CRVI, morski. Kad se govori o crvima, obično se podrazumijevaju pod tim pojmom najrazličnije životinje, koje (osim što su crvolike, t. j. izdužene i bez nogu) nemaju gotovo nikakve druge srodnosti sa crvima. Tako se na pr. govori o crvima u mesu, o crvima u jabukama, o crvljivu siru, ma da su svi ti »crvi« tek neki razvojni oblici kukaca. I brodotočac se u narodu naziva crvom (engleski mu je naziv čak shipworm), premda je to školjka, koja buši drvo. U nauci je već prilično odmaklo vrijeme, kad su pod pojmom crva ujedinjavali najrazličnije životinjske skupine. Danas se u biologiji, odnosno u zoologiji ne govori više 0 crvima, već o plošnjacima, čekinjašima, pijavicama, kolnjacima i drugima. Predstavnika svih tih skupina ima vrlo mnogo (oko dvadeset hiljada) i tijela su im raznoliko građena. Nalazimo ih svuda: u moru, u slatkim vodama, u zemlji, u arktičkim krajevima i u tropskom pojasu, a okamenjene nalazimo već od najstarijeg doba. Crvi su važni za biologa, koji u njima gleda ishodište svih viših životinjskih skupina. Crvi su zapravo ona bića, koja su se prva razvila od jednostaničnih životinja, a od njih su se razvile sve razvijenije skupine, kao člankonošci, mekušci i kralješnjaci. U posljednje vrijeme izvode od crva i sve mješince, kao što su hidroidi, meduze, koralji i rebraši (vidi prilog u boji).

Plošnjaci. Od crva, koji žive u moru, najvažniji su plošnjaci i čekinjaši. Najjednostavniji crvi su t. zv. plošnjaci (Platyhelminthes); u njih ubrajamo dobro poznate trakavice i metilje. Morski su plošnjaci (osim parazitskih trakavica i metilja, koji žive u morskim životinjama) obično sitna, listiću slična bića kao na pr. virnjaci (Turbellaria). Oni se pokreću pomoću sićušnih trepalja na koži. Plošnjaci mogu tek izuzetno biti i veliki. Hrane se uglavnom drugim sitnim crvima, racima i mekušcima. Neki su opasni nametnici u parkovima kamenica, gdje uzrokuju veću štetu. Tijelo virnjaka nije člankovito, bez nogu je i bez krvnih žila, a crijevo bez čmara. Plošnjaci su dobili svoje ime po plosnatom obliku tijela. Danas je prodrla u svijet nauke dobro argumentirana teorija, t. zv. turbelarijska teorija o podrijetlu žarnjača, koju je postavio profesor zoologije na Sveučilištu u Ljubljani Jovan Hadži. Prema toj teoriji turbelari su prve višestanične životinje, koje su se razvile od jednostaničnih. Od njih su se razvili prvenstveno koralji i sve razvijenije životinjske skupine.

Čekinjaši. Sasvim je drugačija vanjština crva čekinjaša (Chaetopoda), najvažnije skupine kolutićavih crva. Svi su oni sastavljeni od većeg broja nanizanih kolutića, u kojima se ponavljaju unutrašnji organi. Svaki kolutić ima obično sa svake strane jedan par izraslina, posutih čekinjama, takozvanim panožicama, koje tim crvima služe da gmižu, plivaju ili ruju zemlju i t. d. Na prednjem kraju imaju nekakvu glavu s izraslinama; u njoj je sjedište živčevlja, očiju i drugih osjetila. Najveći jadranski čekinjaši su eunicidi (rod Eunice), koji mogu narasti i do nekoliko metara u duljinu. Oni žive većinom u spužvama i rupama obalnog morskog kamenja ili u pijesku, ispod kamenja i tome slično. Ribari ih upotrebljavaju kao meku pri lovu udicom. Medu crvima jedino palolo, koji živi u koraljnim grebenima otoka Fiji, Samoa i drugih, služi kao ljudska hrana, i to na Dalekom Istoku. U određeno vrijeme, uvijek naveče, prije nego što u listopadu i studenom mjesec ude u posljednju četvrt, i dan poslije toga, pojavljuje se na morskoj površini tolika množina palola, da se more pretvori u pravo polje pokrito crvima. Na površinu ne dolazi čitav crv, nego samo njegov zadnji dio pun spolnih proizvoda, a prednji dio s glavom i dalje ostaje u rupi podmorskog kamenja. Palolo (Eunice viridis) razmnaža se tako, da se njegov stražnji dio, u kome su jaja i spermiji, otkida od prednjeg dijela i ispliva na pučinu. U dane, kad se na morskoj površini pojavi palolo, žure se domoroci u svojim čamcima po plodove mora. Čak ih i Bijelci, koji žive u tim krajevima, rado jedu.

Najpoznatiji je čekinjaš pješčane obale morska pjeskulja, razbojnička Arenicola, koja se svojim čeljustima hvata čak i za ribara, kad ih upotrebljava kao meku pri lovu udicom; naraste do tri decimetra. U pijesku izdube okomite rovove i oblaže ih zelenom sluzi, što je izlučuje njezina koža. Glavom prema dolje, guta pijesak, u kome je mnogo organskih tvari; neprobavljenu tvar izbacuje na vrh rova u obliku malenih kobasica.

Morske gusjenice (Aphroditidae) također su čekinjaši. Obrasle su dugim, oštrim čekinjama, što se prelijevaju u metalnim bojama. Kod dodira se čekinje lome, duboko zadiru u kožu i prouzrokuju upale.

