ČELIK. Pri dobivanju željeza iz njegovih ruda ne izlazi nikad kemijski čisto željezo, nego ono sadrži uvijek ugljika i drugih primjesa. U čeliku ima 0,2 —1,7% ugljika uz male količine silicija i mangana (nekoliko desetinki posto). On se ne kuje tako dobro kao kovno željezo (maksimalni sadržaj ugljika 0,5%), tvrđi je od njega i elastičan. Posebnom obradbom, takozvanim kaljenjem, može mu se povisiti tvrdoća i krhkost. Ovo posebno neželjeno svojstvo može se ukloniti opreznim kratkotrajnim grijanjem kaljena čelika na 250—300°. Uz običan čelik postoje i specijalne vrste čelika, koje se dobivaju uvođenjem određenih kemijskih elemenata (gotovo uvijek metala) kao oplemenjivača u običan čelik (mangan, krom, nikal, kobalt, volfram, molibden, vanadij, niob, tantal, titan, cirkonij, cer, silicij, selen). I dušik služi kao oplemenjivač čelika. Prema tome, koji se od njih i u kojoj količini dodaje običnom čeliku, dobit će se specijalne vrste čelika, vrlo raznolikih svojstava, na pr. visoke tvrdoće, čvrstoće, elastičnosti. Neki od njih ne gube svoju tvrdoću i oštrinu za rezanje ni onda, ako se pri radu zbog trenja zagriju do crvenoga žara. Stoga se od njih prave svrdla za brzo bušenje. Drugi se uz čvrstoću odlikuju velikom otpornošću protiv djelovanja kisika i vlage iz zraka, pa ne rđaju; zatim protiv djelovanja raznih kemikalija i posebno protiv djelovanja morske vode. Neke su vrste čelika toliko tvrde, da ih s uspjehom možemo upotrebiti u mekšim stijenama mjesto dijamanata na krunama garnitura za bušenje. Ima ih, kojima je koeficijent rastezanja veoma malen. Zbog toga služe za izradbu osjetljivih instrumenata i za njihala na urama njihalicama. Drugima je koeficijent rastezanja isti kao i kod stakla, tako da ih možemo utaljivati u staklo bez pogibli, da bi ono kasnije puklo zbog promjene temperature, što bi se inače zbog različitog stezanja i rastezanja stakla i metala moglo dogoditi. Vanadijski je čelik veoma otporan protiv udara. Izrađene su i vrste čelika, koje nije potrebno kaliti, a onda i čelik specijalnih magnetičkih svojstava. Primjena čelika je danas golema. Upotrebljavaju ih za izradbu najraznolikijih strojeva, instrumenata, brodskih trupova, oklopa, oružja, svrdla, spiralnih pera i t. d. Najveći proizvođač na svijetu USA proizvele su 1953 dosad rekordnu količinu od 108,000.000 t čelika. Veliki su proizvođači nadalje Velika Britanija (17,892.000 t), SSSR (38,000.000 t), Njemačka (15,417.000 t), Francuska (10,867.000 t), Luksemburg (2,659.000 t) i Belgija (4,531.000 t).Lj. B.

