DOLI, 42°49'N i 17°48'E, selo na sjeverozapadnoj obali Koločepskog kanala, između Stona i Slanoga. D. se naziva i udolina, duga 2 km, između Koločepskog kanala na istoku i Neretvanskog, odnosno Malostonskog na zapadu. Na sjevernoj strani udoline uz put ima 13 sela, od kojih je najistočnije Doli. Ono je udaljeno od obale oko 2 km, na nadmorskoj visini od 157 m. Na obali jugoistočno od sela je uvala istoga imena, u kojoj su spremišta. U uvali postoji mali zidani lukobran, uz koji je dubina 2,5—3 m. Sa zapada je uvala ograničena poluotočićem, koji se završava rtom Doli, a ispred njega je otočić Bogutovac. Prema jugozapadu obala predstavlja istočni dio poluotoka Grbljava, koji se završava istoimenim rtom. Na rtu je svjetionik, a služi za orijentaciju pri ulazu u Stonski kanal. Obala Grbljave je strma, nerazvedena i nenaseljena, a dubina uz nju kao i u uvali Doli iznosi 11—28 m. Istočno od Dola obala je također strma i nerazvedena. Na njoj se jedino ističe kratak rt Smokvina, nazvan po selu, koje je udaljeno od obale oko 1 km. Od ovog rta obala skreće prema sjeveroistoku i stvara uvalu Budina, u vrhu koje obala mijenja pravac k jugoistoku. Na tom dijelu obale nalazi se luka Janska; njena jugoistočna strana završava se rtom Svisveti. Odsjek obale od rta Grbljava do rta Svisveti sastoji se od eocenskih vapnenaca. U zimskoj polovini godine javljaju se u Budini podvodni virovi, ali ne ometaju saobraćaj. Oni su podzemni odvirak Popova polja u Hercegovini, koje je u to doba poplavljeno. U luci Janskoj postoji zidani pristan i nekoliko ozidanih bitava. Janska je luka sela Banići, koje je udaljeno oko 1 km na visini od 69 m. Uvala Budina nije naseljena, jer je najviše izložena buri, a sva ostala obala zaštićena je od južnih vjetrova nizom otoka, koji dijele Koločepski kanal od Jadranskog mora. Klima je blaga kao u okolini Dubrovnika. Kopneni saobraćaj neposredno duž same obale ne postoji. Parobrodarski saobraćaj obavlja se samo iz uvale Doli s Gružom i Stonom četiri puta sedmično. Inače neredovno saobraćaju male brodice iz uvale Doli i luke Janske. Doli imaju 88, Smokvina 16, a Banici 157 st. (1948), koji se bave poljodjelstvom i pomorstvom. U Dolima i Banićima postoji osnovna škola. Sva su sela postojala u XV. st. D. su rodno mjesto braće Mihanovića, brodovlasnika u Argentini.

LIT.: I. Sindik, Dubrovnik i okolina, Srpski etnografski zbornik SA, 1926, XXXVIII; B. Ž. Milojević, Dinarsko primorje i ostrva u našoj Kraljevini, Posebna izdanja SA, 1933, XCVI.I. S.

Ribarstvo. Stanovnici Dola bavili su se već u XVI. st. ljetnim ribolovom i redali se po okolnim lovištima prema ribarskim zakonima Dubrovačke republike. Ljetne trate nestale su prije 160 godina, a ribari su dalje lovili vojgama. God. 1936 osnovana je ribarska zadruga, i otada se opet počelo razvijati ribarstvo u Dolima. Lovišta za tunje i polande jesu uvale: Budina, Smokvina i Doli. Na svom proljetnom nadiranju s juga Jadrana prema sjeveru tunji redovno svraćaju u manjim jatima u te uvale, gdje ih od davnine dočekuju i love starinskim šabakunima i polandarama. Osim tunja, nerijetko zatvore i brojnija jata trupaca (Auxis bisus). U velikom ljetnom ribolovu redaju se Doljani s ostalim okolnim ribarima od Prapatne na jugoistočnom dijelu poluotoka Pelješca do Orašca u dubrovačkom primorju i oko otoka Jakljana i Sipana. Od 1945 ribarstvo se u Dolima lijepo razvilo. U ribarskoj zadruzi okupljeni su gotovo svi ribari. Raspolažu plivaricama za srdele, motornim leutima i velikim šabakunima za tunje. Love godišnje oko 150 t plave ribe i 4—6 t pridnenih vrsta. Plave ribe prodaju trgovačkim poduzećima, a ulov ostalih vrsta prodaju po okolnim mjestima ili ga sami troše.

LIT.: V. Fortunić, Crtice o ribarstvu uopće, a nadasve u području bivše Dubrovačke republike, Dubrovnik 1930; N. Milić, Ribarski kalendar 1940, Split 1939; A.C., Doli na Pelješcu, Morsko ribarstvo, 1954, 3—4.J. Bi.