CRVENO MORE (arap. Bahr el Ahmar ili Bahr el Hijaz, u Starom vijeku Sinus arabicus ili Mare erythraeum), dobilo je ime po svoj prilici zbog crvene boje alge Trichodesmum erythraeum, koja se na njemu često u masama pojavljuje. C. m. je uzak i produljen dio Indijskog oceana, koji se proteže gotovo u ravnoj liniji od Bab el Mandeba na jugoistoku do Sueza na sjeverozapadu, te rastavlja obale poluotoka Arabije od afričkog kopna. More se proteže u duljinu od 1450 nm (12°4o´ do 30°N) s najvećom širinom od 191,6 nm i obuhvaća površinu od 448.000 km². južna mu se granica nalazi na crti, koja spaja Hussein Murad (12°40´N i 43°3o´E) i rt Siyan (12°29´N i 43°2o´E). Prosječna je dubina 448 m, a najveća dubina 2329 m (na 21°N).

Morfološke karakteristike i geološki sastav. Izvan plitke obalne regije, koja je omeđena koraljnim grebenima, dno je vrlo nepravilno, pa dubine izoliranih depresija premašuju na mnogim mjestima 2000 m. Sinajski poluotok dijeli ga na sjeveru u dva zaljeva: na istoku do 1287 m duboki zaljev Aqaba i na zapadu do 73 m duboki zaljev Suez. Sueskim kanalom, koji je prokopan 1869, spojeno je C. m. sa Sredozemnim morem. Niske obale i gole kamenite terase afričkih i arapskih plasina obrubljuju C. more. Na arapskoj je strani obala niska ravnica s nizom neplodnih brežuljaka koraljnog i pješčanog podrijetla i gora građenih od vapnenca i vulkanskog kamenja. Na afričkoj strani leže prema sjeveru široke pustinjske ravnice, koje se na jugu dižu u pločaste visoravni i konačno u gorje Etiopije. Obale Crvenog mora neznatno su razvedene. Dobrih luka ima nešto u pustinjskim krajevima na sjeveru, dok su na jugu najvažnije uvale Massawa i Kamaran. Veliki koraljni grebeni obrubljuju poput barijere afričku i arapsku obalu, zatvarajući tako široke kanale između grebena i kopna. Rast koralja u sjevernom dijelu Crvenog mora (kod Sueza 30°N) uvjetuje visoka temperatura morske vode, jer podmorski hrbat kod Bab el Mandeba sprečava jače prodiranje dubinske hladne vode iz Indijskog oceana. Na sjeveru je zaljev Aqaba odijeljen od zavale Crvenog mora podmorskom gredom, dubokom svega 127,5 m, a nešto južnije 28°39´N i 34°43´E dno se spušta do 1279 m. Sueski je zaljev ustvari poplavljeni dio arapsko-egipatske ploče. U južnom dijelu Crvenog mora kod vulkanskog otočja Hanish nalazi se podmorski hrbat s najvećom dubinom od 150 m. Rubni dijelovi Crvenog mora s mnogobrojnim otocima (otočje Dahlach, Hanish, Farzan i Tiran), pličinama i koraljnim grebenima pokazuju vrlo nemiran oblik dna. Sedimenti Crvenog mora, koje nema jačeg pritjecanja riječne vode, slični su sedimentima Sredozemnog mora, iako su obale djelomično obrubljene koraljnim grebenima. Dno centralnoga najdubljeg dijela pokriveno je eupelagičnim pteropodskim i globigerinskim muljem. Po svom podrijetlu C. m. je jedna od najznačajnijih pojava na Zemljinoj kori. Tektonska rasjedna linija Jordana i Mrtvog mora proteže se prema jugu kod Vadi el Araba u potopljeni tektonski jarak zaljeva Aqaba, koji se dalje prema jugu nastavlja u basen Crvenog mora, odakle se proteže prema jugu u veliko afričko jezersko područje. Ovaj golemi tektonski jarak vjerojatno je nastao u tercijaru, a nalazi se između dva arhajska bloka starog kontinenta Gondvane (Arabije i Afrike). Mezozojski i tercijarni sedimenti pojavljuju se na obje strane, t. j. u Arabiji i Egiptu. Ove goleme pokrete u Zemljinoj kori pratila je vulkanska djelatnost, koja se može dokazati na mnogim otocima vulkanskog podrijetla.

