DNJEPAR (ukr. Dnipro, u starini Borysthenes), rijeka u Ukrajini, duga 2285 km; po duljini i po veličini porječja (503.000 km²) treća u Evropi. Izvire u Valdajskom visočju iz močvarna područja Okovske šume. U gornjem toku teče prema jugozapadu, a od Orše do Kijeva meridijanskim smjerom. Dalje teče prema jugoistoku do Dnepropetrovska, i pritom je uočljiva razlika između desne visoke i lijeve niske obale. Ta je razlika nastala rasjedom. Tu je rijeka već široka 1500 m. Kod Dnepropetrovska ulazi u sutjesku dugu 66 km, usječenu u granitnoj gredi. Niže Zaporož’a teče D. širokom močvarnom dolinom kroz Pontsku stepu prema jugozapadu. Oko 4 km jugozapadno od Hersona rijeka se dijeli na dva rukava u Olkovi i Stari Dnjepar, zatim na manje rukave i utječe sa devet ušća u Dnjeparski liman (dug 57 km, širok oko 12 km). Liman je zatvoren s juga poluotokom Kinburn, a u njegovu produženju nalazi se Odeska greda u dubini 4—7 m.

Opći je pad rijeke neznatan, i voda teče 3 puta sporije od Volge. U gornjem toku D. je pod ledom 5 mjeseci, a u donjem 3 mjeseca. Ušće se posve zaleđuje, a katkad je led tako čvrst, da preko njega voze kola. Liman je zaleđen 2 i po mjeseca. Desni su pritoci: Berezina, Pripjat’ i Teterev, a lijevi Sož, Desna, Sula, Psël, Vorskla i Samara. Prosijecajući granitnu gredu, D. ima pad od 31 m na razmaku od 66 km. Da bi se iskoristio pad rijeke na tim brzicama (porogi), podignuta je 1928—33 velika brana Dnjeproges, duga 750 m, visoka 51 m, široka u osnovici 39 m, a pri vrhu 21 m. Iza brane podigla se razina vode za 44 m, pa je nastalo duguljasto jezero (od 3 milijarde m³ vode), koje je sakrilo grebene. Razina vođe podignuta je sve do 150 km uzvodno od brane. Ujedno je izgrađen pobočni kanal sa tri ustave, kojim je omogućena neprekinuta plovidba na Dnjepru. Za II. svjetskog rata bile su razorene brana i centrala, a poslije rata su popravljene i opet puštene u pogon. U planu je, da se podigne brana kod Kremenčuga, koja će Dnjeprogesu osigurati punu količinu vode cijelu godinu. God. 1951 započeta je izgradnja Kahovske hidrocentrale. Voda iz velikog akumulacionog jezera služit će za natapanje, a gradi se i nekoliko plovnih kanala.

U Dnjeparski se liman može uploviti sjeverno od Odeske grede po Voenom kanalu ili uz rt Kinburn preko snižena dijela Odeske grede (ovdje mogu proći brodovi s gazom manjim od 4.9 m). Kroz liman je obavezna pilotaža. Od dnjeparskih ušća mogu jedino kroz Rvač proći morski brodovi, koji plove do Hersona. Najjužniji rukav Zburevka jaruženjem je produbljen na 2.9 m. U donjem toku Dnjepra plove riječni brodovi do 2,5 m gaza, a u gornjem do 1,5 m, i to do Orše. Plovan je do Dorogobuža 2075 km od ušća. Navigaciono doba traje na ušću Pripjata 240 dana, a u donjem toku 285 dana. Uoči II. svjetskog rata iznosio je promet na Dnjepru 6 mil. t. Većinom se prevozi drvo (80%), žito, rude i građevni materijal. U prometu je oko 2000 teglenica i brodova. Putnički se promet vrši svakoga dana od Hersona do Kijeva (910 km), pored ovih važne su luke Kremenčug, Dnepropetrovsk, Zaporož’e i Nikopol’. Plovni su pritoci Dnjepra: Pripjat’ (599 km), Berezina (297 km) i Desna (553 km).

D. vežu sa susjednim porječjima ovi kanali:

1. Dnjeparsko-buški kanal (dovršen 1841), dug 80 km, dubok 2,3 m, između Pine—Pripjat’a i Muhaveca—Buga (pritoka Visle) ; 2. Oginski kanal (otvoren 1804), dug 55 km, veže Jasel’du—Pripjat’ sa Ščarom-Njemenom; 3. Berezinski kanal (otvoren 1805), dug 170 km, veže Berezinu s Uleom (pritokom Zapadne Dvine).

Ukrajinci su opjevali D. kao što su Rusi Volgu.

LIT. : S’. Rudnickij, Beiträge zur Morphologie des Dnipro-Gebietes in der Ukraine, Zeitschrift der Geselschaft für die Erdkunde Berlin 1931; The Blac Sea Pilot, London 1942;P. George, URSS, Haute Asie, Iran, Paris 1947.Z. D.