DOMINIKANSKA REPUBLIKA (službeno Republica Dominicana), država u Velikim Antilima u Srednjoj Americi. Zahvaća istočni i srednji dio otoka Haiti (oko ²/₃ njegove površine) između 17°30' do 19°5o'N i 68°2o' do 72°W. Površina joj iznosi 48.442 km². Na zapadu graniči s republikom Haiti, na jugu s Karipskim morem, na sjeveru s Atlantskim oceanom. Od Puerto Rica na istoku odvojena je prolazom Mona.

Reljef i građa. Glavno obilježje reljefa daju 3 planinska lanca i 2 doline između njih, a pružaju se od sjeverozapada prema jugoistoku (većim su dijelom nastavak Sierra Maestre na Kubi). Sredinom države pruža se visok planinski lanac Sierra de Cibao ili Cordillera Central (Loma Tina 3141 m), koji se sastoji ponajviše od paleozojskih škriljavaca i mlađih eruptivnih i vapnenih stijena. Sjeverno od njega, paralelno s obalom, pruža se škriljavački i vapnenački niz Cordillera Septentrional (Sierra de Monte Christi), koji se prema jugu strmo ruši u aluvijalnu dolinu Vega Real. Na istoku se produžuje u poluotok Samaná, a dolini Vega Real odgovara zaljev Samaná. Južno podnožje središnjeg planinskog niza u istočnom dijelu prelazi u primorsku ravnicu, a u zapadnom dijelu između njega i najjužnijega planinskog niza Sierra de Bahoruco (izgrađena od bazalta) pružaju se suhe i neplodne udoline Azúa i Neiba sa nekoliko slanih jezera. Na oblikovanje reljefa znatno su utjecali tektonski procesi (potresi su i danas česti i jaki).

Obala. Najvećim je dijelom strma; morski su valovi u njoj usjekli klifove, a na nekim mjestima stepeničaste terase. Manji dio obale nasut je naplavinama rijeka. Tu se, usprkos prirodnim nepogodnostima, nalaze glavne luke, jer su riječne doline glavna privredna područja. Poluotoci (Samaná, Espada), otoci (Saona, Beata, Catalina, Altovelo) i zaljevi (Neiba, Yuma, Ocoa, Samaná) ponajviše su nastavak kopnenih oblika (planina, odnosno dolina). Obala je duga oko 1400 km. More je već uz obalu duboko; izobata od 2000 m nalazi se na nekim mjestima tek 10 km od obale.

Klima i biljni pokrov. Blizina sjeverne obratnice i otočki položaj glavni su faktori, koji utječu na klimu Dominikanske republike. Ali postoje velike razlike između pojedinih krajeva. To je posljedica odnosa prema glavnim planinskim nizovima, odnosno vjetrovima. Srednja godišnja temperatura iznosi na sjevernoj obali 25,5^o (Puerto Plata), a na južnoj 25,8^o (Ciudad Trujillo). Razlike između srednjih zimskih i ljetnih temperatura su (utjecaj mora) sasvim malene (3—4⁰). Cijelu godinu pušu sjeveroistočni pasati, koji na sjevernoj obali (utjecaj reljefa) prelaze u istočni smjer, a na južnoj u sjeveroistočni i sjeverni. Oni ujedno donose i oborine, pa ih najviše ima na istočnim i sjeveroistočnim planinskim padinama (Sánchez 1963 mm, Puerto Plata 1663 mm), a manje na južnoj obali (Ciudad Trujillo 1466 mm). Dolina oko jezera Enriquillo ima čak polupustinjski karakter (oko 300 mm oborina). Obalni krajevi često stradaju od orkana (hurrican). Velike poteškoće u obalnim gradovima čini stalno visoka relativna vlažnost zraka (80%).

Prirodni biljni pokrov održao se samo u planinama; u dolinama je zamijenjen kulturnim biljkama. Istočne strane planina prekrivene su gustim šumama, u kojima rastu razne palme, mahagoni, campeche i drvo brazil. Niži pristranci u zavjetrini i zapadni dijelovi većine dolina obrasli su kserofitnom vegetacijom (savanske trave, kaktusi, agave, akacije). Čovjek je sasvim izmijenio, odnosno uništio prirodnu vegetaciju u dolinama, gdje su danas najveće površine zasijane unesenim kulturama: šećernom trskom, kavom, rižom.

