DRINA, desni, najveći pritok Save i granična rijeka između Srbije i Bosne, nastaje spajanjem svojih izvornih krakova, Pive i Tare, kod Šćepanpolja. Pod imenom Drinos zabilježena je već u Tabuli Peutingeriani. Od sastavka Pive i Tare do ušća u Savu kod Bosanske Rače duga je 345,9 km, a porječje joj obuhvaća 19.569 km². Razlika u visini između njezina ušća u Savu (85,4 m) i mjesta, na kojem se spajaju Piva i Tara (431 m), iznosi 345,6 m. D. ima najveći pad od 4,48‰ u gornjem toku kod Sutjeske, a najmanji kod ušća 0,5‰; prosječan joj pad iznosi 1,03‰. Najveća se dubina korita (11,8 m) nalazi između Ustiprače i Međeđe. Najveću količinu vode ima D. u proljeće zbog topljenja snijega i čestih kiša, a najmanju u kasno ljeto i zimi; u donjem su toku česte poplave. Prosječna visina vode na godinu iznosi 68 cm, a amplituda 152 cm. Sve do Loznice probija se D. uskim i krivudavim koritom kroz klisure, pa zbog velikog pada, brzog toka, brzica i okuka ima. odlike planinske rijeke. Prosječna je širina njezina korita 50—60 m, ali se u pojedinim sutjeskama suzuje na 12—20 m. Najšira je u blizini Bajine Bašte, gdje joj širina iznosi oko 200 m. Vodena snaga Drine vrlo je velika, ali procjene nisu jednake; variraju između 196.640 i 391.000 KS. Nizvodno od Loznice teče širokom dolinom sa znatno smanjenim padom. Kao planinska rijeka nabuja naglo poslije kiše ili otapanja snijega, te nosi sa sobom velike količine šljunka i pijeska, koje taloži na ušću, pa zbog toga nastaju velike teškoće za plovidbu po rijeci Savi pri njenu ušću. Iako se ranije, u doba slabije razvijenog drumskog saobraćaja, na Drini obavljao saobraćaj dereglijama, t. zv. zvornikušama (naziv pokazuje, da se taj promet obavljao ponajviše do Zvornika), D. nije podesna za plovidbu brodovima. Pokušaj, da se Drinom plovi specijalnim brodovima s plitkim gazom, nije uspio. Budući da teče kroz krajeve bogate šumom, D. je uz Dravu najvažnija jugoslavenska rijeka za splavarenje, pa 45% cjelokupne splavarene drvene građe u Jugoslaviji dolazi iz porječja rijeke Drine. Od splavarene količine drvene građe primaju najveći dio Beograd i Zabrežje na Savi, gdje se nalaze velike pilane.

Vrlo razvijeno splavarenje po rijeci Drini, koja ima mnogo brzica, virova (kolovrati) i bukova (mjesta, gdje voda šumi, da se ne čuje čovječji glas), zahtijeva odvažne i vješte splavare. Drinom se splavari od njena početka pa do ušća u Savu; glavna su splavišta u Bastasima, Brodu, Goraždi, Boserovini i Bajinoj Bašti. Manje splavi, t. zv. krpe, skupljaju se na podesnim mjestima i vežu u veće splavi.

Drvo i drvena građa, kojima se snabdijeva splavarenje na Drini, dolazi pretežno s planine Tare.

Drina i njezini pritoci obiluju ribom (mladice, pastrve, šarani, somovi, štuke, kečige, smuđevi i dr.).M. Kć.

LIT.: B. Drobnjaković, Saobraćaj na Drini, Beograd 1934; D. J. Deroko, Drina, Novi Sad 1934; P. Mardešić, Enciklopedija plovidbe, Beograd 1948.