CRVENI KRIŽ. 1. (na bijelom polju, Ženevski križ), znak raspoznavanja za osobe, predmete, vozila, brodove, prostorije i zgrade, što služe njezi ranjenika i bolesnika oružanih snaga u ratu. Ženevske konvencije odreduju zaštitu znaka i svega, što ovlašteno nosi znak.

2. Naziv organizacije, rasprostranjene po cijelom svijetu, kojoj je prvotno bila svrha pružati dobrovoljnu pomoć ranjenima i bolesnima u ratu, a danas djeluje na provođenju humanitarnih ciljeva Ženevskih konvencija i na pružanju pomoći u svim slučajevima nevolja u doba rata i u doba mira. Valja razlikovati: Međunarodni odbor Crvenog križa, nacionalna društva Crvenog križa, Ligu društava Crvenog križa i međunarodne konferencije Crvenog križa:

a) Međunarodni odbor Crvenog križa, osnovan na konferenciji u Ženevi 1863, sazvanoj na poticaj Švicaraca Dunanta i Moyniera. Sastavljen je od najviše 25 švicarskih građana i obnavlja se u jednoj trećini kooptacijom svake godine. On ima vrlo važne zadatke u cjelokupnoj organizaciji, služi kao neutralan posrednik i organ akcije u doba rata. Ženevske konvencije ovlašćuju ga za neke inicijative i akcije: briga za zarobljenike i civilne internirce, nadzor njihovih logora, skupljanje i davanje obavijesti o zarobljenicima, internircima i poginulima, posredovanje između zaraćenih vlada radi sklapanja sporazuma o izmjeni ranjenika i si., potraživanje nestalih, razdioba pomoći i t. d.

b) Ženevska konferencija 1863 potakla je osnivanje nacionalnih društava Crvenog križa, koja danas postoje gotovo u svim zemljama svijeta. Svako je društvo samostalno, treba da bude priznato od svoje vlade i od Međunarodnog odbora. U svakoj državi priznaje se jedan centralni odbor, a ogranci treba da dopru u najmanja mjesta. U nekim državama društva nose naziv Crvenog polumjeseca ili Crvenog lava i sunca. Danas postoje društva u 73 zemlje sa preko 105 milijuna članova, od toga 43 milijuna članova omladinskih društava Crvenog križa u 62 države.

c) Liga društava Crvenog križa u Ženevi, osnovana 1919, savez je nacionalnih društava. Zadatak joj je: podsticati, podupirati, povezivati i usklađivati djelatnost tih društava. Nacionalno društvo prima se u Ligu, kad ono dobije priznanje Međunarodnog odbora Crvenog križa.

d) Međunarodne konferencije Crvenog križa (od 1867 do 1952 bilo ih je 18) najviši su forum Crvenog križa. Članovi su konferencije delegati nacionalnih društava. Međunarodnog odbora Crvenog križa, Lige i svih država, koje su vezane Ženevskim konvencijama. Najvažniji im je zadatak da pripremaju prijedloge za usavršenje tih konvencija i ostalih konvencija, koje se tiču Crvenog križa.

e) Jugoslavenski crveni križ je dobrovoljna jedinstvena narodna organizacija, koje se rad osniva na Zakonu o Jugoslavenskom crvenom križu od 17. VII. 1946 (Sl. list br. 59/46). Zadaci su mu: samostalno i u suradnji s državnim organima kao i s masovnim narodnim organizacijama raditi na čuvanju i podizanju narodnog zdravlja, pružati zdravstvenu i socijalnu pomoć narodu u slučaju elementarnih i drugih nesreća, razvijati djelatnost na socijalnom polju i pomagati žrtve rata; za vrijeme rata pomagati sanitetu oružanih snaga kao njegov pomoćni organ, te ostvarivati sve one mjere, koje proistječu iz međunarodnih konvencija Crvenog križa, u kojima sudjeluje naša država. Svi su organi izborni. Vrhovni je organ savezna skupština, u koju biraju svoje delegate skupštine Jugoslavenskog crvenog križa narodnih republika; ove pak sastavljaju delegati oblasnih, odnosno kotarskih i gradskih skupština. Savezna skupština bira Centralni odbor, republičke skupštine glavne odbore, a kotarske i gradske skupštine kotarske, odnosno gradske odbore JCK. Svaki odbor bira iz svoje sredine izvršni odbor. Najniži su organi mjesne skupštine i od njih izabrani odbori (v. Bolnička služba, Bolnički brodovi).

LIT.: Manuel de Ia Croix-Rouge Internationale, Genève 1953; Bulletin de la Ligue des Sociétés de la Croix-Rouge.J. A.