Česti su i čekinjaši, koji grade vapnenaste cijevi, što ih pričvršćuju na kamenje i školjke, te tako sudjeluju u stvaranju tvrdog morskog dna. Takvi crvi isturuju iz pojedinačnih cijevi (to su uglavnom crvi Protula i Serpula) vijenac crvenih škrga i kod najmanje se opasnosti strelovito brzo posakrivaju u svoje cijevi; serpula može kod toga zatvoriti svoju vapnenu cijev posebnim poklopcem te je tako sigurnija pred grabežljivcima. Jedan od najljepših takvih crva cjevaša jest spalancanijeva cjevašica. Svoje kožnate, do 4 dm duge cijevi pričvrsti na kamenje i hridine u plitkom moru, a iz njih pruža dvije ili tri spirale lijepo obojenih škrga. Kad je more nemirno ili kad mu prijeti opasnost, sakrije se u cijev i tako zaštiti svoj uređaj za disanje, koji neke male ribe rado jedu. Čekinjaš Hyalinoecia tubicola gradi prozirnu cjevčicu, koja je po obliku i veličini sasvim slična batrljici guščjeg pera, a može je zatvoriti posebnim zaklopcima. Polydora i neki drugi čekinjaši izvrtaju svoju kuću jednostavno u kamen. Vrlo su česti obalni čekinjaši, takozvani nereidi (Nereidae), od kojih mnogi žive ispod obalnog kamenja i u pijesku, pa u spužvama i drugim životinjama.

Rijetki čekinjaši žive čak i na debelu moru; to su planktonski stanovnici, alciopidi i tomopteridi, prozirni i nježni, koji noću prekrasno svjetlucaju. Osobito pri noćnom lovu povlačnom mrežom vidimo, kako se ti crvi iskre modrim, zelenim i crvenim svijetlima. Ističu se šarenilom boja i oblika i osobito nježnim gibanjem i savijanjem.

Naročito je zanimljiv polučekinjaš Bonelia viridis. Ruski biolog Kovalevskij proslavio se njime (upravo na Jadranu), otkrivši kod tog bića vanredno istaknuti spolni dimorfizam. Ženka bonelije duga je 5—8 cm, vrećasta oblika, tamnozelene boie, a ima dugačko, kod usnog otvora rascijepljeno krilo. Živi u kakvu procijepu ili rupi, a svoje rilo pruža daleko iz skloništa i traži hranu. Mužjak je sasvim drugačiji: maleno biće 1—2 mm, bez usnog otvora i bez crijeva. Živi u jednjaku ženki kao parazit, a u vrijeme parenja ulazi u jajnik ženke te je oplođuje. Najzanimljivije je, da se iz oplođenog jajeta razvije mužjak samo onda, ako se trepljasta ličinka, kad je izišla iz jajeta, za kraće vrijeme pričvrsti na rilo ženke.

Velika većina morskih crva u toku preobrazbe prolazi stadij vanredno značajne ličinke trohofore. Ličinka je uvijek planktonska, ima vijenac treplji, kojima pliva, a sjeda na dno, tek pošto se potpuno preobrazila. Ovaj način razvoja, t. j. preko stadija planktonske ličinke, omogućuje svim bentoskim crvima brzu i veliku rasprostranjenost. Neki se crvi množe i nespolnim putem.

U čekinjaša je veoma česta pojava autotomija. Tako na pr. morskim gusjenicama lako otpadaju tjelesne izrasline, a neki se crvi pri samom dodiru ruke cijepaju i kidaju u mnogo dijelova i t. d. Zajedno s autotomijom, u crva je dobro razvijena i regeneracija. Oni su vrlo otporni i neobično brzo obnavljaju izgubljene dijelove.

U čekinjaša nije rijetka pojava simbioze. Osobito lijep primjer te vrste daje Nereis fuscata, smeđe i bijelo isprugani srodnik pjeskulje, koji je stalan pratilac raka-samca. Čim rak-samac izviri iz puževe kućice i počne jesti, primakne se i taj nereid pod rakove čeljusti i sudjeljuje pri jelu. Neki crvi žive udruženi s bodljikašima, najviše s morskim zvijezdama i trpovima.

U moru se nalaze i predstavnici drugih skupina crva. Najdulji su t. zv. Nemertini, od kojih izrastu neki i preko desetak metara; obično žive ispod kamenja ili u rupama obalnih hridina. U moru ima i pijavica (Hirudinea), koje se pripijaju uz različne ribe te im sišu krv. Najmanji predstavnici crva u moru mikroskopski su sitni kolnjaci (Rotatoria). Oni žive najviše u slatkoj vodi.

Iako su crvi značajni stanovnici plićeg morskog dna, ipak su ih lovili i u velikim dubinama. Mnogi se crvi uvlače u mulj, pijesak ili čak kamen, drugi se sakrivaju u spužvama ili drugim životinjama, neki se zavlače pod kamenje, a rijetki naprosto gmižu po dnu.

Izuzevši palola, od crva nema zapravo nikakvih neposrednih koristi. No crvi su omiljela hrana mnogih ribica, rakova i drugih morskih životinja, od kojih su neke od značenja za ribarstvo. O crvu arenikoli tvrde, da na mofskom dnu vrši isti rad kao gujavica u vrtovima, naime, da preorava golemu množinu supstrata, u kojem živi.M. Z.