Slaganje. Čelične i željezne šipke, nosači, razni profili, cijevi, limovi, žice i betonsko željezo veoma su česti tereti. Čelik, vučeno i valjano željezo slažu se na isti način. Dugi željezni komadi moraju se uvijek slagati po duljini broda. Slaganje dugih komada željeza po širini broda može prouzrokovati teška oštećenja na brodu i na ostalom teretu. Ako se brod jako ljulja, pomiče se željezo složeno po širini broda i uništava sve, što nađe u smjeru pomicanja, tako da može probiti čak i bokove broda. Kod slaganja željeznog tereta treba naročito paziti, radi li se o teretu, koji je određen za različne luke ili za različne primaoce, te da se razne vrste željeza ne pomiješaju. Stoga nije dovoljno, da se pojedine partije tereta označe različnim bojama ili odvoje sturama ili drvom, nego se preporučuje, da se pojedina partija odijeli ili zapaše starim čeličnim užetom ili konopom. Pri tome valja pripaziti da čelično uže ili konop ne budu vlažni ili masni od ulja. U spremištima, u kojima će se slagati željezo, nije uputno stavljati drvene podloge, osim ako treba produljiti (postojeće) drvene podnice ispod grotla, da bi dugi željezni komadi ravno ležali i da se ne iskrive. Ako se već moraju staviti drvene podloge, treba ih metnuti na ona mjesta, gdje je pokrov dvodna zakovan na rebrenice. To treba držati na umu, jer bi se inače pokrov dvodna mogao ulupiti, pa čak i probiti. Osim toga, moglo bi se i željezo iskriviti, naročito ispod grotla, gdje je često naslagano i do 1000 t tereta. Da bi se kod krčanja punog tereta željezom osigurala dobra nautička svojstva broda, može se slagati dio tereta u međupalublje. Na brodovima s jednom palubom može se slagati i na palubi, ali u tom slučaju treba tražiti posebno odobrenje od krcatelja, a teret mora biti dobro zaglavljen. Teret čelika i željeza treba bezuvjetno zaštititi od rđanja. Zbog toga se ne smije slagati zajedno s vlažnim ili korozivnim teretima, kao što su sol, soda, umjetna gnojiva i slično. Nadalje se takav teret mora čuvati da se ne zaprlja i ne zapraši; ne smije se slagati s teretima, koji jako praše (cement, rude i t. d.), ni s bojama, katranom i uljima. Crni lim i željezne trake treba naročito čuvati od rđanja i ne smiju se krcati po kiši. Crni se lim ne smije ni najmanje zamazati uljem ili masnoćama, jer se takav lim više ne može pocinčati.

Željezne tračnice slažu se po duljini broda. Treba ih dobro zaglaviti drvenim klinovima. Ako se krca pun teret tračnica, treba najmanje jednu četvrtinu težine smjestiti u međupalublje i dobro zaglaviti drvenim gredama i klinovima između tračnica i sponja palube nad njima. Između tračnica i upora u spremištu mora se postaviti drvena zaštita. Jake drvene grede postavljaju se uspravno uz bokove broda i dobro zaglave, tako da stegnu čitav teret. Tračnice moraju biti tako složene, da se dobije ravna površina po čitavu skladištu. Navrh tračnica postavlja se poprijeko broda drvena podnica i na nju treba dobro složiti drugi teret, dok se ne ispuni čitavo spremište. Ako nema ostalog tereta za ispunjavanje spremišta, tračnice se tako učvršćuju, da se stavljaju drvene grede između tračnica i sponja palube nad njima, a onda se sve dobro zaglavi drvenim klinovima. Tračnice treba i sa strane zaglaviti i što je moguće tjesnije složiti. Da se ne bi klizale, zaglave se drvenim klinovima. Kod iskrcavanja treba između redova tračnica postaviti komade drva.

Nosači i profili moraju se od početka sasvim vodoravno slagati, jer se kasnije mogu teško pomoću klinova izravnati. Nosači se slažu položeno, ali tako, da se svaki slijedeći red nosača pomakne za pola visine nosača od reda ispod njega.

Čelične cijevi su obično različnih duljina, krcaju se pojedinačno ili u svežnjevima, slažu se po duljini broda i moraju biti drvenim klinovima dobro zaglavljene.

Čelična užeta su obično namotana na drvene kaleme ili su skoljena, a omotana grubom debelom jutenom tkaninom. Budući da su čelična užeta premazana katranom ili mineralnim uljem, to jako mirišu i ne smiju se slagati zajedno s teretom, koji bi poprimio miris, kao što je čaj, šećer, brašno i t. d. Prilikom slaganja čeličnih užeta treba imati u vidu, da se mazivo, kojim su ona premazana, u toplim krajevima topi i tom prilikom procuri kroz zavoj, te može oštetiti ostali teret pod njima. Zato treba nastojati, da se čelična užeta uvijek slažu na pod spremišta ili međupalublja. Kaleme i skoljena čelična užeta treba prilikom slaganja dobro zaglaviti zaštitnim drvom i klinovima, da se spriječi svako pomicanje od ljuljanja broda.

(Žice, pocinčano željezo, čavli i slično v. Željezo.)

Faktor slaganja u šipkama ili u blokovima (prema obliku) počevši od 0,3 m³ i više, za željezničke tračnice 0,4, za cijevi 0,6, za željezne kotače 1,2, a za užeta 1 m³ po t.M. Ać.