DIJAMANT (alem-kamen) je najvredniji među dragim kamenjem. Od svih prirodnih i umjetnih tvari on je najtvrđi (tvrdoća 10). Obično je bezbojan, ali zbog različitih primjesa, osobito željeza, kroma ili mangana, može biti crn (brazilski dijamant ili karbonado), siv, smeđ, zelen, žut, modar ili crven. Ističe se jakom sjajnošću i jako lomi svijetlo.

Po kemijskom sastavu to je čisti kristalizirani ugljik. Pri temperaturi od 770° izgori sav, a bez prisutnosti kisika kod temperature od 3000'' prelazi u grafit zadržavajući svoj oblik.

D. je rijedak mineral, koji se rijetko javlja i u malim količinama. Najviše ga nalazimo u sekundarnim ležištima, kamo ga je voda naplavila. Postanak mu je vezan za olivinske stijene i do danas je nađen samo na dva mjesta na svijetu u prvotnom ležištu, i to u Arkansasu u olivinovcu i u Južnoafričkom Savezu kod Kimberleya u olivinskoj stijeni kimberlitu. Kimberlit je vulkanskog podrijetla, pa se smatra, da je i dijamant postao kristalizacijom iz magme. D. je nađen i u željeznim meteorima.

Služi za nakit, ures i u tehničke svrhe (reže staklo i t. d.). Po proizvodnji obično se nalazi na prvom mjestu Južnoafrički Savez s proizvodnjom 2—5 milijuna karata godišnje (1 karat = 0,20 g). Pred početak i odmah poslije II. svjetskog rata proizvodnja dijamanata u Južnoafričkom Savezu znatno je opala, ali je 1951 već prešla 5 milijuna karata. Pojedinih godina najveću proizvodnju ima Belgijski Kongo (1948 — 10,840.000 karata). Oko 1 milijun karata godišnje proizvodi Angola i Zlatna Obala. Afrika danas daje preko 40% svjetske proizvodnje dijamanata.

U manjim količinama nalazimo dijamanata još u USA, u Britanskoj Gvajani, u SSSR-u oko Urala i nešto malo u Australiji. Nekada bogata i glasovita nalazišta Indije i Bornea uglavnom su iscrpena. U tom su području nađeni brojni veliki i poznati dijamanti.

God. 1725 počela su se crpsti nalazišta crnih dijamanatau Brazilu u pokrajini Minas Gerais sa središtem oko grada Diamantina. Otkrivanjem bogatih južnoafričkih ležišta pod konac XIX. st. i padom cijene dijamantima, rad je bio većim dijelom napušten, ali su sada nalazišta suvremeno uređena i jače se iskorišćuju. U Južnoafričkom Savezu nađen je najveći dijamant, koji je nebrušen težio 3026 karata (jedan crni dijamant nađen u Brazilu težio je 3078 karata). Prozvan je Cullinanom po Cullinanu, koji je 1902 našao znatna nalazišta dijamanata južno od Pretorije, gdje danas postoji i grad Cullinan. Poklonjen je 1907 britanskom kralju. Nakon brušenja tog kamena dobiveno je 9 većih i 96 manjih dijamanata, od kojih najveći, ujedno i najveći brušeni d. na svijetu Cullinan I, ima 516 karata. Poznati su još ovi veliki dijamanti: Veliki Mogul (294 karata), Orlov (najčistiji — 199 karata, danas u SSSR-u), Koh-i-Noor (181 karat — vlasništvo britanske krune).

Od dijamanata u boji najvredniji i najpoznatiji je Hopeov iz Indije, modre je boje kao safir i brušen kao briljant, ima 44 i pol karata.

Južnoafrički Savez izvezao je 1951 (zajedno s proizvodnjom mandatskog područja Jugozapadne Afrike) 4,483.300 karata dijamanata u vrijednosti od 15,380.000 funti, Belgijski Kongo 2,630.000 karata u vrijednosti od 581,800.000 belgijskih franaka, a Zlatna Obala 932.500 karata u vrijednosti od 1,837.000 funti.

Za nakit i tehničke svrhe uvoze ga razne zemlje, a najviše USA. Najpoznatije brusionice dijamanata nalaze se u Amsterdamu, Antwerpenu i Parizu, a najveća su svjetska tržišta dijamanata: Amsterdam, Pariz, London i New York.N. Pć.

Slaganje. Prijevoz dijamanata brodom zahtijeva posebne mjere opreza i sigurnosti zbog eventualne provale u spremište ili zbog požara na brodu. Stoga za dijamante, kao i uopće za dragulje, vrijede specijalni propisi о čuvanju. Pošiljke dijamanata treba zaključati u sefove u strogo separiranom i dobro nadziranom prostoru. Dijamantni teret mora preuzeti prije odlaska sam zapovjednik broda ili brodski časnik, koga on odredi.