DEZINFEKCIJA (raskužba), postupak, kojim se uništavaju patogeni mikroorganizmi (t. j. uzročnici bolesti), za razliku od sterilizacije, kojom se ubijaju svi niži oblici životinjskog i biljnog carstva, koji se nalaze u nekom predmetu ili na njemu.

Svojstva i vrste dezinfekcionih sredstava. Dobro dezinfekciono sredstvo mora sigurno i brzo djelovati, ne smije oštećivati predmete, koji se dezinficiraju, mora biti jeftino i jednostavno u rukovanju. Ni jedno se raskužno sredstvo ne može upotrebiti za sve bolesti i predmete podjednako, štoviše ni za istu bolest ili predmet pod različitim okolnostima. Kod svakog dezinfekcionog sredstva treba osigurati uvjete za uspješno djelovanje. Ti su uvjeti: prikladna koncentracija, vrijeme dodira s predmetom, koji se dezinficira i optimalna temperatura. Razlikujemo kemijska i fizikalna dezinfekciona sredstva.

Kemijska dezinfekciona sredstva. Od kemijskih su tvari najpoznatije: 1. Sublimat (Hydrargyum bichloratum corrosivum — HgCl₂), žestok otrov, koji — razrijeđen 1 : 1000 — ubija sve žive klice. Dolazi u promet u ružičastim eosinom obojenim (Angererovim) tabletama od I g. Sublimat oštećuje metalne predmete.

2. Krezolna sapunica (Liquor Cresoli saponatus), smjesa u vodi netopljiva katranova produkta, krezola (Cresolum purum), s kalijevim sapunom u jednakim dijelovima. Upotrebljava se u 5% otopini umjesto karbolne kiseline. Osobito je prikladna za dezinfekciju zagađena rublja, namještaja, podova i zidova s uljenim naličem. Istoj svrsi služe i drugi krezolni preparati (Lysol, Racillol, Lyxyl).

3. Vapneno mlijeko — Ca (OH)₂, smjesa gašena vapna i vode u omjeru 1 : 3. Prije upotrebe treba dobro promućkati. Služi za dezinfekciju izmetina, zahodskih jama i stijena obijeljenih vapnom. Mnogo se upotrebljava, jer je jeftino te se može lako nabaviti.

4. Mlijeko od klornog vapna (smjesa i dijela klornog vapna — Ca (OCl)₂ + CaCl₂ . 2Н₂0 — i pet dijelova vode). Primjenjuje se slično kao i vapneno mlijeko, ali je zbog oštra mirisa neprikladno za upotrebu u stanovima. Klorno se vapno može upotrebiti i kao suhi prah za zahodske jame, gnojnice, podrume i t. d., gdje djeluje kao jako dezinfekciono sredstvo, a istodobno oduzima smrad raspadnih procesa. Prah treba čuvati u dobro zatvorenoj tamnoj posudi, a rastopinu prirediti uvijek iznova prije same upotrebe.

5. Formaldehid. (НС—НО), upotrebljava se kao plin i kao 35% otopina u vodi (formalin). Pohranjuje se kao klorno vapno. U svrhu dezinfekcije primjenjuje se kao 3% voda od formalina, koja sadrži 1% formaldehida.

Za dezinfekciju tuberkuloznih izlučina (ispljuvaka) ne odgovaraju dosad spomenuta sredstva. Zato nam služe: alkalysol (topljivi oblik lizola) u 5% otopini; parmetol (5%); chloramin (5%); phobrol (2%), trikrezol [C_eH₄(CH₃)OH] u 1% otopini, zatim sublimat u 5°/₀ o otopini. U svakom je slučaju potrebno, da predmeti, koje želimo dezinficirati, ostanu dosta dugo (satima) u dodiru s raskužnim sredstvom.

Fizikalna dezinfekciona sredstva. Od fizikalnih sredstava dolazi prije svega u obzir toplina kao na pr. :

1. vatra — spaljivanje manje važnih predmeta.