Rijeke i jezera. Vodeni su tokovi kratki i uglavnom teku paralelno planinskim lancima. U dolini Vega Real teku 2 rijeke: Yakui prema sjeverozapadu i Yuna na istok. Nemaju veće važnosti za plovidbu. Južno od središnjeg gorja ima nekoliko manjih rijeka u srednjem dijelu. U zapadnom dijelu nema otjecanja zbog male količine oborina, pa je u jednoj depresiji nastalo nekoliko slanih jezera; najveće je Enriquillo (44 m ispod morske razine).

Stanovništvo. God. 1950 D. r. je imala 2,121.083 st., odnosno 43,7 st. na 1 km² (1880 imala je samo 300.000 st.). Stanovništvo je nastalo miješanjem Crnaca, Indijanaca i španjolskih doseljenika. Mješanaca (mulata) ima 68%, Crnaca 19%, a Bijelaca 13%. Službeni je jezik španjolski. Stanovništvo je katoličko; nepismeno je 37%; ima 2698 škola (1951). Sveučilište u Ciudad Trujillu najstarije je u Novom svijetu. Stanovništvo je nepravilno raspoređeno; najveći dio živi u istočnom dijelu doline Vega Real i u srednjem dijelu južne obale, t.j. u krajevima, koji su najpogodniji za poljoprivredu. Najgušće su naseljeni krajevi s najviše oborina. Najveći dio stanovništva bavi se poljoprivredom; u gradovima živi 23,8% stanovnika. Najveći su gradovi: glavni grad Ciudad Trujillo sa 181.583 (1950), Puerto Plata sa 17.059 (1948), San Pedro de Macoris sa 24.200, Barahona sa 16.610 st. Obično se nalaze na završetku riječnih dolina, te su ujedno i luke za izvoz poljoprivrednih proizvoda. U unutrašnjosti su najveći Santiago de los Caballeros (56.192 st.) i San Francisco de Macorís (18.108 st.).

Privreda. Poljoprivreda je najvažnija grana privrede. Najrazvijenija je u plodnom području Vega Real i oko Ciudad Trujilla. Najveći joj je nedostatak jednostranost, jer se najveće površine nalaze pod šećernom trskom i kakaovcem, što je rezultat prilagođivanja potrebama zapadnoevropskog i američkog tržišta. Veći se dio kakaa (proizvedeno 25.000 t, 1953) i odlične kave (proizvedeno 34.400 t, 1953) prodaje u USA. U navodnjivanim krajevima sve se više gaji riža (78.000 t, 1953). God. 1953 dobiveno je 18.100 t duhana. Šuma ima mnogo, ali se zbog velikih teškoća otpreme malo iskorišćuju (4241 t u 1951). God. 1953 D. r. je imala 786.981 govedo, 833.000 svinja, 254.276 magaraca i konja.

Rudarstvo je slabo razvijeno. Željezne rude ima u okolini Hatilla; petroleja kod Azúa; kamene soli nedaleko Neibe, a boksita kod Pedernalesa. Ima i nešto zlata i bakra.

Industrija je relativno dobro razvijena, ali je jednostrana kao i poljoprivreda. God. 1950 bilo je 3412 industrijskih poduzeća sa 48.332 radnika. Više od polovine investiranog kapitala potječe iz USA. Najvažnija je industrija šećera (najviše tvornica oko Ciudad Trujilla), koja je u kampanji 1952—53 proizvela 630.500 t sirova šećera. Od toga je samo 19.953 t (1950) bilo rafinirano u domaćim tvornicama. Najveći se dio šećera izvozi (596.980 t, 1952), a glavni je kupac Velika Britanija (444.227 t). U USA se malo izvozi zbog velikih carina, koje su uvedene, da bi se održalo tržište za kubanski šećer. I sva ostala industrija u najužoj je vezi s poljoprivredom. Brojne male tvornice proizvode cigare, cigarete, rum, sapun, cipele, šibice i pokućstvo. Sve to služi isključivo za domaće tržište. Drugi industrijski proizvodi (željezna roba i strojevi, vozila, pamučne tkanine, žitarice) i goriva uvoze se iz USA i Velike Britanije. Najveći je nedostatak privrede prevelika ovisnost о stranim tržištima; slabija prodaja šećera i kakaa uzrokuje najozbiljnije poremećaje u privrednom i političkom životu zemlje.

