DRAVA, desni pritok Dunava, izvire u Tolbahskom polju (1192 m) u talijanskom dijelu Pusterthala (južni Tirol). Od izvora do ulaska u Panonsku nizinu D. ima karakter alpinske rijeke; odlikuje se znatnim padom i brzinom. U nizinskom dijelu ona i nadalje zadržava znatnu brzinu; kod Varaždina najveća brzina iznosi 1,7 m/sek, kod Donjeg Miholjca 0,99 m/sek, a kod Osijeka 1,14 m/sek. Širina njezina korita je 140—370 m, a najveća je dubina 4—7 to. Srednji pad Drave na hrvatskom području iznosi 0,34°/₀₀. Za srednje vode Dravom protječe 530 m³/sek. Na prijelazu u Panonsku nizinu ima D. visok vodostaj u toku mjeseca svibnja i lipnja, a sekundarni u listopadu i studenom. (Najviši vodostaj posljednjih decenija iznosio je kod Varaždina 410 cm.) Najniži vodostaj (—16 cm) zabilježen je u veljači, a sekundarni u kolovozu. Daljnje su karakteristike ove rijeke: česta račvanja u brojne rukave i stvaranje mrtvaja, koje označuju prijašnji tok rijeke, šljunkoviti prudovi duž njena toka, mnoštvo panjeva, koje voda nanosi, a koji potkapaju obale i dr. Ukupna duljina Drave iznosi 749 km, a površina porječja obuhvaća 40.360 km². Ona ulazi u Jugoslaviju na 5 km uzvodno od Dravograda u Sloveniji i stvara dio sjeverne i sjeveroistočne granice prema Madžarskoj; jedan dio granice teče dijelom i njezinim starim, suhim koritom. Na svome gornjem toku D. je plovna jedino za splavi, i to počev od Beljaka u Austriji, 610 km od svoga ušća. Na ovom dijelu toka iskorišćuje se vodena snaga rijeke za pogon hidroelektrana, kod Labota (Lavamünd) u Austriji i kod Dravograda, Fale i Mariborskog otoka u Jugoslaviji. Splavarenje na rijeci Dravi važna je privredna grana. Prema službenim statističkim podacima spušteno je 1938 iz porječja rijeke Drave oko 30% cjelokupne splavarene drvene građe u Jugoslaviji. Splavarenje po Dravi odvija se prema posebnom pravilniku: najveća dužina jedne splavi utvrđena je na 65 to, a najveća širina 15 m. Manje splavi, t. zv. »krpe«, skupljaju se i vezuju u veće splavi. Takvo sastavljanje i vezivanje manjih splavi vrši se na Dravi na pr. kod Vizvara, 35 km više Barcsa. Splavi na Dravi osobito su vješto sastavljene i dobro vezane, a imaju i lijepo uređeni prostor za posadu (splavare). Ovi moraju biti odvažni, dobro izvježbani u svome poslu, jer D., kao brza rijeka, ima mnogo krivina, okuka, šljunkovitih nanosa, plićaka i t. d., a osim toga ima na njoj i brana, ustava, vodenica, mostova kao i drugih prepreka, koje se često iznenada pojavljuju.

Zbog navedenih osobina Drave, plovidba je po njoj za druga plovila, posebno parna i motorna, još znatno više otežana no za splavi. Redovna plovidba parnim i motornim brodovima, putnička i teretna, vrši se samo nizvodno od Osijeka i do njega (18 km od ušća), a neredovna i isključivo teretna do Barcsa, na 151 km od ušća.

Od velikih gradova na jugoslavenskom dijelu rijeke Drave važni su Maribor i Osijek. Kao riječna luka dolazi u obzir samo Osijek, gdje je, prema službenim statistikama prije II. svjetskog rata, robni promet iznosio godišnje oko 60.000 t razne robe. Kod Osijeka je željeznički most preko Drave na pruzi za Beli Manastir. Širina rijeke iznosi tu oko 300 m. Promet s Osijekom obuhvaća svakovrsnu robu, a uglavnom se utovaruje: kukuruz, kudjelja, brašno i kemijski proizvodi; istovaruje se: ugljen, koks, mineralno ulje, cement, drvo za gorivo i drvena građa. Na ostalom dijelu Drave, koji je plovan za tegljače i teglenice, uglavnom se krca drvo i drvena građa, kao na pr. u Barcsu u Madžarskoj i u Donjem Miholjcu i Belišću u Jugoslaviji.

Glavni lijevi pritok Drave je Mura, a desni pritoci su: Dravinja, Bednja i Karašica.

Drava utječe u Dunav na 1384 km od njegova ušća u Crno more. Dunavska postaja Aljmaš leži 2 km ispod ušća Drave, i tu se obično prekrcavaju putnici iz Osijeka i za Osijek, a često se i prekrcava denčana roba, kako bi se uštedio suvišan ili nepodesan put brodovima ili motorima, koji putuju na glavnom dunavskom putu.

Veliki su zimovnici na Dravi: Terezino Polje, na 148 km od ušća, (oko 60 plovnih objekata-brodova i teglenica) i Osijek (oko 12 plovnih objekata).M. Kć