ČAJ je narkotično sredstvo za uživanje i lijek. Dobiva se preradbom listova, ali i pupoljaka biljke čajevca. Danas razlikujemo uglavnom dvije vrste: Thea sinensis i Thea assamica. Dok su kava i kakao biljke tropskog područja, čajevac je karakteristična biljka monsunskog pojasa. Za domovinu čajevca obično se uzima Assam i Bengal u Indiji, te otok Hainan u Kini. Iz Assama i Hainana je prenesen u srednju i južnu Kinu, Formozu, Japan, Indoneziju i Ceylon. Danas se uzgaja nešto čaja i na području Transkavkazije i Turkmenistana u SSSR-u i u Brazilu. Traži toplo i vlažno područje, ali najbolje uspijeva u visinskim predjelima, gdje se voda za jakih oborina ne zadržava na tlu, već otječe. Može uspijevati i iznad 2000 m visine (Darjeeling na 2200 m daje odličnu vrstu čaja). Divlje stablo čajevca naraste i do 20 m, ali kultivirano se podrezuje do visine 1—2 m. Nakon 2—3 godine biljka daje dovoljno lišća za berbu. Bere se samo najmlađe nježno lišće s vrha grančica. U tropskim krajevima bere se za čitave godine (Indija, Ceylon, Indonezija), a u Kini i Japanu 4—5 puta godišnje. Po načinu pripreme nastaju dvije glavne vrste čaja: crni i zeleni. Lišće se ostavi na zraku u hladu oko 14 dana, da se osuši, onda se trlja rukama (ili na plantažama Indije strojevima), i tada pušta sok i dobiva aromu. Iza toga se metne u košare i pokriva vlažnom čohom; tako nastaje fermentacija, i čaj poprimi crvenocrnu boju. Poslije toga se suši u košarama iznad peći ili se malo prži u plitkim tavama.

Pošto zbog toga čaj pocrni, prosije se i sortira. Slabije vrste priređuju se od otpadaka kod sijanja. Slično se priprema i zeleni čaj, samo se kod njega ne vrši fermentacija. Zeleni čaj najviše proizvode Japan i Formoza, a troši ga Sjeverna Amerika. Taj se čaj gdjekada namiriše raznim cvjetnim mirisima. Naknadnim tiještenjem nastaju i posebne vrste: pločasti (Tafeltee) i ciglasti čaj. Od narkotičnih sastojina ima u čaju 2—4% teina, koji je identičan kofeinu, pa se čaj najčešće patvori lišćem kavina stabla, koje u sebi sadrži oko 1,2% kofeina. Ostale patvorine, osobito naši domaći čajevi, nemaju ništa teina. Čaj je u nekim slučajevima i lijek, jer pored teina sadrži tanina i flavona (djeluje kao vitamin). Na tržištu su najpoznatije vrste Pekko (osobito iz lisnih pupoljaka), Imperial ili Perl (zeleni), Souchong, Haysan i t. d. Nekada se onaj čaj, koji je dolazio u Evropu kopnenim putem, nazivao ruskim ili karavanskim čajem, za razliku od transportiranoga morskim putem, koji se nazivao kineski.

U Evropu su prvi donijeli čaj Holanđani sredinom XVI. st. Podaci o proizvodnji čaja nisu potpuni, pa se gdjekada proizvodnja računa po procjeni. To osobito vrijedi za Kinu. Kineska se proizvodnja prema različnim procjenama kreće od 225.000— 500.000 t. Ostala svjetska proizvodnja, u kojoj azijski udio iznosi 99% (prema podacima The International Tea Committea u Londonu iznosila je 1952 oko 568.000 t). Najjači je proizvođač uz Kinu Indija i Ceylon, gdje su u novije doba uređene goleme plantaže čajevca. Proizvodnja Indije iznosila je 282.000 t 1952 (ponajviše u državi Assam), a Ceylona 143.700 t, pa danas u izvozu čaja te dvije zemlje zajedno s Pakistanom (1952 24.000 t) sudjeluju sa preko 70% u svjetskom izvozu a, Kina samo sa 6%. Proizvodnja Japana 1952 iznosila je 57.000 t, Indonezije 37.200 t, Burme oko 10.000 t, Formoze 11.600 t, Irana 5000 t, a posljednji poznati podatak za proizvodnju čaja u SSSR-u potječe iz 1940 (12.900 t). Izvan Azije čajevac uspijeva i u Africi (Kenija 6700 t, Njasa 6100 t i ostale zemlje 3300 t). U Južnoj Americi uspijeva paragvajski čaj ili maté (Brazil 700 t i Peru 600 t).

Glavne izvozne luke u Kini su Hankow, Shanghai, Amoy i Canton, u Indiji Calcutta i Chittagong, na Ceylonu Colombo, a u Indoneziji Djakarta (Batavia) i Semarang. Za izvoz dolazi u obzir preko 60% proizvodnje čaja. Najjače uvozne zemlje čaja su Velika Britanija i njezini dominioni. London je glavna svjetska uvozna luka i tržište čaja. Iza zemalja Britanske zajednice naroda po uvozu slijede: USA, SSSR, Nizozemska, Njemačka, Francuska i t. d. Prema statističkim podacima prije II. svjetskog rata u Velikoj Britaniji bila je godišnja potrošnja čaja po osobi čak 2,9 kg, u Kanadi 2 kg, u Nizozemskoj 0,8 kg, u USA 0,6 kg, u SSSR-u 0,5 kg, u Njemačkoj 0,062 kg.

Slaganje. Krca se u sandučićima, koji su obloženi iznutra olovnom folijom ili staniolom i prepariranim papirom protiv vlage, ili u kutijama, koje su isto tako opremljene, a osim toga i omotane jutom. Samo manje vrijedni otpaci čaja (tea dust) pakuju se u balama ili stiješteni u obliku opeka. Budući da je čaj veoma vrijedna i izvanredno osjetljiva kolonijalna roba, treba ga slagati odijeljeno od svih ostalih mirisavih i vlažnih tereta, kao što su cimet, šećer, kopra, različna ulja, esencije i kože, da se tako očuva od svakog stranog mirisa ili utjecaja vlage. Osobitu pažnju treba obratiti pripremanju spremišta. Sve se nečistoće na podovima (kao ulja i različite mrlje) moraju temeljito odstraniti, po mogućnosti oprati rastopinom sode, a potom premazati vapnom. Prostorije spremišta valja dezinficirati klornim vapnom, da se odstrani zaostali zadah prijašnjih tereta, a željezne konstrukcije treba dobro obložiti čistom izolacijom, da se izbjegne izravan dodir čaja sa željezom. Na pod se mora postaviti unakrst bambusova trska, a na nju čiste hasure. Povrh čaja ne smije se krcati drugi teret. Potrebna je stalna jednolična ventilacija spremišta, da se očuva suh zrak, ali se mora paziti, da u spremište ne ulazi dim. Dimenzije omota čaja, odnosno njegova težina znatno se razlikuje u pojedinim izvoznim lukama. Polusandučić Keelung težak je 18 kg netto, odnosno 20,5 kg brutto zajedno sa staniolom. Faktor slaganja oko 3 m³. Polusandučić Shanghai-čaja težak je 36 kg netto, odnosno 40 kg brutto. Faktor slaganja iznosi 3,2 m³ po t, a kod zelenog je čaja 3 do 5% veći nego kod crnog čaja.