Promet je dobro organiziran. Privredna je djelatnost u najužoj vezi s otpremom poljoprivrednih proizvoda iz pozadine na preradbu u primorske gradove, otkud se izvoze u prekomorske zemlje.

Najveći se dio dobara prevozi morem (u inozemstvo i u luke u republici). Najveća je luka Ciudad Trujillo na jugu i Puerto Plata na sjeveru. Kopneni putovi povezuju luke s pozadinom, a većim su dijelom paralelni dolinama. Cesta ima 3231 km (1951). Najvažnija je ona, koja povezuje Ciudad Trujillo s dolinom Vega Real. Pruga ima svega 1125 km, ali se najveći dio nalazi na plantažama. Glavna pruga veže Puerto Plata s dolinom Vega Real.

LIT.: A. Rodriguez, La Cuestion Dominico-Haitiana: Estudio Geografico-Historica, San Domingo 1919; F. W. Vaughan, A Geological Reconnaissance of the Dominican Republic, Mem. Port-au-Prince, I, 1921 ; M. Knight The Americans in Santo Domingo, New York 1928; H. Lufft, Lateinamerika, Leipzig 1930; F. Klute, Handbuch der geographischen Wissenschaft, Nord- und Mittelamerika, Potsdam 1933 ; R. D. Ward i C. F. B. Brooks, Climatology of the West Indies, W. Köppen i R. Geiger, Handbuch der Klimatologie, Berlin 1934; F. Machatschek, Das Relief der Erde, II, Berlin 1940; C. F. Jones i G. G. Darkenwald, Economic Geography, New York 1947, Review of Commercial Conditions: Dominican Republic, H. M. S. O., 1950; S. Ilešič, Amerika, Ljubljana 1952.T. Ša.

Novac. Novčana jedinica pezos (dominikanski $) = 100 centavosa (ctc). Povezana na američki dolar u relaciji 1 pezos = 1 USA-$. Prema tome od 23. IV. 1948 god. 0,888671 g finoga zlata = 1 pezos, 1 pezos = 1 USA-$. U prometu i srebrni novac od 50, 25 i 10 centavosa te bakreno-nikleni novac od 1 i 5 centavosa. 1 pezos = 300 Din.I. Be.

Trgovačka bilanca stalno je aktivna. God 1953 izvoz je iznosio 104 milijuna prema 15 milijuna 1938, a uvoz je bio 87 milijuna dolara prema 11 milijuna 1938. God. 1953 trgovačka bilanca bila je aktivna za 17 milijuna dolara, ali najveći dio te aktive povlači strani kapital, koji je znatno angažiran u privredi zemlje.

Na agrarne proizvode otpada 90% ukupnog izvoza. Na šećer je 1952 otpalo 50%, a 1953 — 44% prema 60% u 1937. Slijedi kava sa 20% 1952 i 23% 1953 prema 10% u 1937, a kakao sa 10% 1952 i 14% 1953 prema 14% 1937. Duhan znatno oscilira u izvozu. Od 1% u 1937 na 8% u 1949 i 4% u 1953.

Kod izvoza u 1953 na prvom su mjestu USA sa 52% prema 35% u 1937. Slijedi Velika Britanija sa 21% prema 12% u 1937. Udio Francuske opao je od 14% u 1937 na samo 1% u 1953, a udio Irske, koji je 1937 bio 18%, pao je u 1953 na 0,5%. Na Kanadu je 1953 otpalo 5%, a na Ceylon 3,5% izvoza. Kod uvoza slika je sasvim drukčija. God. 1953 na USA je otpalo 68% ukupnog uvoza prema 52% 1937. Udio Japana opao je od 13% na 1% u 1953, a udio Njemačke snizio se od 8% u 1937 na 3% u 1953. U toku II. svjetskog rata i poslije njega USA su uspjele da gotovo potpuno eliminiraju ranije konkurente. I udio Velike Britanije opao je od 5 na 4%. Porast jedino bilježe Nizozemski Antili: od 2% u 1937 na 5% u 1953, jer je porastao uvoz derivata nafte.

Pomorski promet. God. 1938 ukrcano je 618.000 t, a iskrcano 127.000 t; 1953 ukrcano je 1,003.000 t, a iskrcano 365.000 t (trostruko manje od iskrcanog).