2. Kipuća voda, koja za 15 minuta sigurno uništava sve uzročnike bolesti.

3. Vodena para, koja zasićena struji kod 100°C ili pod pritiskom od 1/10 do 1/5 atmosfere, što odgovara temperaturi 103—105 °C. Za primjenu pare postoje posebni dezinfekcioni aparati, u kojima se za 30—60 minuta unište svi uzročnici. U njima se mogu raskužiti i svi predmeti, osim kože, gume, pusta, svile, baršuna, koji se u pari jako oštećuju. Ni slijepljeni predmeti ne podnose parne dezinfekcije. Takva se roba može uspješno raskužiti u posebnim parnim vakuum-dezinfekcionim aparatima (po Goninu ili Rubneru) pod smanjenim tlakom i temperaturom oko 75^o, s dodatkom formalina. Đezinfekcioni aparati na paru svih vrsta montirani su na stabilnim postoljima u stalnim dezinfekcionim zavodima (karantenske stanice, lazareti) sa »čistom« i »nečistom« stranom ili su izgrađeni na pokretnim kolnim šasijama. Na brodovima postoje obično dezinfekcioni aparati sa strujnom zasićenom parom, a na velikim putničkim prekooceanskim brodovima i aparati za dezinfekciju formalinskim parama.

4. Sunce ubija doduše vegetativne i trajne oblike bakterija, ali tek nakon dugog izlaganja (danima); prema tome ono može poslužiti na brodovima kao pomoćno sredstvo, više u sanitarne, nego u epidemiološke svrhe.

5. Suha toplina, kao vrući zrak u posebnim (suhim) komorama, djeluje tek kod temperature od 104°C, pa je zato štetna za robu.

Vremenski razlikujemo dva načina dezinfekcije: dezinfekciju u toku, kojom uništavamo uzročnike zaraze za vrijeme trajanja bolesti, obično kemijskim dezinfekcionim sredstvima, i završnu dezinfekciju, koju primjenjujemo poslije ozdravljenja ili smrti bolesnika radi raskužbe bolesničke sobe, sobnog namještaja, krevetnine i osobnog pribora bolesnika. Služimo se parama formaldehida. Smjesa formalina u vodi (u aparatima po Flueggeu) uništava sve žive klice na površini, ali nipošto u dubini predmeta. Potrebno je robu izložiti djelovanju pare 5—7 sati. Formalin draži sluznice. Pare formalina se neutraliziraju pomoću amonijaka, čime se formalin prevodi u heksametilentetramin (urotropin) u obliku bijela praška. Na svakih 100 cm³ utrošenog formalina računa se po 100 cm³ 25% amonijaka. Zbog opasnosti od požara preporučuje se, da se na brodovima upotrebe aparati, kojima se formalinske pare uvode izvana u prostoriju (po Prausnitzu). Iza dezinfekcije formalinom treba pod, stijene i ostali namještaj u sobi temeljito oprati toplom vodom, pomiješanom sodom i sapunom. Dezinfekciju mogu vršiti prema propisima, koji su zakonom utvrđeni, jedino za tu svrhu osposobljeni zdravstveni organi (medicinski higijeničari).

