DIMNJAK, BRODSKI, metalni cilindar, kroz koji se ispuštaju u atmosferu plinovi, koji nastaju pri izgaranju. Građen je od čeličnih limova, često u dva plašta, tako da između unutarnjeg i vanjskog opločja postoji sloj zraka za izolaciju. Izolacijom dimnjaka izbjegava se prevelik gubitak topline izlaznih plinova, što je povoljno za dobru promahu, a osim toga time se sprečava zagrijavanje okolne brodske konstrukcije. Oba opločja povezana su međusobno ukrepnim pločama, koje služe za ukrepljenje konstrukcije i za održanje razmaka. Poprečni presjek unutarnjeg plašta dimnjaka određuje se prema količini izlaznih plinova, dok se vanjski plašt oblikuje .prema strujno-tehničkim i estetskim momentima. Obično je presjek unutarnjeg plašta u obliku kruga, a presjek vanjskog u obliku elipse. Često se grade dimnjaci, koji uopće ne služe za ispuštanje dima, i to najviše na putničkim brodovima iz estetskih razloga simetrije, ravnoteže forme ili radi sugeriranja snage i brzine. Prostor u takvu dimnjaku upotrebljava se za ventilatore, za prigušnike motora velikih dimenzija, kao spremište i dr.

Kod brodova s kotlovima važno je odrediti dimenzije dimnjaka, tako da se dobije dovoljna promaha, potrebna za dobro izgaranje goriva. Ovdje su važne visina dimnjaka i veličina poprečnog pre sjeka. Površina potrebnog poprečnog presjeka može se približno odrediti iz iskustvenih vrijednosti. Tako je kod brodova s kotlovima i stapnim parnim strojevima potrebno kod umjetne promahe 1 m² presjeka na svakih 600 I KS, odnosno kod naravne promahe na svakih 400 IKS. Kod turbinskog pogona i umjetne promahe na 1 m² presjeka uzima se 900 EKS. Jačina promahe izražava se specifičnim uzgonom u milimetrima stupca vode. Uzgon ovisi о razlici specifičnih težina plinova izgaranja u dimnjaku i okolišnog zraka, a specifične težine о temperaturama tih dvaju medija. Specifični uzgon plinova određuje se formulom h = (γ_z—γ_pl) mm stupca vode, gdje je h visina dimnjaka izražena u metrima, γ_z specifična težina zraka u kg/m³ i γ_pl specifična težina plinova izgaranja u kg/m³. Iz jednadžbe proizlazi, da za jaču promahu treba uzeti i veću visinu dimnjaka. Visina dimnjaka na brodu je ograničena iz konstruktivnih i estetskih razloga, a time je ograničena i jačina promahe. Kako pak brodskom kotlovskom uređaju treba često dosta jaka promaha, naravna promaha nije dovoljna, pa se upotrebljava umjetna, proizvedena ventilatorima. Prema tome, nisu više potrebni dugi dimnjaci, i dimnjak se skratio, koliko je potrebno da se osigura odvođenje plinova izgaranja u atmosferu, uz uvjet, da ne dođe do prevelikog onečišćivanja broda. Kod brodova na motorni pogon nisu potrebni posebni ventilatori za izbacivanje plinova izgaranja, budući da oni iz motora izlaze s dovoljnim pretlakom, a unutarnja konstrukcija dimnjaka različita je od onih kod brodova s kotlovima. Kod suvremenih konstrukcija dimnjaka nastojalo se, da dimnjak sasvim neznatno strši iz forme broda (funnelless form) i da s brodom stvara jednu aerodinamičnu cjelinu. Time se kompliciralo odvođenje plinova, koji su se često povlačili uz palube i onečišćivali brod. Naime, kad zrak struji uz brodska nadgrađa, poremećuje se njegovo jednolično strujanje i stvara oko broda turbulentna zona. Oblik i veličina turbulentne zone ovisi o obliku nadgrađa i jačini vjetra. Dimnjaci i ostali dijelovi, koji strše iz trupa, ostavljaju iza sebe vrtloge, slično kao brodski trup u vodi. Ti vrtlozi su ovisni o obliku dimnjaka i stvaraju po cijeloj njegovoj duljini zonu potlaka, u koju bivaju uvučeni plinovi izgaranja, ukoliko ne izlaze s dovoljnom brzinom ili na dovoljnoj visini i ulaze u turbulentnu zonu oko broda. Zbog toga su učinjeni mnogi pokusi, da bi se stvorilo oko dimnjaka i na izlazu iz njega takvo stanje strujanja, koje bi plinove bacalo uvis i tako onemogućilo spuštanje plinova uz palube. To se može postići ili povećanjem izlazne brzine plinova ili posebnim oblikovanjem dimnjaka. Izlaznu brzinu nije uputno povećati preko neke mjere, a pogodne oblike nastojalo se ostvariti pokusima u strujnim kanalima s modelima raznih vrsta dimnjaka. Danas postoje mnogi patenti, koji na razne načine rješavaju taj problem. U najnovije se vrijeme međutim opaža, i to osobito kod putničkih brodova, da se uzimaju nešto dulji dimnjaci, nego što se to uobičajilo posljednjih godina. Svi su naime specijalni oblici dimnjaka dobro funkcionirali onda, kad je vjetar dolazio sprijeda, ali kad se mijenjao smjer vjetra i dolazio sa strane, dim je opet počeo ulaziti u turbulentnu zonu broda. Zabilježeno je nekoliko slučajeva, da su novoizgrađeni putnički brodovi poslije kraće službe zamijenili svoje kratke dimnjake duljima. Da bi se spriječilo onečišćenje broda, konstruirani su i posebni uređaji za hvatanje čađe. Oni su osobito potrebni kod brodova s kotlovima, budući da se s vremena na vrijeme čisti čađa, koja se uhvatila po cijevima, otpuhivanjem parom. Inače, kod dobro vođenog izgaranja, ne bi smjelo doći do stvaranja crnog dima.

Konstrukcija dimnjaka. Dimnjak se zakiva ili zavaruje. Kod zavarivanja treba paziti na redoslijed, da se konstrukcija ne bi iskrivila. Na sl. 1 i 2 vidi se nekoliko različitih konstrukcija dimnjaka. Sl. Ia. prikazuje jednostavni dimnjak starijeg tipa na motornom brodu. Sl. Ib. prikazuje prijeklopni dimnjak s protuutegom, koji omogućuje preklapanje bez upotrebe velike sile. Takve dimnjake imaju brodovi, koji moraju prolaziti ispod mostova, kao riječni brodovi i lučki tegljači. Sl. 2. prikazuje zavarenu konstrukciju dimnjaka jednog turbinskog broda.

LIT.: G. 'De Rooy, Practical Shipbuilding, Haarlem 1953; Forschungsheft fiir Schiffstechnik, Hamburg 1954, 6.S. Šr.