God. 1953 ukrcano je šećera i melase 735.950 t, ili oko ¹/₂ ukupno ukrcane robe. God. 1938 bilo je ukrcano samo 410.000 t. God. 1953 ukrcano je 38.180 t banana prema 9000 t u 1938. Kukuruza je iste godine ukrcano 19.180 t prema 13.000 t u 1938. U 1953 ukrcano je kave 22.050 t prema 8000 t u 1938, a kakaa 24.780 t prema 28.000 t u 1938. Duhana je ukrcano 9460 t prema 7000 t u 1938. God. 1952 ukrcano je po prvi put 18.700 t željezne rude, a 1953 već 91.660 t. Od iskrcane robe preko 120.000 t otpada na derivate nafte i 31.000 t na željezne proizvode. Uvoze se znatne količine vreća radi izvoza šećera, kave i kakaa, koji se prevoze u vrećama.

Pomorske veze odvijaju se najvećim dijelom preko sjeveroameričkih linija, osobito onih, koje imaju svoje polazne luke u Meksičkom zaljevu. Od evropskih linija pristaju, pored engleskih, (naročito Royal Mail Lines), brodovi Compagnie Generale Transatlantique, Hamburg-Amerika Linie, Koninklije Nederlandsche Stoomboot Mij. i Fratelli Grimaldi. Šećer se najvećim dijelom ukrcava u trampere, koji pristaju u neposrednoj blizini tvornica. Nacionalno društvo Naviera Dominicana sa 6 brodova i 1098 brt održava veze između luke i luka Puerto Plata i San Juan, kao i sa susjednim Puertom Ricom.

Trgovačka mornarica u početku 1953 brojila je 10 brodova sa 10.514 brt. God. 1953 kupljena su dva nova talijanska broda od po 3000 brt, a 1955 od Greek Line brod Canberra. Državno brodarsko društvo Flota Mercante del Estado de la República Dominicana ima samo 1 tanker sa 674 brt.

Brodogradnja. Pod imenom Astilleros Dominicanos Gibbs u zaljevu Port Hainau podigla je Gibbs Corporation iz Jacksonvillea (Florida) moderno brodogradilište, koje je stajalo 50 milijuna dolara i obavljat će popravak brodova. Brodogradilište ima 5 plutajućih dokova; najveći je dug 333 m i može primiti brodove do 40.000 t. To je najveći zavod za popravke na Karipskom moru, specijaliziran za popravke tankera, koji u ovom kraju uvelike prenose naftu i njezine derivate.

Osim popravka brodova brodogradilište će vršiti popravke i graditi nove konstrukcije na industrijskim objektima cijelog područja Karipskog mora.I. Be.

Povijest. Dominikanska Republika zaprema istočni dio otoka Haitia. Otok je otkrio Kristof Kolumbo na svom prvom putovanju u prosincu 1492. Otada pa do kraja XVIII. st. otok je u španjolskoj vlasti. Na njemu je 1496 izgrađena luka San Domingo, znatan trgovački centar. Danas je ta luka glavni grad Dominikanske Republike, od 1936 poznat kao ; i dalje vrši važnu funkciju u prekomorskom trgovačkom saobraćaju. Kroz XVII. st. otok i čitavo područje današnje Dominikanske Republike izloženi su žestokim gusarskim napadajima filibustera, koji su na kraće vrijeme osvojili i pojedine dijelove otoka. Početkom XVII. st. počinje odvajanje istočne strane otoka od zapadne, gdje su Francuzi krajem XVIII. st. osnovali svoju koloniju. Iz nje su izvozili: šećernu trsku, duhan, brodsko građevno drvo i kokosov orah. God. 1822 stvorena je na čitavom otoku jedinstvena republika, od koje se 1844 odvojila Dominikanska Republika. Čitava druga polovina XIX. i početak XX. st. ispunjeni su teškim unutarnjim političkim borbama. U te su borbe bile umiješane i USA, koje su na otoku imale svoje važne mornaričke baze. Sukobi su bili završeni 1924. Od toga je vremena Dominikanska Republika samostalna.

LIT.: I. G. Garda, Compendio de la historia de Santo Domingo, Santo Domingo 1893—96, 3. sv.M.Dt.