Klima. Crveno more nalazi se u vrlo suhoj klimi, u kojoj isparivanje vode na površini daleko premašuje male količine oborina. Rijeka, koje bi utjecale u C. m., gotovo i nema. Sjev. i sjeverozapadni vjetrovi pušu do 22⁰ ili 21°N, a južnije odatle prevladavaju južni i jugoistočni vjetrovi. Zbog velikog isparivanja zrak je uvijek vlažan, pa se sparina prekida samo na neko vrijeme suhim i vrućim olujama, koje dolaze s kopna. U zaljevu Suez često se pojavljuje zimi zap. vjetar, nazvan egipćanin, koji donosi maglu i oblake. U sjevernom dijelu Crvenog mora postojani sjeverozapadni vjetrovi snizuju često relativnu vlagu od 65% na 45%. Jugoistočni vjetar je vlažan i sparan, tako da kod temperature od 25⁰ sadrži u sebi 85% relativne vlage. U ljetnim mjesecima vlada na cijelom području Crvenog mora vrućina od 30° do 35⁰. Budući da C. m. leži između dvije pustinjske zemlje, pada na njegovu području vrlo malo kiše. Najsjeverniji je dio gotovo potpuno bez kiše. Na srednjem i južnom dijelu, na egipatsko-etiopskoj strani, padne u Suakinu prosječno godišnje 217 mm kiše, u Massawi 183 mm, u Suezu 23 mm, i to isključivo zimi. Naoblaka je neznatna. Klima je nepovoljna zbog visoke ljetne temperature i relativno velike vlage zraka. Klimatski uvjeti određuju karakter vode u Crvenom moru (najtoplije more na zemlji) i izmjenu vode između Crvenog mora i Adenskog zaljeva. U blizini zaljeva Suez i Aqaba iznosi srednja godišnja temperatura vode 25⁰, da na 22°N naraste do 26,4°, a na 16°N do 28,8°. U prolazu Bab el Mandeb iznosi 27,7°. Dnevne promjene temperature istražene su sve do dubine od 92,5 m. Temperatura morske vode je općenito veća blizu arapske obale, ali se svuda umanjuje porastom dubine i geografske širine. Ljeti je temperatura površinske vode vrlo visoka (premašuje 30°), a zimi (veljača) padne u sjev. dijelu na 18⁰. Snižavanjem temperature zimi i intenzivnim isparivanjem stvara se dubinska voda, koja ispunja cijeli basen Crvenog mora (temperatura od 21,5° do 22° i salinitet od 40,5 do 41% ). Stvaranje ove dubinske vode olakšano je donekle i morskim strujama.

Sunčani žar, oskudica kiše i pomanjkanje slatkovodnih rijeka uvjetuju salinitet vode, koji je najveći u zaljevu Suez, gdje iznosi 41—43‰, a najniži kod otoka Perim sa 36,5‰ Salinitet raste od površine prema dnu i od juga prema sjeveru te je veći na zap. nego na ist. strani. U zaljevu Suez voda je mnogo slanija nego na otvorenom moru, dok u zaljevu Aqaba nigdje ne diferira prosječno više od 40 do 40,6‰. Boja vode je modro-zelena, često i zeleno-žuta od različnih alga, pustinjskog pijeska i otpadaka s kopna. Prozirnost vode je kao u Jadranskom moru.

Zbog veoma nepravilnih i složenih morskih struja navigacija je teška i opasna. Iz razdiobe saliniteta može se zaključiti, da površinske struje teku iz Indijskog oceana u C. m. kroz prolaz Bab el Mandeb, a struje veoma slane vode iz Crvenog mora u Indijski ocean u dubini od 92,6 do 185 m. Na struje Crvenoga mora utječu vjetrovi. One teku uz arapsku obalu prema sjeveru, a uz afričku prema jugu. Osim longitudinalnih postoje i transverzalne struje, koje teku od arapske obale k afričkoj i obrnuto, a nastaju utjecajem vjetrova. Ljeti, kad prevlada sjeverozapadni vjetar, voda se nagomilava uz arapsku, a zimi uz afričku obalu. U longitudinalnom smjeru nagomilava se voda zimi na sjevernom, a ljeti na južnom kraju, jer je prolaz Bab el Mandeb preuzak i preplitak za slobodno otjecanje vode. Izmjena vode između Sredozemnog i Crvenog mora kroz Sueski kanal nije od velike važnosti, jer se time praktički ne mijenja količina vode i soli u Crvenom moru. Strujanje vode kroz Sueski kanal vrlo je složeno, jer se kanal proteže kroz Slana jezera. Dno tih jezera sastoji se od slojeva soli, koja se postepeno topi u vodi, pa se tako povećava salinitet vode do koncentracije, koja je veća od koncentracije u Sredozemnom ili Crvenom moru. Tri su faktora, koji određuju uglavnom strujanje u Sueskom kanalu: razlika u nivou između Sredozemnog i Crvenog mora, lokalni vjetrovi i salinitet vode. Razina mora je viša kod Sueza na Crvenom moru nego kod Port Saida na Sredozemnom moru (osim od srpnja do rujna), pa zbog toga voda struji iz Crvenog mora u Sredozemno. Obujam vode i količina soli, koja na taj način dolazi u Crveno more, premalena je, da u Crvenom moru nastane kakva promjena fizičkih svojstava vode. Izmjena vode između Crvenog mora i Adenskog zaljeva zavisi od smjera, kojim vjetar puše. Zimi tjeraju jugoistočni vjetrovi vodu iz Adenskog zaljeva kroz prolaz Bab el Mandeb u C. m. U isto vrijeme dublja i slanija voda struji iz Crvenog mora u Adenski zaljev. Ljeti je obratno, jer zbog sjeverozapadnih vjetrova struji površinska voda iz Crvenog mora u Adenski zaljev, a hladnija i manje slana iz Adenskog zaljeva u C. m. Zimi pritječe prosječno 0,58 mil. m³/sek vode iz Adenskog zaljeva u C. m., a istječe oko 0,48 mil. m³/sek. Plimni val je znatan te doseže u sjev. dijelu Crvenog mora 2,1 m; nastaje oscilacijom vode oko jedne linije čvorova kod Suakina te se pojavljuje kao odjek indijskog plimnog vala. U zaljevima Suez i Aqaba postoji oštro ograničena plimna cirkulacija, pa je to jedini dio Crvenog mora, u kojem su plimne pojave dobro razvijene.

