci, koji im služe za opipavanje. Ti se nastavci ne bi mogli održati u površinskim slojevima vode jake dinamičnosti.

Oskudica hrane raste s dubinom. Pretpostavlja se, da je to uzrok pretežno malom rastu dubinskih riba (obično do 1 dm) i njihovoj malobrojnosti. Zbog nedostatka vapnenca skelet je često nepotpuno okoštan, a i muskulatura je slaba. Ribe, koje žive u ovoj sredini, imaju dijelom zakržljale oči (ili su potpuno slijepe), a dijelom imaju jako razvijene, katkad i izdužene (teleskopske) oči (Argyropelecus hemigymnus). Vjerojatno je da d. r. s razvijenim očima imaju mogućnost širokih vertikalnih kretanja. Poznato je, da se neke Sternoptychidae noću dižu iz velikih dubina čak do površine. Potpuno reduciranje očiju rijetka je pojava kod batipelagijskih riba.

Zbog pomanjkanja biljne hrane u svome području d. r. upućene su na razbojnički život. To se kod mnogih uočuje već po čeljustima s jakim, sabljastim zubima. Neke mogu proždrijeti ribu veću nego su one same (Chiasmodus niger), što im omogućuje neobično rastežljivo ždrijelo i želudac. Kao hrana dobro im dolaze i uginule životinje, koje poput rijetke kiše neprestano padaju iz viših slojeva mora. Osjetljivost ribe za okolne predmete povećana je neobično razvijenom bočnom linijom.

Kod dubinskih riba, pogotovu kod batipelagijskih, veoma je raširena sposobnost svijetljenja (bioluminiscencija). Organi, koji proizvode svjetlost, razvijeni su u svim mogućim prijelazima, od jednostavnih žljezdanih stanica do svjetlosnih organa komplicirane građe. Kod predstavnica porodice Macruridae takve žljezdane stanice, koje su rasute po cijeloj koži, izlučuju svijetleće sluzaste mase. Svjetlosni organi (fotofori) savršenije građe imaju sloj stanica, koji reflektira svjetlost (reflektor), i leću za skupljanje svjetlosti. Neke ribe mogu svoje svjetlosne organe otkrivati i sakrivati, tako da djeluju poput slijepih svjetiljaka (Halosauropsis, Anomalops). Istočnoindijska riba Anomalops proizvodi svjetlost pomoću svijetlećih bakterija, koje žive u tkivu svjetlosnog organa. Svjetlosni su organi različito raspoređeni u različitih vrsta dubinskih riba. Oni su uglavnom smješteni na glavi i ventralno od bočne linije. Smatra se, da različiti raspored svjetlosnih organa omogućuje međusobno raspoznavanje riba iste vrste, dakle stvaranje i održavanje jata, kao i međusobno pronalaženje spolova pri razmnožavanju. Svjetlosni organi, smješteni na tjelesnim nastavcima, vjerojatno služe kao mamac. Organi, smješteni u repnom dijelu tijela, mogu da iznenadnim blijeskom zaplaše i dezorijentiraju progonioca. О ulozi svjetlosnih organa mišljenja nisu još jednodušna, ali je sigurno, da oni imaju svoju biološku važnost kao i svaki drugi organ ribe. Sve dubinske ribe nemaju svjetlosne organe. Prema Braueru, od 1007 vrsta samo 112 (11%) imaju ustrojke za svijetljenje. Batipelagijske ribe rjeđe se susreću u velikim dubinama, vjerojatno zbog oskudice u hrani. Većina boravi pretežno u dubinama između 400 i 600 m. U površinskim slojevima love se samo njihovi larvalni stadiji. D. r. nisu šarene kao one ribe koje žive u manjim dubinama. Većinom su tamnosmeđe ili crne boje.

Dubinska fauna sadrži oskudan broj porodica riba s relativno malim brojem vrsta. Od porodica zastupljenih u dubinskoj fauni navodimo slijedeće:

Alepocephalidae obuhvaćaju ribe, koje su po svom obliku slične Salmonidima, ali nemaju masne peraje. Skelet je nepotpuno okoštan. Nemaju ribljeg mjehura.

Scopelidae su velika porodica — ponajviše s pelagijskim i dubokomorskim vrstama. Tijelo im je vitko, postrance stisnuto, neke imaju svjetlosne organe, koji su raspoređeni na bočnim stranama tijela. Mnoge imaju masnu peraju. Boja je tijela najčešće srebrnasta.

Halosauridae imaju izduženo tijelo pokriveno razmjerno velikim ljuskama. Rep je zašiljen i nema repne peraje. Podrepna peraja vrlo je dugačka i pruža se do kraja repa.

Macruridae su dubokomorske ribe s tijelom klinasta oblika, koje završava dugačkim končastim repom. Prva je leđna peraja kratka, a druga dugačka, te se s podrepnom perajom susreće na kraju repa. Protraktilna usta nalaze se na trbušnoj strani i imaju malene zubiće. Pod donjom usnom nalazi se pipak. Odlikuju se velikim očima. Riblji mjehur postoji.

Zoarcidae imaju zdepastu glavu, a tijelo im je valjkasto, slično jegulji, golo ili pokriveno ljuskama. Nema izrazite repne peraje, već se leđna i podrepna peraja susreću na kraju repa. Neke vrste ove porodice su oviparne, a neke viviparne.

Synaphobranchidae su dubokomorske ribe slične jegulji. Anus je na prednjoj trećini tijela. Prsne su peraje dobro razvijene. Leđna, podrepna i repna peraja stopljene su u jednu. Bočna je linija jasna. Oči su na prednjoj polovini glave, a velika usta sežu do iza očiju.

Stomiatidae (u koje autori ubrajaju i Sternoptychidae) imaju tijelo vitko, kratko i visoko, a postrance spljošteno.

U Jadranskom moru (naročito u južnojadranskoj kotlini) nađeno je dosad od batipelagijskih riba sa svjetlosnim organima: 14 vrsta Scopelidae, 1 vrsta Stomiatidae i 8 vrsta Sternoptychidae. Najčešće su Sternoptychidae, i to Cyclothone braueri (nosočica bljedica), Maurolicus pennanti (trbobrošić plosac) i Argyropelecus hemigymnus (sjekirica). Od dubinskih riba bez svjetlosnih organa otkrivene su prošlih godina u Jadranskom moru još Macrurus coelorhynchtis (dugorepac rilaš), Hymenocephalus italicus (tankorepac okač), Lepidoleprus trachyrhynchus, Chimaera monstrosa, Odontostomus hyalinus i dr.J. K.