Državno uređenje. Pošto je najprije pripadao Španjolskoj, a zatim od 1795 Francuskoj, otok Haiti (nekada zvan Hispaniola) stekao je samostalnost u početku XIX. st. Otada je Haiti bio kroz cijelu prvu polovicu toga stoljeća poprište pobuna i građanskog rata. Jedno je vrijeme bio podijeljen na dvije države, pa zatim opet ujedinjen. Ponovo je i definitivno podijeljen na dvije države 1844, na Dominikansku Republiku i Haiti.

Prošlost Dominikanske Republike karakteriziraju gotovo stalne pobune i nestabilnost ustavnog uređenja. Od njena osnutka izredao se dosta velik broj ustava. Zbog financijskih teškoća ona je 1907 stavljena pod stvarni protektorat USA, a 1915 došlo je i do privremene vojne okupacije.

Državno uređenje normirano je ustavom od 10. I. 1947. Po njemu, zakonodavna je vlast povjerena Skupštini i Senatu. Članove obaju domova biraju birači neposredno; članovi Skupštine biraju se prema broju stanovništva, a u Senat šalje po jednog predstavnika svaka provincija i distrikt Santo Domingo; jedni i drugi biraju se na 5 godina. Pravo glasa dano je i ženama. Izvršna vlast povjerena je predsjedniku, koga također biraju birači na 5 godina. U slučaju njegove smrti, ostavke ili nesposobnosti zamjenjuje ga državni sekretar (ministar) za rat i mornaricu. Predsjednik postavlja državne sekretare, kojih ima 12. God. 1936 ime glavnog grada promijenjeno je od Santo Domingo u Ciudad Trujillo.J. Sć.

Vojno-pomorske snage. Dominikanska Republika posjeduje razmjerno snažnu flotu. Ratnom mornaricom upravlja državni sekretar za vojsku, mornaricu i zrakoplovstvo preko podsekretara za mornaricu i zrakoplovstvo. Ratna je zastava podijeljena bijelim križem na 4 polja jednake veličine; gornje polje uz koplje i donje vanjsko polje modre su boje, a ostala su dva polja crvena; u sredini bijeloga križa nalazi se državni grb. Pramčana je zastava modre boje, s državnim grbom u sredini. Osoblje ratne mornarice broji oko 3000 mornara i oficira. Oficirski činovi i oznake činova slični su kao u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici. Glavna je baza ratne mornarice Las Calderas (suhi dok, nosivost: 1000 t). U luci San Pedro de Macorís nalazi se također suhi dok, nosivost mu iznosi 3000 t.

Sastav flote: 2 razarača, preuzeta od britanske mornarice: Generalissimo, 1935; Trujillo, 1936 (1360 t, 3 topa od 120 mm, 6 protuavionskih topova od 20 mm, 4 torpedne cijevi od 530 mm, 4 bacača dubinskih bombi; brzina: 36 čv); 4 fregate, sagrađene u Kanadi i USA: Presidente Trujillo, 1944 (1422 t, 1 top od 101 mm, nekoliko protuavionskih topova od 40 i 20 mm; brzina: 20 čv), Presidente Peynado, 1943; Presidente Troncoso, 1944 (1453 t, 1 top od 101 mm, 2 protuavionska topa od 76 mm, 2 protuavionska topa od 40 mm; brzina: 19 čv), Juan Pablo Duarte, 1942 (1390 t, 1 top od 101 mm, 2 protuavionska topa od 76 mm, 2 protuavionska topa od 40 mm, brzina: 20 čv); 5 manjih fregata (bivših korveta), sagrađenih u Kanadi 1943—44 (1077 t, 1 top od 101 mm, 1 protuavionski top od 40 mm, 2 protuavionska topa od 20 mm; brzina: 16 čv); 6 patrolnih brodova, sagrađenih u USA: 3 klase 27 de Febrero, 1942—43 (285 t, 1 top od 76 mm, 1 protuavionski top od 40 mm, 1 protuavionski top od 20 mm; brzina: 22 čv), 3 klase Restauracion, 1931—32 (340 t, naoružanje jednako kao i prethodne klase, brzina: 15 čv).

Osim ovih brodova, postoje još 4 desantne brodice, 1 prijevozni brod, 1 tanker i nekoliko manjih obalnih i pomoćnih jedinica ratne mornarice.Z. V.