Dezinfekcija na brodovima, pogotovu na putničkim, važna je u slučaju, ako se pojave neke zarazne bolesti. Uspjeh se može očekivati jedino, ako je detaljno poznata građevna struktura broda i raspored prostorija. Unatoč gustom smještaju, zaraza se na modernom brodu ne mora naglo širiti među putnicima i posadom, jer se pojedini slučaj lako izolira i vrelo zaraze uništi dezinfekcijom kabine i zahoda, koji toj kabini pripada. D. čitavog broda opravdana je u vrlo rijetkim slučajevima (na pr. kuga među štakorima; v. Deratizacija), a njezina je provedba na velikim modernim, nakrcanim brodovima dosta teška. Zato je potrebno poznavati načine za dezinfekciju pojedinih prostorija i uređaja na brodu. Kabine se dezinficiraju kao i sve druge stambene prostorije na kopnu. Stijene kabina valja iznova oličiti uljenom bojom ili dvaput obijeliti vapnenim mlijekom. Zahodi: stijene do visine od 2 m, vrata (kvake), sjedalo, pod, hvataljku na lancu vodokotlića najprije prebrisati razrijeđenom otopinom krezolne sapunice, 2% zefirolom ili 1 : 1000 sublimatom, zatim dobro oprati toplom vodom. Zahodske školjke·, ako su bez ispiranja, lijevati u njih otopinu klornog vapna, dok sadržaj ne zaudara po kloru; ako su za ispiranje, lijevati u njih najmanje 2 l razrijeđene otopine krezolne sapunice. Takozvani suhi zahodi ili zahodi s posudama: u njih treba ulijevati toliko otopine klornog vapna, koliko ima izmetina, pomiješati i ostaviti 24 sata, zatim posudu isprazniti, temeljito oprati i premazati vapnenim mlijekom. Pisoari: prebrisati otopinom krezolne sapunice, vapnenim mlijekom ili klornim vapnom. Kaljuže, u kojima se skuplja kaljužna voda (Bilgewater), što djelomično potječe od propuštanja oplate, a djelomično od znojenja broda, prodiranja otpadne vode s palube, strojnog prostora (ulje, mokraća it. d.): u nju treba lijevati otopinu klornog vapna na svim mjestima, gdje se mogu dići podnice, a zatim treba metlom dobro promiješati kaljužnu vodu. Tamo, gdje kaljuža nije izravno pristupačna, valja kroz kaljužne sisaljke na palubi lijevati toliko otopine klornog vapna, dok se kaljuža broda ne napuni, a da se pritom sadržaj ne prelije u skladište. Računa se, da se na svaki metar dužine troši na drvenim brodovima oko 40—60 l, a na željeznim oko 60—120 l vapnenog mlijeka. U svakom slučaju treba lijevati vapnenog mlijeka, sve dok reakcija vode u kaljuži ne postane lužinasta, t. j. dok crveni lakmusov papir ne primi plavu boju. Tu se smjesu ostavlja 24 sata, a onda se ispumpa. Treba paziti, da vapneno mlijeko zaista prodre u sve dionice kaljuže (kod brodova, gdje je prostor kaljuže podijeljen rebrima). Mali otvoreni brodovi raskužuju se tako, da se peru toplom vodom i sapunom te naknadno prebrisavaju otopinom kaporita.

Dezinfekcija vode. Voda za piće i balasna voda raskužuju se dodavanjem 2 l vapnenog mlijeka na 100 l ili 1 l otopine klornog vapna na 10.000 1 vode. U oba slučaju treba otopinu dobro promiješati i, u prvom slučaju, izložiti vodu djelovanju raskužnog sredstva 1, a u drugom 1/2 sata. Prema propisima Pariške konvencije od 1926, vršenje je dezinfekcije obavezno u svim slučajevima pojave opasnih zaraznih bolesti na brodovima i u lukama; osobito se to odnosi na kugu, koleru, žutu groznicu, pjegavi tifus i velike boginje. Jednako treba vršiti dezinfekciju na brodu i kod ostalih zaraznih bolesti, koje prema nacionalnim propisima pojedinih država (kojima pripada brod) podliježu obvezatnoj prijavi. Prema čl. 45 te konvencije, lučke sanitarne vlasti mogu osloboditi brodove propisanog liječničkog pregleda, a možda i drugih mjera sanitarne naravi, ukoliko se iz dnevnika brodskog liječnika može pouzdano zaključiti, da je za vrijeme putovanja zbog zarazne bolesti na brodu izvršena propisna d., odnosno deratizacija.

LIT.: Sobrig, Anleitung ueber Wesen u. s. w. der Desinfektion, 1918; Tanon, Hygiène maritime et prophylaxie internationale, Paris 1933; K. Greimer i M. Herbert, Handbuch des praktischen Desinfektors, Dresden 1937; M. Waldhecker, Desinfektion, Leipzig 1938; W. Doetzer, Entkeimung, Entseuchung und Entwesung, Berlin 1944; D. Štambuk, Priručnik za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju, Beograd 1949.J. B.