DAMJAN Juda, knez dubrovački (umro po svoj prilici 1205). Njegovo ime i djelovanje vezano je uz prijelaz suvereniteta nad dubrovačkom općinom od Bizanta na Mletke. Rasulo Bizantskog carstva za IV. križarske vojne smatrali su Mlečani kao zgodnu priliku, da učvrste i na račun Bizanta prošire svoju vlast na Jadranu, da bi tako trajno osigurali nesmetanu pomorsku trgovinu, i plovidbu u tim vodama. Knez dubrovačke općine, koja je dotad priznavala suverenitet Bizanta, bio je u to vrijeme Damjan Juda. Kako opisuje kroničar Rastić, on je bio ogorčeni protivnik Mlečana i njihova pokušaja da zagospodare Dubrovnikom. Da bi se mogao bolje oduprijeti mletačkim presezanjima, D. J. nije nakon navršene godine vladanja dopustio nove izbore za kneza, nego je — oslonivši se na vojsku i puk — samovoljno zadržao i produžio svoju vlast za godinu dana. Iako je vlastelu uvjeravao, da će sam sići s vlasti, čim se prilike poprave, jedan se dio vlastele poče buniti, jer se njegov postupak navodno kosio sa zakonima općine. Kada je D. J. naredio da se buntovnici zatvore, oni pobjegnu u Bosnu. No naskoro stane na čelo druge urote sam zet Damjana Jude, Piro Beneša. Da bi se dodvorio Mlečanima i spriječio, da oni ne okupiraju Dubrovnik, on je predlagao, da Mleci uz njihovu pomoć uklone Judu s vlasti. Protiv ovog prijedloga ustali su Miše i Vito Bobali, jer su se bojali, da će im Mlečani zauzvrat postaviti svoga čovjeka za kneza. Ipak prodre prijedlog Pire Beneše i on pođe osobno u Mletke da pregovara i traži pomoć. Mlečani pristanu na to, ali uz uvjet, da postave svoga patricija za kneza. Beneša se tome nije mogao usprotiviti. U to je vrijeme putovao iz Mletaka u Carigrad patrijarh Tomo Morosini. Njegovoj pratnji priključe Mlečani dvije galije pod zapovjedništvom Jakova Morosinia i nalože mu, da skine Damjana Judu s kneževske vlasti. Kad su brodovi (1205) stigli pred Dubrovnik, dva se mletačka poslanika pod izlikom prijateljskog posjeta iskrcaju u Dubrovniku. D. J. ih na nagovor Pire Beneše lijepo dočeka i primi, a izaslanici ga potom pozovu na svoje brodove, navodno da vidi poklone, koje nose u Carigrad na dar caru Balduinu. D. J. pristane da im uzvrati posjet, ali čim se popeo na brod, mornari dignu sidro prema unaprijed skovanom planu, brod krene, i oni se spreme da okuju Damjana Judu. Videći izdaju, D. J. namjerno udari glavom o jarbol i ubije se. Drugog dana Mlečani su zauzeli Dubrovnik. Neki noviji povjesničari sumnjaju u vjerodostojnost ove vijesti o propasti Damjana Jude, i to zato, što je ovaj događaj zabilježen samo kod dubrovačkih analista i kroničara, a oni ne daju uvijek 0 svemu točne povijesne podatke.

LIT.: Annales Ragusini Anonymi item Nic. de Ragnina (ab origine urbis usque ad annum 1451) item Joannis Gundulae (1451—1484), Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, JA, 1883, 14; Chronica Ragusina Junii Restii, ibid., 1893, 25; Š. Kalik, Damian Juda (Zuda), tiranin dubrovački, Srđ, 1903; M. Medini, Damjan Juda, Dubrovnik 1929.J. Lu.