Flora i fauna veoma su bogate i raznolike, a po svom sastavu veoma slične onima u Indijskom oceanu (cirkumtropska regija). Karakteristična je flora i fauna koraljnih grebena s mnogim vrstama vapnenih alga, crva, cjevaša, plaštenjaka, mekušaca (moruzgve), bodljikaša (ježinci i morske zvijezde i puževi) i različnih riba (oko 400 vrsta većinom iz porodica Scaridae i Labridae). Zbog velike topline zraka i velike suše, dakle pustinjske klime, po obalama i u primorju biljni i životinjski svijet je oskudan. Primorski stanovnici Arapi žive od ribarenja i obalnog brodarenja.

Politička razdioba i luke. Na afričkoj obali nalaze se Egipat, Anglo-egipatski Sudan, Eritreja i Francuska Somalija, a na poluotoku Arabiji Jordanija, Saudijska Arabija i Jemen.

Prirodne su luke Aqaba, Massawa i Kamaran, a umjetne Suez, Koseir, Jidda i Moka.

Promet. Crveno je more bilo od davnine važan prijevozni put iz Indijskog oceana (Ofir i Levant) u Evropu. Zna se, da su kineski trgovci u Starom i Srednjem vijeku dolazili svojim jedrenjacima do Jidde. Kad je pronađen put u Indiju oko Afrike, opustjelo je C. m., ali kad je probijen Sueski kanal 1869, ponovo je oživjelo pod protektoratom Velike Britanije, koja je zaposjela Aden (1839), otok Perim (1857) i Egipat (1882). Privredna je važnost primorja Crvenog mora neznatna, jer nema prirodnih bogatstava, a veza između obale i bregovite unutrašnjosti veoma je teška. Danas je C. m. jedno od najprometnijih mora na Zemlji, iako su mnogobrojni koraljni grebeni i grede pa struje i olujni vjetrovi vrlo opasni za plovidbu, tako da je promet jedrenjacima gotovo nemoguć. Ogroman promet naftom i petrolejem prolazi iz Perzijskog zaljeva Crvenim morem u Sredozemlje i zapadnu Evropu. Podmorski kabel veže Aden, Jiddu, Suakin i Suez. Preko Crvenoga mora prolaze važne avionske pruge: Kairo— Aden, Kairo—Khartoum—Asmara—Aden, Kairo—Jidda, Port Sudan—Jidda—Manama (otoci Bahrein), Djibouti—Kamaran i Asmara—Jidda.

LIT.: O. Krümmel, Handbuch der Ozeanographie, Stuttgart 1911; K. André, Geologie des Meeresbodens, II, Leipzig 1920; C. Vallaux, Géographie générale des Mers, Paris 1933; G. Schott, Geographie des Indischen und Stillen Ozeans, Hamburg 1935; F. Machatschek, Das Relief der Erde, II, Berlin 1940; J. Rouch, Météorologie et Physique du Globe, I—II, Paris 1941—50; Isti, Traité d'Océanographie physique, I—III, Paris 1943—48; H. V. Sverdrup, The Oceans, their Physics, Chemistry and general Biology, New York 1946; J. Bourcart, Géographie du Fond des Mers, Paris 1949; Limites des Océans et des Mers, Bureau Hydrographique International, Monte Carlo 1950.O. Oz.