DROGE, osušeni, sirovi ili napola prerađeni proizvodi biljnog, životinjskog ili mineralnog podrijetla, s različnim supstancijama, koje se upotrebljavaju u medicini i industriji. — Za prehrambene, ljekovite i tehničke svrhe upotrebljava se oko 12.000 droga, a farmakopeja Jugoslavije propisuje oko 150 različnih droga. Od biljnih droga upotrebljavaju se u medicini: osušeni dijelovi ili čitave nadzemne biljke, plodovi, sjemenke, cvijet, list, kora, korijen, gomolj i tvorevine epiderme (žlijezde i dlake), sadržaji stanica, zatim smole, balzami, različna masna i eterična ulja i dr. Od životinjskih droga najpoznatiji su preparati načinjeni od jetre, želuca, žlijezde gušterače (inzulin), nazvani opoterapijski ili organoterapijski preparati. U droge životinjskog podrijetla idu i vosak, med i riblje ulje. Mineralne droge su milovka (talcum), parafin, bolus i dr. Droge, koje djeluju opojno, nazivaju se narkotičnima. Najpoznatije su opijum, list od koke, indijska konoplja te njihovi ekstrakti. Za kupovanje i prodaju opojnih droga osnovana je, zbog njihova opasnog djelovanja na ljudski organizam, međunarodna organizacija, koja nadzire promet drogama.

Slaganje. D. su specijalan teret, koji se mora smjestiti na posve suhu mjestu, daleko od ostalih tereta, jer bi ih svojim jakim mirisom mogao pokvariti. Brodska spremišta moraju biti temeljito očišćena i obložena asurama ili drvenom izolacijom, da se spriječi dodir sa željeznom konstrukcijom broda. D. se pakuju u sanducima ili vrećama od gustog materijala.M. Mlć.

Međunarodne kontrolne mjere. Opojne su droge, biljni ili sintetički proizvodi, koji stvaraju euforična stanja oduzimajući fizičku i duševnu kontrolu. Njihovo uživanje kroz kraće ili duže vrijeme uništava zdravlje (toksikomanija). Zbog toga štetnog djelovanja države suzbijaju njihovu upotrebu, nadziru njihovu proizvodnju i promet raznim zakonodavnim i upravnim mjerama. U tom je cilju sklopljen i niz međunarodnih sporazuma o ograničenju i nadzoru proizvodnje i prometa tih droga. Prvi je takav sporazum Konvencija o opijumu, potpisana u Hagu 23. I. 1912. Njome se ugovorne stranke (među njima i Jugoslavija od 1920) obvezuju na mjere nadzora nad proizvodnjom i prometom opijuma, morfija, heroina i kokaina. Pakt Lige Naroda stavio je Ligi u zadatak, da nadzire izvršenje međunarodnih sporazuma 0 tom predmetu. Ona je 1921 stvorila Savjetodavni odbor za promet opijuma i drugih štetnih droga. Druga konferencija o opijumu izradila je konvenciju (Ženeva 19. II. 1925), koja je proširila nadzor na kokin list, sirovi kokain, ekgonin i indijsku konoplju. Ujedno je uvela točnije propise o proizvodnji, uvozu, prodaji, podjeli i izvozu opojnih droga. U tu su svrhu propisani izvozni certifikati iuvozne dozvole. Ustanovljen je Stalni središnji ured za opijum, da nadzire međunarodnu trgovinu opojnim drogama. Nova Ženevska konvencija od 13. VII. 1931 ograničila je proizvodnju i regulirala raspodjelu opojnih droga, a ustanovila je Nadzorno tijelo za droge, da ispituje godišnje podatke država о njihovim potrebama za opojnim drogama (u ljekovite i druge dopuštene svrhe). Za posebne prilike Dalekog Istoka stvoreni su (i još danas vrijede) naročiti sporazumi (u Ženevi 11. II. 1925 i u Bangkoku 27. XI. 1931). Daljnjem učvršćenju i proširenju mjera za međunarodni nadzor služi Ženevska konvencija od 26. VI. 1936 о suzbijanju nedopuštene trgovine štetnim drogama. Njome se države obvezuju na kaznenopravnu represiju određenih djela protivnih ciljevima međunarodnog sustava za nadzor nad prometom opojnih droga.

Ujedinjeni su narodi od svog početka preuzeli ulogu Lige naroda u suzbijanju nedopuštenog prometa opojnim drogama. To je formalno provedeno protokolom od II. XII. 1946, koji je prihvatila i Jugoslavija. Ekonomsko i socijalno vijeće Ujedinjenih naroda ustanovilo je Komisiju za opojne droge, koja je preuzela djelatnost Ligina Savjetodavnog odbora. Komisija je sastavljena od predstavnika 15 izborom određenih država članica. Ona treba da određuje smjernice davanjem savjeta i preporuka Ekonomskom i socijalnom vijeću i da mu pomaže u vršenju nadzora nad provođenjem međunarodnih sporazuma. Pridržano je s dosadašnjim funkcijama Nadzorno tijelo za droge, koje se sastoji od 4 stručnjaka (od kojih po jednoga imenuju Komisija za opojne droge i Stalni središnji ured, a dvojicu Svjetska zdravstvena organizacija). Jednako je pridržan Stalni središnji ured za opijum.

Kad se pojavila mogućnost, da se niz raznih štetnih droga proizvede sintetičkim putem, nastala je potreba za proširenjem postojećeg sustava zabrana i nadzora. U krilu Ujedinjenih naroda izrađen je Pariški protokol od 19. XI. 1948, kojim se pod međunarodni nadzor stavljaju droge, koje nisu obuhvaćene konvencijom iz 1931. Svjetska zdravstvena organizacija ovlašćuje se, da protegne propise te konvencije na svaku drogu, za koju drži, da može izazvati toksikomaniju ili da se može preraditi u proizvod, koji može izazvati toksikomaniju. U New Yorku je 23. VI. 1953 potpisan Protokol о ograničenju i reguliranju uzgajanja maka, о proizvodnji i međunarodnoj trgovini, trgovini na veliko i upotrebi opijuma. Njime se upotreba opijuma ograničuje isključivo na medicinske i znanstvene svrhe. Proizvodnja se ograničuje i vezana je na državnu dozvolu, a proizvedeni mak mora se predati na otkup. Na izvoz opijuma ovlašćeno je samo sedam država, među njima i Jugoslavija. Ona je prihvatila protokole iz 1948 i 1953 (koji još nije na snazi).J. A.